Kada je Apple objavio novu Mac Pro generaciju svi su ostali iznenađeni. Nije se očekivala toliko drastična promjena; sve je iz temelja izmijenjeno, izvrnuta je i sama filozofija kako moderna radna stanica treba biti koncipirana. Od nekadašnjeg “stavimo svu silu hardvera u veliko kućište” do današnjeg “samo neophodno u što manje prostora”. No, glavna novost je prebacivanje težišta snage s centralnog na grafičke procesore. Kako se taj koncept pokazao u praksi i je li Mac Pro dobar izbor za kreativne profesionalce?

Pomak paradigme

Vanjske periferne jedinice donedavno su bile usko grlo po pitanju brzine prijenosa podataka i to je bio glavni razlog zašto su radne stanice sav potreban hardver imale u sebi i po mogućnosti na najbržoj dostupnoj sabirnici. Dolaskom Thunderbolt standarda i kasnijeg Thunderbolt 2, nestaje razlog da se masovna pohrana zasnovana na tvrdim diskovima drži u samom računalu. Ovaj standard ostvaruje brzinu prijenosa od 10 Gbit/sec, tj. 20 Gbit/sec u slučaju Thunderbolt 2 standarda koji omogućuje istovremeni spoj dva kanala za protok podataka.

Ipak, nije li praktično sav neophodan hardver imati na jednom mjestu? U teoriji jest, ali u praksi oni koji ozbiljno koriste Mac Pro (čitaj: obrada HD ili 4K videa) imaju gotovo nezasitne apetite za pohranom podataka i njima odgovara pohranu imati dislociranu. Optički pogoni se gotovo više i ne koriste i Apple ih je napustio; kome je ipak potreban može kupiti eksterni Apple Superdrive (ili bilo koji eksterni DVD pogon koji se spaja na USB priključak).

Ima li potrebe za kakvim drugim hardverom koji je prije koristio PCI sabirnicu? Zapravo i ne jer se danas sve potrebno može dodati kao eksterna jedinica. Dakle, novi koncept ima smisla, ali po cijenu jedne stavke koju Apple inače ne voli žrtvovati - urednosti. Naime, novi Mac Pro na stolu izgleda poput neke Borg tehnologije; gomila kablova i raznih “asimiliranih” dodatnih uređaja i adaptera. Sve ono čemu se Apple nekada rugao drugima, sada ima u svom dvorištu.

Umjesto kantica s bojama

Što činiti ako želimo unaprijediti grafičke kartice? Potreba za dodatnim grafičkim karticama srezana je u korijenu jer Apple nudi Mac Pro isključivo u konfiguracijama s po dva snažna AMD FirePro grafička procesora. Da, tehnički je zamjena moguća, ali se za sada takve opcije ne nude. Kako se radi o specifičnom formatu grafičke kartice i posebnom načinu ugradnje, vjerojatno će tu opciju koristiti tek entuzijasti, a oni drugi će jednostavno prodati stariji model i doplatiti za novi. To je slična logika koju danas u praksi izvode mnogi vlasnici Mac mini modela.

U čemu je komplikacija s dogradnjom grafičkih kartica? Stvar je u inovativnoj konstrukciji hardvera koji je sada zasnovan oko zajedničke termalne jezgre koja omogućuje gotovo nečujnost radne stanice. To znači da se centralni procesor i obje grafičke kartice vežu na isti centralni hladnjak što je zaista inteligentno rješenje, ali zato nisu moguće plug’n’play dogradnje bez da se uzme odvijač i uprlja ruke termalnom pastom. S druge strane, mislim da ne treba previše tugovati oko toga; tišina je vrjednija, a sada kada je ostali hardver dislociran, sam Mac Pro se lako zamjeni jačim modelom kada za to bude potrebe.

Za Mac Pro se nude tri vrste grafičkih konfiguracija: Dual D300, Dual D500 i Dual D700. Prva konfiguracija je za one kojima ekstremne grafičke performanse nisu presudne, među kreativcima to su uglavnom glazbenici. Kod D300 svaki GPU ima 2 GB video memorije (ukupno 4 GB), 256-bitnu sabirnicu i oko 2 teraflopsa računalne snage. Dual D500 je već ozbiljna “igračka” s 384-bitnom sabirnicom i ukupno 6 GB VRAM-a uz 2.2 teraflopsa snage po procesoru.

