Zanima me vaše mišljenje (osobito vas kreativnih profesionalaca) na temu nedozvoljenog korištenja autorske fotografije za vlastiti (nagrađeni) dizajn budućih hrvatskih euro kovanica.

To što čovjek koristi fotografiju s interneta, meni nije uopće sporno. Rekao bih da autor fotografije ne bi ni stavio svoju fotografiju na internet da nije želio da je netko koristi. Samo što se nadao primiti za to neku primjerenu novčanu naknadu, zar ne?

(To što smo zamalo svi bili prevareni pa je škotska kuna završila na hrvatskom novčiću, to je, naravno, strašno. Ali može i gore. Zamislite da je slučajno bila srpska kuna. Užas! )

Mene zanima kako to zapravo inače ide u dizajnerskom poslu? Radiš dizajn za neki natječaj, nije sigurno da ćeš biti plaćen (dobiti nagradu). Nađeš fotografiju na internetu koju želiš iskoristiti. Je li uobičajeno to učiniti bez da se javiš autoru i zatražiš njegovu privolu? Ili je normalno napisati autoru poruku (E-mail, što god) i reći "Ja sam Pero iz Hrvatske i iskoristio bih ovu tvoju fotografiju kao podlogu za svoj dizajn te-i-te stvari. Posao mi nije naručen, javljam se na natječaj, ne znam hoću li išta na tome zaraditi pa te molim za dozvolu besplatno, a ako dobijem nagradu, mogu ti platiti xxx novaca.". Ili tako nešto?

Koliko uopće može očekivati novčane naknade fotograf čija se fotografija iskoristi na ovakav način, kroz neki javni natječaj? Koliko sam shvatio, nagrađeni dizajner je predao 4 dizajna (za novčiće od 1 do 5 centi, za novčiće od 10 do 50 centi, za novčić od 1 € i za novčić od 2 €). Je li to onda linearno cca? Kako - ako je dobio nagradu od 70.000 kn (tako malo?), "vrijedi" li onda cijeli dizajn novčića od 1€ - četvrtinu od toga (17.500 kn)? I koliko onda od tog iznosa "vrijedi" fotografija koju je odabrao kao predložak? Pola? Četvrtinu? Desetinu...?

Nisam ni dizajner ni pravnik, ali tvoja fotografija je tvoja fotografija, i nitko je nema pravo koristiti bez tvoje dozvole, bez obzira gdje i kako si je objavio.

Ne znam kakvi običaji po tom pitanu vladaju u dizajnerskim krugovima, ali ako već želiš koristiti nečije tuđe autorsko djelo, red bi bio prvo pitati za dozvolu autora, a eventualna novčana nagrada je stvar dogovora.

Meni sve ovo ipak više djeluje kao nekakva "politička" igra, jer ovdje se ipak radi o dizajnu (stilizaciji) na kovanici, pa je u praksi teško dokazati da je baš ta i ta fotografija poslužila kao predložak za dizajn. Uostalom, sve kune izgledaju slično, a dizajnom ne možeš 100% iskopirati fotografiju čak i kada bi to želio.
Uostalom, kada radiš nešto po nekom predlošku, nikad ne kopiraš sve u potpunosti, upravo zato da ne bi došlo do ovakve situacije.

A, s druge strane, ne postavlja se pitanje autorstva fotografije Nikole Tesle, kojeg autor njegove kovanice sigurno nije fotografirao, a da li je zatražio i dobio odobrenje od stvarnog autora fotografije (prema kojoj je rađen predložak), niti znamo, niti itko postavlja to pitanje. Bitno je da je kuna problematična...

smayoo kaže:


Iskreno, na Balkanu ništa novo.
Prva stvar je da se opet zaobilazila struka, budući da je organizator natječaja (HNB) otkantao HDD (Hrvatsko dizajnersko društvo) koji se htio uključiti kao supervizor. Samim time su umjesto par desetaka konkretnih radova dobili 1300 ili tak nešto.

