Nakon podugačke rasprave o tome koliko nas je Steve Jobs zadužio ili ne, otvorila se jedna srodna tema za koju njušim da je gledamo vrlo različito. To je svakako zanimljivo, a dobro je i što na Jabučnjaku možemo otvoreno raspravljati o takvim temama.

Zato mislim da dugujem još jedno razmišljanje na temu "brand loyalism", tj. vjernosti kupca nekoj marci... imam osjećaj da ima ljudi koji na to gledaju negativno, koji drže za sebe da su "iznad toga" jer su oni "samostalni, samosvjesni i odlučuju što je najbolje za njih u datom trenu", takvi obično kažu: "Za mene brand ne znači baš ništa, ja sam sve to skupo platio i nemam nikakve osjećaje spram tih stvari, ja nisam time opterećen! Ja gospodarim svojim izborom, a ne brandovi koje mi nametne propaganda!" Zvuči cool, ha? Baš su frajeri takvi ljudi koji biraju stvari kako oni požele...

S druge strane, one koji su vjerni nekom brendu, bez da uvijek iznova propituju je li novi proizvod apsolutno najbolji za njih u datom trenu, njih se često i bez pravih argumenata svrstava u "sektaše", "fanatike" ili "brand zilote"... Držim da je to vrlo površno razmišljanje, pogotovo kada se radi i proizvodima modernog doba koji postaju izuzetno kompleksni.

Evo npr. Smayoo se u prethodnoj raspravi osvrnuo na moj komentar kako smo Macove namjerno stavljali pred kamere umjesto PC-ija... njemu je to teško nerazumljiva stvar. Vjerojatno je ljubav spram neke određene tehnologije mnogima nejasna, ne vide gdje je "kvaka" i odakle proizlazi takav odnos. Ja vjerujem da je "kvaka" opet u onom jedinom što je zaista i bitno - u ljudima! Spomenuo je i moju drugu ljubav: "To mi je u istom rangu kao i, ne znam... alfisti." - što je 100% pogodio, jer to i jest u istom rangu, ali ja to vidim kao nešto pozitivno, jako pozitivno. Dozvolite mi da objasnim - treba uvijek čuti i drugu stranu, zar ne?

Vjernost marci često ima niz skrivenih benefita, a to znaju oni koji imaju takve "brendove" koje su prepoznali u svom životu.

Npr. Apple računala su 90-tih bila daleko preskupa da bi ih netko tko nije natprosječno imućan kupio nova. Kupovala su se polovna, a onda održavala i unaprijeđivala zahvaljujući vrlo homogenoj grupi istomišljenika. Ljudi okupljeni u takve grupe i zajednice istih interesa mogli su si priuštiti određene tehnološke prednosti daleko iznad svojih realnih mogućnosti i ekonomskog standarda okoline. No, to je tražilo entuzijazam i da se korisnik posveti toj tehnologiji, tj. da se da lojalnost tom brendu.

Naravno, važna je ravnoteža. Npr. ja sam žarko želio NeXT Cube, ali i da sam našao novca da ga kupim, ne bih imao petlje to učiniti jer nije postojao jak i dostupan community koji bi mi pomogao. Zlatna sredina bio je Macintosh - dovoljno je bio napredniji od PC-ija da želim njegove prednosti, a zajednica kojoj bih dao svoju lojalnost je bila dovoljno široka i susretljiva da bih se odlučio pridružiti.

Realno ja sam si tada mogao priuštiti tek novi PC, ali radije sam odabrao polovni Mac zbog niza tehnoloških prednosti, a sav strah od skupog održavanja, nabavke softvera i raznih know-how situacija amortizirala je kvalitetna zajednica korisnika. Naravno, to rezultira vezama s tim ljudima, prijateljstvima i poslovnim suradnjama.

Iako bi izolirano gledano neka tehnička stvar u nekom danom trenutku bila i inferirona u odnosu na onu koju sam odabrao (npr. bilo je vremena kada je Mac bio sporijih procesora od PC-ija), to je dugoročnije potpuno nebitno - jer je vrijednost onoga što dobiješ kada si duboko u mreži korisnika iste tehnologije daleko veća. Ukratko, vjernost brandu ima vrlo konkretne benefite u smislu tehničke podrške, znanja, kanala nabave...

