Uvjeren sam da ćemo, u ne tako dalekoj budućnosti, većinu interakcija s računalima i uređajima koji ih koriste, ostvarivati glasom. Netko će komentirati da se upravljanje glasom koristi već desetljećima, ali iz prakse znamo da tehnologija još uvijek nije na potrebnoj razini da takav spoj čovjeka i računala radi upotrebljivo dobro. Greške do kojih dolazi sužavaju ozbiljnu primjenu čak i u vrlo ograničenim okolinama kao što je automobil. Urnebesni su testovi u kojima najskuplji Mercedes iritantno krivo interpretira naredbe vozača, a to je u vožnji i opasno jer odvlači pozornost i frustrira vozača. Koliko onda ima smisla nuditi uređaj s kojim je jedini vid interakcije naš glas?

Hej Siri!

HomePod je Appleov kućni "pametni zvučnik" čiji je razvoj započet još 2012. godine, a na tržišta velikih zemalja došao je 2018. godine. HomePod nije prvi takav uređaj, kao što niti iPod nije bio prvi prijenosni MP3 svirač, ali ako ste u Appleovu ekosustavu ili ako tražite najbolji zvuk u takvoj kategoriji zvučnika, onda je svakako najbolji izbor. Po zastupljenosti, u globalnoj konkurenciji, tek je šesti na svijetu; Amazon, Google, Baidu, Alibaba i Xiaomi imaju uređaje s većim tržišnim udjelom. Osim visoke cijene u odnosu na konkurenciju, glavni razlog je što HomePod ne podržava Android i druge uređaje - znači ili si Apple ili "no soup for you"! :)

HomePod nema niti jedan priključak, niti ulazni, niti izlazni, sve što ćete vidjeti je naponski kabel za zidnu utičnicu. Apple voli "rezati" uobičajene standarde i uvjetovati komunikaciju s računalom na način koji oni smatraju suvremenim i prikladnim; kao što su prije u povijesti "odrezali" diskete, RS-232 i Centronics priključak, a danas klasični USB (tzv. USB-A), koji su sami 1998. godine, silom, ugurali na tržište putem prvog iMaca, tako sada ispituju dokle mogu dogurati s tehnologijom prepoznavanja glasa i namjerno "sabotiraju" ostale načine interakcije. Vjerojatno su otišli i korak predaleko jer HomePod ne podržava čak niti uobičajeni Bluetooth prijenos glazbe, što je nešto na što smo navikli kada npr. iPhone spojimo na headunit u autu ili na neki od tisuća jeftinih Bluetooth zvučnika.

Get your booty on the floor tonight!

Ček-ček-ček... možemo li onda pustiti glazbu s iOS uređaja ili Maca na HomePod? Naravno, ali samo putem AirPlay standarda koji traži brzu wi-fi vezu. Apple ovdje inzistira na kvaliteti i uvjetovao je vezu koja je u stanju prenositi zvuk i u lossless zapisu, znači bez kompresije zvuka - što znači da otpadaju standardni MP3 i napredniji AAC (Advanced Audio Codec) format. Zar je HomePod toliko kvalitetan da se može primijetiti razlika? Nisam imao prilike to temeljito isprobati u dobrim uvjetima, ali moje iskustvo je da morate imati dobro istrenirano uho i pravi audiofilski sustav da možete primjetiti razliku između maksimalno kvalitetnog MP3 i nekog od lossless zapisa. Nemojte očekivati da mala membrana HomePoda može reproducirati bas kakav daje stari iSub ili novija SoundSticks izdanja koja su posebno popularna među Apple korisnicima, ali što se tiče snage i vjernosti reprodukcije u srednjem i visokom rasponu, tu mi se čini da je čak u prednosti.

Ako niste od stare garde koja kućni sustav slaže oko velikog pojačala i ozbiljnih floorstander zvučnih kutija, ili ste pak zaljubljenik u moderna višekanalna pojačala (5.1, 5.2, 7.1, 7.2) koja opslužuju kućni multimedijski centar, onda vas HomePod neće razočarati. Osim toga, ovaj mali zvučnik za mnoge ima jednu ključnu prednost - izuzetno je lako prenosiv i sjajan je izbor za one koji vole vikendom organizirati zabavu u vikendici.

Zvjezdane staze u domu svom

Kao što se iz uvoda na naslovnici moglo naslutiti, u ovom prikazu fokus nije na samom zvučniku, već na širem razmišljanju o upotrebljivosti uređaja upravljanih isključivo glasom - jer to je ono što nam donosi novost u kućanstvu koje teži postati "pametni dom".