Ukoliko je koristio fotku, trebao je jednostavno kontaktirati autora prethodno i dogovoriti uvjete i neku cijenu, što naravno nije učinio ni nakon što je dobio natječaj, dakle - čista krađa.

Inače, ukoliko koristim fotografije, koristim neki od stock photo servisa (iStock, Shutterstock, Getty images), cijena naravno varira ovisno o namjeni, npr. da li je total buyout, i sl. Ponekada ja fotkam, a ukoliko klijent želi i postoji budžet, rentamo studio i angažiramo nekog vrhunskog fotografa. Budući da nekada ne znaš koju će fotku klijent odabrati, možeš skinuti fotku s watermarkom i koristiti je pa nakon što klijent odluči koju želi onda se kupi high-res verzija fotke. Veće agencije imaju pretplate, npr. 199$ je 750 fotki mjesečno na shutterstocku, ja najčešće koristim istock kada mi trebaju stock fotke i obično kupim paket od cca 30 kredita, mislim da sam zadnji put platio malo više od 2000kn. Cijena fotki varira od 1-3 kredita, a ako je total buyout onda je to naravno više.

smayoo kaže:


Nemam pojma koliko će lik tražiti, zato se prvo kontaktira i dogovori uvjete korištenja i cijenu.

Imaš fotografa koji ima super fotke Zagreba koji jedva čeka da ih netko neovlašteno koristi, i naravno ima svog odvjetnika koji je specijaliziran za autorska prava. Pouzdano znam za reklamnu agenciju koja je koristila njegovu fotku bez dozvole (ne znam da li je bila riječ o dizajneru, ili o nekom iz nekog drugog odjela). Jednostavno im je došao odvjetnik, mislim da su na kraju platili oko 7000kn tu fotku, samo da cijela situacija ne dođe do klijenta/naručitelja.

BTW, nije on dobio 70000kn, već 140000kn, jer su mu prošla još dva rada u uži izbor pa je dobio dodatnih 2x35000kn.

zoranowsky je već odgovorio, tako da se tu nema vele što dodati. Situacija sa copyrightom je općenito jako loša, svatko uzima što hoće po onoj vodilji 'ako je na netu onda mi je bespogovorno i dostupno'. Nagledao sam se krađa i krađa po intelektualnom pitanju gdje pojedinci bezočno kopiraju tuđe radove, koriste tuđa rješenja i sl. I to nije samo u domeni dizajna što je moja struka nego općenito u nas vlada taj nekakav manjak poštivanja tuđeg rada i truda. Srećom, ovdje na Jabučnjaku se često ukazuje na taj problem i to je super stvar.
U cijeloj ovoj priči oko 'dizajna' najgluplje je što organizatori sami nisu postavili neke standarde te da se očito nije tražilo da se potpiše da je predani rad originalno autorsko djelo. Sve skupa je sad to prešlo u sprdnju i van granica, ali nažalost to me i ne čudi jer tako stvari funkcioniraju u nas. Vidim sad da je ovaj lik povukao 'svoj dizajn' iz natjecanja kao stvorila se loša atmosfera oko svega toga skupa. Očekivano, naravno da neće reći, sorry, za.ebo sam, a nadam se da će ovaj Škot to istjerati do kraja, ne zato što bi ovaj magistar primijenjene umjetnosti dobio lijepu kaznu, nego kao opomena budućim 'primjenjenim umjetnicima' i sličnim lopužama. Mada, poznavajući situaciju u nas, mislim da će najprije biti ono što sam vidio u jednom komentaru - ako je ovaj član prave stranke, onda je svakako pravi materijal za budućeg ministra kulture

Izgleda da je netko pametan presjekao i natjerao lika da povuče rad.

Da li je ovo bio plagijat ili nije, ovisi. Ovisi o tome da li je uzeo fotografiju i obradio ju u Photoshopu ili je gledao u sliku i crtao sam.

Ako je ono prvo, onda naravno da je plagijat. Ako je ono drugo onda nije.