Što je proizvod skuplji i kompleksniji, to je vjernost marci korisnija. Kaže Smayoo "alfisti"... pa priča je tu samo još naglašenija. Bez entuzijazma, ljubavi spram neke tehnologije i jake zajednice korisnika neke stvari ne bi bile moguće i ljudi bi morali silom koristiti nešto lošije jednostavno zato jer izolirani, jer nemaju znanja i financijske sposobnosti koristiti neku tehnologiju. Oni koji su bogati - njima to nije važno, oni sve to kupuju novcem i baš ih briga za zajednicu korisnika. Ne radi ti ABS jedinica? Pih, evo odi u službeni servis, plati 2000 eura i oni srede stvar. Nemaš? A tko ti kriv, vozi auto s jeftinijim održavanjem... ili Golf duju bez ABS-a... Pokvario ti se podizač prozora? Pih, kupi novi za 500 eura i plati 700 kn ugradnju! No, ako si "in" sa svojim alfistima, onda ćeš od prijatelja dobiti novi za 150 kn, a ugradit ćeš ga sam zahvaljujući foto-vodiču koji je napravio drugi kolega entuzijast. I tako ćeš i dalje voziti bolji auto nego što bi si ga realno financijski mogao priuštiti. Ukratko, vjernost brandu i nekoj zajednici korisnika može drastično podići kvalitetu života.

Minuse osobno ne vidim. Ako netko vidi negativnosti u vjernosti marci - neka kaže svoje viđenje i iskustva...

Evo par mojih razmišljanja o markama.

Temelj postojanja marke jest uspješnost ostvarivanja "sljepoće" kod kupaca prema ostalim konkurentskim markama. Drugim riječima, zadatak marke jest stvaranje preferencija kod kupaca/korisnika (više volim marku A nego ostale marke te kod kupnje uopće ne uspoređujem marku A sa ostalim markama).

Teba reći da je oko marki upleteno mnogo nematerijalnih čimbenika (priče o marki, povijest, tradicija, mistifikacija oko načina proizvodnje, naglašavanje korištenja ručnog rada - često puta je sve izmišljeno!). Upravo su to oružja koje se koriste za pridobivanje kupaca i stvaranje lojalnosti prema određenim markama.

Vrlo je teško (u stvari nemogće) reći kolika bi trebala biti premija na marku ("višak" cijene u odnosu na generički tj. no name proizvod). Spremnost plaćanja te premije treba odrediti svaki kupac za sebe. Stoga sam protiv osuđivanja onih koji daju svoj novac kupujući određene marke opravdavajući to sebi (i drugima) da je to zbog kvalitete, zbog toga što marka ima dušu i sl. Neka to svatko odredi za sebe.

Kod marki je jako izražen placebo efekt kod kojeg kupac samog sebe uvjerava da je kupnjom određene marke i on sam ostvario određeni status i postao drugačiji (često puta to znači bolji!) od ostalih koji ne kupuju tu marku. Evo jednog istraživanja koje govori o korelaciji između cijene proizvoda (koja je kod marke prilično viša od neke prosječne cijene konkurentskog proizvoda pa se ovo može koristiti i kod marki) i percepcije kvalitete http://www.productbeautiful.com/?p=421

Promatrao sam istraživanje u kojima je ispitanicima iz cjevčice točena kava, a pred sobom su imali monitor na kojem je prikazivano iz kojeg je automata dolazila kava. Prikazana su tri automata: obični koji se nalazi u hodnicima mnogih poduzeća, kvalitetniji te vrhunski sjajni automat za kavu koji se nalazi u luksuznim kavanama. U sva tri slučaja kava koja je dolazila iz cjevčica bila je jednaka i dolazila je iz istog (jednog) automata. Percepcija ispitanika jest da je najbolja kava bila iz najskupljeg aparata, a najlošija iz onoga kojeg svakog dana srećemo po uredima!

