17.02.2023 | 11:48
Na kraju jedno hipotetsko pitanje tebi ili bilo kome drugom. Zamislimo da imaš petero djece i jako loš socijalan status, da li bi ti dao jedno ili dvoje svoje djece tim parovima ?
To je jedno vrlo ozbiljno pitanje, vrlo primjereno za mentalnu vježbu svakom, slažem se. Umišljam si da ne bih dao svoje dijete na usvajanje *IKOME* ako bi imao ikakvog utjecaja na to, ali, naravno, lako mi je o tome iz ove pozicije lamentirati, kad smo u životu imali dovoljno sreće, pa i nešto sposobnosti, da nikom od naših troje djece nije nikad ništa egzistencijalno bitno nedostajalo.
Teoretski, da smo se našli u takvoj teškoj životnoj situaciji, i da nitko od bliske rodbine nije htio ni mogao pri tom pomoći, možda bismo, upravo da bi djetetu bilo bolje, zaista i dali dijete nekom na posvajanje (sve je ovo teorijsko lamentiranje jer mi je emotivno takvo što vrlo bolno uopće i pomisliti). Da se to dogodilo, siguran sam da bi nam bilo važno da posvojitelji imaju bitno bolji životni standard od našeg (jer inače nema smisla) i da (koliko god mogu vjerovati vlastitoj procjeni) imaju najbolje namjere i tome pristupaju odgovorno.
Rodna i seksualna orijentacija mi pri tom ne bi uopće bili kriterij, kao ni vjera, nacionalnost, rasa, itd.
Što se tiče davanje djece takvim osobama, ja ih ne bi njima dao zbog interesa djeteta, koji mora biti na prvom mjestu. Sama predpostavka da su ti ljudi u manjini vuče neke opasnosti.
Znači, ti smatraš da u Hrvatskoj djecu ne bi smjeli moći posvojiti niti Srbi (Mađari/Talijani/Slovenci/Bošnjaci...), niti pravoslavni ili muslimanski vjernici, niti ateisti, niti invalidi? Jer - i to su sve ljudi koji su u Hrvatskoj u manjini. Ili...?
dobivaju previše prostora u medijima, dok recimo ljudi s down sindromom ili autisti skoro pa i nisu zastupljeni, niti oni, niti njihovi problemi.
Ova je teza deplasirana. Ako smatraš da bilo koja društvena skupina nije dovoljno zastupljena, ne može to biti argument što neki drugi jesu. Obratno, valjda. Nije da LGBTQ skupina dobiva PREVIŠE prostora u medijima, nego neki drugi NE DOBIVAJU DOVOLJNO.
Nije tim ljudima cilj trubiti o svojoj različitosti samo zato da bi nekom išli na živce, nego zato da prosječni ljudi shvate da *SVATKO* treba imati ista prava koja imaju i oni. Onog časa kad nikom ne bude smetalo što se gay par drži za ruke na ulici, ili si daju pusu u kafiću, neće vište trebati niti parade ponosa, niti dugine zastave.
reci da li je tebi dovoljan neki dojam da nešto proglasiš govorom mržnje.
Dojam da netko govori ili piše bilo što iz zle namjere, odnosno s ciljem ili željom da nekog difamira ili mu nanese duševnu bol ili fizičku štetu dovoljan mi je da tu osobu "prekrižim" u svojim očima. Pri tom mi se fućka što takva osoba može imati neki deklarativan razlog (nominalno "dobar") za takav svoj postupak jer iz zle namjere ne može izaći ništa dobro, čak niti slučajno. U tom smislu, nebitno mi je kako se može pravno okarakterizirati Pernarov ispad, on je meni "prekrižen".
E, a sad, je li nešto ili nije govor mržnje, nije stvar dojma, nego definicije. Evo, na primjer, ova mi se čini prilično suvislo sročena:
hr.wikipedia.org/wiki/Govor_mr%C5%BEnje
Govor mržnje je usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj skupini (ili pojedinoj osobi) zbog nekog njezinog određenja u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja i/ili raspaljivanje već postojeće mržnje s time što se ona kroz javni govor mržnje razvija, jača i produbljuje.
U tom smislu, anticipiram tvoje iduće pitanje, slažem se, stil kojim se Vanjuška služi u svojim postovima jest govor mržnje.