Oglasio sam da prodajem svoj MBP i eto urodit ce plodom. Imam 2-3 "ozbiljna" kupca i oglas je napravio posao.

Medjutim, ne mogu a da ne podijelim sa vama, kakve sam sve ponude dobijao u zamjenu za MBP. Iako zamjenu nisam napisao niti kao opciju.

Nudili su mi:

Kia pride karavan (ocuvana, nove prednje gume)
bacvu crnog vina i jos nesto bijelog (ali ne zna tocno koliko ima)
neki zlatni nakit
hackintosh laptop (koji je isti kao i "pravi") + nesto sitno para
neke kermicke plocice (ostalo na lageru, firma propala)
neki ogromni akvarij (koji vrijedi puno para, ali mu se ne da vise s tim zanimati)

Bilo je toga jos, ne mogu se bas svega sjetiti.

Prvo sam mislio da me neko iz moje ekipe zeza, pa salje fake mailove Pa sam pristao i isao kontaktirati ljude, medjutim, stvar je prava. Ljudi stvarno trampe, kompenziraju, kombiniraju, samo da se kes ne daje......kao u kameno doba, trampa rulez

Mislim nemam ja nista protiv zamjene, ako to obje strane zadovoljava, ali nuditi zamjene osobama koje to nisu ni spomenule u oglasima mi je ipak malo preagresivno.

Imate li vi takva iskustva?

Rijetko oglašavam, ali sam čuo svakakve doživljaje od ljuid koji to češće rade...a i sam sam ih povremeno imao. Vjerojatno je sve skupa danas još izraženije danas kada ljudi nemaju gotovine. Ovo s vinom je zakon.
Inače prporučam svakome kada bude imao sat vremena viška (znam, znam...) sa razumijevanjem pročitati Oglasnik ili neko od lokalnih verzija. Zna biti pravih bisera.

Ne znam je li urbana legenda ili istina, ali navodno ima neki lik iz Amerike koji je preko nekog online oglasnika prije jedno 7-8 godina kroz 2-3 godine trampom došao od neke pi*darije (tipa odlijepljena naljepnica "zabranjeno pušenje" ) do *kuće* (mislim, jesu njihove kuće u principu barake, ali ipak - kuća).

Kratak odgovor: Da, sve je baš toliko loše!

Malo duži: Moje opažanje je da je hrvatski narod totalno dekinitiran. Firme se gase svakodnevno, ljudi prodaju sve živo, niži slojevi su doslovno gladni, a nekadašnji srednji sloj i intelektualci kalkuliraju koliko smiju potrošiti na kruh svaki dan. Viši slojevi pak kalkuliraju svaku kunu i ne troše ako baš ne moraju jer vide da je svuda pustoš. Tko je mogao zamrznuo je kredite, ali banke onda deru za kamate. Frend prodaje solidan auto, najniža cijena u oglasniku za to godište i nitko niti da ga nazove već tri mjeseca. Poznanica dizajnerica pukla i otišla konobariti. Druga frendica dizajnerica dobila otkaz i jedva našla alternativu, ali mora raditi 12 sati neprijavljeno i biti sretna, itd... uostalom sve je rekao Novi list prije par dana kada je objavio da se na oglas za čistačicu u bolnici javilo 400 osoba, od toga i njih s fakultetima, tri jezika i tako to...

Čuj, to je djelatnost koja je najviše nastradala jer je promocija i marketing ipak zadnje na listi prioriteta. Ja ipak moram reći da nije baš sve i baš svugdje baš tako loše.

Što se tiče 400 ljudi na natječaju za čistača-icu, među njima jamačno ima i onih koji će radije biti nezaposleni u Rijeci (Zagrebu, Splitu...), nego raditi posao u struci tamo gdje ga ima.

Ne kažem to nužno kritički (i moja je supruga godinama bila nezaposlena, volontirala i radila zamjene od 2-3 tjedna, a odbijala stalan posao po školama u Taru, Bujama, Lošinju, Brinju, Kosinju, Čabru...), ali ipak treba imati u vidu cijeli kontekst.