Vrlo je sličan slučaj kod audiofila koji su svjesni zamki te će malo koji audiofil pristati na ocjenjivanje komponenti na slijepom testu (ili još bolje, na double blind testu) s izgovorom da se sa komponentama treba upoznati, da trebaju vremena za usviravanje u vlastitom prostoru i sl.

Danas sam informiraniji i svjesniji te mi je jasno da se mnoge (sve?) marke trude što više "zamagliti" stvari kako bi što skuplje prodavale svoje proizvode (da se razumijemo, nemam ništa protiv određivanja njihovih cijena, to je njihova poslovna odluka). Na nama je kao kupcima da reagiramo i da sve to prihvatimo ili da odustanemo od kupnje takvih marki ako mislimo da nas na taj način iskorištavaju.

Inače, o markama je napisano mnoštvo knjiga, znanstvenih članaka, snimljeno filmova i teško ćemo na forumu izreći neka nova saznanja. No, tema je zanimljiva.

PS ono što mi je krivo, a tiče se marki jest što su mnogi i mene osuđivali kod kupovine određenih marki iako sam ja te marke kupovao zbog nekih drugih stvari, a ne zbog slanja poruke o svom statusu (tako valjda svi opravdavaju kupovinu "svojih" marki!). Npr. kupovina Mac računala se pokazala jeftinijom od kupovine odgovarajućeg Win pogonjenog računala. U dvije godine 0 (nula) vremena potrošenog na održavanje dva mac računala koja svakodnevno rade. Kod win računala u prosjeku sam trošio 1 sat tjedno. U dvije godine za dva win računala to bi bilo 208 sati utrošenih na održavanje. I eto, razlika u cijeni je otišla na stranu u startu dosta skuplje marke! No, velik broj kupaca ne uzima u obzir TCO http://en.wikipedia.org/wiki/Total_cost_of_ownership koji nekada pretegne na stranu marke te je učini dugoročno jeftinijom.

Inače, ne smatram da marke imaju dušu niti slijepo vjerujem određenim markama koje kupujem. Kada se pojave druge marke koje bolje rješavaju moje probleme nema prepreke za napuštanje postojećih. Prepucavanja Nikon/Canon, iOS/Android, Win/Mac OS, Alfa/Golf su mi smiješna i djetinjasta. Kada donosim odluke o kupovini razmatram i kupovinu marki te pokušavam odvagnuti prednosti i nedostatke. Ako se pokaže da je prednost na strani proizvoda sa markom kupujem njega. Nisam vezan ni za jednu marku toliko da je ne bih ni pod koju cijenu napustio. Npr. učestalost uvijek istih kvarova koji su nekada (ne znam današnju situaciju) pratili Alfu (famozni varijator faze) nije mi nimalo simpatična niti bih zbog ljubavi prema takvoj marki zažmirio kod kupnje iste.

Mislim da nema univerzalnog pravila. Nekada se pokaže boljom kupovina skupljih marki, a nekada ne. Na nama je kao mislećim bićima informirati se prije kupnje i donijeti konačnu odluku ili kupovati oslanjajući se na ono što nam marke nude (predrasude koje nam olakšavaju odluku).

BTW na koji je način udahnuta duša tvojoj Alfi?

@DrAle - oho, baš si se potrudio oko komentara, hvala! Slažem se sa svime što si rekao.

Kod mene je slučaj takav mi vjernost brandu ovisi o benefitima koje mi daje, a oni su često vezani uz kompleksnost proizvoda. Što je proizvod jednostavniji to mi je manje bitno koje je marke. To čak važi za neke relativno kompleksne stvari - kao što je razna potrošačka elektronika.

Npr. imao sam Alpine autoradio. Bio je zaista vrhunski, ali nije imao MP3 i došlo mu je vrijeme na zamjenu. Neki se kunu u Alpine i ne bi nikada kupili nešto drugo. Ja sam pak otišao u trgovine, sve pregledao i ustanovio da za četvrtinu cijene mogu kupiti LG koji zvuči jednako dobro (barem meni, ne kažem da neki ultra-audifil ne bi primjetio razliku). Bez kompleksa sam zamijenio skupi Alpine koji je "statusni simbol" među auto-akustikom s "narodskim" LG-ijem. Dakle, Alpine kao prestižna marka mene ipak nije uspio pridobiti, benefiti koje je nudio nisu bili dovoljni.

