09.10.2018 | 10:25
Zdravac kaže:
Možda cilj članka nije bio senzacionalizam, nego potaknuti suosječanje kod ljudi, prema onima najranjivijima i ukazati na nepravdu!?!
Ne 'možda', nego možeš biti 1000% siguran da je cilj članka čisti senzacionalizam i skupljanje klikova 'zabrinutih' čitatelja.
Na koji način se može 'potaknuti suosjećanje ljudi prema onim najranjivijima' objavljivanjem članka u kojemu se mnogo toga pretpostavlja, a malo od toga ima ikakve veze sa istinom?
I kakva je to, i kome, ovdje nepravda napravljena?!
Da li djelatnica CZSS ima pravo na refundiranje troška za kupovinu radne obuće u iznosu 500 Kn?
Ima.
Da li je djelatnica to pravo iskoristila?
Jest.
Koga je time oštetila?
Nikoga.
Da li ti (ja, ili bilo tko drugi) možemo biti sigurni da će dotična djelatnica te tenisice koristiti za rad?
Ne možemo. A i ne moramo, a čak i da žena radi u tim tenisicama, u čemu je tu problem? Što su tenisice 'dizajnerske' ili to što im je cijena u rangu skupih 'običnih' (ne-dizajnerskih) tenisica?!
Da li je toj ženi zabranjeno poći na posao u obući na koju ne glasi račun priložen za povrat 500 Kn?!
Nije.
Kako uopće osoba slabije imovinske moći može znati da se radi o 'dizajnerskoj obući' (i time biti emotivno povrijeđena).
Za Michael Kors 'marku' sam čuo samo zato što je moja bolja polovica kupovala neku torbu od njih (i ne brini, nije plaćeno R1 računom), a ove tenisice sa slike (ako se uopće radi o njima) nisam nikad u životu vidio, niti bi ih ikako mogao povezati sa 'dizajnerskom robom', a vjeruj mi da na internetu provedem više vremena nego prosječni korisnik socijalne pomoći.
Da li ona mora tih 500 Kn namjenski potrošiti baš na cipele u kojima namjerava raditi?
Ne mora, dovoljno je da svake godine dostavi R1 račun koji glasi na njenu obuću, od kojeg će joj se refundirati 500 Kn.
Kako možeš biti siguran da dotična gospođa nije kupila npr. godinu dana prije cipele u iznosu 1500 Kn, koje će koristiti za rad, i trajati će joj npr. 3 godine, pa će ona, umjesto da dobije samo 500 Kn za prvu godinu, prilaganjem računa za obuću koju koristi privatno, u iduće dvije godine nadoknaditi svojih 1000 Kn više novaca potrošenih za obuću koju koristi na poslu?
Po čemu se to razlikuje od scenarija u kojemu ista žena svake godine kupuje cipele u iznosu od 500 Kn i one joj potraju godinu dana?!
Šta bi se, dovraga, dogodilo da djelatnici CZSS zazvoni privatni telefon dok je ona u posjeti nekom korisniku, i onda ona lijepo izvadi iPhone 7, 8, ili nešto još "gore" iz torbice?!
Da li bi odmah dotrčali novinari Večernjeg lista i napisali novi članak nekog zabrinutog Zagrepčana ili Zagrepčanke?!!
Zdravac kaže:
Zapravo, kad bolje razmislim - Ispričavam se cenzurirano, što sam ih izjednačio sa cenzurirano.
Ako je ova djelatnica CZSS gora od cenzurirano zbog toga što je iskoristila pravo koje joj pripada po Kolektivnom ugovoru, pri tome ne kršeći nikakve druge zakonske odredbe, kako bi smo onda trebali okarakterizirati 'neugodno iznenađenu Zagrepčanka" iz članka, koja je o gore spomenutoj djelatnici napisala niz pretpostavki i neistina:
"Kupila je skupe tenisice, a ostala sam zatečena kad je kazala tko će ih platiti"
- implicira se da će tenisice platiti CZSS, a ne sama djelatnica, iako u samom članku piše da će CZSS refundirati samo iznos od 500 Kn
"Moja pretpostavka je da će to biti opravdano kao da je uručeno nekom siromašnom, ne mogu smisliti drugi način kako bi to provukla kroz sustav."
- pretpostavka koja nema veze s mozgom, a niti sa stvarnošću, koja uz to implicira da ova djelatnica CZSS grubo krši zakon.
"Netko je ostao bos i to ne jedna osoba, nego oko osam njih, jer si je ova kupila luksuzne tenisice na račun siromaha, navela je Zagrepčanka."
- čista laž i niz zlonamjernih pretpostavki.
Ovo me podsjetilo na onaj čuveni članak kada su i mediji i javnost, danima pljuvali policajca u Osijeku koji je samo obavljao svoju dužnost, i priveo osobu (gospođu starije životne dobi, koja je prešla pješački prijelaz za vrijeme crvenog svjetla) koja je prekršila nekoliko zakonskih odredbi, i pri tome pokazivala znake očite nervne neuravnoteženosti (ignorirala naredbe službene osoba i pružala aktivni otpor), a na kraju je i sam ministar unutrašnjih poslova stao na stranu javnosti, a ne na stranu policajca, koje je, nota bene, bio potpuno u pravu.