Nešto pokušavam pomoći nećaku, ali imam problem što ne znam kako pokrenuti C program jednom nakon što je uspješno kompajliran.

Imam, dakle, neki trivijalni C programčić koji je uspješno iskompajliran, bilo da sam to napravio iz Terminala pomoću GCC, bilo pomoću Xcode.

Skužio sam da se u Xcode nakon pokretanja interakcija s programom odvija kroz debugger console, međutim, iz nekih svojih razloga bi više volio pokrenuti ga iz Terminala.

U oba slučaja (i pomoću gcc, i kroz Xcode) dobijem executable binary. GCC kreira a.out u tekućem direktoriju, a Xcode kreira file s imenom projekta smješten u Build/Debug/ unutar mape projekta. U oba slučaja unix dozvole su postavljene tako da je file executable, dakle

-rwxr-xr-x

Koliko se sjećam (ali davno je to bilo), na Unixu je bilo nakon toga dovoljno utipkati ime programa i enter i program bi se pokrenuo. Ovdje, međutim, dobijem poruku "command not found". Isto i nakon što sa chmod 0777 pretvorim dozvole u

-rwxrwxrwx

Isto i ako pokušam pokrenuti sa sudo.

Što sam to zaboravio? Ili na Appleu ima negdje neka kvačica koja onemogućava pokretanje izvršne datoteke ako nije na određenom mjestu na disku?

Eh... Skužio sam da umjesto

a.out

moram tipkati

./a.out

i onda radi.

Ali - ostaje pitanje - zašto? I može li se to kako izbjeći?

To je unixov feature. Izvršavanje aplikacija u terminalu ovisi o search pathu ("executable search path" ) koji je pohranjen u $PATH env varijabli.

Current directory ("." ) nije u search pathu iz sigurnosnih razloga - tako je najjednostavnije spriječiti izvršavanje malicioznih naredbi (trojani!). Iz perspektive "kućnog Mac usera" to vjerojatno zvuči paranoično ali kada u višekorisničkom sustavu nečiji folder ima "write" privilegiju za sve usere, kada bi "." bio u executable search pathu, netko bi mogao u njega kopirati svoju verziju, recimo, "pwd" naredbe koja radi nešto nevaljalo - i ta verzija bi se izvršila prije sistemske, samo zato što je u lokalnom pathu - točnije, izvršio bi je user u čijem je lokalnom pathu, ne znajući da će pokrenuti "trojana" umjesto sistemske naredbe. Pa su tome doskočili sa "./" - teško da ćeš slučajno napisati "./pwd".

Ako ti je tlaka uvijek pisati "./" dodaj folder u kojem je novokompajlirani exe u path i moći ćeš ga pozivati samo s imenom exe datoteke.

OK, hvala na tumačenju, ali ipak se ne mogu složiti da je to Unix feature. Radio sam na Unixu dosta i to nije bilo tako. Odnosno, nije bilo "by default".

I, naravno, nitko nije stavljao da je njegov folder otvoren za pisanje svima.

No, nema veze. Sve je jasno, hvala!

Ne sjećam se kad sam instalirao zadnji unix od nule, a s obzirom na različitost distibucija ne bih stavljao ruku u vatru kako je (ili kako je bio) podešen defaultni path. U svim unixima koje trenutnu koristim nije u pathu pa pretpostavljam da su admini to prihvatili kao "dobru praksu".

Tebi definitivno nitko ne brani dodati "." u path.

ja ti mogu samo oko Xcodea reć kako ga pokrenut u Terminalu, budući da nisam zadovoljan sa Xcodeovom konzolom.

img.skitch.com/20110123-gjxm1esip5jwh2xgmqfq92tf1s.png

A može se i mišem odvući u Terminal isto (to sam skužio kasnije). Hvala u svakom slučaju!

Đipi, Unix kojeg sam ja zadnjeg instalirao bio je SCO Unix za PC platformu, 1998. Osim toga sam koristio Unix na onim istim Sun Sparcovima koji su sad naslagani ispod stepenica u Peek & Pokeu, a i tzv. Minix na DEC MicroVAX 350.

Linux nisam koristio skoro ništa. Da ne misliš ti na Linux?

Djipi je dobro odgovorio. Osobno sam doživio kako je to preporučena sigurnosna politika na Linuxu, FreeBSD-u i Solarisu, a očigledno i na OS X

OK. Prihvaćam logiku iza toga.

Current location nije u pathu ni na Solarisu ni na Linuxu ni na AIX-u ni na Tru64 ni na HPUXu ni na NetBSD-u ni na OS X-u.
Iz mojeg iskustva.