E sad koja je težina "nedjela" isto ovisi. Recimo ako profesor biologije nađe fotografiju i ubaci u neku svoju skriptu za svoje učenike, onda tu krađe nema, jer ne zarađuje na tome. Ako to isto objavi u udžbeniku onda je to krađa, jer na udžbeniku ima autorske honorare. Isto vrijedi ako netko stavi na javni dokument (novac) a još i zaradi na tome

Po meni je HNB ključni krivac za sve što se dogodilo u vezi Euro kune i razapinjanja Štefa po medijima i društvenim mrežama.

Javnosti su predočena idejna rješenja kovanica, a idejno rješenje nije isto što i izvedbeno (premda na kraju krajeva mogu jednako izgledati).
Prvo šro se tu može uočiti je nedostatak profesionalizma kod naručitelja.

Dok sam bio u agenciji, radio sam na dosta natječaja za privatne firma gdje su u pitanju bili milijunski iznosi, a ne za šaku krivotvorenih kuna.
Kad radiš natječaj, gledaš da sa što manje uloženog dobiješ što više. Ulažeš svoj trud i vrijeme, a ne znaš hoće li ti se išta isplatiti. Vikendi su bili udarni za natječaje jer si preko tjedna imao posla
Dakle, kad radiš natječaj, ne kupuješ nikakve fotke niti angažiraš fotografa "da ti nešto poslika". Skidaš s interneta fotke koje ti odgovaraju i od njih radiš vizuale. Skidaš previewove sa stockova i brišeš vodene žigove da ne smetaju. Dakako, uredno si sačuvaš šifru fotografije ako će jednog dana ustrebati.
Tako se radi idejno rješenje za natječaj. Kada (ako) dobiješ natječaj, onda sve te fankenštajne treba dovesti u red. Tada ideš po stockovima i kupuješ fotke koje ti odgovaraju ili angažiraš fotografa da ti fotografira motive.

Nije mi nimalo sporno što je lik nacrtao kunu po predlošku. Tko je uopće u stanju nacrtati kunu "iz glave"? Ili skakavca. Ili thompsonovu gazelu... Možda je mogao biti malo pametniji, pa napraviti neki bastard od dvije-tri fotke.
Mogao je pomaknuti par točaka na silueti, pa to više ne bi bilo isto kao na slici. Ali to je još uvijek idejno rješenje koje se u pravilu dorađuje nakon što se osvoji natječaj.

Za autorska prava nisam siguran kako danas stoje stvari. Prije negdje 10+ godina sam radio neki logo u kojem je bio prikazan čovjek koji trči. 'Ladno sam našao fotku na internetu sa pozom čovjeka koja mi je odgovarala i prema toj fotki sam iscrtao siluetu. Tada sam baš tražio po internetu jel me fotograf može ganjati za autorska prava i ispalo je da ne može. NIsam prodavao pixele s njegove forke već sam prodavao svoj crtež. Sosumi sound

Elem... Idejno rješenje je idejno rješenje i može biti nacrtano drvenim bojicama i lijevom rukom iako si dešnjak. Nakon odabira idejnog rješenja ide se u razradu izvedbenog rješenja gdje se onda sve mora rekreirati tehnički ispravno i po pravilima struke. U fazi izvedbenog rješenja autor može priznati naručitelju da je se u idejnom rješenju poslužio predloškom i da će napraviti izmjene koje neće bitno utjecati na samu ideju i sadržaj.

Isprovociran cijelom ovom hajkom na dobitnika natječaja, jučer sam malo više od sat vremena uspio rekreirati rješenje koje zadržava ideju, a ne podliježe nikakvom progonu.
Da HNB nije prijevremeno izletio sa idejnim rješenjima (kao gotovima), mali Štef bi imao mogućnost prilagoditi svoje rješenje da poštuje sve standarde.

Pa evo, ja sam htio čuti upravo ovakvo izvorno iskustvo "iz struke", jer me život uči da ne treba nikom suditi dok nisi čuo sve, sa svih strana.

