zabac kaže:


Ma hajde. Koji to točno Primorci govore? Iz kojeg mjesta? Čuo si to svojim ušima?



Tko se buni? Gdje se buni?

Mislim da to ide u latinsku kategoriju feruntur...(priča se...)

www.rtl.hr/vijesti-hr/potraga/3554217/po...-potpisao-u-dubaiju/

Koliko god se to puta dogodilo, to je krivo i to nije u javnom interesu, niti za javno dobro. To ne znači da tamo ne treba ništa graditi. Ali GUP treba biti osmišljen i donesen u javnom interesu, a ne u interesu nekog partikularnog krupnog kapitala.

Čovjek nezna kako se izgovara bilijun, ali eto, bar je naučio do milijuna.

I naravno da će 3. maj i Uljanik nestati, jer danas nema logike da u centru grada bude smješteno brodogradilište, isto kao što nema logike da u centru nekog grade bude locirana tvornica. Problem je jedino u tome što se sve to radi mimo neke normalne procedure, i preko leđa jednih, a u korist i za račun nekih drugih, umjesto da se brodogradilište izmjesti na drugu lokaciju, a postojeća iskoristi (pa i unovči) na što bolji način.
Ali svi znamo da bi tako dobiveni novci išli u gradsku ili državnu kasu, a ovako će završiti na privatnim računima.

zabac kaže:


Čudno njje, ali nije ni točno. Kapitalist koji ima cilj ozbiljno i dugoročno razvijati svoj posao ne radi preko leđa radnika, nego zajedno s njima. Najuspješnije privatne tvrtke i kod nas tako rade.
Ali kako god bilo, to ne smije biti na teret i protiv javnog dobra.

Centar Cvjetno je nakalemljena nakarada koja je pogoršala prometnio stanje u centru grada - umjesto da izmještamo aute van i širimo pješačku/biciklističku zonu, mi smo zbog potrebe kriminalca i ubojice Horvatinčića doveli aute u sami centar.

Koju je točno Zagreb korist dobio za sve čega se odrekao?

Baš si uhljeb

politika koja uvijek uzima u privredi sječe granu na kojoj sjedi. Zato ljudi bježe. Nesposobni vladaju i kradu. Karieristi se kite tuđim perjem.
A pogodovati nekom je gore od korupcije. Jer šteti ne samo javnosti, nego i stvara ne lojalnu konkurenciju drugim poduzetnicima.

E sad, to pričaš o široj Trešnjevci, iza Selske prema Jarunu, strogi centar Trešnjevke su bile divne kućice s vrtovima i svom pratećom infrastrukturom.

A onda su došle '90 i nasilne izmjene GUPa da bi rođaci iz hercegbosne izgradili peterokatnice, na postojeću infrastrukturu naravno, bez parkinga.

Trakošćanska je uništena takvim zgradama.

zabac kaže:


To da privatne firme i privatni kapital država ne treba spašavati, se apsolutno slažem sa tobom.

Ovdje se samo postavlja pitanje da li su navedena brodogradilišta propala zato što su, radeći u najboljoj namjeri, propala zbog donošenja krivih poslovnih odluka, ili su te Uprave namjerno donosile pogrešne odluke, da brodogradilišta dovedu do ruba propasti.

Radnici, koje ja BTW uopće nisam spomenuo, su ovdje u dvojakoj ulozi, kao radnici, i kao vlasnici najvećeg broja dionica (47%) u Uljanik-u, a isti taj Uljanik je većinski vlasnik 3. maj-a (85%).

S obzirom da radnici kao takvi nisi niti homogeni, niti dovoljno upoznati sa načinom upravljanja jednom takvom firmom, nije teško zaključiti da firmom (bez obzira na udio u vlasništvu) ne upravljaju radnici, nego netko tko je u tome puno snalažljiviji od njih.

Takva osoba (ili više njih) može, bez većih problema, postaviti Upravu koja će donositi odluke koje će dugoročno prelijevati kapital iz brodogradiliša u tvrtke koje su pod direktnim nadzorom te osobe ili grupe ljudi, i koja će u končanici brodogradilište obrzvrijediti ili zadužiti do te mjere, da će ono morati poći u stečaj.
Tada će se, ista ta grupa ljudi pojaviti kao "spasitelji", preuzeti tvrtku u potpuno vlasništvo, i dogovoru sa lokalnom samoupravom (naravno uz "malu financijsku naknadu" koja će otići u privatne džepove), prenamijeniti postojeće zemljište i prodati ga za puno više novaca nego što su potrošili da bi došli u vlasništvo brodogradilišta.

