10.10.2009 | 20:00
Eto, a bas sam zelio ostati izvan ove teme. Ne zato sto nije zanimljiva, vec zato sto je krenula krivim tokom.
moram priznati da sam se izgubio. Vise mi nije jasno tko sam i zasto sam i da li je dobro to sto jesam ili bi bilo bolje da mozda budem one sto nisam, ili ako nisam to ona sta da budem, a ako ni to nije dobro sta je onda?
Domoljub, ah nikako. Decko iz Zagreba, jos manje. Zlatna mladez, ubi me.
Stavr je definicije.
Otisao sam studirati u Italiju prije 4 godine. "Smatras da domaci fakulteti nisu na razini?!?" Ne, smatram da je obrazovanje kljuc svakog uspjeha te da meritokracija ipak postoji i da je jos uvijek ona ta koja pokrece ovaj svijet. "Idealist koji ne vidi kako funkcionira nase drustvo!" Mozda, ali jos uvijek prije spavanja, kad zatvorim oci i napravim proracun danasnjeg dana, zelim znati da ovaj trud i sati provedeni nad knjigom imaju svoju svrhu. Mozda sam budala sto nisam isao na ekonomski fakultet u zagrebu i platio 25000 eura za diplomu, ali znam da sam svaku ocjenu koju sam dobio krvavo zasluzio.
I di je tu domoljublje? Nema ga. Iako sam drzavljanin 2 zemlje, sram me je sto je Berlusconi moj premjer, a takoder mi je zao sto je Bandic moj gradonacelnik. I sad ako nisam u 1. redu na Thompsonovom koncertu na trgu Bana, onda nisam Hrvat.
Pa ako je to pokazatelj moje privrzenosti domovini, gradu u kojem sam odrastao, ulici u kojoj sam se igrao, kuci u kojoj sam spavao, familiji koja me odgojila, onda je bolje da i nisam domoljub.
Eto, stvar je vrlo jednostavna. Onima kojima je ovo jasno, njima ni ne treba objasnjavati, a onima kojima nije, njima ni ne mogu objasniti...