U mom poslu isto postoji pojam autorskog djela. Ako bi mi bitno olakšalo posao uzeti editabilnu podlogu mog kolege i na njoj nastaviti raditi ono za što sam angažiran, javim se kolegi(ci) s molbom da mi to ustupi, odnosno dozvoli korištenje. Nekad netko traži novac, uglavnom ne, jer se ljudi vode kolegijalnom solidarnošću, ali samo mi se jednom do sad dogodilo da mi je kolega odbio na takav način pomoći. Ja takvu molbu nisam nikad odbio, ne bih je odbio čak niti tom kolegi koji je istu meni odbio. Ali ima i situacijama gdje je nekom ispod časti moliti, a nije mu ispod časti ukrasti pa je npr. jedan (čak vrlo uvažen i viđen) kolega, umjesto da nazove i pita, išao investitora žicati da mu investitor da naš projekt kako bi on po toj špranci napravio copy&paste svoj projekt. Heto...

Međutim, slažem se, sve je to utoliko drugačije od ovog slučaja, što mi svi radimo poslove koji su već ugovoreni, s poznatom cijenom. I koncept idejnog rješenja u odnosu na izvedbeno također razumijem. Ono gdje bih, možda, ostao rezerviran s obzirom na tvoje tumačenje, Gjuroo, je činjenica da u nekom javnom natječaju koje provodi javno tijelo RH, možda postoji neki propis koji ih obavezuje na transparentnost, po kojem su odabrano idejno rješenje morali objaviti odmah i bez odlaganja?

Gjuroo meni ovo što ti pričaš ima smisla

Ne smije se prepravljati tuđe autorske uratke i koristiti ih kao svoje komercijalne uratke bez pristanka autora.
Isto kao što se ne smije uzeti neki glazbeni dio neke pjesme pa ga malo promijeniti i koristiti u svom komercijalnom uratku tako se ne smije uzeti niti jedan drugi autorski uradak i prepravljati ga za svoje komercijalne potrebe.

Kakvi su prepravci u pitanju nije bitno, nije bitno da li ga netko ručno precrta ili za to koristi specijalizirani program za to. Netko će ručno to odraditi kvalitetnije nego netko pomoću programa. Bit je da to nije dozvoljeno.
Gdje su granice prepoznatljivosti u tom procesu dokazivanja da je netko koristio tuđi uradak je drugi par rukavica.

To što u grafici kod promjena dođemo do teške prepoznatljivosti originala ne mijenja činjenicu da se to ne smije.

Profesionalnost kod narudžbe grafički materijala nije nigdje uvjetovana. Svatko može napraviti natječaj i sam sastaviti žiri koje ne mora biti stručan - posao se svodi na “sviđanje” nekom pojedincu ili manjoj grupi.
Arhitekti su se na tom polju zaštitili tako da ne natječaju mogu učestvovati isključivo školovane osobe (naravno to je razumljivo iz perspektive sigurnosti, međutim u grafici ako hoćeš raditi možeš prodavati svoj rad na “crno” bez legalnog programa kao autorski uradak po znatno nižoj cijeni nego pojedinac koji je otvorio firmu i ima / treba imati legalni program koji mu ulazi cijenu proizvoda, a danas su to izdatci na godišnjoj razini - nema više trajnih licenci).

Neki kažu da bi to pod HDD-om bilo odrađeno profesionalno.
Siguran sam da bi bilo profesionalnije ali ne bi bio siguran da bi bilo potpuno profesionalno.
Moje iskustvo sa HDD-om je da je to još jedna HGK-a organizacija.
Ekipa koja je u vrhu HDD-a odrađuje stvari tako da kojekakve osobne interese stavlja ispred osnovnih postulata struke, a ostatak dizajnerskog vrha to prešutno prihvaća.

Ja sumnjam da u HR postoji javni natječaj kojem dobitnik nije unaprijed određen.

