02.08.2009 | 16:27
smayoo je napisao:
Ta manjina bi, umjesto da sad čuči u kutu i duri se (ili ovako destruktivno zrači negativnu vibru kao vi ovdje) sada i uvijek, u svakoj prilici trebala aktivno raditi na konstruktivnim naporima razvoja društvene svijesti.
Ovo sad može zvučati kao politička floskula, ali nije. Možete reći "nije to moj posao", ali to zapravo znači "ja želim živjeti u drugačijem, boljem društvu, ali ne želim sam-a ništa učiniti da prema tom društvu krenemo". Možete reći "ja ionako ne mogu ništa promijeniti", ali životna i povijesna istina jest da SVATKO može nešto promijeniti i da je jedina trajna promjena ona koja se događa evolucijski, sporo, polako, sačinjena od bezbroj malih, individualnih promjena.[/i]
Ne bih se složio da samo "čučimo u kutu i durimo se". Dobar dio Jabučnjak populacije su natprosječno vrijedni, poduzetni ljudi, ljudi koji nešto stvaraju i mijenjaju okolinu svojim radom, puni su inicijativa i imaju godine volontiranja na raznim projektima dobrim za društvo kroz udruge kao što su Calculus ili DIR.
Ne želim to pretvoriti u nekakvu našu samohvalu, ali nema mnogo građana koji se mogu pohvaliti projektima kao što je besplatna edukativna simulacija za sve hrvatske škole, rad s nadarenom djecom informatičarima kroz natjecanja, a kao kruna takvih nastojanja je zajednički projekt svih tih dobronamjernih ljudi koji se pretvorio u muzej informatike, sada već glasoviti PEEK&POKE. Na kraju krajeva i ovaj mali i beznačajni Jabučnjak je čisto volonterski projekt, s nula reklama i sponzora, koji od 2003. godine besplatno daje podršku i educira ljude koji koriste Mac. Dakle, sigurno ne "čučimo u kutu i durimo se".
Već sam odabir svih tih ljudi da ostanu u Hrvatskoj (da se dotaknem onoga što je Riba prije rekao) je žrtva u želji da se ovdje počne bolje živjeti. Svi ti ljudi, redom educirani stručnjaci, bi čak i u ovoj krizi, vrlo brzo dobili posao na zapadu i vrlo brzo postali barem dobrostojeći, ako ne i bogati, a ovdje su pristali tek na preživljavanje.
Da to nije moja neprovjerena teorija, govori stopostotni uzorak ljudi iz našeg užeg društva koji je otišao iz Hrvatske i svi do jednoga su uspjeli vani, čak i oni bez fakulteta. Dakle, mislim da mnogo činimo već time što nismo napustili zemlju i što radimo i pokrećemo dobre stvari umjesto da živimo od danas do sutra uz malo "kruha i igara" koje nam povremeno pod noge bace naši političari.
Što još možemo učiniti? Da, možemo izlaziti na izbore. Ja sam uvijek do sada izašao, a žalosno je jedino to što sam uvijek glasovao "protiv" neke opcije, umjesto "za" neku - jer niti jedna nije bila zrela i normalna. No, to ne pomaže mnogo jer uvijek će se naći dovoljno primitivaca koji će dati glas plemenskoj vlasti koja je sve samo ne progresivna. Treba li pričati i o izbornim igrama, mrtvima koji daju glas, i vrhuncu parodije - da glasovati mogu ljudi koji ne žive u Hrvatskoj, ne plaćaju ovoj državi porez, ali odlučuju o našim životima ovdje? Zna se za koga daju glas, a u pozadini nije domoljublje, nego novac. Da, onda se čovjek zapita ima li smisla uopće izlaziti na takve izbore, koliko su legalni i stvarni? No, ne košta ništa u 10 minuta popuniti listić, pa eto, ja odem...
Preostaje još samo jedan korak, a to je aktivno politički djelovati, a to se u ovom trenu čini kao jalovo gubljenje energije u močvari u kojoj bi glasovi razuma vrlo brzo bili pošpricani blatom - ili ušutkani kakvom bombom. Osim toga ne znam tko bi danas želio u Hrvatskoj postati političar kada je riječ "političar" postala izravan sinonim za lažljivca, lopova, oportunistu, mafijaša, sebičnog gada koji brine samo za svoje dupe i koji samo otvara prilike kako da porezni novac usmjeri sebi i svojima. Mislim da će uskoro rječnik trebati dopuniti tim novim značenjem.
Da zaključim - dali smo sve od sebe, a sada smo umorni, izmrcvareni, a neki i gladni. I negdje će to puknuti. Ako ne pukne na razini vlasti i države, onda će puknuti na tome da će svi Hrvati koji nešto vrijede spakirati stvari i pobjeći van.
I mogu razumijeti kako se jadno osjeća Campo koji je bio i u Domovinskom ratu, a sada je kao hvalu dobio ovakvo blato od države. Dobio je Hrvatsku iz koje mladi i školovani ljudi moraju pobjeći ako žele voditi normalan život i ne doživjeti ono što svaki dan moramo gledati na ulici - da penzioneri, koji su uredno odradili svoje, moraju kopati po kantama i skupljati ambalažu da bi preživjeli.