Zamišljeni standard koji su postavile Zvjezdane staze je razina koju očekujemo od računala kako bi glasovna komunikacija bila široko upotrebljiva, a bez da nas frustrira kao korisnike. Daleko smo još od startrekovskih računala, ne samo u smislu samog prepoznavanja rečenog, već i u razini umjetne inteligencije koja je u stanju to s razumijevanjem interpretirati, a zatim i ponuditi pravilan odgovor.

Zadnjih godina je prepoznavanje govora učinilo velik iskorak zahvaljujući korištenju resursa koji nisu na lokalnom uređaju korisnika; snimljen uzorak glasa internetom se šalje na obradu na superračunalo pružatelja usluge koje gotovo trenutačno pruža odgovor. Naravno, takvo rješenje je gotovo bez hardverskih ograničenja, ali ima dva nedostatka: neophodna je uvijek prisutna internet veza i moguć je gubitak privatnosti - jer sve što izrečete završi na diskovima neke korporacije, a znamo da korporacije nisu motivirane društvenom utopijom, već profitom dioničara.

Dobrovoljno prisluškivanje

Neovlašteno snimanje i prisluškivanje je kažnjivo. O tome govori Članak 143. Kaznenog zakona Republike Hrvatske kao kaznenom djelu, danas se privatnost pokušava štititi na sve načine, često se u tome i pretjeruje, npr. neke GDPR regulative su pretjerane do neprovedivosti. Istovremeno, nikada nije bilo tehnološki lakše zadirati u nečiju privatnost. Neke korporacije ne prezaju niti od nadgledanja email i drugih poruka svojih zaposlenika, snimaju urede kamerama ili nadziru svu komunikaciju na službenom mobitelu. Teško je naći opravdanje takvoj filozofiji ako nije u pitanju dokazivanje neke kriminalne aktivnosti. Iako privatnost kao pojam nije definirana Kaznenim zakonom, a ne postoji niti jedna općeprihvaćena definicija, pravo na privatnost štiti se raznim zakonima koji se bave određenim područjem, npr. pravo zaštite izgovorene ili pisane riječi, osobnog i obiteljskog života i druga prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske.

Apsurdna situacija je u tome što često sami pristanemo biti prisluškivani, a da to niti ne znamo - jer gotovo nitko ne čita "Licence Agreement" kada počnete koristiti Facebook ili neku od Googleovih usluga ili softvera. Priče s kave koje se idući dan pretvore u ciljani oglas baš za vas nisu znanstvena fantastika iz BBC-ijeve serije "Black Mirror", to je naša stvarnost na koju ste sami pristali. U većini slučajeva to je benigno i zaista služi da oglasi budu prilagođeni onome što vas zanima, ali jeziva je pomisao da je od toga do Orwellova distopijskog društva tek jedan malen korak.

Upravo ovdje Apple nudi kritičnu prednost: sve što kažete se lokalno enkriptira i anonimno šalje u Apple na obradu. Apple u zadnje vrijeme uporno ponavlja da, za razliku od Googlea, on ne živi od oglasa i podataka svojih korisnika, a kroz svoj Licence Agreement jamči da vas ne prisluškuje radi "boljeg prilagođavanja oglasa vašim interesima" kao "ona druga korporacija". Mnogima je već to dovoljan razlog da odaberu skuplji HomePod umjesto nekog uređaja koji koristi besplatan Googleov sustav.

Do you hear me Dave?

Koliko je tehnologija prepoznavanja izrečenog napredovala vidimo na primjeru titlovanja u stvarnom vremenu koje koristi YouTube. Stvar radi gotovo bez greške za mnogo raširenih jezika i zaista je korisna. No, to je samo dio priče, jer parser, računalni algoritam koji obrađuje i analizira riječi i simbole, a u slučaju ljudskog jezika i gramatiku i semantiku, ima vrlo težak zadatak kada je potrebno da govorno upravljanje bude kompleksnije od niza tek unaprijed definiranih naredbi. Pravilno protumačiti kompleksniju ljudsku rečenicu je sve samo ne trivijalno.

Appleov Siri je danas sasvim zreo sustav prepoznavanja govora; ne čini mnogo grešaka čak i ako pričate "imigrantski engleski", a dobro se snalazi i s različitim jezičnim konstrukcijama. Ako dovoljno suzimo domenu potrebne funkcionalnosti i broj naredbi koje trebaju biti prepoznate, recimo na upravljanje glazbom, onda možemo reći da već danas imamo prihvatljivo upravljanje glasom.

Stoliću, prostri se!