U oba dva slučaja, radi se o zemljištu koje se nalazi u samom srcu grada, pa nije teško procijeniti o kakvoj vrijednosti se tu radi.

Oni preko čijih leđa će se sve to napraviti, su radnici-vlasnici (radnike-radnike uopće ne spominjem jer su u cijeloj ovoj stvari oni nebitni) i ostali manji dioničari.

Najveći problem naših radnika je u tome što se još nisu riješili navika iz socijalizma, kad su tvornice bile u društvenom vlasništvu, i kad je država spašavala posrnule firme; pa su stekli naviku da mjesecima ili čak godinama rade bez plaće ili uz minimalna primanja.
Na zapadu je to praktično nemoguće, jer su radnici svjesni da ako u roku od 7 ili 14 dana ne dobiju plaću (ovisno o tome da li se ista isplaćuje tjedno ili dvotjedno) ta firma propada, i oni se 8. (odnosno 15.) dan više ne pojavljuju a poslu, a firma bez radnika nema šta raditi, i automatski propada, i nesposobni vlasnik zajedno sa njom).

Kod nas je GUP uvijek u nečijem interesu (kod nas je sve uvijek u nečijem interesu), ali bi trebao biti u interesu razvoja lokalne zajednice, a ne primarno u svrhu zadovoljenja nečijih financijskih apetita.
Zagrebački slučaj je očiti primjer kako se to ne treba raditi.
Dakle, ne treba prvo pronaći privatnog ulagača pa ga pitati što bi on tu htio napraviti, a onda "očistiti" teren, provesti 'natječaj' forme radi, i pomagati privatnom ulagaču da ostvari svoje ciljeve.
Nego bi prvo trebalo provesti javni natječaj o tome kako bi neko područje trebalo urediti, zatim provesti promjene GUP-a, pa napraviti natječaj na koji se mogu javiti svi zainteresirani, sa jasno definiranim stavkama, i odabrati najboljeg ponuđača, i tek tada pristupiti gradnji.

Eeee, ali onda bi bilo puno teže dobiti poneku pinkicu od onih silnih milijardi tisućica....

zabac kaže:


Kad čitam tvoje postove doista se ponekad zapitam jesi li si stvaran ili si bot.

Bot koji bi bio u stanju napraviti ovoliko nasumičnih pravopisnih grešaka, čak i u jednorečeničnim postovima, bi zasigurno bio 'masterpiece' programiranja.

On je meni pravi izazov! Iznenadi me uvijek iznova, pokušavam ga uzeti za ozbiljno.

zabac kaže:


Nisam ni ja. A kakve to uopće veze ima s ovom diskusijom? Zar je Amerika etalon nečega?

Gdje si to pročitao?
Ja sam napisao da najuspješnije tvrtke i kod nas tako rade. Gdje si ti tu pročitao "Amerika"?
Osim toga, tu se uopće ne radi o "socijalnoj noti". Radi se o činjenici da produktivnost (a onda i uspješnost) firme u značajnoj mjeri ovisi o kulturi firme i odnosu zaposlenika prema firmi. Firme koje uvažavaju svoje zaposlenike i grade kulturu kolektiva umjesto kulture subordinacije dugoročno uvijek time dobivaju. To, naravno, ne znači da u takvim firmama nema subordinacije i "da se ne zna tko je šef" (naprotiv!), ali selekcija je pozitivna (pretpostavljam da znaš što to znači?) i ljudi svoje šefove uglavnom cijene, jer ih prepoznaju kao osobe na koje se mogu ugledati i od kojih mogu učiti.
Da takvih firmi među uspješnima ima i u Americi, uopće ne sumnjam. Da ih je manje nego u EU, isto tako ne sumnjam, jer Amerikanci općenito njeguju kulturu idoliziranja novca i općenito materijalnog uvijek i po cijenu svega ostalog.

Žabac, potrudi se pročitati s razumijevanjem ono što je napisano.

smayoo kaže:


Nisu oni jedini, a taj modus vivendi su pokupili od nekog.

