26.02.2023 | 11:28
cariblanco kaže:
@smayoo vezano uz tvoj zadnji post.
Promjena je nezaustavljiva, ok. Vjerovatno će homoseksualne osobe dobiti djecu u datom trenutku, jer homoseksualnost postoji od kad je svijeta i vijeka, tu se slažemo.
Samo mi je nekako u sivoj zoni ova transrodnost ? Kako to da se je sad pojavila, prije je nije bilo ili ? Kad uloviš vremena pogledaj ovaj peti dan. Jako dobra emisija na ovu temu i filozovski pogled na to.
Gledam Peti dan kad god stignem. I ovaj sam pogledao.
Transrodnost kakvu je danas vidimo ima veze i s time što današnja medicina može. U svakom slučaju, siguran sam da je oduvijek bio neki (mali) postotak ljudi koji su se osjećali zarobljeni u krivom tijelu, samo što za nije bilo mogućnosti kakvih danas ima.
Ja sam svojedobno, dok sam bio student, upoznao jednu djevojku koja nije bila lezbijka zato što mrzi muškarce ili ne znam kako bih to definirao, niti zato što je privlače osobe istog spola, nego jednostavno zato što se osjećala kao muškarac. Najiskrenije i najdublje, u suštini svog bića, osjećala se muškarcem. Tako se i ponašala, odijevala, bolje joj je odgovaralo družiti se s nama, dečkima, zanimale su je "muške" teme i tako... To nije bila afektacija, nije bila obijest, ona je jednostavno - rođena u krivom tijelu. Ne znam kako ni zašto se to dogodi, je li to neka malo vjerojatna kombinacija kromosoma, hormona, nemam pojma, ali nemam ni najmanje sumnje da je njen životni stil bio autentičan, tim više što ga je živjela u vrijeme kad je u društvu bilo puno, puno manje razumijevanja za to, nego danas.
Imala je i curu, najnormalniju, natprosječno zgodnu, koja je za sebe rezolutno tvrdila da nije lezbijka i da je druge žene ne zanimaju, ali da ta, s kojom živi - nije žena, nego muškarac bez pimpeka. Eto ti sad, pa ti vidi.
U današnje vrijeme, ta bi cura bila školski primjer kandidata za promjenu spola. Tada je bila "muškobanjasta lezbača".
Thomas Mann je odavno napisao da je sloboda svakog pojedinca ograničena samo njegovim vlastitim strahovima.
Najvažnije od svega - "nenormalnost" nečijeg životnog izbora ni na koji način nije povezana, niti je ikakvo mjerilo suštinskih ljudskih kvaliteta te osobe, niti njenog moralnog kompasa i etičkih standarda.
Moj je pokojni stari znao često reći (imali smo nekoliko susjeda koji bi dolazili često doma pijani pa tukli vlastitu djecu i supruge) kako mu nije jasno zašto ljudi moraju ići na ispit da bi dobili vozačku dozvolu, a nitko ne treba roditeljsku dozvolu da ima djecu. Dakle, svaka alkoholičarska bitanga ima pravo napraviti koliko hoće djece koliko hoće velikom broju žena (dovoljno slabih i nesigurnih da mu se ne znaju oduprijeti) i on na tu djecu polaže svoje ustavno roditeljsko pravo, a mi ovdje moramo debatirati može li nekom tko nema svoje djece biti dozvoljeno da pruži svu svoju ljubav i vrijeme usvojenom ili udomljenom djetetu, ako se ne uklapa u kockicu "normalnog". Kao da bi se uopće mogle naći dvije osobe (ovdje ili igdje) koje bi se u potpunosti složile oko toga što je zapravo - "normalno".