Misliš na dizajnerski natječaj ili općenito svaki? Osobno poznajem (i radio sam s njima) arhitekte(ice) koji su više od jednog svog idejnog projekta "dobili" na javnom natječaju i prilično sigurno nisu bili nikakav, ni javni, ni tajni favorit.

smayoo kaže:


"Ne mogu ni potvrditi ni opovrgnuti ovu tvrdnju" Ukratko - nemam pojma o pravilima.

Neka transparentnost svakako mora postojati, pogotovo u javnim natječajima. Međutim, objavljivanje idejnih rješenja mi se čini (u nedostatku bolje riječi) - glupo.
Svaki od prijedloga dizajna će proći proces prilagodbe za tehnološku izvebu. Svaki od izlivenih novčića će barem malo odstupati od idejnog rješenja; promijenit će se debljine nekih linija, promijenit će se neka izbočenja / udubljenja, promijenit će se dubine nekih reljefa... Samim time, ono što je trenutno prikazano javnosti, nije prikaz finalnog proizvoda. Najgrublje što mogu reći je da nas lažu da će novčići tako izgledati.

Pokušao sam nabrzake naći tko je bio u žiriju, ali jedino se Ira Payer spominje imenom i prezimenom, a svi ostali su samo "Komisija".
To me zanimalo čisto da vidim jel mogu procijeniti kakva je to ekipa po pitanju stučnosti i profesionalnosti. Za ovakve natječaje treba pokriti jako široko područje.

Međutim, našao sam neke materijale u kojima se vide već razrađeni novčići... ccc... Kuna se nije puno promijenila od izvornog oblika, što će reći da bi ipak dio tereta mogao pasti na autora jer nije sugerirao da bi kunu trebalo malo promijeniti. To je, onak, malo sramotno, ali još uijek ne znam spada li to pod povrijedu autorskih prava fotografa ili ne. Ako bi on ipak imao neka prava na naknadu, onda mu može biti žao što je sve skupa prerano otkriveno. U slučaju dokazivanja autorskih prava, vjerujem da bi imao pravo na finu svoticu da su se novčići otisnuli i pustili u promet

smayoo kaže:


Moja greška u nepreciznosti i uopćavanju.
MIslio sam na dizajnerske i medicinske.

Gjuroo kaže:


Ovo stoji, ali isto tako konačna odnosno izvedbena verzija ne smije puno odskakati od idejne. Inače ne bi imalo smisla. A nekako sam dojma da autor u ovom slučaju i nije imao namjeru, da ne kažem znanja (sudeći po široj priči o traženju rješenja po FB-u) išta mijenjati nego je bilo po principu da nitko neće primjetiti. Ali slažem se da je cijela postavka oko biranja dizajna na klimavim nogama i ovdje se doslovno svelo na ono što se nekom pojedincu više sviđa bez obzira odgovara li pravilima struke ili ne. Pogledajte rješenje koje je osvojilo drugo mjesto za istu kovanicu pa će vam biti jasno.

Što se tiče ovoga što Air spominje, složio bih se da često na natječajima (pričam za dizajn) pobjeđuju isti ljudi. Jako puno puta sam vidio shemu koja izgleda ovako: u žiriju su osobe A, B i C, a nagradu dobije osoba D. Za drugi natječaj, u žiriju su osoba B, C i D, a nagradu dobija osoba A. Vidi li se uzorak? Ovo je vidljivije u manjim sredinama, u većim je krug širi pa je naoko to pravednije. Ne kažem, naravno, da je za svaki natječaj tako, ali da toga ima, ima.

Zasad je ovaj lik prošao lišo, Škot je odustao od tužbe, malo će se pričati po internetu i stvar će pasti u zaborav, a ostaje mu i lijepih 70 tisuća kuna za dva drugopasirana rada za druge kovanice. Nije idealna situacija, ali nije ni loša.

Sve u svemu, možda ova situacija i nije ispala loše jer se, eto, barem malo počelo pričati o autorskim pravima i intelektualnom vlasništvu kao i o kršenju istih. Pa da jedna osoba iz ovoga izvuče neku pouku i krene pravim putem, puno se postiglo.