Daleko od toga da su jedini. Isto tako, naravno da među njima ima onih koji nisu takvi, ali društvo je općenito tako uređeno.
Tipičan primjer, kojeg se često sjetim, direktor proizvodnje u tvornici u Alabami za koju smo svojedobno radili pretrpio je infarkt i prvi puta nakon 15 godina što je radio za njih, a trideset što je radio sveukupno, nije došao na posao zbog bolesti, jer je, naravno, bio u bolnici. Šef, koji mu je bio šef svih tih 15 godina (i "prijatelj", kako to oni površno percipiraju) posjetio ga je u bolnici, potapšao po ramenu i - uručio mu otkaz - jer ga ne trebaju takvog bolesnog, firma je potpisala ugovor sa zdravom osobom, a ne s bolesnom.
I to je za njih normalno i prirodno. Oni se čude kad im kažemo da u Europi ne možeš dati nekom otkaz zato što se razbolio, a osobito ne dok je na bolovanju.

To ne znaci da im firme nisu uspjesne.
Moje misljenje je kako se uspjesnost firme ne mjeri zadovoljatvom radnika.

Naravno da su im neke firme uspješne. Uspješnost firme se mjeri na više načina i kroz više pokazatelja. Dugoročno, da bi firma bila uspješna, zadovoljni moraju biti svi. I vlasnici, i zaposlenici, i lokalna zajednica odnosno javne ustanove.

Svaka velika firma ako nije prisutna na USA trzistu kao da nije niti prisutna.
U novije vrijeme to je postala i Kina.
To su ogromna trzista, a konkurencija je velika.

Zasto se proizvodi na Dalekom istoku, a radnici rade u losim uvjetima?

To je isto stereotip. Ono što sam ja vidio - nisu loši uvjeti. Dakle, isto je kao i ovdje. Negdje je dobro, negdje loše.

Sretan dio ostave, nesretan outsourcaju i prave se da to nije njihov problem.

Neisam siguran da je stereotip.
Remont brodova u Kini, radnici se mijenjaju kao na traci. Ne rade, spavaju. Uvjeti ocajni. Nakon prijave, stotine se istjeruju i dolaze novi.
Kao robovlasnicki sustav. Zivot ne vrijedi.

Koliki napor Apple ulaze za uci u kinesko trziste.

Amerikanci su ljudi koji najvise rade (odradjenih sati), a godisnjeg nemaju (ovisno o ugovoru jer im zakon to ne omogucuje).

Otkud ti te informacije? Bio si i vidio? Ja sam bio, više puta, i vidio svašta posvuda. Ima i dobrog, i lošeg. U Kini sve manje lošeg i sve više dobrog.

Od kume muz radio za firmu (nadzor) koja je dala raditi remont brodova u Kini. Poslikao i izgleda ocajno (spavaju u potpalubi a trebali bi raditi).
Kaze, kod kineza je jedino sigurno, niska cijena.
Vjerujem da se i to mijenja ali promjene niti su nagle niti brze.

To sa spavanjem nije baš tako rijetko ni kod nas u brodogradilištima.
Inače, na dalekom istoku ljudi vrlo često spavaju u vrijeme kad im je pauza, umjesto da šeću, ćakulaju ili jedu kao mi. Ne kažem da su ovi u brodu taj slučaj, ali osobno sam bio u dovoljno firmi (i tvornica, i ureda) tamo (ne samo u Kini) gdje, kad se oglasi pauza, svatko jednostavno legne tamo gdje se zatekao i - spava. Moj kolega je bio u čeličani u Kini pa je jednom, kad je sirena zatulila pauzu, uzeo fotoaparat i šetao po pogonu slikajući ljude kako spavaju. Po nogostupima, stepenicama, u liftu (!), doslovce posvuda. Kao da su mrtvi.
To su jako drugačije kulture od naših. Nije prvi put da čujem kako ljudi imaju radikalno pogrešnu predodžbu o nekim njihovih navikama i društvenim normama.
Promjene nisu nikad niti nagle, niti brze, ali one kod Kineza traju već 30 godina. Samo što smo mi samoživo i zapadocentrično sve do nedavno smatrali da su oni još uvijek u nekom režimu golog preživljavanja. Ja sam svojim očima vidio gdje se i kako na dalekom istoku proizvode vrhunski proizvodi. Odavno Kina nije više zemlja gdje se proizvodi samo niskokvalitetni škart (naravno da ima i toga, ali ima toga i svugdje drugdje po svijetu). I ne samo Kina. Bio sam i u Vijetnamu, koji za Kinom vidljivo zaostaju, ali i kod njih postoji vrlo kvalitetna industrijska proizvodnja, a razina tehničke naobrazbe zaposlenika u njihovim tvornicama je značajno iznad one koju vidim kod nas.