I još jedna stvar - ja osobno smatram da velik dio odgovornosti leži na visokoškolskim ustanovama koje produciraju ogroman broj nepotrebnog kadra (bilo da ih proizvode previše, kao npr. dipl.oec, bilo da proizvode kadar koji nikom ne treba, kao npr. sanitarne inženjere, bilo da proizvode kadar koji je u ogromnom dijelu neuk i nesposoban, ovdje neću navoditi primjer da nikog ne bi vrijeđao) iako su svjesni da ti ljudi neće naći posao. Jednostavno - nije ih briga. Važno im je da su oni svoju satnicu napunili i plaću primili (namjerno ne kažem - zaradili).

I, naravno, pasivan i indolentan dio mlade populacije prihvaća tu igru (iako su vjerojatno i oni svjesni neizgledne budućnosti), čisto kao alibi za vlastiti nedostatak motivacije.

Ja sam i u vrijeme najcrnjeg rata i bijede uspijevao pošteno zaraditi koliko je meni trebalo da se financiram na studiju. I ne smatram se ni po čemu posebnim ni supersposobnim. Bilo je dovoljno imati volje da naučim (o svom trošku) raditi ono što se dobro plaća i onda imati volje raditi to isto. Najprije raditi i dokazati svoju vrijednost, pa onda očekivati nagradu.

Imali smo mi nedavno natječaj (još je otvoren). Javilo nam se 150 ljudi, od čega je manje od 20 pokazalo minimum motivacije i želje da stvarno dođu nešto raditi, a od toga je tek četvoro pokazalo i neki minimum sposobnosti. Što možda i nije sasvim njihova krivnja. Ali ono prvo itekako jest.

I ja sam čuo da bi se mijenjali za sve i svaša. Prijatelj koji je prodavao MacBook je dobivao svakakve ponude, od kožnih jakni pa sve do prave krave.

Krava (ako je zdrava i mlada i ima veterinarske papire) vrijedi puno više novca od MacBooka. Puno *puno* više.

smayoo kaže:



Ne znaš ti što je MacBook...

Da dosta toga drzim na oglasniku i nikakve zamjene mi nisu nuđene. Naravno, nd dilam, već je sve polovno i korišteno. Možda to kaj prodajem ne treba nikome? Možda je skupo? Ne znam. Ali zgodno je.

Ja bih radije kozu umjesto krave. Manja je i ima bolje mlijeko a tek kozlići:kiss:

Meni su ljudi za iPhone nudili isto sve i svasta. Od kozne jakne, drugih strih mobitela, nitendo wii-a, i raznih drugih stvari iako sam napisao da zamene ne dolaze u obzir.

Moje misljenje je da hrvatski narod zaista je u besparici i slozio bih se u potpunosti s dpasaricom.

Iako ne mogu reci ni da je Smayino misljenje krivo....

Ljudi se jednostavno u nasem drustvu predaju i ponekad nisu dovoljno fleksibilni ili hrabri da se maknu iz okvira svoje sredine i odustanu od americkog sna... Ali istina je i da posla, a novaca jos vise, jednostavno nema.

Gledam to po svojim kolegama i prijateljima s faksa...svi su kod prodekana ili pisu molbe za odgodu placanja skolarine, upisuju ects bodova onoliko koliko misle da financijski mogu podnjeti, a ne koliko mogu....


Stiga ako mene pitate...ovo je jedna tragedija!

Doduše i ja se slažem s time da fakulteti "proizvode" kadar koji teško ili nikako ne može naći posao. Mada je odgovornost podjeljena. Srtašan je podatak da od tri studenta jedan diplomira. Naravno, sva tri troše resurse. Možda je i to uzrok plačanja fakulteta. Drga stvar je prosjek studiranja od preko 7 godina !!?? Završio sam ETF kojeg sam upisao 10/90, a diplomirao 6/95. S time da je bilo i ratno vrijeme.
Emile, mislim da si ti nešto prije mene diplomirao.
Po meni, studenti bi trebali dobiti kredit za studiranje i ako u roku ne donesz diplomu, moraju vračati novce, dok s diplomom teret ide na fakultet. Statistika je egzaktna.

