17.10.2009 | 04:42
Pa, kako sam i napisao, ne čitaš pažljivo ili pak mojim riječima pridaješ značenje kojeg nema. I automatski podrazumijevaš da nema nego jedna alternativa tvom stavu, sam postavljaš tu alternativu i svadljivo se okomljuješ na nju, a da je ja uopće niti ne zagovaram.
Da je fizika (a i ostale znanosti) nesavršena i puna rupa ne impliciram, nego sam prilično eksplicitno napisao. Sasvim konkretno, evo jednog primjera - tokom studija elektrotehnike slušao sam i morao položiti ispit iz tzv. Fizike 3, koja se bavila kvantnom mehanikom. Osim Heisenbergovih relacija neodređenosti i same Schrödingerove jednadžbe, cijeli ostatak tog kolegija je zapravo bio zbirka nepovezanih i međusobno neusklađenih hipoteza o subatomskoj strukturi materije od kojih su do danas
sve odbačene ili drastično izmijenjene. A mi smo ih morali naučiti kao da se radi o provjerenoj i nepobitnoj Newtonovoj mehanici. Iako nisu imale dokaza, čak niti logične veze s ostatkom materije. To su bili jednostavno postulati ostavljeni na dokazivanje nekom budućem vremenu, a od nas se očekivalo da ih naučimo napamet. Što je to? Znanost ili religija? Srećom, na današnjem studiju elektrotehnike je i kolegij Fizika 3 odbačen.
Ono što sam, dakle, htio reći jest da u svačijem spoznajnom sustavu postoji element vjere, htio on to priznati ili ne. U svakoj znanosti postoji element vjere. Vrhunski svjetski znanstveni autoriteti to kažu, ne samo ja. Pri tom, naravno, nije to uvijek niti blizu kršćanskom poimanju Boga. Ali uvijek postoji neki element vjere.
Vjera jest onaj dio spoznaje koji se ne temelji na dedukciji i kauzalitetu, koji nema uporište u razumu, logici, matematici i filozofiji. Vjera nije sinonim za "rimokatolička crkva". Vjera je sasvim i potpuno osobna kategorija. Vjera svakog čovjeka je drugačija.
Preispitaj vlastitu spoznaju. Odaberi bilo koju činjenicu koju prihvaćaš zdravo za gotovo i upitaj se - zašto? A onda, kad si odgovoriš, upitaj se ponovno - a zašto to? Prosječan čovjek uspije sam sebi (bez varanja) odgovoriti 2-3 puta, a netko osobito školovan možda dvostruko više. A onda dođe do nečeg u što jednostavno - vjeruje. Bilo da vjeruje zato što su ga tako naučili roditelji, profesori u školi/faksu, vjeroučitelj ili svećenik u crkvi, televizija, 24 sata, whatever....
Dakle, vjera nije alternativa znanosti. Vjera i znanost su nužni komplementi. Kako vrijeme odmiče, njihov odnos i granica izmeđ njih mijenja se, ali taj odnos je uvijek tu (pogledaj gore citat Richarda Feynmana, hvala Keko).
Ja u svakom slučaju ne umišljam sebi da znam pravi put spoznaje, niti svoj put nudim ikom. Čitav moj život je bio, jest i bit će traženje tog puta. Pa kako bi onda mogao ikom nuditi (a kamoli nametati!) taj put kao pravi, kad ga još tražim?
Netko puno mudriji od mene, Lao Tse je to rekao ovako: "Kad sam bio dijete - pitao sam - 'Gdje je Istina?' - a sada pitam - 'Gdje je Put?' ".
Ako si ti u svoj Put apsolutno siguran, tada si vrijedan ili divljenja, ili žaljenja. Sam procijeni.