18.02.2012 | 14:43
Neki će se od vas sjećati Nine Bulovec (radila kod Gajskog) koja je za prve verzije strojeva na OSX-u radila prijevode uputa. Tada je shift postao - posmak. I kad sam je podbadao da kakva je to riječ, rekla je, ok, a kako bi ti to preveo?
Neki dan gledam na telki kako je riječ "lajkati" postala dio novoizdanog službenog rječnika hrvatskog jezika. To je pak druga krajnost (ii još jedan dokaz kako je FB užasavajuće učinkovit u zaglupljivanju mladih generacija).
Točno kako Davor veli - postoje riječi koje imaju i jezičnog smisla i dovoljno zvučnosti da se koriste prevedene. Tipkovnica, na primjer - umjesto tastature.
Postoje riječi koje su, kao, prevedene, a u stvari su drek a ne prevedene. Programska podrška za software. Heh, a otkad je to riječ program - hrvatska? Koju svrhu ima zamjena jednog stranog pojma drugim, samo zato što je taj drugi već udomaćen?
Postoje riječi čiji prijevod naizgled jest u redu - tvrdi disk - no koje su poprilično besmislene. Jel' tko ikad čuo za meki disk? Mislim, po čemu bi jezikoslovci to razlikovali, uzeli bi stvar i kresnuli se po glavi, pa prijevod odredili prema veličini novoizrasle kvrge?
Uopće, to histerično iznistiranje na prevođenju svega i svačega je samo pokazivanje neznanja etimologije riječi. Ogroman je broj riječi u čitavom nizu jezika potekao iz latinskog. I što sad, nužno je imati svoju verziju iskvarenog latinizma umjeto "njihove" verzije? Time smo po nečemu bolji, ili?
Jezik je živo biće. Mijenja se u skladu sa osnovnim jezičnim pravilima, no ponekad prilagođava i sama ta pravila, ako narod koii ga govori pokaže da je to nužno. Ne možeš silom nekoga niti natjerati, niti spriječiti da govori kako govori (a pustimo sad činjenicu da je više od pola visokoobrazovanih ljudi u RH jedva polupismeno). Uz to, čemu uopći služi neki jezik? Sporazumijevanju. Pa ako u njega silom uvališ riječi koje zamalo nitko ne razumije, bez obzira koliko jesu ili nisu pravilne, uništavaš osnovnu namjenu tog jezika... a našim jezikoslovcima to očito nikako da sjedne u glavurde.
S druge pak strane, površnost pri preuzimanju bilo čega iz bilo kog izvora jest negativna. No ta površnost ne čudi, jer očekivati od katastrofalno loše obrazovanih ljudi po pitanju vlastitog jezika da ocijene i procijene smislenost korištenja tuđica je naprosto bizarno. Vjerovali ili ne, jedan od naših poznatijih jezikoslovaca je jednom izjavio da, citiram:"kod uvrštenja neke nove riječi u rječnik, obraća pažnju na to sadrži li č ili ć. Naime, naši ljudi u tome vole griješiti, pa je bolje onda uvrstiti tuđicu nego im zadati još jedan novi problematični pojam".
Sapienti sat.