Situacija je teška ...a opet s druge strane potrošnja na "narodni luksuz" nikad veća, nemate djeteta bez mobitela i face profila (znaci internet pretplate u svakoj kuci) frizeraji puni ko sipak treba se narucivat, shoping centri puni gledalaca ali i kupaca nepotrbnih stvari.
ljudi su zamijenili auto ili tv vecinom bez prave potrebe, kupili sobu ili nesto bez prave potrebe ormari puni krpica koje nitko ne nosi kod curica a kod djecaka igrarija u stotinama eura,..
tragedija je za onoga tko je izgubio posao ili mu je firma propala ali tu nije nista gore od vecine europe.
cijeli je problem na drugoj razini i ovde i vani...ljudi nece nikakvu zrtvu podnijet za nista a pogotovo mladi koje bombardiraju celebrity stilom zivota 24 sata. cast iznimkama ali 90 posto mladosti gubi vrijeme na facebooku i emisijama stila inMagazin gdje je najdubokoumnija misao i pitanje da li je bare zaljubljen.

zabac kaže:


Slažem se s tobom u potpunosti uz malu modifikaciju. Svim studentima bi omogućio besplatnu prvu godinu (kako preddiplomskog tako i diplomskog studija). Nakon toga, sve dok student redovno upisuje višu godinu, na teretu je ministarstva. Ako okine jednu ili više godina, mora vratit državi novce koje je ona u njega uložila i to s kamatama. Naravno, ne odmah, već na neke rate, ali novce vratit mora.

Na zalost, ljudi podljezu marketinskim idealizacijama "zdravog i pravog covjeka" i utrkuju se u kupovanju svega i svacega da bi bili u trendu
Cinjenica je takodje da su troskovi zivota uzasno porasli i svaka novcanica je prijeko potrebna. To sto ljudi nude u kompenzaciju "sve i svasta" da bi dosli do onoga sto im treba, ili sto misle da im treba ne treba da iznenadjuje. Njihovo je da pokusaju...

Sto se tice oglasa, oglasnika itd, svojevremeno sam radio prelom jednog od najtiraznijih oglasnika ('99-'04)
Osim preloma i izrade reklama, preuzimao sam i oglase koji bi stizali internetom. Kakve bedastoce su stizale, ne mogu opisati. Osim onih oglasa koji su namjerno bili zabavni, stizala je i gomila oglasa koje su ljudi doslovno lupali, zacinjeni gramatickim i ostalim greskama, dvosmislenih recenica itd...

Sad mi je zao sto ih nisam sacuvao. Mogao sam objaviti veoma interesantnu zbirku oglasnih gluposti/bedastoca...

Edit:
Usput, 70% ljudi kupuje oglasnike u potrazi za poslom/krovom nad glavom.
15-17% ljudi kupuje oglasnike radi nabavke rabljenog automobila... Takva je slika bila pre par godina. Mislim da je sada jos gore...

noviruses kaže:

Sada 87% ljudi kupuje oglasnike u potrazi za poslom...

Sad sam se sjetio kakve ja oglase imam na svom hardu. Kad sam prije 7-8 godina bio išao na more onda sam prespavao kod bake jednu noć da mogu stat na trajekt odmah ujutro i tamo sam među starim časopisima naletio na neki splitski časopis iz 50-ih godina koji je objavljivao neke feljtone sa starim člancima iz Juge, ne samo one novije već i iz one kraljevine, pa i ranije.

Uglavnom, sad mi je žao što nisam poslikao sve živo, ali i ova stranica je fenomanalna. Čovjek dao oglas u stilu "imam viška prostora u grobu, pa ako neko umre nek mi se javi".

smayoo kaže:

www.tportal.hr/funbox/funtime/111427/Od-...lje-u-Bugarskoj.html

A prosle godine sam cuo i za nekog decka (17-18 godina) iz amerike koji je poceo sa nekim starim biciklom kolko se sjecam i mijenjanjem dosao do novog porschea..

nije veliki off al je više vezan za naslov topica nego smjer u kojem smo išli.

uglavnom, igrali neku večer na nogomet na umjetnoj travi. nakon utakmice, svi u svlačionu, netko pod tuš, ja se samo presvukoh jer su bila 2 tuša a nas 12 pa mi se bolje činilo tušnit doma nego čekat red. i skinem ja nogometnu obuću, spremim ju u vrećicu i stavim sa strane. nastavim se presvlačit i kad se presvukoh odoh doma. naravno, obuća ostala tamo. sutra zovem gazdu, veli da mu je netko spominjao da je vidio tuđu obuću koja odgovara mom opisu. ja dolazim do njega, on traži po lost&found i počne vadit dresove što stare što ganz nove i zlatninu i satove i drugu obuću ali moje nema. da skratim, netko je ukrao moju obuću za nogomet. rabljenu. broj 46.

eto do čega je došlo!!!

p.s. kako se kraće kaže "nogometna obuća"? kopačke nisu jer nemaju krampone, tenisice nisu jer nisu za tenis... mi to u Splitu rečemo patike pa ...

