10.11.2009 | 01:25
Aha, tako kaže i moj kolega - nije Beograd kuda ne vozi tramvaj ili trolejbus.
I - nisam bio ni u jednom velegradu (ili gradu koji tome pretendira), a da nisam čuo slične izjave. A opet - evo ti primjer Pariza - u prvih 40 okruga živi 4 milijuna Parižana. Ali duh tog grada čini i onih 8 milijuna koji svaki dan dolaze u Pariz na posao, kao i onih 3 milijuna turista koji se svaki dan po njemu motaju. Pa onda, iako Parižani kažu da ništa izvan Boulevard Peripherique nije Pariz, hm... možda to ipak zvuči malo pretenciozno...
Ali slažem se, svakako je šteta što nisam imao prilike za šetnju. Imao sam prilike u nekoliko navrata ranije, ali onda se još nisam navadio fotkati mobitelom, za pozdrav jabučarima.
Što se kapija tiče, i ja živim od betonskih zgradurina tako da se neću na njih žaliti. Ali voljeti ih ne moram.
Kalemegdan mi se najviše svidio, u svakom slučaju.
Ja kao Riječanin možda i ne znam sve restorane u ZG, ali, s druge strane, možda ih znam i bolje od Zagrepčana.
Ovisi što želiš jesti i koliko novca pri tom želiš potrošiti. Roštilj ti neću preporučati jer je malo roštilja u Zagrebu koji nadmašuju beogradski prosjek ovakvih ustanova. Ali, ako voliš mesinu, pivnica Medvedgrad / Zlatna zvona / Din don (tko bi ga više znao kako se zove, promijenili joj ime nekoliko puta u deset godina pa sam se pogubio) na križanju Savske ceste i Ulice grada Vukovara (dijagonalno nasuprot Zagrepčanke) je solidna.
Mogu preporučiti i Plješivičku klet na Staglišću. Oni imaju dosta tradicionalno-lokalnih jela, tipa samoborskih češnjovki, bunceka, restanog krumpira i tako to. Dosta je teško objasniti kako se do tamo dolazi, stavili su i neku
uputu na svoj web, ali ona ne otkriva čar tog kvarta. Uličice duplo uže nego na Voždovcu
, a sve kuće nalikuju jedna drugoj...
Uglavnom, moja bi uputa bila, od križanja Savske ceste i Zagrebačke avenije (neboder Tiska) vozi prema zapadu do raskrižja sa sidrom (veliko sidro na tratini lijevo naprijed, prije zgrade TDR-a), tu skreni lijevo, onda druga desno, treća lijevo i jedno 100 m do parkinga. Od parkinga još 30 m na desno.
Ima i onih koji hvale restoran "Pri zvoncu", odmah uz Slavonsku aveniju - od nebodera Tiska prema istoku, lijevo na prvom semaforu (kod zgrade Hypo centra) i odmah na prvom zavoju s lijeve strane, 30 m od raskrižja. Nije loše, ali upada u onu priču o roštiljima.
To su ti sve normalna mjesta, za normalan svijet, po normalnim cijenama. Ako ti je to prejeftino (čitaj: ako si bankar
), preporučam podsljemensku zonu. Svugdje se jede dobro, pije se fino i plaća se ljuto (o trošku firme, uglavnom
). Stari Puntijar je, po mom skromnom mišljenju najbolji. Ako se odlučiš na to, preporučam grofovski odrezak.
Kako doći do tamo? Od željezničke stanice prema istoku, na prvom semaforu lijevo u Draškovićevu (tom ulicom idu tramvaji), ravno dokle god se smije pa onda desno, na idućem semaforu "kao" ravno (zapravo polulijevo) pa ravno sve dok se može (dođeš do semafora gdje se može lijevo ili desno), pa lijevo pa nakon 100 m moraš desno i onda samo slijedi cestu oko 3 km do Y-križanja gdje se okreće tramvaj 14. Dalje desnom granom još oko 1,5 km. Restoran je uz cestu, s lijeve strane.
Tu blizu su i Okrugljak i Šestinski lagvić. Od spomenutog Y-križanja, ideš lijevom granom, nekih 200 m do Okrugljaka (na desno) ili koji kilometar do Šestina (slijedi putokaze).
Ima i nekih ono baš preseratorskih mjesta, za tzv. jet set, tajkune, nogometaše i sponzoruše. Tamo ne zalazim, ali ako te to zanima, samo okreni na Novu TV ili RTL i prati emisije "Red Carpet" i "Eksploziv"
Ako ti se jede riba, solidna, svježa, po normalnoj cijeni, konoba "Stradun" je dobar izbor, na južnom kraju Savske ceste, točno na onom semaforu do kud (odakle) je dozvoljen automobilski promet (južno od tog semafora je okretište tramvaja 4 i 7 i onda je pješački most preko Save). Kad ideš od okretišta tramvaja prema sjeveru, odmah nakon tog semafora s desne strane je jedna kuća. Ulaz je sa stražnje strane.
Ako ti se jede riba za bankare
, ima dosta mjesta, ja obično svoje bankare vodim u Hipodrom, iza Velesajma, kod hipodroma, u Novom Zagrebu. Od zapadnog rotora (izlaz prema Karlovcu) idi Dubrovačkom avenijom do prvog semafora, na njemu lijevo pa slijedi cestu oko 700 m, restaurant je s desna.
Od svega nabrojanog, uvijek mi je daleko najdraži bio gemišt od graševine i čobanac u podrumu PPK Kutjevo u Tomićevoj ulici, ispod uspinjače na Gornji grad (pješačka zona, Ilicom 200 m od Jelačićevog trga pa desno), još od kad sam bio siromašni, odrpani student. Ali to je bilo prije 18 godina i nemam pojma da li to još uvijek radi. Neke stvari se ne mogu platiti novcem. Šteta što dozvoljavamo da ih prekrije zaborav...
Eto. Siguran sam da će i još netko imati što pridometnuti. Dobar tek.