S druge strane Apple je kod mene uvijek imao taj ekstra bonus, ali iz mojeg iskustva zaista realan, tj. mogao sam osjetiti razliku u performansama, održavanju, kvaliteti i slično. I zato sam mu vjeran do one maksimalne granice koju jedan brand može izgraditi. Kada ti jedna takva marka to dokazuje desetljećima i to proizvod za proizvodom, onda se događa upravo ovo što si spomenuo - više niti ne uspoređujem Apple s drugim markama! Npr. da sada kupujem novi mobitel ne bih niti otvorio neki review sa Samsungom ili nečim sličnim. Jednostavno toliko im vjerujem, izgradili su toliko povjerenje kod mene (uz sve kvarove koje sam imao na iPhoneu) da ne želim trošiti vrijeme čak niti na analizu konkurencije! Zadovoljan sam onim što mi oni nude. Na taj način štede mi vrijeme, ja sam zadovoljan, oni su zadovoljni i stvar ide dalje i samo moraju paziti da ne zeznu previše stvari za redom, pa da poljuljaju povjerenje.

Moj primjer s autima nije toliko drastičan jer nemamo toliko isključivu situaciju kao na IT tržištu gdje se glavni odabir svodi na Windowse ili Mac. Kod automobila mogao bih naći još par brendova koji imaju ono nešto što tražim od vozila, ali iz mojeg iskustva niti jedan do sada mi nije nudio takav mix vrijednosti koje se poklapaju s mojim željama i mogućnostima kao Alfa. To su performanse iznad svoje klase, apsolutno vrhunski talijanski dizajn, a da je u zoni kupljivog običnom smrtniku, troškovi održavanja manji od drugih automobila takvih performansi, nevjerojatno entuzijastična zajednica koja zna sve, ima sve i dat će sve od sebe da ti pomogne (nešto slično kao što mi imamo na Jabučnjaku za Apple) i sve to smiksano s imageom stare sportske pobjedničke marke koju biraju oni koji vole vožnju, a ne oni koji traže tek prijevoz od A do B - i to se obično uvijek potvrdi na cesti. I da mi sada netko pokloni novi novcati auto XYZ umjesto moje 14 godina stare Alfe, ja bih ga mogao samo prodati jer: a) bio bi sporiji od Alfe, b) bio bi ružniji od Alfe, c) ne bih imao novca da ga vozim u ovlašteni servis na održavanje... i zato mi vjernost brendu ovdje znači mnogo, jednostavno benefiti koje imam su preveliki da bih razmišljao o prelasku u neki drugi tabor.

Adidas, Apple, Ikea. Volim.

Moj frend ima Golfa jedinicu GTI, uložio je u njega love da je mogao kupiti novi auto tipa KIA, Hyundai, Fiat... E sad, ja se vozim u godinu dana novom Hyundai-u a on u 20g staroj krami i navlači se po Austriji po servisima i traži, moli za dijelove, rob je stare krntije a o potrošnji goriva drugi put. Njegovi troškovi održavanja su skoro pa duplo veći od mojih. Meni je to smiješno! Golf-fanatik ga zovemo. Ali to ga veseli. On mene pak smatra budalom što pljujem lovu za Macove. Svaka budala ima svoje veselje - tako se kaže, da se nitko ne uvrijedi

Između McDonaldsa i ćevapa biram ćevape, i to isključivo na trešnjevačkoj tržnici na kiosku!!! Zakon!!!

Dobro bi došel teleporter, da ih probam.

Svi znam oda postoje kvalitetnije i manje kvalitetne marke, nekad se radi o marketingu, a nekad se radi o cinjenicama.

Imali neko nesto protiv VW? Posto sam iz Sarajeva , pocelo je sa TAS-ovim golfom, i evo sad passat ali bitno je da je VW.od elekronike Sony , iako nikad nisam imao problem s kvarovima , ne znam ko je CEO sony-a. Dpasaric trebao si kupiti becker autoradio i ne bi imao potrebe da mjenjas. A sto se applea ticesamo sam korisnik, i nisam veliki fan.do sad polovicno zadovoljan.

