Krajem prošle godine Jabučnjak je objavio mega-test tada najskuplje moguće Mac Pro konfiguracije. Proljeće 2009. donosi novu, treću generaciju profesionalnih Macova. Koje su promjene dobrodošle, a koje nisu? Koliko je nova Nehalem generacija brža od Harpertown i Clovertown serija? Što je isplativo kupiti? Novosti saznajte iz prve ruke - Jabučnjak test-lab stavio je pod povećalo jedan od prvih Nehalem Mac Pro strojeva u Hrvatskoj. Mac Pro evolucija Novi Mac Pro vanjskim izgledom razlikuje se od starih serija samo u detaljima. Dizajn kućišta isti je kao kod prve PowerPC G5 generacije iz 2003. godine. Rekao bih da je to plus jer je dizajn toliko jednostavan da je postao pravi bezvremenski klasik. Dok se sam hardver današnjih računala bitnije ne promijeni nema razloga niti da se ovo kućište redizajnira. Ipak, unutrašnjost svake od generacija prolazila je konstantnu evoluciju. Naravno, zadnja serija je i najbolja u smislu iskorištenja prostora, funkcionalnosti i lakog pristupa izmjenjivim komponentama. Rekao bih da je vizualno najatraktivniji stari Power Mac G5 (prvi na slici), a on je jedini imao i prozirni interni plastični difuzor za termalne zone, pa je stroj mogao raditi i bez aluminijskog poklopca. Glavni nedostatak bilo je veliko zauzeće prostora zbog sustava tekućeg hlađenja - koje je bilo tiho i efikasno, ali ne i savršeno pouzdano. Nakon omiljenih G5 strojeva došao je Mac Pro Clovertown. Ovdje su promjene bila drastične - napajanje je podignuto na vrh, dodan je prostor za sekundarni optički pogon, postor za četiri interna SATA diska, a hlađenje se vratilo na klasično zračno uz gigantske "cooling towere" na procesorima. "Serverska" ECC radna memorija smještena je na dva daughterboarda koji su pristupačni i lako se vade. Treći po redu je Harpertown. Razlike u odnosu na prošli su minimalne - koristi drugu logiku rasporeda RAM parova na daughterboardu, a uz bržu sabirnicu i PCI Express 2 nema značajnijih novosti. Zadnji je Nehalem, a kod njega je Apple opet napravio veću promjenu - procesori i radna memorija su na velikom daughterboardu koji se izvlači poput ladice. Što je još primjetno prije nego uključimo beštiju? Nestanak svih FireWire 400 konektora! Sada su sva četiri konektora FireWire 800 što je pohvalno u smislu napretka, ali je i veliki minus za mnoge korisnike, pogotovo za video profesionalce koji koriste skupu opremu koja koristi 400 standard. Stvar postaje neugodno razočaravajuća kada se niti sam Apple unutar sebe nije dogovorio što prolazi, a što ne - npr. kada kupite ovakav novi stroj za nemalih 50,000 kn prilično je glup osjećaj kada shvatite da predivni Appleov Cinema 30" monitor s FireWire hubom ne možete uključiti u svoj Mac! To je pravi mali skandal! Da, istina je da je taj monitor je već dugo na tržištu, ali to nije opravdanje. Da Apple samo malo više misli na svoje kupce, priložio bi u kutiji od stroja (ili monitora) barem jedan FireWire 400/800 adapter. Appleova škrtost ponekad neugodno iznenađuje. :-( Testirana konfiguracija je: - 8-procesorski 2.26 GHz Xeon Nehalem (8 MB Level 3 cache) s integriranim memorijskim kontrolerom - dvije nezavisne 64-bitne sabrinice s trokanalnim pristupom radnoj memoriji - 12 GB ECC memorije (proširivo do 32 GB) - 5 TB hard diskova - Apple 30" Cinema Display spojen na 512 MB Radeon 4870 HD Nova arhitektura Do Nehalema se nije dogodilo da izađe nova Mac serija koja ima niže radne taktove procesora od prošle! No, kako je Apple davno objasnio da "Megahertz Myth" treba ignorirati, krećemo u ovaj test bez predrasuda. Je li