21.03.2009 | 16:36
Evo baš sam pogledao emisiju još jednom i baš sam pazio na to kad govori u trećem licu. Rekao bi da imaš pravo što se toga tiče. S druge strane, pak...
"Sva ta priča o Isusu" baš i nije bila tako opsežna. Niste li možda malo preosjetljivi (svi kojima je to toliko zasmetalo)?
Ja nisam ateist, ali definitivno ne slijedim nauk katoličke crkve (niti ikoje druge religijske institucije). No, nije mi smetalo (a kamoli da bi rekao da mi se nije svidjelo) to. Snažno cijenim svačiju iskrenu vjeru. Po mom iskustvu, neovisno o religijskoj pripadnosti, svi oni koji iskreno vjeruju u to što vjeruju - zapravo vjeruju u ista pozitivna i humanistička načela.
Ja uopće ne smatram kako je to kontradiktorno da je on i znanstvenik, i vjernik. Znanstveni pristup je kontradiktoran trivijalnim kršćanskim dogmama, no tko ti kaže da Pavuna uopće prihvaća Isusa na takvoj trivijalnoj razini? Svatko tko si je ikad dao truda proučiti Novi Zavjet sam, bez posredovanja profesionalnog klera, složit će se sa mnom da je Isusov nauk čisti humanistički pozitivizam (upakiran u metafore prikladne stadiju razvoja društva prije 2000+ godina). Suštinski, ne bitno različit od Lao Tse, Buddhe ili Sokrata.
Uostalom, i Stephen Hawking je za sebe izjavio da nije ateist. Štoviše, značajn dio njegova rada bio je diskusija s religijskim institucijama svijeta na temu spojen točke religijskog i astrofizičkog pogleda na nastanak svijeta. Preporučam "Kratku povijest vremena" kao prvi korak prema ovoj temi. Ili, još specifičnije, "Budućnost svemira - Slučaj, kaos, Bog?" Arnolda Benza, švicarskog astrofizičara i profesora na Visokoj Tehničkoj školi u Zürichu.
Također koristim priliku da podsjetim na poznatu Einsteinovu izjavu (u vezi s tezom jednog od njegovih suradnika kako je subatomska fizika "stvar slučajnosti i statističke raspodjele vjerojatnosti" ) : "Bog se ne igra kockicama. Statistika je samo naš nespretan pokušaj da analiziramo ono što još nismo dorasli shvatiti.". Ili, kako kaže moj omiljeni šaljivi citat "Prije nego shvatimo rekurziju, najprije moramo shvatiti rekurziju".
Jednostavno - znanstvenik je čovjek koji se bavi spoznajom, svaki dan, svaki sat svog života. Ne prođe dugo prije nego pri tom uvidi kako u spoznaji svakog čovjeka, pa i najvećeg znanstvenika postoje postulati (tvrdnje koje se prihvaćaju a priori kao točne, bez daljnjeg razlaganja, iako nisu nepobitno dokazive poznatim znanstvenim i filozofskim metodama) na kojima temelji cijelu svoju znanstvenu spoznaju. Dakle, koliko god ona duboka bila, na kraju se temelji na vjerovanju u te postulate.
Jasno je da, po svoj prilici, nijedan taj postulat vjerojatno nije na razini da je Bog začeo svog sina u tijelu djevice pomoću goluba, niti da će svi mrtvi na Sudnji dan ustati iz groba (zamisli kolika bi tek onda gužva nastala na planeti...
). Ali i dalje je to neka temeljna premisa koja i ne mora biti točna, ali je on kao osoba odlučio u nju vjerovati bez daljnje provjere. I upravo u tome je pronašao svoj mir i oslonac, slobodu od vječne sumnje. To je vjera.