Obrni-okreni, očito je da političke teme uvijek izazivaju interes. Očito je da nas sve (ili većinu) to muči. Očito je da ne možemo to izbjeći dokle god ne dođemo do razine jedne Švedske ili Švicarske - business as usual, bez obzira tko bio na vlasti.

U međuvremenu, mene (kao, vidim, i brojne druge) muči problem - ima li uopće ozbiljne alternative postojećoj političkoj oligarhiji koja je (i lijevi, i desni) do balčaka u kriminalu, korupciji, neradu, indolenciji, nesposobnosti?

Zato sam odlučio pokrenuti ovu temu kao svojevrsni brainstorming - postoji li kakva politička snaga u Hrvatskoj kojoj biste bili spremni pokloniti svoje povjerenje i dati im priliku da dokažu da nisu tipični hr političari?

Kako se ovo ne bi pretvorilo u još jednu "đesbio devesprve" polemiku, postavljam propozicije:

1. kao u svakom brainstormingu - prihvaćamo samo pozitivne argumente - negativne kritike na prethodne postove nisu dozvoljene i obrisat ću ih

2. nije dovoljno napisati "ja ću glasati za...". Molim pozitivne argumente, npr. "poznajem te ljude osobno i vjerujem da su ..." ili "učinili su to, to i to i vjerujem da su..."...

3. predstavnike aktualne političke oligarhije (HDZ i SDP) s pripadajućim satelitima (HSS, IDS, HNS) izuzimam iz razmatranja. To ne znači da osuđujem bilo koga tko bi glasao za njih, ali jednostavno - to je put koji će ogromna većina elektorata odabrati, to je ekipa koja ima i više nego dovoljno novca da se sama promovira i smatram da nema nikakvog temelja da ih se baš ovdje na Jabučnjaku besplatno promovira. Zato ću i ovakve prijedloge obrisati

4. naravno, podrazumijeva se da će i svi uvredljivi, svađalački i nekonstruktivni postovi biti izbrisani ili moderirani

Pa, evo da ja započnem prvi.

Ljubo Jurčić je čovjek koji mi je bio jedan od profesora na poslijediplomskom studiju. I tada sam dosta naučio od njega. Imponira mi da sve što sam ga čuo da javno govori ima u podlozi razum, logiku i ekonomski temelj. Razložan je. Nemam razumskih razloga, ali vjerujem i da je pošten. Vjerujem da bi zaista znao povući prave poteze i pokrenuti ekonomiju.

Čudi me što je odabrao jednu od brojnih umirovljeničkih stranaka da s njom krene na izbore. Mislim da je mogao i trebao odabrati bolju ekipu da s njom surađuje. Ovako, bojim se da će ostati outsider. I u tom smislu, i dalje sam neodlučan za koga bih glasao, jer glasati za one koji ne prijeđu prag znači - glasati za oligarhiju. A to ne želim.

Super. Kao onaj film od prošlog tjedna:

- Hej ljudi, past će most. Veruj te mi!
- Stvarno jadno izgleda.
- Da se ja pitam ja bih proterao autobus ovuda. Nije to tako loše kao što izgeda.

KRAK - PJUS!

ps - možda je ipak bolje da neke stvari ne potežeš za rep

Ja mislim kako smo mi u Hrvatskoj nesposobni izabrati vlast. Zato ovakvi mufljuzi i vladaju. Ljeve stranke me uopće ne zanimaju, jer sam po uvjerenju desničar (doduše, kenjalo se zbog toga po meni u nekom drugom postu). Isto tako smatram kako se MORA izaći na isbore, makar prekrižili listić jer je po meni to obaveza, a ne pravo (uvođenje kazne za negalsovanje bi podržao).
Još jedan problem je uoćljiv, to je kakoljudi glasaju protiv nekoga što je katastrofalno loše iz razloga postojanja dva tabora (ako nisam za crvene znaći moram biti za plave). Doduše znam osobno dosta onih plavih koji nisu ništa ukrali i oni crvenih koji su se nakrali (ne računam tu one o kojim ačitamo u novinama).

Evo meni se sviđa građanski savez Ivana Grubišića za bolji i uspješniji Hrvatsku.
Ivana osobno poznajem, i ono šta sam čuo od njega je realno ( nešto kao šta je Churchill rekao svojima mogu vam garantirati samo krv, znoj i suze)
Npr. neke od njegovih točaka:
Saborske zastupnike smanjiti na pola i ukinuti im imunitet, 5 regija, iz temelja mijenjati sustav vrijednosti, itd, itd...