zaista najsporiji novi Mac Pro brži od najbržeg starog? Odgovor je - ponegdje jest, ponegdje nije. Naime, stari problem višejezgrenih procesora je raspodjela zadataka po jezgrama i gubitak brzine zbog transfera podataka među njima. Nova Nehalem arhitektura pokušava doskočiti tom problemu tako što je memorijski kontroler sada dio samog procesora. Latencija pristupa memoriji smanjena je i do 40%, a korištenjem novog 1066 MHz DDR3 ECC RAM-a dobiva se do 2.4 puta veća propusnost spram memorije. Nova QPI (QuickPath Interconnect) veza omogućuje direktnu razmjenu podataka među procesorima. Novost je i "Turbo Boost" tehnologija koja je zapravo naziv za overclock u stvarnom vremenu. Nepotrebne jezgre se gase, a potrebnima se podiže takt do 15%. Trokanalni pristup memoriji znači da je poželjno RAM slagati u trojkama, a ne u parovima - dakle, 3, 6, 12 i 24 GB su poželjne kombinacije za one koji žele apsolutno maksimalnu propusnost spram memorije (npr. Motion korisnici). Razlika je velika - ako koristimo trokanalni pristup stvar je brža skoro 50%! Naravno, nekada je bolje imati više RAM-a bez obzira što je sporiji, ali ako možemo birati - najbolje je uzeti i brzo i mnogo! Manje je brže - ili nije? Koliko je Nehalem zapravo brz u usporedbi s Harperom i Cloverom? Ima li osam procesora smisla i koji ih softver može dobro iskoristiti? Moj omiljeni test je Power Fractal - iako je to daleko od onoga kako se računala svakodnevno koriste. Njega koristim više kao "show-off" i univerzalni način da se usporedi gomila jako različitih strojeva. Orijentiran je samo na brzinu procesora i daje prednost višeprocesorskim strojevima jer maksimalno koristi sve raspoložive jezgre. U našem testu pokazao je jako ugodno iznenađenje - najsporiji 8-core Nehalem na samo 2.26 GHz ostvario je bolji rezultat od dva top modela starijih generacija! Nehalem je izvukao fenomenalnih 87 gigaflopsa snage! Da podsjetim - stariji Harpertown na 3.2 GHz postigao je 81 gigaflops, a Clovertown 3.0 84 gigaflopsa. Da ne bude zabune, svi ovi rezultati su nevjerojatno dobri jer čak i razmaženim korisnicima je računalo s 15-20 gigaflopsa više nego dovoljno. A van laboratorija? No, jedno je "umjetni" test brzine, a drugo je ponašanje sa stvarnim aplikacijama. Je li Nehalem uvijek toliko brz? Ipak nije! Kada uvjeti nisu idealni, a softver nije pisan tako da koristi više jezgri, mala je korist od optimizirane višejezgrene arhitekture. Tada još uvijek "klade valja" sirovi takt procesora. Dakle, stariji strojevi na višem taktu će uglavnom biti brži u svim aplikacijama koje nisu multi-threadane, tj. pisane na takav način da koriste više jezgri. Ipak, dobra vijest je da se većina novih softvera ipak piše na takav način da koristi više jezgri, pa će situacija u tom smislu vremenom ići sve više u koristi Nehalema. Također, novi Mac OS X Snow Leopard bi trebao donijeti nova poboljšanja u iskorištenju višeprocesorskih sustava. Nehalem 4-core ili Harper 8-core? Mac Pro Nehalem nudi se i u "skresanoj" varijanti sa samo jednim 4-jezgrenim procesorom. Cijena takvog modela je ista kao cijena starog 8-jezgrenog Harpertowna. Ponegdje se još uvijek može pronaći "stari dobri" 2.8 GHz 8-core Harpertown, a tada se postavlja pitanje - koji kupiti? Bez razmišljanja stari Harpertown - ne samo da ima 4 jezgre više, nego i znatno veći takt za istu cijenu. Odluka je u ovom slučaju jednostavna. Ostali Harper modeli su bili CTO (configure to order), pa ih nema zaostalih na skladištima, a onda i nema smisla ulaziti u analizu što je bolje ako se kupuje 8-core