Kao u bajci braće Grimm, instalacija HomePoda je appleovski čarobna, ne može jednostavnije: dovoljno je iPhone približiti HomePodu na par centimetara i - voilà! Čarolija se odvije sama od sebe. Konkurencija mu tu nije niti do koljena; Amazon Echo ili Sonos One imaju naporno dosadan postupak inicijalizacije. To je ona razlika kada proizvod složi Apple ili netko drugi. Da, to ima svoju cijenu, ali i vrijedi.

And you give yourself away...

Siri u kontekstu HomePoda radi odlično kada ste sretan žitelj neke uređene zapadne zemlje koja nudi Apple Music uslugu i gdje se vaša iTunes kolekcija (po novom samo "Music") nalazi uvijek dostupna u oblaku. Npr. ako kažete "Hey Siri, play "I Feel Love"!" i on započne s Vanessom Mae, a vi ste mislili na Donnu Summer, dovoljno je reći: "Hey Siri, play the other one!". Googleova Alexa to ne može tako izvesti jer nema poznavanje vaše glazbene kolekcije. Zgodna stvar je i traženje neke pjesme po tekstu, npr. "Hey Siri, play the song that goes like "I need a hand with my worrisome heart" i Siri u trenu svira Melody Gardot. Ako koristite HomePod u Hrvatskoj i nemate plaćen pristup Apple Music usluzi, onda ste osuđeni na U2 diskografiju koju Apple već godinama poklanja svima koji imaju neki Appleov uređaj i AppleID račun.

Hey Siri, don't use Overseas Express delivery!

Naravno, vremenom će vam komunikacijski apetiti porasti, pa ćete početi eksperimentirati s pitanjima koja nemaju veze s glazbom: "Hey Siri, do I need umbrella in the morning?" ili "Hey Siri, please read me the latest news..." - sve to vrlo lijepo radi. Naravno, mogući su i telefonski pozivi putem HomePoda, a možete poslati i poruke, ali to ima smisla samo ako vas ne smeta komunicirati na engleskom, npr. "Hey Siri, text GP "This HomePod is really cool!"". Kada pretjerate, kao ja s naredbom "Hey Siri, move all the power to the front shields and fire photon torpedoes!" - Siri će se pristojno praviti da je to bila zapovijed nekom drugom. Prava zabava sa Siri započinje kada HomePod podesite da putem Appleove Home aplikacije kontrolira Apple HomeKit kompatibilne uređaje. To nisam imao prilike isprobati, ali sam vidio uživo kako Alexa upravlja s takvim uređajima i stvar je ne samo zabavna, nego i zaista korisna.

Iako svi mi na Jabučnjaku imamo Siri na nekom od naših uređaja, malo tko ga koristi jer smo naviknuti na klasičnu interakciju putem tipkovnice, miša ili višedodirnog ekrana. Ne pomaže niti to što hrvatski jezik nije podržan. To je i jedan od razloga zašto se HomePod ne može kupiti u Hrvatskoj, ali i u mnogo drugih zemalja, npr. nema ga niti u Italiji. Pravi mali pothvat je i kupiti ga, naime teško je naći i Apple Resellera u Europi koji će pristati poslati vam ga u Hrvatsku. Jedan koji to želi je slovački Alzashop. Nažalost, za dostavu koriste notorni Overseas Express koji u Hrvatskoj pruža katastrofalno lošu uslugu - konkretni HomePod iz ovog prikaza putovao je gotovo dva mjeseca zahvaljujući njihovoj neprofesionalnosti i lažima dostavljača na terenu. Izbjegnite ih ako možete.

Koliko para, toliko muzike!

Kolikogod HomePod bio pametan, u konačnici je to ipak primarno zvučnik, zato pogledajmo kakav hardver je upakiran u taj malen i gusto nabijen cilindar. Izrada je vrhunska, a to se osjeti već kod vađenja iz kutije; ovaj mali zvučnik teži čak dva i pol kilograma. Dosta luda stvar je da se u njemu skriva Appleov A8 procesor! Da, to je isti onaj koji koristi iPhone 6 i iPhone 6 Plus! Uz to ima 1 GB RAM-a i 16 GB interne pohrane koja nije dostupna korisniku. Čemu toliko snage? Dio odgovora je u potrebi da u stvarnom vremenu analizira zvučnu sliku okoline i prema tome prilagođava svoj zvuk, a drugi dio može biti neka rezerva za budućnost i tko zna kakve napredne mogućnosti nekog budućeg operativnog sustava.