Protiv VW? Da, cijena

Nisam ja imao problem s Alpineom, on je samo jednostavno bio toliko star da nije imao MP3, morao sam napraviti upgrade.

A kada već pitaš, evo ja imam svašta protiv VW-a! No, to je moj privatni problem, stav, iskustvo, kako god hoćeš... I ne, nemam ništa protiv TAS-ovog Golfa jedinice, to je za svoje vrijeme bio vrhunski automobil u toj klasi, kao što nemam ništa protiv originalne VW Bube. No, ono u što se VW kasnije pretvorio je oličenje svega onoga što mrzim kod automobila. Da moram imenovati jedan meni najomraženiji auto današnjice to bi svakako "hands down" bio VW Passat. Moje negativne emocije kada ga vidim su neopisive. Da, sigurno tu ima i niz drugih varijabli koje nisu uopće vezane za samo vozilo kao tehničku napravu već za ljude koji ga kupuju, pa onda možemo u to uplesti i mentalitet i politiku, a možda bismo na kraju došli i do HDZ-a itd... ali nije važno, dobro je da je tako, dobro je da ne postoje samo dobri i lijepi automobili. Mora biti i ovih drugih za drugi tip ljudi. Sretan sam što je svijet pun raznolikosti, pa da postoji za svakoga ponešto. A da recimo dobijem Passat sutra na nagradnoj igri trenutno bih ga prodao - bez da sjednem u njega. Da ga pak zbog pravila igre ne smijem prodati niti rentati nekome, poklonio bih ga nekoj udruzi koja bi ga mogla nekako iskoristiti za opće dobro. I za ovo me slobodno možete držati za riječ bez obzira što košta xy tisuća eura.

Eto, sad bih ja trebao da napadnem, ali tvoje misljenje. Neko voli estetiku a neko kvalitet izrade.

Niti ne želim da "napadneš" niti sam to želio isprovocirati, samo kažem koliko smo različiti i da je dobro da postoji izbor.

Kvaliteta izrade odavno više nije problem kod modernih automobila (sve unatrag 20 godina) i unutar jedne klase cijena sve je to jako slično. Sve što mi je ikada krepalo na talijanskom autu bilo je njemačke proizvodnje - Bosch antena, Bosch relej i Bosch motor minimuma. I isti ti dijelovi se ugrađuju u cijeli niz marki, tako da kvaliteta ionako više nema toliko veze s markom koliko nekada. Sada ono što ostaje jest to koliko je auto konstrukcijski dobro zamišljen, koliko je funkcionalan, kakve performanse ima, kakvog je dizajna, kakve je opreme i na kakav tip kupaca cilja.

scarface32 kaže:


Evo, Scarface32 ode raspra u drugom smjeru. Tu si neke od nas napral da se klanjamo Appleu i SJ-u, a to CIJELA BiH radi kad je u pitanju VW i golf. I, kaj sad? I o kvaliteti na koju se ti pozivaš se bi moglo NAAAADUUUUUgačko pričati i vjeruj mi da je Appleov marketing MALA BEBA za sva sranja kojima nas (po)časti VW-ov odjel PR-a. Uzmi neku od statistika o pouzdanosti i broju kvarova pa ćeš vidjeti da je VW u ili ispod zlatne sredine, a košta ko da svaki ima zlatnu radilicu....
Vjernost nekom brandu je dosta kompleksna stvar i mislim da usporedba auta u kompa baš i nije na mjestu, već i zbog same cijene i kompleksnosti proizvoda, ali i toga što auto za sobom povlači dulji vijek trajanja i porebu z aredvnim održavanjem koje kod kompa nema. Tako da mnogi ljudi pristaju ostati vezani uz neki auto čisto zato jer su izgradili neki odnos povjerenja sa servisom u kojem servisiraju svoj auto po sistemu da je bolje ostat uz vraga kojeg znaš.
Alpine? Svaka čast LG-u, ali.... I ja imam Alpine koji je sad star 9 godina, i jedino kaj mi je žal kaj nemre primiti iPod i upravljat s njim, ali mijenjal ga nebi... Ima korekciju faze, high level output, svira fantastično i čita i mp3.
Danas je Alpine po meni uz poneki model Pioneera prvi izbor. Ne znam kak sad stoji Clarion, nisma ih dugo videl i čul, ali to je to, sve ostalo je kuruza. Alpine više nije ni skup (moj je s divljim popustom 2002. koštal samo 3600 kuna!) ko nekad i ja bi ga svima preporučil. Drugi je problem kaj danas svi auti dolaze s nekim govnujavim, hm, zvučnim sistemima koji su zalijani u konzolu pa je promjena defacto nemoguća. A doplate za Bose je tek prijevara stoljeća....
No, da se vratimo na vjernost: Apple (još uvijek, nadam se da će tako i ostati) proizvodi vrhunske proizvode koji bi mogli biti jeftiniji, ali dovoljno je u ruku primiti jedan macbook air ili pro i nakon toga neki plastični jeftilen od HP-a i svaka je usporedba bespredmetno presmiješna. Da, ima i laptopa koji nisu tako loše napravljeni, ali njihova cijena me ponekad tjera u smijeh (Sony VAIO)... Tak da ja ostajem pri Appleu, a ako me zadesi neka zla budućnost u kojoj će mi Jabuka postati nedostupna, onda budem kupil rabljenika, kak sam uostalom kupil i ovog powerbooka koji i dan-danas radi ko vurica...
Ako je to definicija vjernika, onda sam taj:silly:

Izgleda da je vjernost brendu jako subjektivna stvar i da nema veze sa "zdravom pamecu" . Scarfece obozava VW i sony, Davor Alfe, a Gjuro se kune u Alpine i da svaki obozavatelj odredene marke ne vidi nedostatke vec sam predonsti.
To je kao kad si ludo zaljubljen u curu pa je ona u tvojim ocima velicanstvena, a za nekog neprimjetna.

Davore, ja mislim da si početnu tezu krivo postavio - vjernost marci vs. nevjernost marci da, ali ne sa strane potrošača, nego sa strane vlasnika marke odnosno proizvođača!

Za mene je vjernost marci sasvim normalna i logična stvar, bazirana sasvim na razumu i malo (ili ništa) na emociji, dokle god je ta marka sinonim za točno onu kombinaciju osobina koja je kupcu potrebna, baš kao što si ti opisao! Jednostavno, jednom kad pronađeš to što ti treba, držiš se toga i ne gubiš više vrijeme na istraživanje.

Problem je međutim što danas gotovo da uopće više nema vlasnika robne marke koji status svoje marke nije zloupotrijebio - u smislu da se odmaknuo od tih originalnih osobina koje su njegovoj marci donijele status. Naravno, ne naglo, nego malo po malo, neprimjetno, tako da zadrži lojalnost svojih kupaca barem dok ne stekne veću masovnost, nakon čega im originalni fanovi više neće trebati.

Uostalom, nisam ja taj koji je ovdje najviše rogoborio kako Apple Macove gura u zapećak i sve baca na iĐiđe, zar ne?

Što se mene tiče, Apple je krenuo u krivom smjeru, odnosno, za moje preferencije, oni su krenuli nizbrdo. Sad još čekam da vidim da li će se nešto promijeniti Jobsovom smrću, ali nije vjerojatno. Čak na stranu moja "paranoja" s AppStoreom i iCloudom, vidio sam Liona izbliza i nisam poželio baš nijednu stvar koju sam vidio, a koju već nemam. Ostajem na Snow Leopardu dokle god to bude moguće, a onda... Onda ću vidjeti što dalje. U ovom času je Lion najmanje loš izbor. Ali, nažalost, više ne mogu reći da je najbolji. Žalim zbog toga, ali s moje točke gledišta - tako je.

(Naravno, apsolutno se slažem s onim tko je ovdje napisao da sa sve dosadašnje Macove koje sam kupio treba izračunati TCO - i jamačno ispadaju jeftiniji. Naravno, pod pretpostavkom da vlasnik Windows kante nema neku budalu koja mu to održava besplatno. Zato ja uglavnom svima koji su mi se smijali što sam kupio tako skup laptop, a sad mi dolaze s molbama da im rješavam virusne i ostale probleme na Windowsima lijepo kažem da imaju fušere po oglasniku ili servisere ove-i-one pa neka to nose njima.)