Eeee, pitanje da li je odustao od tužbe ili je samo rekao da odustaje.
U ranoj fazi se internet pobunio i nije došlo do realizacije.

Zamisli scenarije da je to prošlo ospod radara i ada su milijardu kovanica nakovali i onda da je digao tužbu i tražio 0,01% od svake kovanice?

Znam kada se rade ugovori onda se definira namjena opseg i količina reprodukcije.
S time, mislim, da se autorsko pravo ne može prenjeti na drugoga (ako je netko nešto fotografirao, ona je fotografija njegova, a ugovorom ne možeš regulirati da ju je netko drug pposlika).

Ja bi inzistirao da se vrati sav novac koji je dobio ili će ga dobiti

S tim se svakako slažem. I moram odmah dodati da svatko tko živi od svog autorskog rada (bilo koje vrste), a pri tom sam ne poštuje tuđe autorsko pravo i djelo, potpomaže takav sustav vrijednosti u društvu i izravno potkopava i vlastiti kruh. A u nepoštivanje autorskog prava i djela spada puno više i šire nego je većina nas spremna i priznati, i prihvatiti. I ilegalnu distribuciju softvera, i fotokopiranje knjiga, i plagijate u akademskoj zajednici...

Air kaže:


Ha gle... Ne znam sad jel bi to sad bila neka "siva zona" ili nešto drugo.
U glazbi je prilično jasno definirano što je plagijat i što se smije, a što se ne smije. Unatoč i usprkos tome mogu se dogoditi i krađe, a i neka podudaranja za koja je teško reći jesu li "posuđena" ili su oba glazbenika iz glave napravili sličnu dionicu. Poslije Newtona i Leibniza sve je moguće

Za ovu kunu je lako jer je očigledno na koji način je nastala. Ako je autor kovanice baš zapeo za taj oblik i pozu, trebao je provjeriti jel to podliježe autorskim pravima, pa eventualno kontaktirati autora fotke da se dogovore. Možda bi mu fotograf rekao da ga boli dupe i nek radi s tom fotkom što želi. Možda bi tražio 100 evra ak prođe na natječaju... Nećemo nikada saznati jer je mali Štef ipak zabrljao


Evo jedna hipotetska situacija...
Radim logo za Kuna d.o.o. i oni, dakako, žele imati kunu u logotipu. Ja, dakako, ne znam nacrtati kunu iz glave i potražim fotke na internetu da dobijem neku viziju. Nađem jednu fotku na kojoj kuna izgleda otprilike onako kako mi paše za logo. Međutim, htio bih da je glava zakrenuta kako je na jednoj drugoj fotki, a rep da izgleda kao na trećoj fotki.
Sve tri fotke otvorim na ekranu, uzmem papir i olovku i na papiru nacrtam kunu koja meni odgovara. Tijelo kao jednoj fotki, glava kao na drugoj, rep kao na trećoj. Papir strpam u skener i prebacim svoj crtež u digitalni oblik.
Je li to krađa i jesam li povrijedio nečija autorska prava? Trebam li navesti autore fotografija kao koautore logotipa? Trebam li samo negdje navesti autore fotografija čije fotke su mi služile kao predložak?
A dvije fotografije su snimljene mobitelom i ne može se ući u trag tko ih je napravio. Možda neki klinci hodali šumom, pa snimili kunu. Osim toga, kod tih fotografija ne piše da se ne smiju dijeliti, umnožavati i koristiti u komercijalne svrhe. Onak, besposleno vise na internetu
Povrh svega, za svoj logo nisam iskoristio nijedan njihov pixel već samo svoj, rukom crtani crtež.

imenso kaže:


Je... Autoru očigledno nedostaje i iskustva i profesionalnosti.
Jedno vrijeme mi ga bilo žao što ga toliko razapinju po medijima i društvenim mrežama, ali sam si je to zakuhao. Imat će uspomenu za cijeli život