Poput prethodne serije Mac Pro računala, tzv. "Valjka", tako i HomePod ima ugrađen i akcelerometar! Zašto je to potrebno kod uređaja koji su stacionarni? Kod Valjka je razlog bio uključenje rasvjete pozadinskih priključaka kada stroj osjeti da ste ga pomaknuli, pa pretpostavi da želite na njega nešto spojiti ili odspojiti, znači razlog je čista komocija i luksuz. Kod HomePoda je razlog opravdaniji; radi gorespomenute analize prostora u kojem se zvučnik nalazi potrebno je pratiti jeste li ga pomicali. Znači čim HomePod osjeti da ste ga pomaknuli on ponovo pokrene proces autodetekcije okoline uz pomoć šest kružno raspoređenih mikrofona i izradi novu mapu prostora, izračuna udaljenosti od zidova i stropa, latencije i potrebnu snagu za ujednačenu zvučnu sliku. Zahvaljujući stalnoj samoanalizi zvuka nema mogućnosti distorzija, čak i na maksimalnoj glasnoći. Simpatično je kada kažete: "Hey Siri, maximum volume please!", a HomePod pristojno upozori da će to biti vrlo glasno! :)

Nezavisna mjerenja pokazuju da jedan HomePod može doseći razinu od čak 80 decibela, ali sam Apple ne daje tehničke specifikacije audio sustava - niti maksimalnu snagu, niti raspon frekvencija koje je u stanju reproducirati. Možda je i bolje time se ne zamarati jer se ionako godinama vodi rasprava između proizvođača i audiofila kako unificirano prikazivati snagu pojačala i zvučnika, naravno, bez dogovora. Naime, za taj izračun postoji više varijabli, a mnoge ovise o dozvoljenoj razini distorzija, tako da u konačnici taj podatak i ne znači mnogo - jer često skuplji zvučnici deklarirane snage od samo 50 W zvuče kvalitetnije i snažnije od nekih jeftinijih specificiranih kao "500 W". Recimo samo da će HomePod za većinu korisnika biti više nego dovoljno glasan. Ono što se može izmjeriti je potrošnja, a ona na čekanju iznosi svega 2.5 W, a pri reprodukciji od 5 do 10 W, ovisno o glasnoći.

Čak sedam visokotonaca blago je usmjereno uvis, a niske i srednje tonove odrađuje centralni zvučnik čija membrana putuje čak 2 cm! Važno je i što svaki zvučnik ima svoje pojačalo tako da snage ne nedostaje. Nisam imao priliku paralelno ga usporediti sa sličnim zvučnicima, ali zato prenosim ono što sam pročitao u desetak usporednih testova - gotovo bez izuzetka svi se slažu da je upravo HomePod najbolje zvučeći pametni zvučnik - iako stoji da je po cijeni od 330 € i najskuplji.

Dvaput je dvaput!

Ako novac nije ograničenje, svakako treba kupiti dva komada. Naime, HomePod će prepoznati svoj par i tada aktivirati puni stereo i optimalno raširiti zvučnu pozornicu. To ne znači da samo jedan HomePod ne reproducira stereo glazbu, ali je zvučna slika ipak sužena jer se stereo dobiva zvučnicima na suprotnim stranama. Nažalost, nisam imao dva HomePoda da isprobam pravu stereo konfiguraciju, ali oni koji su probali kažu da je zvuk daleko bolji i ulazi u zonu ozbiljnijih audio sustava. Ipak, navodno, stereo reprodukcija s dva HomePoda još uvijek ima propusta - npr. razina glasnoće se ne podešava uvijek idealno i ponekad dolazi do latencije između zvučnika ako se izvodi kakav audio stream putem interneta. Mislim da je to manje važno i vjerojatno će biti popravljeno u nekom od budućih ažuriranja.

Zgodna mogućnost je reprodukcija različite glazbe u različitim prostorijama. Apple ne navodi ograničenje broja povezanih HomePoda, a bez problema možete HomePodu u kuhinji reći da zasvira nešto u dnevnom boravku. Također su moguće kombinacije stereo uparenih HomePoda i onih nezavisnih, znači možete npr. imati dva u dnevnom boravku u stereo modu i jedan nezavisan u npr. kuhinji. Naravno, ovog u kuhinji možete zgodno iskoristiti za potragu za nekim receptom, zatražiti kalorijski sastav neke namirnice ili ga zamoliti da odbrojava zadano vrijeme dok kuhate jaje. Ah to 21. stoljeće! :)

Odabrati skuplji Appleov "pametni zvučnik" ili kupiti neki jeftiniji koji koristi Googleovog virtualnog pomoćnika? Ako ste u Appleovu ekosustavu vjerujem da dvojbe nema. Ako niste, onda ga preskočite - osim ako ne tražite razlog zašto prijeći na Appleov hardver, a HomePod je dosta dobar povod! :)

Apple HomePod pro et contra