Mislim da je naš ključni problem kaj su svi izbori od 1991. zapravo bili izbori negativne selekcije. Nek se svaki za sebe zapita kako je glasao na svim izborima dosad, pri čemu uopće ne držim prodike bilo kome o njegovom odabiru, nego samo tražim da se prisjeti metode odabira. Nije li uvijek bilo: za ove neću, jer su to i to, za ovog neću jer je lud, za ove ne zbog nečeg sedmog i onda na koncu ostane samo netko koga moraš zaokružiti.
Kaj se tiče Ljube Jurčića, i ja sam bil na tom tragu dok nije ušel u kompu s penzićima, ako se ne varam. Iz tog iščitavam dvije potencijalne motivacije.
Pozitivna: nije htio ući ni u jednu postojeću stranku kako mu nebi vezali ruke svojim dosadašnjim načinom rada. Znači da je ustrajan na svojim idejama koje ne misli prodati za sinekuru pozicije saborskog zastupnika što mi se sviđa.
S druge strane, njegovo povezivanje s relativno nikim može značiti da i nije pretjerano zainteresiran da DOISTA nešto poduzme ili barem proba. Uvijek je bolje biti mudrijaš sa strane tipa Imra Presvijetli koji stalno mudruje, ali nikad niš sam ne napravi.
Ja sve ozbiljnije razmišljam o Laburistima i Lesaru. Osnovni postulat koji oni propagiraju da bi svaka osoba morala biti sposobna živjeti od svog rada mi se sviđa, ali me malo odbija njegova sindikalna prošlost po kojoj, priznajem, sudim temeljem primjera Kunsta koji je puno pričal dok se nije prodal u HDZ i onda okrenul ploču do te mjere da mi se želudac okreće.
Uglavnom, o Lesaru kao osobi ne znam skoro pa ništa osim ovog kaj vidim u medijima, ali dovoljno dobro poznam medije da znam kako se ta slika može ispolirati i da joj ne vjerujem niti centimetra.
Dakle, moje pitanje: zna li netko nešto pobliže o Lesaru i može li se tom čovjeku vjerovati?

Glede Ljube Jurcica, meni osobno se takodjer cini da ne zeli (dovoljno) jako da uzme odgovornost i bude uopce u poziciji da mijenja stvari.
Inace, cini mi se da mu je dosadasnja politicka karijera bez mrlje, djeluje mi posteno i sabrano.

P.s. zena mi je svojedobno rekla da je posvojio dijete svoje umrle prijateljice sto ga, u mojim ocima, cini jos vecim covjekom.

Za NIKOGA!!!

Dražene, to je iskren, ali ishitren stav. Naime, tako je u košari manje glasova, kaj znači da je aktualnoj kamarili potrebno još manje glasova da ostanu tu gdje jesu....
Zato te molim da zatomiš emocije koje posve razumijem i koje su i dovele do ove teme, pa da ozbiljno razmisliš o nekom trećem za kojeg ne znamo, a možda bismo trebali. I da onda ta saznanja podijeliš s nama...

Djuro je u osnovi rekao otprilike točno ono što i mene zanima vezano uz laburiste.
Nažalost i dalje sam uvjeren da što god bilou Hrvatskoj nema sreće još barem 20-30 godina, ali ako ću danas napraviti milimetarski korak prema tome da jednom bude, onda će to vrijediti.

lijevi ili desni isti je to ..urac da prostite ja jos nisam vidio niti jednu stranku da je dosla s nekim planom crnim na bijelo nego sve obecavaju i jedni i drugi a na kraju nista od toga,ja osobno nevidim nikakvu alternativu dok se ova stara garda ne makne iz politike treba dati mladima vlast..neznam nisam bas pametan eto ako budem za koga glasao glasat cu za Ivana Grubisica jer o njemu sam cuo samo najbolje i nekako mi se pari ok citao sam njegove blogove i pari mi se ok samo da okupi dobar tim oko sebe...A da se mene pita ja bih platio 10tak skandinavaca i postavio bih ih za premijera i za sva ministarstva da dovedu ovu drzavu u red...jer realno gledajuci ovo doma sta ja vidim ljudi prezivljavaju a ne zive i jednostavno ljudi su se navikli i misle da je to normalno al ustvari nije,kad pogledas hrvatsku kao cjelinu imas slavoniju usce neretve moze hraniti cijelu hrvatsku i jos izvoziti,dalmacija i istra turizam ,zagorje...imamo svega samo nemamo pameti

angelfish kaže:


O tome ja snatrim već dobrih deset godina. Lijepo otići van, naći desetak ljudi koji su se dokazali vodeći velike kompanije, dopeljat ih sim, dati im ugovore s performance klauzulama i, ajmo. Nema politike, nema kenjanja i nema prekenjavanja.
Kraj priče. U konačnici bi nas to došlo nemjerljivo jeftinije, siguran sam

Količina defetizma je nemila...
Nadao sam se da bi u ovom krugu ljudi moglo biti konstruktivnosti i optimizma više nego u prosjeku.
Nekoliko postova sam obrisao, sukladno postavljenim propozicijama, iako se s nekima od njih osobno slažem. Onima koji me pljuju što sam u startu "zabranio" kritiku preporučam štivo: http://en.wikipedia.org/wiki/Brainstorming#Osborn.27s_method - pogledati točku 2 "withhold criticism". Dakle, nije smisao da se zabranjuje kritika, nego da se traži pozitivan pristup. Konstruktivan, a ne destruktivan. Kritički pogled dolazi u idućem koraku.

Iz tog razloga brišem i neke postove koji nisu pozitivni niti konstruktivni, što nikako ne znači da nisu utemeljeni ili dobro obrazloženi. Žao mi je zbog toga, ali zaista mi je želja da ovdje nastane neki pool pozitivne misli, kao potencijalni izvor za svakog tko ne zna za koga bi glasao, pa neka onda dalje istražuje, provjerava i podvrgava svoj izbor svojoj i tuđoj kritici.

Gledajući širu sliku trenutačnog stanja u svijetu i kod nas, uopće se ne čudim stavu gore iznijetih.

Moj stav je, obavezno izaći na izbore. Onaj tko ne izađe nema pravo komentirati pobjednike jer je prešutno za njih. Zato, svi na izbore jer će to biti prava volja naroda, bez obzira na ishod.
Mene zanimaju statistički podaci popisa koji su bili zadnji put poražavajući jer nema kritične mase koja bi mogla nešto promijeniti.

(edit by moderator)

zabac kaže:


(edit by moderator)

Ali da, slažem se da bi svi trebali izać na izbore

Eto Davore bez veze si to sve pisao

Smayoo ce ti sada pobrisati post (kao i meni) jer si se dotakao vladajucih stranaka. A to on neda. Jer mu smeta, valjda...

Ili mozda nece?

Hoće. Tko je pročitao prvi post - shvatit će zašto.

Riskirao sam, pa sam pisao "na rubu", ali drago mi je da radi "čina" koji imam na Jabučnjaku nisam tretiran drugačije, to je fer!

Možda napišem opet, a imena stranaka zamijenim varijablama, ionako bi svi shvatili...

Prekrižimo listiće. Al SVI.
Ili im napišimo poruku bez zaokruživanja: "Gubite se lažovi!" (da ne spominjem još neke formulacije radi cenzure).
Dajmo do znanja toj ekipi koliko smo nezadovoljni svima njima.

Sad će mnogi mahnut rukom i reći "pih... i kaj buš s tim napravil? Oće se radi toga nešto promjenit?"
Neznam. Vjerojatno neće. Al možda i hoće.
Mislim da je i to bolje nego ostati doma i prešutno priznati nemoć.
Ovako tu nemoć barem možemo pretvoriti u neku vrstu poruke.

Pa ko zna, možda se i pojavi konačno neko ZA koga ćemo moći glasati.

Postoji još jedna opcija koju jako rijetko čujem. Iskoristiti mogućnosti demokratskog sustava i početi se aktivno baviti politikom. Odaberimo zastupnika i skupimo na Jabučnjaku potreban broj potpisa. Jedini problem koji vidim jest da većina, nazovimo ih "normalnih" ljudi, ljudi koji uživaju u kreiranju, radu i učenju uglavnom nemaju ambicija i želje za bavljenje aktivnom politikom.... te dvije stvari kao da se međusobno isključuju a to je pogotovo naglašeno u Hrvatskoj. Kako naći izlaz iz tog kruga?
Ja zahvaljujem smayoou što ovdje nemilosrdno drži red jer je to jedini način da tema ostane civilizirana i ne ode u klasično "gdjesbiodevesprve" i osobne napade, kojih je naravno već bilo.