EDIT:

Na Taiwanu nije neobično da ti taksist zadrijema dok stoji na semaforu, pa ga moraš nekad podbosti kad se upali zeleno. Oni jednostavno, kad su "u praznom hodu" (dakle, u situacijama kad bi mi npr. izvadili mobitel iz džepa i počeli nešto čačkati po njemu iz dosade) - odu u "sleep". Doslovce.

smayoo kaže:

Smayoo, kao čovjek koji je odrastao i živi još uvijek u Zagrebu - mislim da u ovom postu ipak - nemaš pravo.
Nitko ne kaže da u Zagrebu, ili u Hrvatskoj - ne žive kvalitetni arhitekti, urbanisti, inženjeri građevine i sve što uz to ide. No proble je što se ništa ne gradi - planski.
Za Trešnjevku misliš da imaš pravo - ali zapravo nemaš. Znam to jer živim u istom kvartu samo se drugačije zove - Kustošija.
Dat ću ti primjer iz slika.
Ovo je pogled kroz moj prozor, ulica sa 24 kućna broja, jedna od najmirnijih ulica u centralnom dijelu Kustošije. Prije smo mogli igrati nogomet koliko bi rijetko automobili prolazili, naravno da je to sada gušće i češće, ali ništa naspram jedne Aleje Bologne.


Moj kum je živio u kući čiji gornji kat nema fasadu. Taj dio nije bio njegov, niti od njegovih roditelja, već od ujaka, kome je pripadao i travnjak koji vidiš na slici.



Kako su njegovi roditelji dohranili bakicu koja je živjela u ovoj kući, ostavila im je potleušicu bez kupaone iz 1928. godine. Odlučio se na renovaciju, ali full. Znači, uložio je oko 35 000 eura u sve, ako ne i koji euro više sada kada se kupio namještaj. Imao je suprugu koja je preminula i imala je životno osiguranje, svoju ušteđevinu, a na kraju su prodali staru kuću kvartovskom liku koji otkupljuje kuće kako koja obitelj umire i onda radi stambene zgrade.

Ovo nije njegova zgrada, ali pogled na ono za koju godinu će mi biti izmjenjen pogledom na "zgradicu" od četiri kata, sa nekih "12"-ak stanova. Čitaj 16...



A gdje će 16 automobila parkirati, to pojma nemam. Ulica nije kala, ali nije bog zna što široka, pa i da izvede parkiranje, 12 novih obitelji je previše na ovako malu ulicu.
Nije li se ovaj kvart, moj kvart, mogao urediti ovako? To su vlasnici prodali, pa su sagrađene trokatnice sa po tri stana od 70 kvadrata.
Znači, povećan je broj, ali srazmjerno, a ne da imaš kutiju šibica i kraj nje monolit.

smayoo kaže:

Smayoo, kao čovjek koji je odrastao i živi još uvijek u Zagrebu - mislim da u ovom postu ipak - nemaš pravo.
Nitko ne kaže da u Zagrebu, ili u Hrvatskoj - ne žive kvalitetni arhitekti, urbanisti, inženjeri građevine i sve što uz to ide. No proble je što se ništa ne gradi - planski.
Za Trešnjevku misliš da imaš pravo - ali zapravo nemaš. Znam to jer živim u istom kvartu samo se drugačije zove - Kustošija.
Dat ću ti primjer iz slika.
Ovo je pogled kroz moj prozor, ulica sa 24 kućna broja, jedna od najmirnijih ulica u centralnom dijelu Kustošije. Prije smo mogli igrati nogomet koliko bi rijetko automobili prolazili, naravno da je to sada gušće i češće, ali ništa naspram jedne Aleje Bologne.


