25.11.2012 | 23:43
Evo me, evo me... Vrijeme je kolokvija pa sam malo odsutniji
smayoo kaže:
Navkov je na vikalici napisao:
U Munchenu je gradsko vijeće prešlo na slobodni softver i tako uštedjela 11.6 mil. eura . Pa pobogu zašto naša vlada tako ne uštedi.
»Klikni!«
na to je Mileni komentirao kako onda političari ne bi mogli uzeti "proviziju",
Mislim da se i kod projekata uvođenja Open Source-a na razne načine može uzet "provizija", ali takve priče su najčešće rekla-kazala i njima se ne zamaram.
smayoo kaže:
a User je na to argumentirao sljedeće:
Problem su (kratkorocni) troskovi implementacije takvog softvera i edukacije korisnika za novi softver. Iako bi dugorocno vjerojatno bilo isplativije, mislim da nitko ne gleda toliko u buducnost.
što je meni (kao nekad zaposlenom u državnoj firmi) zazvučalo jako poznato (kad treba nešto napraviti, potrošila bi se silna energija na dokazivanje kako to ne treba napraviti, ali napravilo se ne bi, makar zahtijevalo i manje energije - čisto zato da se netko ne navikne na to da smo spremni raditi) pa sam (ispričavam se, malo oštrije) reagirao:
ma, nemoj me je... da edukacija korisnika... jesi vidio zadnji Ubuntu? Ful na HR, sve na klik. Garantirano se i moja mama snađe u 15 minuta. To su samo izgovori za nerad i korupciju.
Isprika prihvaćena, iako je reakcija bila nepotrebna - ali za to ću okrivit problem sažimanja misli u Vikalici, pa se često riječi mogu krivo protumačit
Ajmo prvo razjasnit neke činjenice. I sam podržavam Open Source softver gdje god mogu,
pa tako i uvođenje Linuxa i ostalog FLOSS-a u javnu upravu. Prednosti su višestruke - besplatan softver, besplatne nadogradnje, otvoren pogled na kod (što je od velikog značaja za sigurnost), otvoreni formati dokumenata,
dugoročne uštede itd.
Ono što sam naveo kao problem je to što se malo stvari kod nas planira dugoročno, a kratkoročno se gleda zgrnut/uštedit što više love bez obzira na duguročne posljedice. U tom smislu, ostanak na Microsoftovim rješenjima je kraktoročno isplativije, ali nas zato košta znatno više kad gledamo dugoročno. Ovo je, naravno, moje mišljenje na temelju osobnog iskustva i ne da mi se ulazit u detaljnije analize da to potvrdim ili opovrgnem, niti sam ekonomski stručnjak da to napravim kako treba.
Prelazak na FLOSS je sigurno višegodišnji i skup proces. Treba napomenuti da u konačnici "skup" nikako nije isto što i "neisplativ", ali pri tome stojim iza onoga što sam naveo - edukacija korisnika, edukacija trenutnih sistemaca, prebacivanje svih servera na Linux, razvoj/portanje vladinog softvera za novu platfornu, deployment na sva klijentska računala, testiranje i evaluacija itekako koštaju. Ipak, dosta toga je jednokratni trošak, dok su kasniji troškovi održavanja i nadogradnji gotovo sigurno dosta manji u odnosu na Microsoftova rješenja, što bi i bio jedan od glavnih ciljeva uvođenja FLOSS-a.
Čini mi se da je Zabac gore spomenuo kako su Linux admini nešto skuplji od Windows admina, što mi se čini točnim. Zaprepastilo me koliko studenata računarstva uopće nije svjesno alternativi Windowsima, a i nemalo puta mi se desilo da su mi ljudi na pitanje "u kojem programskom jeziku radite na faksu" znali odgovorit sa "Visual C++", tj. MS rješenja su preduboko ukorijenjena u obrazovni sustav. Zaključak bi bio da se "štanca" gomila računaraca sa iskustvom rada isključivo s Microsoftovim alatima, dok Linux više slovi kao OS za one koji su stvarno voljni zaronit malo dublje. S obzirom da je takvih puno manje ujedno su i nešto skuplji, ali isto tako mislim da uštede na softveru uvelike nadmašuju razliku u cijeni Win i Linux admina.