Jesi siguran da nije netko od tvog društva ponio tvoje stvari jer je skužio da si ih zaboravio? Ili je netko pokupio tvoje tene zabunom?

Inače, ako mene pitaš, nije dotle došlo. Tako je bilo odavno. Kad sam ja išao u školu (1977 do 1989), ako sam nakon tjelesnog zaboravio tene, garant ih više nisam našao. A što su mi sve krali u JNA... Čak i četkicu za zube. Rabljenu.

Štoš... jadnici...

Evo čitam sve što ste napisali, a zdrav razum me ubija (ukoliko zdrav jest). Ne ide mi nikako niz grlo stalna kuknjava hrvatskog naroda. Zanimljivo je da se na istom forumu hvalimo tko koliko iGadgeta ima i kukamo kako je sve u onoj stvari. Pogledajmo svoje potpise: (krenut ću od sebe) iPhone 4, Macbook Air, pa onda iMac ovaj, Macbook Pro onaj, iPhone 2, 3, 4, skoro će i 5, iPad 1, 2, hoću li kupiti stari il da čekam novi... Ono što me uistinu smeta jest licemjerje. Pa ću opet o sebi. Imam i mogu kupiti i kupio sam. Što bih sad trebao? Opravdavati se, navodno, 3 milijuna Hrvata koji gladuju i na rubu su egzistencije?! Volio bih da konačno prevlada u nama iskrenost pa da kažemo otvoreno: "Svi kukaju, pa što ću, kukam i ja, a svake godine sprašim 2000 do 3000 eura na putovanja, gluposti i, laički, rečeno, glavno da je mojoj stražnjici dobro. Eto, mojih par redaka pa sad udrite.

Yo men!
Meni ono patika zvući kao motika, pa zaključujem da se patike nose kad se motika. LOL

Ja sam autentican, ja imam PowerPC minija iz 2005 i 25 godine star auto. Nisam gladan i ne živim loše, ali stvar je u relacijama - sa svojim znanjem, školovanjem, iskustvom, voljom i željom u inozemstvu bi bio tamo gdje je kod nas recimo lijeni prevarant i lazov sa kupljenom diplomom. A slicnih meni sam se nagledao oko sebe.
Jos mi je dobro jer radim za stranog poslodavca, ali zato se moram pomiriti sa kolonijalnim odnosom koji imaju prema nama, i to rekao bih s pravom.
I unatoc tome sto nisam gladan izasao sam i izaci cu na ulicu, zbogo ovog gore. Neka vide.

@smayoo, nije sigurno netko iz ekipe, provjerio, a osim toga, svi imaju neke "djetinjaste brojeve" tipa 41-42 gazda mi veli da je netko iz slijedeće ekipe nakon što su bili gotovi pitao jesu li ovo nekome ostale patike

@zabac - hahaha patikanje i motikanje

smayoo kaze:

Na tragu razmisljanja : Katastrofa beskorisnog obrazovanja

Osim ispravne detekcije na racun nepotrebnog EDU suficita... mene recimo posebno brine kategorija fah idiota na izvrsnim pozicijama. Oni imaju dugoseznije posljedice i postaju vise od mandantnog tereta. Proizvodnja fah idiota jednako je strasna u sustavu koji ih generira svakodnevno.



drlovric kaze:


Svakodnevna ali nadasve zanimljiva tema.

Dobro, slazem se da nije ugodno kad te masiraju ponudama koje te uopce ne zanimaju. No vjerovao ili ne, Apple je ovdje vrlo znakovit kao motiv postavljene teme. Postoji kategorija ljudi koji su jos iz vremena citanja Yu Mac-a (sjecamo se jos?) mastali o fruktoznom stroju, koji je tada bio za mnoge apstrakcija dostupnosti. Objekt snova je procesom cekanja postao jos misticniji, jos udaljeniji i drugom polovicom 90-tih, konacno su mnogi realizirali svoju prvu koristenu jabuku.