Moj kum je živio u kući skroz lijevo, čiji gornji kat nema fasadu. Taj dio nije bio njegov, niti njegovih roditelja već od ujaka kome je pripadao i travnjak koji vidiš na slici.



Kako su njegovi roditelji dohranili bakicu koja je živjela u ovoj kući, ostavila im je potleušicu bez kupaone iz 1928. godine. Odlučio se na renovaciju, ali full. Znači, uložio je oko 35 000 eura u sve, ako ne i koji euro više sada kada se kupio namještaj. Imao je suprugu koja je preminula i imala je životno osiguranje, svoju ušteđevinu, a na kraju su prodali staru kuću kvartovskom liku koji otkupljuje kuće kako koja obitelj umire i onda radi stambene zgrade. Tako je otkupio (još prije 10 godina) i kuću sa prve slike koja povezuje njegovu staru kuću i njegovu novu kuću, ovu oker boje također prastaru. I lijepo je spojio dva (zapravo tri zemljišta gledamo li prosjek zemljišta u ulici) i tu će sagraditi đubretarku sa nekih "12"-ak stanova. Čitaj 16...
Nešto kao ovo, što je sagrađeno u ulici na koju se moja veže.



A gdje će 16 automobila parkirati, to pojma nemam. Ulica nije kala, ali nije bog zna što široka, pa i da izvede parkiranje, 12 novih obitelji je previše na ovako malu ulicu.
Nije li se ovaj kvart, moj kvart, mogao urediti ovako? To su vlasnici prodali, pa su sagrađene trokatnice sa po tri stana od 70 kvadrata.
Znači, povećan je broj, ali srazmjerno, a ne da imaš kutiju šibica okruženu zelenilom i kraj nje monolit bez trunke dvorišta. Nije li ljepše gledati male kućice okružene dvorištima jednakima tim kućama, nego betonska zdanja bez trunke zelenila? I ne moraju sve biti kao od kuma preuređivane. Neka ljudi sataru staru i naprave novu, pa neka je i podjele na stanove, ali ne na 10 njih i više, već na dva, tri stana...
Kvartovska vizura ostaje slična, samo modernija i svima je ljepše. Što je najbolje, kvartovske ulice ne podnose toliki broj novih stambenih kvadrata. Već se desetljeće stvaraju čepovi iz Kustoošijanske u i na Ilicu kada se ide ili vraća s posla, što najbolje to dokazuje.
A sada pritisak na isto križanje kreće i iz centralne Kustošije, iz ove ulice koja se veže na moju, Ulice Petra Zrinskog...
Ovom gradu fali kvalitetan GUP. Kojeg nitko neće moći mijenjati kako mu ćefne kao i građevinska inspekcija koja će izlaziti na teren kada oni hoće, a ne kada i gdje im se naredi s Markovog trga...

Što se arhitekture tiče, Zagrepčani će najvjerojatnije znati za ovo:



To je na prvoj stanici od okretišta tramvaja Črnomerec, u okviru vojarne, ima 15 katova i biti će hotel za vojna lica iz države i svijeta.
Ne vidi se toliko, ali "light motiv" zgrade je ručna granata. Arhitekt se ponosi time...
Možda će zgrada izgledati lijepo, ali granata i zgrada u istoj rečenici (a da to nije (bacio bombu u stan i slično) mi stvarno vuče na idiotizam.
Taj dio Zagreba ima ogroman broj kvadrata čiste neiskorištene zemlje koja se prostire od Super Konzuma na Črnomercu do Kustošijanske ulice.



Konzum je označen gore desno, pogledajte koji je to prostor na kojemu nema ničega osim Ciglane koja nije u upotrebi i par zemljišta koja pripadaju tko zna kome. Tu bi se mogao sagraditi sportski centar koji ovaj dio grada - NEMA.
No najverojatnije će nitknuti novi - stanovi.
Za koga ne znam.
Četvrti popis u modernoj RH stanovništva vršit će se 2021. (1991., 2001., 2011.) Ovaj će biti prvi potpuno digitalan. Moći ćemo ga ispuniti preko e-građani strane, a doma će nam dolaziti ljudi sa tabletima da provjere jesmo li sve ukucali kako treba.
Živo me zanima koliko nas ima da su toliki stanovi potrebni...