@Gjuroo U ovoj hipotetskoj situaciji vjerojatno ne bi nitko potegao pitanje plagijata jer se konačni rad uvelike razlikuje od originala. Dakle ti bi uzeo neke predloške kao inspiraciju i po njima radio / crtao nešto svoje. U ovom slučaju oko kojeg je nastala sva ta blamaža nema govora da je autor nešto mijenjao, ono je doslovno izrezano s fotografije, stavljeno par efekata i dobio je gotovi 'dizajn'. Da se on malo potrudio, stilizirao drugačije, okrenuo je na drugu stranu, maknuo granu, promijenio pozu, bilo što, ništa od ovoga svega ne bi bilo niti bi mi ovdje pisali o toj temi. Meni jedino nije jasno, ajde da je to neki balavac pa tako napravio, ali ovdje je riječ o nekome tko je završio visoki stupanj umjetničkog smjera i da nema u sebi barem malo savjesti i ako ćemo pošteno, respekta prema autoru originala, a u istoj je branši i njemu bi smetalo da danas-sutra tako 'primijeni' njegov neki autorski rad.

Što se tiće zaštite autorskih prava (fotografija) ima u RH nekoliko odvjetničkih ureda koji uspješno zastupaju autore kojima su fotografije ukradene i korištene u komercijalne svrhe.
Tragedija je da naručitelji nisu niti svjesni da je neka marketinška agencija uktala fotografiju i koristila je u propagandne svrhe naručitelja.
Ja mislim da se ovdje radi o izmjeni originalne fotografije (koja ne može biti u boji jer je na kovanici).

imenso kaže:


Je, je... Ovo s kunom je očigledan rip-off. Po svim sakupljenim podacima, ni ja više nemam razloga braniti gospodina magistra. Gadno se za*ebo.

Hipotetsku situaciju sam postavio s obzirom na Airov upis o autorskim pravima.
"Kakvi su prepravci u pitanju nije bitno, nije bitno da li ga netko ručno precrta ili za to koristi specijalizirani program za to."

Gjuroo kaže:


Kada bi povukao paralelu sa glazbom i učinio isto (uzeo po dio glazbe od više autora i koristio samo "siluete") došao bi vjerujem do zaključka da je iskorišten tuđi rad. Kada mi surfamo po internetu za inspiraciju / viziju mi kopiramo nečije ideje i nečiji rad (da li u potpunosti ili samo dio mislim da to nije bitno). Umjetnici uče od majstora kopirajući njihove tehnike ali kada završe učenje tada rade prema svojoj inspiraciji a ne prema "nekom". To što je u grafičkom dizajnu situacija da se svatko njime bavi jer "svatko" ima komp i ukusa i osjećaja za fino - to je posljedica neuređenosti tržišta. A naručitelji misle da su dobili kvalitetu samo zato što se njima taj uradak sviđa.

Gdje bi tu trebala biti granica tko se može baviti grafikom i pod kojim uvjetima to je važno pitanje.

Primjerice, kako sam čuo, jer nisam imao osobno iskustvo, u Njemačkoj se u svom stanu ne smije zamijeniti brava samostalno nego se mora zvati bravara. Možda ima netko ovdje da potvrdi ili opovrgne ovu priču.

Po meni nije ispravno postavljati situaciju: "Da li trebam navesti autore čija djela sam koristio".
To je glupost koju su uveli ne znam odakle, vjerojatno zbog pritiska na sudce od strane velikih novinarskih kuća koje su počele masovno koristiti tuđe fotografije pa ono, ajde moraš biti zadovoljan što su te potpisali. Što pokradenom autoru treba značiti što je netko naveo njegovo ime i iskoristio njegov rad za svoju komercijalu?
Jedini ispravno je postaviti da li sam dogovorio sa autorom korištenje prema mojim potrebama.

Gjuroo kaže:


Izostavio si nastavak koji je također bitan: "Netko će ručno to odraditi kvalitetnije nego netko pomoću programa."

