16.05.2011 | 00:18
@smayoo i @jzelko
Hmm, interesantna reakcija... samo ja nisam nigdje spomenuo zaboravljanje svojeg jezika, pa i sad pored svog materinjeg jezika učimo barem još jedan, dva ili više stranih jezika zar ne? Zar ne bi bilo jednostavnije da se pored materinjeg uči još samo jedan univerzalni?
Uostalom takav univerzalni jezik se zahvaljujući tehnološkom napretku, globalizaciji i internetu već počeo stvarati. Cijeli svijet koji je naravno spojen na intenret počeo je LAJKATI, GOOGLATI, UPDEJTATI, JAILBREAKATI... Samo što se to ne događa planski već zahvaljujući toj novoj kulturi koju sada stvaraju mladi ljudi koji zbog nedostatka slobodnog vremena u modernom svijetu ionako gube vezu sa svojim korijenima i starim nasljeđem.
Hm, da, naravno da je kulturno nasleđe važno, pa i čvrsto vezano za jezik, ali baš zato niti jedan nacionalni jezik ne može biti univerzalan, jer je toliko pun izuzetaka od pravila zbog tog kulturnog nasljeđa i raznih uzrečica, da je svima drugima skupo i neefikasno učiti ga, kad se već engleski jezik spomenuo kao takav.
Uostalom, kolikim je ljudima moderna civilizacija donijela dovoljno vremena da se bave ili uživaju u svojem kulturnom nasljeđu? Većina mora cijeli život trčati poslom da bi isplatilo svoje kredite, nahranilo svoju familiju i omogućilo djeci da eto u školi štogod nauče da mogu raditi baš to isto što i roditelji, a druga većina je gladna kruha i boli ju ona stvar za kulturno nasljeđe.
Kulturno nasljeđe je s jedne strane breme modernoj civilizaciji i koči ga u napretku, a s druge strane izgovor mnogima koji se boje promjena. Previše se resursa troši zbog tog mnoštva jezika, ratovi se vode s izgovorom da je moja baština bolja od tvoje, kultura kulturnija od tamo neke druge, premda to zapravo nije nikad pravi razlog ratova, ali se ovce na takve stvari najlakše napale da uzmu pušku u ruke.
I zato svaka čast Inuitima i njihovom jeziku sa 30 različitih riječi za led, kad će globalno zatopljenje uskoro to nasljeđe posve uništiti, jer njihovim potomcima te riječi više neće biti potrebne da bi preživjeli surovu stvarnost, ako je uopće niti prežive.
Zato mislim da bi modernoj civilizaciji bilo bolje da više napora ulaže u svoju budućnost zbog svoje djece, nego da beskorisno troši svoje resurse i vrijeme na održavanje nečega što je prošlo i sada postoji samo još u našim glavama. Ionako smo do sada nebrojeno puta dokazali da nismo ništa naučili od naše povijesti već je stalno ponavljamo, valjda bojeći se da ju ne izgubimo. Vrijeme je da počnemo gledati naprijed