20.11.2012 | 21:17
Sve me više puca neki bed. U zadnjih 20 godina nikad me nije savladao pesimizam, ali što dalje ide, sve manje nalazim smisla, sve više mislim da sam pogriješio i da sam vlastitu djecu zaje*o što sam, svim prilikama i mogućnostima usprkos, odlučio ostati ovdje i ovdje se boriti za neko normalno, civilizirano, pravedno, i pošteno društvo. Zapravo sam ih samo zakinuo za fer start jer će sada oni biti ti koji će se boriti da ih netko prizna kao ravnopravne tamo negdje, na zapadu, gdje život više sliči normalnom. Umjesto da su se tamo rodili i do sad već Hrvatsku gledali kao onu tamo neku smiješno-čudnu zemlju s lijepim morem, gdje se ode 2-3 tjedna na ljetovanje.
Ovako - zaje*o sam ih. Natjerao da se valjaju tu po ovom blatu i smradu. Lopovi, kriminalci, sitni muljatori, nesposobni poltroni, zgubidani i niškoristi prodavači magle na vlasti i hrpa indolentne i inertne raje koja samo zna sjedit, kukat i čekat da im netko drugi napiše zadaću, pročita lektiru, napiše maturalni rad, pa diplomski, pa nađe posao, pa zaradi plaću, pa...
Fakat... glupan. Trebao sam otići odavde dok sam još bio mlad i pun energije. Da sam bar deve'streće poslušao onu hadezeovsku žgadiju što su mozak vagali po 2 DEM/kg. Kako su ono pričali na TV? "Komeseođenesviđa - nekide!". Imali su pravo. Trebao sam otići...
Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.
Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.
I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."
I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.
I želeći da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.
(V.Petković Dis)