S druge strane da li sam iskoristio nečiji rad tako što sam ga memorizirao pa primjenio ili sam ga fotografirao jer ga ne mogu memorizirati ne mijenja činjenicu da sam iskoristio nečiji rad.

jura22 kaže:


Ozbiljne agencije poput McCanna, Greya, Imaga i sl. si takve situacije sigurno neće dozvoliti osim nekim debelim propustom. A i kad se dogode takve situacije, ne ide odmah tužba od korisnika autorskih prva već samo upozorenje da nije plaćeno.
Ja sam radio u puno manjoj agenciji od tih svjetskih i ni kod nas nije bilo mile-lale s autorskim pravima. Kad imaš posao od parstotisuća kuna, onda ne ciganjaš na fotkama sa stocka ili na fotografu koji ti posnimi što ti treba.
Problemi nastaju kad Rođo d.o.o. želi napraviti nacionalnu kampanju, a ne bi on sad ulupao neke pare u to, pa ode u "agenciju" Šupa d.o.o. da mu naprave kampanju jer, eto, oni to mogu napraviti za 10x manje nofcih od drugih agencija. A u Šupi d.o.o. radi samo magistar povijesti umjetnosti koji se baš i ne zna koristiti alatima za dizajn i marketing

Pa nisam niti mislio da ide odmah tužba jer i advokati koštaju i oni su zadnja opcija.

Najveći "cigani" su mi oni u turističkim zajednicama koji naprave "natječaj", prva nagrada je neko sranje, ali zato sve pristigle fotografije, TZ Vukojebina može neograničeno koristiti u što god hoće. Možeš misliti tko pobjedi, mali od precjednika.

Gjuroo kaže:




Ok. Jel mogu ja onda taj svoj logo, kojeg sam crtao rukom gledajući u tuđe fotografije, smatrati vlastitim autorskim djelom ili tu ima neka caka?



Generalno se slažemo u tome da je stanje u struci loše. Barem što se tiče nas malih poduzetnika. "Mali od susjeda" uglavnom dobije natječaj jer je dao bolju ponudu
Ovo s potpisivanjem (ili ne) je isto tako postao "standard". Imaš stockove sa besplatnim fotkama (čak i sasvim kvalitetnim) gdje te samo traže da navedeš autora fotke ako koristiš fotku za nešto. A i ne moraš ga navesti ak ti se baš ne da.
Ak npr. stavim fotku na poleđinu vizitke, nije mi neka fora da sad tamo piše "Autor fotografije: John Smith".



Ma jašta.

No, jabučari... Što vi mislite...? Jel Ive pokrao Ramsa ili je bio samo inspiriran?

Gjuroo kaže:


Što bi smayoo rekao: "Ti možeš smatrati to vlastitim autorskim djelom, a da li će drugi to smatrati to je pitanje koje bi te na prvom mjestu trebalo brinuti"

Ok. Šalu na stranu.

Situacija može biti ista kao sa kunom. Ako je crtanje vjerno učinjeno tako da se može povezati sa originalom onda ćeš imati moguću prijavu, isto kao za kunu.
Ako nije tada to nitko neće moći povezati osim ako nekog ne uputiš na to.

Poanta je da li netko hoće koristiti nečiji rad ili neće.
Zna se da to nije dopušteno bez odobrenja.

Air, meni ovo malo ide na dojam da si zabrijao. 10 osoba s umjetničkim talentom i izrađenom tehnikom neka uzmu papir i olovkom nacrta što vide na jednoj te istoj fotografiji (npr. neke životinje), najrealističnije što znaju, i dobit ćeš 10 različitih crteža, i to čak i neukom oku različitih.

Po tvome je to 10 plagijata, jer su kao model koristili fotografiju pa su nekom povrijedili autorsko pravo? A da su gledali u živi objekt (taj isti koji je fotografiran u prvom slučaju) onda bi to bilo 10 umjetničkih djela? Ili bi opet bili plagijati, samo što bi u tom slučaju vlasnik autorskog prava bio - Bog?

A da su crtali npr. automobil? Onda bi ih dizajner automobila mogao tužiti za povredu autorskog prava? Ili ne bi? Čekaj... Sad sam zbunjen...