I za kraj se moram osvrnut na sam Ubuntu i "mama-test".
Uvođenjem Unityja nauštrb Gnomea 2 uvelike su žrtvovali
usability, tj. koristivost sučelja. Prva stvar koja mi pada napamet je skriveni meni koji imitira OS X-ov, ali je vidljiv samo kad mišem pređeš preko njega. Ubuntu meni je također loše izveden kao i sam Launcher (imitacija Dock-a) koji je totalno nefleksibilan. Postoji još dosta toga, da ne nabrajam pojedinačno, ali nikako se ne mogu složit da je Unity prikladan za obične korisnike, kao ni Gnome 3 iz kojega je
fork-an. Sučelja koja smatram dobrima su Gnome 2, MATE i Cinnamon, ali u tom slučaju je bolje odabrati neku distribuciju u kojoj su takva dobro implementirana.
Još jedan problem s Ubuntu-om je bugovitost. Zadnje dvije verzije, od kojih je jedna LTS (Long-Term Supported - 12.04.) , također imaju mušice i često su mi znale iskakat nedefinirane poruke da se nešto srušilo i da prijavim bug. Ne moram ni govorit da uredske zaposlenice u većini slučajeva dobiju blagi napadaj panike čim se takvo nešto desi
Za klijentska računala bi zato radije odabrao nekakvu dobro istestiranu i robusnu distribuciju kao što je Debian.
smayoo kaže:
User je na to napisao da je tema preduga za vikalicu, s čim se slažem, ali sam mišljenja da je vrijedna za diskusiju (tim više što nije München prvi koji je to učinio - sličnu odluku je donijela i Danska vlada još prije nekoliko godina) pa je kompletno prenosim ovamo i molim Usera da sad u forumu da malo konkretniju argumentaciju jer - postavljam tezu - njegova tvrdnja da postoje bitni troškovi implementacije i edukacije - jednostavno ne stoji. Ti isti troškovi postoje i kod standardnih licenciranih rješenja. Ljudima se plaća neke silne traininge, ECDLove, ne znam kakve edukacije i to uglavnom uzalud (jer su zaposlenici u javnim službama i državnim firmama u prevelikom postotku indolentni i potpuno nezainteresirani da rade na vlastitom unaprjeđivanju).
Ovo što govoriš bi eventualno bilo točno da je riječ o kretanju iz ničega. Činjenica je da imamo gomilu ljudi koji su navikli na kombinaciju Windowsa i Office-a, koji teško mijenjaju navike i kojima je dovoljno zamijenit ikonu na desktopu da te pošalju u neku stvar, a sad zamisli da istim tim osobama masovno zamijeniš Office sa LibreOffice-om i poznati desktop sa nepoznatim. Kvragu, pa ljudi masovno šize i na Win 8 jer ne mogu više nać Start meni. Pored troška koji je otišao na ECDL sada trebaš i trošak edukacije za novo okruženje, znači ECDL + Linux/LibreOffice edukacija. Edukacija se ne odnosi samo na korisnike, trebaš i edukaciju postojećih sistemaša ili otpuštanje istih i zapošljavanje novih kao alternativu.
Onda imaš još i činjenicu da već imaš uhodan sustav s gomilom podataka i da imaš i trošak tranzicije s njega na novi. Mislim da je u većini slučajeva teže napravit potpunu tranziciju sustava nego izgradit novi iz ničega. Siguran sam da imaš sasvim dovoljno iskustva da shvatiš o kakvim se razmjerima radi.
Mogu se o ovome raspisivat još ohoho, ali vrijeme je da srežem. Kao što sam naveo gore, kolokviji su