Htio sam samo reći da me iznenadio g. Jurčić izborom stranke. To mi djeluje kukavički, ili nema izbora među "elitom", pa penziće smatra bazom koja neće doživjeti njegovo poboljšanje opće klime u društvu (barem 10-20 godina), a tada ni ja neću biti prisutan. Kartat ću poker sa Stevom Jobsom, ako odem gdje i on, obzirom na moja uvjerenja.

... moram prenijeti misao Ivana Grubišića ( uhvatio sam se njega, šta ću kad mi je jedina svijetla točka u ovom krugu) da mi do sada nismo imali demokratske izbore, jer se nikada do sada nije utvrdio broj birača koji će izići na izbore, tako da mi pravu demokraciju još nismo niti osjetili

U Hrvata nema jedinstva. Predivna zemlja mentalno podjeljena. Ono nešto malo "jakih" osoba koje su oblikovale RH ili su pod zemljom ili u buksi. Malo je onih koji se uopće usude obečati samo krv, rad i znoj. Svi obećavaju blagostanje. Dan poslije (kad se otrijezne) najgore ljudske mane ispadnu na vidjelo.
Tema je vrlo teška, ali i zanimljiva. Ja se definitivno izjašnjavam za desničare sa zrncem socijalizma.
Zašto? Smatram kako ljevičari, iako možda imaju kadar, ali neće ga iskoristiti na pravi načim. Imam osjećaj kako će se okomiti na krupni kapital i probati oteti koju kunu što će imati za posljedicu siromašenje onih drugih.
Nisam još proućavao programe jer samo lažu i idu niz dlaku biračima. Desničari svavako jer očito nismo prošli prvobitnu akumulaciju kapitala. Mislim kako za socijalizam baš i nisam spreman.
Doduše, izbor je dosta siromašan, jer moram naći neku stranku koja pokriva veće područje, a ne samo neku županiju.

Čujem danas na radiju da je Jurčić u sedmoj objavio koaliciju i s tim umirovljenicima, i s PGSom. Nažalost, ni o PGSu nemam neko osobito mišljenje (na bazi onih PGSovaca koje stjecajem okolnosti osobno poznajem), ali zapravo me to ne opterećuje toliko.

Kad objave listu za moju izbornu jedinicu (sedmu), pogledat ću poimence tko na toj listi pripada kome od koalicijskih partnera i proučiti tko su ti ljudi.

Žabac, OK, shvatili smo tvoju ideološku odrednicu.

(Ne moram se nužno s njom slagati, ali slažem se da nam treba netko tko će umjesto populističkih parola imati muda obećati krv, znoj i suze. Međutim, ne slažem se da vlasnici kapitala ne moraju snositi svoj dio tereta. Isto kao što se ne slažem ni s tim da radnici trebaju jedino imati beskrajna prava, a nikakve obaveze. Ravnoteža je uvijek negdje na sredini.)

Međutim, daj budi malo konkretniji. Vidiš li ti koga kome bi poklonio povjerenje? Ako ne vidiš - traži!

Ovdje se ne radi o povjerenju koje bismo dali nekoj stranci čiji se program najviše poklapa s našim mišljenjem, ovdje se uopće ne radi o politici i besmisleno je pričati o "ja bih za ove, ja bih za one", "mislim da je onaj pametan" ili "Đuro mi se činio poštenjačina" kada znamo da je moguć samo jedan siguran izbor, a da glas ne ode uzalud.

Koja mi korist od glasanja za Fruchi Munju, mladog intelektualca s IQ 140 koji bi napravio super stvari, kada je jasno da njegova strančica nema baš nikakve šanse. U stvarnosti imamo dvostranačje, a ne pravu demokraciju i odluka je (nažalost!) beskrajno jednostavna, a jednostavna je jer se ovdje trenutno ne radi o normalnim političkim izborima, nego o uklanjanju kriminalaca i stranke koja im je omogućila do sada neviđenu krađu.

I veselim se vremenima kada ćemo opet moći imati normalne izbore u kojima bismo mogli vagati između 4-5 kvalitetnih stranaka i njihovih programa.

A kad smo to točno mogli?

Haha da, mi to nismo nikada ni mogli jer su u početku stranke bile nezrele, ali ok, barem smo imali privid u ona vremena kada je bilo više jakih stranaka, pa si mogao birati između HSP-a, HDZ-a, HSLS-a, HNS-a, SDP-a... sada od toga nije ostalo ništa, samo HDZ i SDP. Ostalo su strančice pod jednom ili drugom kapom i ući će u koalicije.