Što se iPhonea i iPada tiče, i to sam već 100x napisao. To su sjajni uređaji sa sjajnim potencijalom. A na kraju se koriste za trivijalnosti. Zilijuni igrica, kojekakvih front-endova za Safari, glupastih aplikacija tipa "prati svoj menstrualni ciklus" ili "cross-reference arapskog-kineskog-majanskog horoskopa za tebe osobno" i sl. I, naravno, onaj goli minimum kojeg ima svaki smartphone da bi se uopće mogao zvati smartphone. Ali od onog što bi ovi uređaji stvarno revolucionarno mogli raditi - ništa ili skoro ništa. Zašto? Zato što je uvedena kultura sve za $0.99 i, naravno, tko je blesav raditi aplikaciju za $50 ili $100 koju će možda kupiti par tisuća ljudi, kad mogu raditi pi*darije za $0,99 koju će kupiti milijuni.

Dakle, to je dio Apple branda kojem nikad nisam ni postao lojalan. A mogao sam. Mogao sam biti najveći zagovornik iPhonea da mi je ponudio makar jednu jedinu stvar više, koja je poslovnom čovjeku bitna, nego Symbian smartphone.

O autima nemam što započinjati. To je čisto emotivna stvar. Što god ti, Davore, rekao o tome, to nisu racionalni argumenti, nego emotivni. I nemam razloga ne poštivati ih. Tvoje emocije, tvoj novac. Zadnji auto za kojeg sam se ja emotivno vezao bio je Opel Ascona. Samo zato što je bio prvi kojeg sam imao i kojeg sam mogao voziti dulje od 400 km bez da se nešto pokvari. U međuvremenu sam se po tom pitanju otrijeznio. Za mene je auto komad pleha i plastike koji me mora prevesti od A do B, uz kvalifikacijsku razinu (a) pouzdanosti, (b) sigurnosti, (c) udobnosti, (d) putničkog i prtljažnog prostora za peteročlanu obitelj i prihvatljivu razinu kuna. Svi talijanski auti, a Alfa na prvom mjestu najprije padaju na d, pa na c, pa na a. Jbg.

I što sad? Ja, dakle, apsolutno ne vjerujem brandovima? Pa, ima ih nekih kojima još uvijek vjerujem. Ali jako malo. Većina ih me je prije ili kasnije razočarala kad su se počeli okretati "take the money and run" poslovnoj strategiji. Među onima koji su ostali:

Bowers & Wilkins
Salamander (www.salamander.de)
Faber Castell
Fructal
Kraš
Gavrilović
ima ih možda još par kojih bi se morao prisjetiti.

Nijedan automobilski brand. Nijedan iz područja tzv. konzumne elektronike. Jednostavno zato što je to sve postao, kako bi rekao nepoznati posjetitelj koncerta s albuma Buldožera "jedan prljavi incestuozni krug".

Kad se već spominje, Fructal mi se skroz pokvario, jednostavno nisu to više oni sokovi koje sam pio u 80-ima. Salame ne jedem (vidio sam od čega se rade), isključivo domaću slaninu:)

Čokolino se još drži, čak su i ove nove MIX verzije odlične.

Dražen kaže:


Ja sam se, bogami, toga nagledao (i mliječne, i mesne industrije). Vjeruj mi, nije bitno od čega se rade (sve je to jestivo), nego kako se rade i što se sve još unutra dodaje. Po tome se jako razlikuje jedna mesna industrija od druge.

Ako si tako gadljiv, onda bolje da ti ne pričam ništa o jogurtu, maslacu, mliječnim namazima i siru.

Što se domaće slanine tiče - tu se apsolutno slažem! S tim što bi joj ja pridodao i domaću šunku, kobasice i kulen.

Dovoljno je ostaviti maslac 6 mjeseci da stoji i nakon toga se uvjeriti da izgleda jednako kao i prvog dana. :-O
ABC sir je pozitivac u smislu da se zaista uplijesni ako ga pustiš par dana nakon otvaranja u hladnjaku.