stroj. Kome je zapravo potrebno toliko snage? Prije svega profesionalnim multimedijalcima, 3D umjetnicima i arhitektima. A što razmaženi Mac korisnik kupuje ako se želi igrati? Da li 4-jezgreni i 8-jezgreni pro strojevi opravdavaju investiciju high-end igrača? Ukrakto - ne! Najbolji izbor za igrače je iMac s 3 GHz procesorom i Radeonom 4850. Pixel po pixel, texel po texel Mac Pro Nehalem standardno se isporučuje s NVidia GeForce GT 120 karticom koja je dostatna za većinu poslova profesionalaca kojima nije potreban 3D. Nešto je bolja od starog standarda u Pro strojevima - Radeona 2600. Za one koji žele brzu 3D grafiku ili ponekad zaigrati koju igru, izbor je jednostavan - ATI Radeon 4870 HD! Obje kartice imaju 512 MB VRAM-a, ali Radeon je više nego dvostruko brži, a brži je i od stare high-end NVidia 8800 GT kartice. Tko pak živi od profesionalnog 3D-a može razmotriti odličnu NVidiu Quadro FX 4800 koja je upravo izašla u Mac izdanju. Cijena je paprena, ali s 1.5 GB video memorije može u jednom zalogaju prikazati i vrlo kompleksne modele. Radeon 4870 HD u testiranoj konfiguraciji bio je ugodno tih u normalnom radu, a kada se "zapuše" tiši je od hladnjaka kojeg standardno ima NVidia 8800 GT. Razlog je vjerojatno i u tome što je Radeon kartica s hladnjakom "na dva kata", a Mac verzija 8800 GT je bila u single-slot-slim formatu. Digitalno skladište Stroj je od Applea naručen s 1 TB diskom (Western Digital), a zatim su dodana dva Seagatea od po 1 TB i zadnja WD Caviar Green mrcina od 2 TB. Teoretski, stroj može lijepo raditi s 8 TB prostora. Ne u direktnoj vezi, ali evo i upozorenje za one koji su pred kupnjom diska - Seageatov model od 1.5 TB ima nenadmašan omjer cijena/prostor, ali izgleda da je najnepouzdaniji disk na tržištu u dugo vremena. Bilo je problema s firmwareom, znao je rušiti RAID polja i slično. Uglavnom, dobro razmislite da li ćete mu povjeriti svoje podatke. Ja sam nedavno bio pred kupnjom diska i nakon obimnog istraživanja na kraju kupio Hitachi Deskstar 1 TB kao "predzadnju tehnologiju" - koja je često najpouzdanija. RAM više nije luksuz Evo i jedne vesele novosti! Nećete vjerovati, ali Apple je snizio cijene RAM-a u strojevima koji se naručuju kao custom-konfiguracije. Cijena je sada taman tolika da se više ne isplati komplicirati s kupovinom RAM-a u OWC-u. Sve dolazi lijepo instalirano i s garancijom od Applea. Zato je testirana konfiguracija odmah naručena s 12 GB RAM-a. No, naknadna kupovina RAM-a uopće nije povoljna, ali mora se pozdraviti odluka da se kod inicijalne konfiguracije izađe u susret kupcima. Informacija za hardverske geekove - Nehalem je napustio FB-DIMM tehnologiju, tj. RAM više nije "fully-buffered" jer novi memorijski kontroler to sada radi elegantnije. Fully-buffered memorija imala je mnogo prednosti u prošloj generaciji strojeva, ali je istovremeno bila skuplja, kompleksnija i tražila hladnjake jer se više grijala. Primjetit ćete da Nehalem više nema hladnjake na RAM "keksima". Manje rasipanja energije, niža potrošnja - "zelenija" računala! Sitnice za kraj Ostatak hardvera? Stroj ima Bluetooth, Airport Extreme (opcija), dva gigabitna Ethernet porta, pet USB 2.0 ulaza, četiri FireWire 800 porta, optički audio ulazi i izlaz, a opcijski su hardverski RAID i "fibre channel" kartica. Šteta što za par dolara ne ugrade i IR senzor za Apple Remote, ponekad bi dobro došao i na profesionalnom stroju. Zaključak Vlasnici i najstarijih Mac Pro računala ne moraju žuriti s obnovom hardvera - njihovi strojevi su i danas dovoljno snažni za gotovo sav