Vrhunac ponude je Dual D700 konfiguracija s ukupno 12 GB VRAM-a i 7 teraflopsa snage. Novi Mac Pro bez problema može pogoniti istovremeno do šest monitora ili čak tri 4K monitora! Sumnjam da će vam to uskoro trebati, ali konfiguracija koju sam testirao nije daleko od toga jer se sastoji od dva LG 34UM95 ultrawide monitora s near-4K rezolucijom (3840 x 1440) i jedne stare Apple Cineme 23” koja služi kao preview monitor za full-HD video.

Gdje je Apple zapeo s monitorom za profesionalce? Dobro pitanje. Apple Cinema 30” se proizvodio od 2005. do 2010. godine i bio je i ostao najbolji Appleov monitor za profesionalce. Kvaliteta slike, velika radna površina, ugodan ppi (pixel per inch) odnos i mat ekran učinili su ga omiljenim odabirom profesionalaca. Kasnije se pojavila Cinema 27” kao kompromisna zamjena, ali nikada nije bila dobro primljena zbog sjajnog ekrana, manje površine i niže rezolucije. Sada kada se pojavio novi 5K ekran u iMacu, nadajmo se da će Apple uskoro izdati i takav zaseban monitor koji bi bio prikladan za računala Mac Pro klase.

Lavazza s hladnim i čaša vode?

Tko zna što bi sam Steve Jobs pomislio da mu je netko u vrijeme prvog Apple II računala stavio na stol ovaj mali crni valjak? I danas u 21. stoljeću mnogi u čudu gledaju kada im se objasni da je to grafička radna stanica. Obično slijedi komentar da liči na kakvu minimalistički dizajniranu kafetjeru. Nažalost, za digitalno materijaliziranje kave moramo pričekati doba replikatora! ;-)

Za ovaj test sam imao sreće dobiti čak tri Mac Pro modela. Ulazni sa samo 4 jezgre i Dual D300 grafikom sam preskočio, a testirao sam modele sa 6, 8 i 12 jezgri u kombinaciji s Dual D500 i Dual D700 grafikom. Svi modeli su imali najveću SSD pohranu od 1TB i od 16 do 32 GB radne memorije koja je kod Mac Pro oduvijek bila ECC tipa (s korekcijom greške). Radi potpunosti testa pribavio sam i benchmark za model s 4 jezgre tako da možemo usporediti sve modele po pitanju procesorske snage. Podaci o brzini izraženi u gigaflopsima su u tablici, a ako mene pitate, heroj u tom natjecanju je stari high-end Mac Pro Clovertown koji je i nakon osam godina brži u sirovim CPU izračunima od novog ulaznog Mac Pro modela! Neki Macovi zaista traju i traju...

Full speed ahead!

Onda? Nestrpljivi ste? Hoće li vas Mac Pro top model koji s monitorom stoji 10,000 eura “izbiti iz cipela” kada ga isprobate? Ukratko - neće! Pogotovo ako ste do sada radili na starijoj Mac Pro generaciji s modernom grafikom i SSD pohranom. No, idemo po redu, mnoge stvari ne osvajaju na prvu loptu. Za izostanak senzacionalnih performansi nije kriv hardver jer ovo je zaista najbrži Mac ikada, ali je problem u tome što softver većinu vremena koristi tek jedan manji dio njegove snage.

U brojkama bi to značilo da ta “mala bočica otrova” ima teoretsku snagu od gotovo 8 teraflopsa, ali većinu vremena ne koristi više od 200 gigaflopsa jer to je dio koji rutinski odrađuje Xeon centralni procesor uz dvostruke AMD grafičke procesore koji se, nažalost, većinom bave tek dosadnim birokratskim poslovima preslagivanja piksela umjesto da računaju gravitaciju i putanje zvijezda pri teoretskoj koliziji dvije galaksije (što nas zaista i čeka za nekih 3000 milijuna godina). Oh, čekaj… a možda Mac Pro zaista može računati takve inspirirajuće izračune? :-) I može! Tome služi OpenCL demo naziva “Galaxies”, ali čak i on nije programiran tako da koristi oba grafička procesora. Svejedno, simulacija kolizije dvije galaksije u stvarnom vremenu je zaista dojmljiva. Pogotovo ako je nakon toga pokušate pokrenuti na nekom običnom Macu.