Riba, da nisi htio reći "margarin"?

Nažalost, isto je i s većinom maslaca.

Tja, ne trošim ga često, ali sam bio uvjeren da je dobar. Baš ću odrezati komad i ostaviti vani da provjerim.

jzelko kaže:


Ne, baš maslac. Strahota.
Vani se malo posuši i to je to, ali ne bi ni u hladnjaku trebao ostati živ mjesecima

Samo da se osvrnem na Bowers & Wilkins - imaju zaista kvalitetne zvučnike i vidi se da znaju posao, a dizajn im je prvoklasan. No, ono što je meni dealbreaker je cijena/performanse. Prije par dana sam dobio njihov Zeppelin Air na test i zvuči odlično, ALI niti za 4500 kn nije uspio ono što rade Harman/Kardon Soundsticksi za 1500 kn, a isto imaju super dizajn. OK, kod Aira je fora taj wireless pristup, ali očekivao sam više od zvuka.

vjerujem applu (od 1998 kupujem macove(sigurno 12-13 strojeva) i svi rade bez ikada ijednog problema uključujući i iPad1 i iPhone4). Vjerujem Gavriloviću, vjerujem toyoti, vjerujem windowsu serveru 2003, Vjerujem u kvalitet mnogih privatnih vinara, ..to je ovako na prvu

'Ajd da i ja kažem dvije riječi o B&W. Dizajn njihovih modela se i meni sviđa. No modeli iz početnih B&W serija prilično "pumpaju" zvuk i dodaju mu basa. Na prvu loptu to je atraktivno i većini slušača odgovara, no na duže slušanje zna biti prilično zamorno. Govorim o seriji 600 te o zvučniku CM 5.

Modeli iz vrha serije su odlični. Slušao sam par zvučnika iz serije 800 i to je sasvim druga priča. To je bila glazbena nirvana

Napomena: ovo je moje mišljenje temeljeno na slušanju u kontroliranim uvjetima u tretiranoj slušaonici kod domaćeg zastupnika sa vrlo kvalitetnim komponentama (Classe player i Classe integrirano pojačalo, kabeli odgovarajuće kvalitete te sa referentnim cdovima - Chesky records).

@DrAle - haha, ovo je zanimljivo! Moja najveća zamjerka na Zeppelin Air je da su totalno bez basa, ono impotentno lupaju tek malo niže od srednjetonaca. Da, stavio sam blizu zida, nisu bili na sredini prostorije. OK, razumijem da ne mogu izvesti neko čudo s onim malim membranama, ali nije to ono što volim. Meni je lijepo kada se prostorija onako ugodno ispuni mekanim basom, a oni to ne mogu. Volio bih čuti taj neki model s previše basa, to je onda nešto za mene!

DrAle, to najviše ovisi o tome kakvu glazbu slušaš. Ja imam doma 603 spojene na Sansui cijevno te Telefunken direct drive gramofon i najviše slušam jazz s ploča (ponekad s CD-a, sam CD player je bezveznjača, ali ionako sam pretežno na pločama). Za mene 603 imaju upravo pravi balans basa, tweeta i srednjih. Oni i jesu namijenjeni za slušanje glazbe bazirane na prirodnim instrumentima.

I, da - dizajn mi je zadnja stvar radi koje cijenim B&W.

apple definitivno - tu se nema što posebno komentirati,
a kad smo već kod automobila vw također (golf) - zašto pobogu golf uz apple ?
Jednostavno prva golf duja ukradena nakon 340k pređenih km (moja krivica), trenutna 4orka je na 170kkm i motor se tek razradio (kuc-kuc) , a da ne spominjem vw caddy kojemu se na 300000 resetirao digitalni brojač i sad je na 60k km (još prede kao mače) - sve uz redovno održavanje bez kvarova ...eto otuda vjernost marci..
Golf 6 prema zadnjem auto moto proglašen najboljim u klasi (među 15ak vozila). U niti jednom testu (kočnice, udobnost, cijena) nije najbolji, ali kada se zbroje sve ocjene opet je prvi..