To je zatvoreni paradoks. Glasali bi za male, ali to nema smisla jer su oni mali pa ćemo zato glasati za ove velike koji su kobajagi protiv onih drugih velikih, sve u nadi da će doći do neke suštinske promjene. A neće, jer se ti veliki smjenjuju na vlasti baš isto kao što se biciklisti smjenjuju na čelu utrke - nije napisano, nego nepisano pravilo.

Mislim da bi nas primjer Velike Britanije mogao nečem poučiti.

Oni su maltene cijelo stoljeće imali dvostranačje i sad je najednom premijer došao iz neke davno zaboravljene i posve marginalne liberalne stranke. Zašto? Zato što je ljudima dosadila "sjaši Kurta da uzjaše Murta" politička igranka.

Ne vidim zašto bi i mi morali čekati cijelo stoljeće.

I upravo zato sam pokrenuo ovu temu. Ne zato da me (nas) ovdje sad uporno netko uvjerava kako nema treće opcije. Nego zato da razmijenim *pozitivistička* i *konstruktivna* razmišljanja o tome koji su to (trenutno marginalni) političari koji bi možda mogli postati treća opcija. Eto.

A, Davore, tvoj je stav predstavlja upravo praksu koju treba u Hrvatskoj prekinuti - glasanje protiv, umjesto za. I zato nije ni konstruktivan, ni pozitivistički.

Postoji samo jedan najbolji i najispravniji put da se Hrvatsku izvede iz ove učmalosti i bijede, a nijanse mogu postojati, ali su nebitne i zato cijeli ovaj pluralizam (kod nas sve više dualizam) političkih opcija samo je hebeno pokriće za tobožnju demokraciju, a zapravo služi samo jednoj svrsi, borbi za svoj vlasiti džep.

Ali nije problem samo u vlasti, koja koristi trenutak i grabi što može i ne može, već i u bazi iz koje zapravo potječe. Dugogodišnji Marksizam i diktatura ploretarijata ostavili su duboke korijene u našem društvu gdje je prevladala svijest da je društveno vlasništvo zapravo privatno pa se nosilo i odnosilo kako se kome prohtjelo, a pri tom ne mislim samo na one na vlasti nego i sve druge obične radnike. Sve to bilo je još opravdano tuđinskom vlašću i čizmom. Pa nismo uzimali sami sebi već NJIMA

I eto nas danas tu di jesmo. Zna se jako dobro kako se odvijala privatizacija, ali nemojmo sada kriviti samo njih, jer svi smo tome pridonijeli, makar samo šutnjom i okretanjem glave u drugom smijeru, neki čak u nadi da će i sami omastiti brk.

Ne zanosimo se mišlju da će bilo koja vlast ovu državu izvesti iz krize, jer to sada mogu samo svi građani ove zemlje ujedinjeni u želji ne samo za svoj osobni boljitak, već i za boljitak onih koji ih okružuju. Čista utopija, ali svejedno bi vrijedilo pokušati, ako ni zbog čega drugog, a to onda zbog naše djece i djece njihove djece (zvuči kao klišej), ali to je prava misao vodilja.

Zalud hrvatskom radniku da proizvodi hrvatske proizvode, kad u trgovini kupuje jeftiniji uvoz?!

Što se glasanja tiče, glasat ću sigurno, makar listić samo prekrižio i time ga poništio, ako mi naravno to moj posao dozvoli i ne budem negdje u bijelome svijetu (koji je zapravo siv s tedencijom na crno), a za koju opciju, e to ću ipak zadržati za sebe. No, time neće prestati moja dužnost prema Hrvatskoj i prema mojim sunarodnjacima (supatnicima), mojoj djeci, pa onda i prema samome sebi.

Ispričavam se autorima zadnjih 5 postova koje sam obrisao. Ja se mogu složiti s dijelom toga što u njima piše. Priznajem da su lijepo napisani i razumno argumentirani. Ali su potpuno defetistički i negativistički. Takve kuknjave ima naokolo po svim medijima, po ulici, posvuda, koliko god želiš. Što će nam i ovdje?

Zar je zaista moguće da i tu, na Jabučnjaku, tako malo ljudi ima volje razmišljati konstruktivno? Ako je to zaista tako, onda nam zaista nitko drugi nije kriv. Sami smo krivi.