“Kvaka” slabe iskorištenosti hardvera je u vrlo ograničenom izboru softvera koji se oslanja na OpenCL, a upravo ta tehnologija omogućuje potpunu žetvu snage koju ova radna stanica posjeduje. S druge strane, ako se bavite video produkcijom i želite s lakoćom montirati video u punoj HD rezoluciji ili čak 4K video, onda bržeg stroja - nema. Istina, to bitno sužava potencijalnu publiku za ovo računalo, ali vjerujem da će se vremenom situacija popraviti. Mac veterani se sjećaju prelaska s PowerPC G3 generacije procesora na G4 koji je imao i vektorsku jedinicu zvanu AltiVec. Softveri koji su koristili AltiVec su “letjeli”, ali bilo je potrebno dobrih četiri - pet godina da se softverske kuće prilagode i počnu koristiti novu tehnologiju. Hoće li prilagodba ići brže s OpenCL-om? Trebala bi jer je to otvorena i multiplatformska tehnologija, ali s druge strane dosadašnji pomaci govore da je ritam jednako brz, tj. spor. Koga zanima više o tome što je OpenCL može pročitati ovaj članak na Jabučnjaku.

Za sada od poznatijih softvera OpenCL koristi Appleov Final Cut Pro X i jednim dijelom aplikacije iz Adobe Creative Cloud kolekcije: Photoshop, Premiere i AfterFX. U poslovima video montaže ovog trena i nema idealne opcije; Appleov FCP X je brz i stabilan, ali mu nedostaje gomila opcija koje je imao njegov prethodnik, a u usporedbi s listom mogućnosti koje nudi Adobe Premiere u novoj Creative Cloud generaciji, Appleovi softveri izgledaju siromašno. S druge strane, mogućnostima fantastičan Adobe Premiere je trenutačno toliko nestabilan i pun bubica da su profesionalci zatrpali Adobe forum ozbiljnim kritikama. Očigledno je to cijena svake nove tehnologije, pa stara izreka da je “najpouzdanija predzadnja tehnologija” ovaj put zaista stoji.

Plaža za bogate

Osnovni model "za siromašne", koji nisam testirao, stoji 25.000 kn. Srednja klasa stoji od 35 do 45 tisuća kuna, a najbolji model, ako dodate još malo RAM-a, u trenu dolazi na preko 70.000 kn. Veselo, ha? No, posao je posao, a ovo je alat - i to vrhunski. Ima li smisla investirati u novi Mac Pro?

Ako ste video profesionalac i već nemate neku od zadnjih (2008-2012.) Mac Pro generacija, onda svakako ima smisla. Ako ste multimedijski dizajner i koristite alate kao što su Adobe AfterFX i Motion, odgovor je također pozitivan. Ako se bavite 3D modeliranjem i renderingom kupovina će isto biti opravdana. No, ako ste grafički dizajner, fotograf, tiskar, glazbenik ili tek uredski korisnik, onda je ovaj Mac velik luksuz. Da, naravno da biste na njemu izuzetno komotno radili i sve manje zahtjevne poslove, ali to nema smisla dok novi iMac 5K nudi daleko bolji odnos cijene i mogućnosti za većinu korisnika. Mac Pro je bio i ostao stroj za "elitu" i video profesionalce. Možemo sada raspravljati je li Apple propustio priliku da ga cijenom približi širem krugu korisnika ili ne. Mišljenja sam da su imali prostora to učiniti jer su troškovi proizvodnje znatno niži u odnosu na prošlu seriju, ali očigledno nisu imali dovoljno jak razlog jer su znali da će ga stara Mac Pro publika prije ili kasnije kupiti bez obzira na cijenu.

Mac Pro pro et contra