raspoloživ softver. Pogotovo mogu biti mirni oni sretnici koji imaju high-end Clovertown ili Harpertown seriju. Jedina stvar o kojoj eventualno mogu razmišljati je nova grafička kartica - jer novi Radeonom 4870 HD je zaista pravo osvježenje. Oni koji su nedavno kupili preostale 2.8 GHz Harpertowne odlično su prošli jer sada za taj novac ne mogu dobiti toliko procesorske snage. Oni koji ovog trena kupuju stroj, opet mogu biti zadovoljni jer nova Nehalem arhitektura predstavlja stvarni napredak i nudi najbolje performanse do sada. Gotovo da i nema lošeg scenarija - izuzev pomalo nesretnog Quad-Core Nehalema koji je trebao biti jeftini Mac Pro za mase. Taj model na kraju uopće nije pristupačne cijene, a samo 4 jezgre izgledaju loše na papiru spram 8 - pogotovo kada se sjetimo cijene prethodne Mac Pro serije. Opet, objektivno gledano, u ovom trenu 4 jezgre i nisu velik problem jer malo softvera koristi 8 jezgri, ali budućnost će to promijeniti, a Mac Pro su radni konji koji se kupuju za eksploataciju na rok od barem 4-5 godina . Mac Pro je vrhunac ponude stolnih radnih stanica uopće i teško im je pronaći dostojnu konkurenciju i po višoj cijeni. I odgovor na pitanje iz naslova - tko god "svirao" na nekoj od Mac Pro serija sigurno će biti sretan i zadovoljan. :-) Mac Pro Nehalem 2.26 GHz pro et contra
Za:
Protiv:
|
Komentari
Nehalema radi...
Ja sam htio reći da se slažem s prvim anonimcem - to jest jedan drugi svijet. Zapravo dva druga svijeta. Takve strojeve kupuju ili (a) oni kojima je to sredstvo za rad i alat za zarađivanje (pa je to zaista isplativije od gubljenja vremena na istjerivanje duhova iz PC kanti), ili (b) oni koji si to mogu priuštiti. U vezi ovog ad (b) smatram da svatko - pod pretpostavkom da ga je pošteno zaradio - ima svoj novac pravo trošiti kako god želi. Netko si plati skupo putovanje, netko skupi MacPro, netko Rolex... Ja sam svojedobno kao čisti amater potrošio 2 plaće na fotoaparat s priborom. I nisam požalio ni jednog jedinog trena. I to je potpuno moja stvar. Imam prijatelja koji je kumulativno u životu potrošio preko 100.000 Kn na knjige, a vozi se u kršu starom 15 godina. Nije normalan? Lud je? Možda i jest. Ali za svoje novce. :-P
A što kažete na ovo? Ja ću pak pokušati stvar sagledati i s druge strane, dakle - donekle razumijem prvog Anonimca. Malo je čudno da "ulazna konfiguracija" kod Applea ima takvu cijenu, što bi tek bilo da smo složili top-model kao u testu prije? Nakupili bismo 100,000 kn bez problema. Možda je ljudima samo šokantno da se ne može kupiti nekakav manje opremljen i ne toliko "uber" Apple tower za recimo 10-15,000 kn.
Mislim da bi bilo prostora za jedan stroj kao s fotke. Ono čudo je Japanac složio sam jer se bavi obradom metala i voli Macove. No, možda je vrijeme za Apple da složi jedan novi "Cube" s recimo samo jednim Xeonom, s jednim optičkim driveom, sa samo dva hard diska i bez mnogo slotova za proširenja i RAM? Siguran sam da bi bilo kupaca.
Evo, može i više ako se dodaju dvije Cineme 30", hardverski RAID, fiber-channel kartica...
multimedija vjerojatno, ali sto?
photoshop?
flash?
3d max?
molim objasnjenje
No, ono što je zgodno je što ovakav sistem predivno radi više toga u isto vrijeme - dakle dok konvertiraš batch ultra-high-res fotki kakvom akcijom u Photoshopu, možeš raditi još x stvari, a da uopće ne osjetiš usporenje. Na prošlom demo stroju digao sam na drugom monitoru cijele Windowse i dao im 4 procesora, a Macu je ostalo jednako toliko. Stroj je radio savršeno mekano, baš kao da imaš dva odvojena računala na stolu.