Riba se vjerojatno dobro sjeca perioda, jer je bio velika meka za kupovinu retro strojeva. Mnogi ce vam reci da se takvo, "neinformirano" vrijeme oglasa vise nece brzo ponoviti. Znatan broj iMacova i starijih PPC makina, narednih nekoliko godina je rotiralo medju vlasnicima. Neki su postali sretni vlasnici, a neki se razocarali nerealnim ocekivanjima (proces mastanja) te formirali nebulozne cijene. Na neki nacin, kao da su sami sebi zeljeli platiti za "pretrpljenu" stetu, i time ujedno postali najgora kategorije nerealnih vlasnika - u trazenju novih. Valjda ne trebam komentirati, da se cak i na Jabucnjaku, znaju pojaviti vlasnici G3/G4/G5 cije cijene ostaju u domeni tragikomedije. Njima tada ostaje jedino svima poznato i visegodisnje ponvaljanje oglasavanja. Na kraju, najcesce bas oni pristaju na zamjene.

Iz vlastitog iskustva, najcesce oni koji streme postati prvi vlasnici, spremni su mijenjati i visesturko na svoju stetu - samo da se dokopaju nedosanjanog stroja.

Zena od prijatelja, u stanju izrazite euforije, kupila je sest komada masaznih fotelja. Predimenzionirana cijena, na jednoj od onih jezovitih kucnih prezentacija, kad je Kristijanu pozlilo za tjedan dana, nakon citanja pojedinacne cijene svake stavke. Ona je to uzela za goste njihovih apartmana, misleci kako ce biti atraktivan sadrzaj. Svaka stolica na granici soma jureka - prava idila kad su shvatili za mjesec dana, kako i nije lak posao naci kupce. Posebno ne za izuzetno nezahvalan artikl. Kazem nezahvalan, jer ljudi najlakse vade novcanike upravo na prezentacijama i pocesto nekriticki se motivaraju, na nacin koji to nikad sami ne bi realizirali u kupovini. Posebno u ovoj kategoriji proizvoda.

Nakon dva mjeseca, kaze kako bi najradije sve pobacao kroz prozor. Zovu ga penzioneri u zrelijoj dobi, po 10x na dan, i bez obzira sto je sve zapakirano, svi su zeljni isprobavanja i po nekoliko puta se vracaju. Izgubio je zivce i shvatio da prodaja mozda nije najbolja stvar u pronalasku spasa.

Skraceni rezime:

Prvu je trampio u Besplatnom za novu Panasonicovu 50" plasmu, koju je pak prodavac kupio kao visak za poklon svom kumu, i takodjer razocaran ponavljanjem oglasa u iscekivanju kupca.

Drugu fotelju je trampio za klavijaturu od covjeka, koji svira u nekim toplicama i koji se zaletio u kupovini (za prilike) kucnih sadrzaja zabave i valjda se htio posteno odmoriti. Uglavnom, odusevljeno je uzeo fotelju

Preostala 3 komada su dali (preko poznanika) kao zamjenu za komplenu kuhinju, uz mali dodatak placanja razlike. Fotelje se cinise kao nemoguca misija, ali eto, razmjenom je smanjio uzas na podnosljivu mjeru. Ako njega pitate, druga strana je dobila glupost - a on sve super stvari.

Upravo dok zavrsavam pisanje, sjecam se 98' oglasa na BBS-u, u kojem Davor prodaje Pioneer CD tuner, ili je bio kazic tuner? Uglavnom, znam da je bilo ponavljanja i da je bio voljan kasnije za trampu. Podsjeti nas?

Poanta moje price je da sama zamjena, moze ponekad biti sredstvo velike vrijednosti. Uz takticni odabir kupca/zamjene, cesto puta objekt razmjene moze biti sredstvo dobitka koje visestruko nadilazi vrijednost - ali na nasu korist. U idealnom transferu (desava se i to) cak i za <> strane trampe

Za ovaj scenarij se Plavi oglasnik pokazao kao najboji partner. On mozda vise i nije prvi po citanosti, ali drzi kriterije koji su neki novi, tipa Njuskala, vrlo brzo izgubili u samom startu.