02.11.2011 | 17:08
Slažem se sa Žapcem. I ja čuvam ambalažu. Da nemam prostora (tj. da živim sa ženom i troje djece u 50-60 m2), naravno, ne bih, ali kako imam gdje - čuvam je. Imam originalnu ambalažu još od Commodorea 128D iz 1987. i od Atarija ST iz 1988. Commodore printer sam bio prodao pradavne 1996. skupa s originalnom ambalažom. Od sva četiri Maca čuvam originalnu ambalažu (čak i lampu koju sam kupio polovnu preko E-baya sam dobio u originalnoj ambalaži).
I, naravno, ne samo ambalažu, nego i račun, i knjižice s uputama, i originalne DVD-ove... Potpuno mi je nejasno kako netko kupi novi komp i nakon 2-3 godine nema pojma gdje su mu originalni DVD-ovi koje je s njim dobio. A takvih ima na lopate...
Da li smatram (kad bi ga prodavao) moj Mac vrijedi više zato što ima originalnu ambalažu? Ne. Ali, kad god kupujem nešto polovno, puno više prosuđujem po takvim detaljima, nego po samoj stvari koju kupujem. I spreman sam platiti veću cijenu ako zaključim da je onaj koji je prodaje - to što prodaje pazio i mazio. To nema nužno veze s ambalažom, ali ima s cjelokupnim odnosom prema toj stvari.
Svojedobno sam kupio cijevno audio pojačalo i kvarcni gramofon od jednog lika, za 240 DEM. To je bilo vrijeme kad se moglo kupiti osrednje, ali neloše novo pojačalo za 200 DEM, a gramofone se već smatralo posve bezvrijednima i mnogi su mi rekli da sam to platio previše i da je to krš koji će se sutra pokvariti. Jer nisu bili kod čovjeka doma. Nije imao originalnu ambalažu (oba su predmeta već tada bili jako stari, a on je živio u garsonijeri), ali odnos prema njima, mjesto gdje je držao opremu, način rukovanja njome i općenito izgled prostora jamčili su mi da se ta kupovina isplati. 12 godina kasnije, obje stvari još uvijek rade besprijekorno. Pojačalo sada ima 31, a gramofon 25 godina. To ne bi bilo tako da smo bilo on, bilo ja, po toj opremi tresli pepeo, izlijevali cugu, šutali je, gazili po njoj, itd.