20.01.2009 | 20:28
Neko vrijeme sam već čeprkao i kombinirao kako bi umrežio sva računala kod kuće, a da nije WLAN pa evo ovdje dajem rezultate tog kućnog projektića za slučaj da zanima još nekog. Prije svega, zašto ne WLAN? Pa:
1. načelno ne volim da mi špricaju neki elektromagnetski valovi po kući ako nije nužno. Ne toliko radi mene koliko radi djece. Naravno da svi proizvođači tvrde da to nije škodljivo i vjerujem da nije akutno škodljivo, no nitko ne zna što se događa kad se čovjek neprekidno izlaže takvom zračenju u svom životnom prostoru 20 ili 30 godina.
2. bez obzira na sve patente enkripcije, WLAN je i dalje manje siguran od žice, bilo da se bojim da netko surfa na moj račun, bilo da se bojim da netko surfa skupa sa mnom i pomno bilježi sve o mom životu i privatnosti (bez obzira da li ga zanima kakvu vrst pornografije konzumiram, kakve bankovne transakcije provodim online, kakve mailove razmjenjujem s prijateljima, ili nešto četvrto).
3. WLAN je nestabilan i u kući s više katova u pravilu nije moguće postići 100% pokrivanje jednim access pointom osim ako ne stoji baš baš baš nasred kuće. S obzirom da je nasred kuće meni dnevna soba i da je upravo to ono jedno mjesto u kući gdje ne želim 24/7 izvor elektromagnetskog zračenja (vidi 1), ne mogu postići da kvalitetnu bežičnu vezu imamo istodobno i u našoj radnoj sobi, i u dječjoj sobi, i u dnevnoj sobi kad tamo radim s laptopom u krilu
E, tako, dakle, tražio sam način kako bez štemanja i razvlačenja kanalica umrežiti sva računala u kući bez WLAN-a. Nažalost, električne instalacije su se u našoj kući polagale prije 12-ak godina, kad je LAN bio potpuno nezamisliva stvar u kućnim okolnostima i nisam se nikako mogao nagoditi s pokojnim ocem da se radi neke maglovite (a ipak ne tako daleke) budućnosti položi FastEthernet kablaža do svake prostorije (tim više što je u to doba metar UTP-a Cat 5 koštao besramno skupih skoro tri puta više od običnog PPR podžbuknog instalacijskog energetskog kabela u kojem ima cca 20x više bakra).
Ali, srećom, moj je otac smatrao prikladnim postaviti do svake prostorije koaksijalni antenski kabel za prijem TV signala (koji, kao što danas vidimo, neće biti više uopće bitan za idućih 12-ak godina).
Pa sam ja zaključio da, kako se nekad računala umrežavalo prstenasto, putem RG59 koaksijalnog kabela od 75 Ohm, bi to moralo biti na neki način izvedivo.
Najprije sam pokušao sa starinskim ThinEthernet (2MB/s) na FastEthernet (10 Mb/s) konverterima koje sam kupio s neke furde preko E-baya. Međutim, ovo nije dalo rezultata jer ti konverteri služe obratnoj stvari - spajanju ThinEthernet uređaja (koje vjerojatno možemo naći još samo u Peek & Pokeu i u pokojoj hrvatskoj školi...
) na FastEthernet infrastrukturu (kabele i switcheve). Problem je, dakle, bio u tome što sam na koaksijalnom kabelu trebao imati makar jedan aktivan uređaj (čitaj: računalo) koji daje napon na koax i napaja sve pretvarače. A to nisam imao.
Srećom, za sasvim drugu svrhu, pojavilo se rješenje - točno ono što sam trebao - jedan od naših standardnih dobavljača ponudio nam je novi proizvod - par primopredajnika za prebacivanje Ethernet veze putem RG59 koax kabela od 75 Ohm. Svrha ovog proizvoda je retro-fit postojećih klasičnih sustava videonadzora (gdje se analogna slika prebacuje koaksijalnim kabelom) novim TCP/IP videonadzorom bez potrebe zamjene infrastrukture (što je često toliko skup i kompliciran zahvat da investitori jednostavno odustaju od napretka). S obzirom na to da par ovih primopredajnika (pasivnih koji su za kućnu primjenu dovoljni) košta 600 kn bez PDV, svakako je to manje bolno od hiltice, štemanja zidova i sl...
U svakom slučaju, sva stolna računala u mojoj kući su upravo sva žicom umrežena, i to ne na 2 Mb/s (nekadašnji ThinEthernet standard), nego na 10 (što je za 95% primjena dovoljno propusnosti za jedno računalo, a i WLANom se rijetko postiže veća stabilna propusnost). Moglo bi biti i 100 da sam uzeo aktivne primopredajnike (koji imaju i napajanje za pojačalo), ali ovo mi je sasvim OK (primopredajnici su maleni, veličine, hm, 2 AA baterije, i stanu u podžbuknu instalacijsku kutiju, dakle ispod standardne Ethernet RJ45 utičnice).
E, sad, netko se može pitati zašto nisam iz instalacijskih cijevi izvukao antenske kabele i po njima provukao UTP kabele. Pa, nije da nisam probao... Ali nakon spomenutih 12 godina, polukruti koaksijalni kabeli su se jednostavno "uležali" u cijevima i trenje o stijenku cijevi je jednostavno preveliko da se uspješno izvuku (prije bi pukli).
Pojavio se još jedan problem. Iako TV antenski kabel ima istu vlastitu impedanciju (75 Ohm), on dimenzijama ne odgovara standardnom RG59 kabelu pa nije moguće koristiti standardne (profesionalne) konektore za videonadzor (koji se montiraju crimp kliještima). No to zapravo i nije problem nekom normalnom kućnom korisniku jer ionako nema takva kliješta.
Dakle, u Chipoteci ili slično je potrebno nabaviti 75-ohmske muške BNC konektore za lemljenje i uz malo vještine u lemljenju iste se da zalemiti na antenski kabel (nije baš da je skroz bezbolno
). Naravno, druga je opcija na kabel zalemiti cinch konektor koji ide bez beda, a onda na njega nataknuti cinch/BNC adapter. Sve dobavljivo u Chipoteci.
Eto. Ako postoji netko zainteresiran za više detalja, neka se javi... rado ću pomoći.