Ovo pitanje smo imali mi, naši roditelji, naša djeca, nećaci.
No, što su generacije mlađe odgovori se sve više mijenjaju.
Od standardnih "pilot", "policajac", "doktor", "vatrogasac" i sličnih odgovora herojskih zanimanja u očima djece - danas roditelji sve više dobivaju odgovor - "YouTuber"...
Slijedom toga priložiti ću tri videolinka.
Prvi je obrada Mac Studio računala od YouTubera Marquesa Brownleea; koji je zgodno zaključio da je ovdje riječ o napucanom Mac Miniu, a ne smanjenom Mac Prou jer je tip iz Applea rekao da im ostaje još jedno računalo da završe prijelaz na ARM platformu, upravo spomenuti Mac Pro.

No maknimo to na stranu.
Marques izgleda kao da ovo snima u dnevnoj sobi. Na kraju krajeva, ima lijepi iMac u pozadini zar ne?
Ako pogledamo video ispod, shvatit ćemo da je riječ o jednoj od prostorija cijelog studija za snimanje video recenzija na YouTube-u.
Taj dio se zove "radna soba prosječnog korisnika" jer za to i služi. Da oda gledatelju takav dojam, kao da Marques to snima u svojoj sobi doma.

Čovjek si je sve što ću nabrojati priuštio od YouTubea.
Kupio je stan sebi, mami, kupio prvu Teslu, pa sada Teslu S Plaid; ono - može si priuštiti doslovce što mu srce poželi...
Sada zapošljava tim ljudi; u tom studiju ima najskuplje Mac Pro mašine, kamere koje koštaju nenormalno puno, i još štošta toga na cjenovnom vrhu sa robotom zvanim MIA kojim se upravlja preko XBOX kontrolera (tako ga je progamirala tvrtka po njegovoj želji).
MIA ide na prodaju jer ju je upravo zamijenio duplo jači i veći robot koji treba zasebno napajanje, koji se vidi u još neoperativnom stanju i zove se KIRA.
Ista spika, duplo jači, brži, teži - ma đubre ogromno.
Rekao je koliko košta, to mu je najskuplja kupovina do sada - ali nikako da nađem taj dio...
Koga zanima, "Robot room" počinje na 17.-oj minuti srednjeg videa koji opisuje kako mu izgleda kompletan studio.
Tamo ima kuhinju, sobu za sastanke, tu šatro momačku radnu sobu, pa audio sobu, top down sobu (znači prostoriju u kojoj je kamera konstantno pričvršćena na jedno mjesto, osvjetljenje napravljeno baš tako da se snimi ptičji pogled na komad elektronike koji recenzira), podcast sobu, robot sobu, radnu sobu u kojoj su svima stolovi sa Aeron stolicama i kompovima kakve god koji zaposlenik treba (najskuplji Apple Pro sa najskupljjom verzijom Apple monitora u pravilu)...
Uglavnom, vidimo da je Marques dignuo "priču" na profesionalni nivo.
Došlo mi je da se zapitam: "tko je najbogatiji Youtuber?"
Ispada da je riječ o mladiću koji ima avatar Mr. Beast.
Redom veličine: Marques ima 15.4 milijuna pretplatnika.
Mr. Beast ima 91,6 milijuna pretplatnika.
On se pak bavi totalno drugom spikom.
Ili dijeli lovu za smiješne zadatke random ljudima (u jednom videu njih trojica svaki naručuju pizzu iz druge pizzerije pa koji dostavljač dođe prvi - dobije 250 tisuća dolara; zamislite izraz lica kada je dečko donio pizzu), ili on sam pati zakopan u staklenom lijesu 72 sata pod zemljom, ili pak napravi totalnu (bezopasnu) repliku serije Squid Game za prave natjecatelje, te im daje lovu:

Da zaključim, ovo je otišlo u stratosferu što se zarade tiče.
Mr. Beast kaže da nije samo poanta da se klikne na video, poanta je držati gledatelja zaljepljenim za ekran dugo vremena koliko ti video traje.
A to postiže konstano mijenjajući dramaturgiju videa, izbacujući nepotrebne opise i još štošta čime do čega je došao s vremenom - ma tip je stvarno shvatio kako "igra" funkcionira.
Inače, htio je istu foru napraviti i u zemljama EU, da daje strancima lovu ako ne znam, naprave tri koraka u lijevo - ali veli da su ga zakoni EU stopirali. Komentirao je to ovako: Europe, your laws are weird.
Inače, i jedan i drugi počeli su kao djeca od 13 godina sa lošim kamerama od kompova i dogurali do ovoga gdje su sada.
A sada su ovdje:
Neto vrijednost Marquesa danas je 12,5 milijuna dolara.
Neto vrijednost Mr. Beasta danas iznosi 25 miljuna dolara.
Ovu temu sam pokrenuo jer su nećaci izrazili želju da postanu YouTuberi.
Kako da im kažeš ne, ako znaš ovo?

Nemam ništa protiv youtubera, ali imam protiv onih koji promoviraju bilo koju vrsta nasilja i neprimjerenog ponašanja. Također protiv onih koji daju lažne recenzije, iskaze i sl. sve u cilju osobne promocije ali u konačnosti obmane.
Čak i sam, u posljednje vrijeme sve češće, pomišljam o otvoranju svog kanala.

Oko robota.
Znači, u studiju vidimo robot MIA u upotrebi:

Marques je MIA-u zamijenio KIRA robotom, čiji najam dnevno košta 4000 dolara a cijena mu je u milijunima.
Od YouTubea, čovječe...
Prvo ga je vidio, napravio video o njemu - pa ga je odlučio kupiti.

Riječ je o takozvanim "cinema robotima", a KIRA može micati kameru do 3 metra u sekundi u bilo kojem zadanom smjeru, nosivost joj je teret do 18 kg.
Koga zanima samo dio videa:
4:26 - The Specs
5:19 - The Top Down
5:57 - The Round
6:55 - The Follow
Nikako da saznam koliko točno košta...
Čak je i reklamni studiji unajmljuju, a MKBHD ju je kupio.
YouTube čovječe.
Gdje je to otišlo...

Ako imaš vremena i ideje, što čekaš? Otvori kanal.....
Ja imam neku strast za ribolovom i prirodom. Imam neke ideje, ali sam u banani sa vremenom.
Imamo tu jednog člana, Josip R., koji ima svoj kanal Josip Ricov. Ima gotovo 80 tis pretplatnika. Nije mali broj za naše prilike. Dalek je put da recimo dosegne Marquesa ali uz upornost, mogli bi se neki i iznenaditi kroz koju godinu. Ja isto pratim Marquesa, ima zanimljive recenzije. Pratim oko 10 youtubera iz više područja. Moja struka, vozila, ribolov, DIY i sl.

Jedino što ja mogu jest raditi walktrough igrica...
Ima i takvih ljudi.
Meni je jedan od najzanimljivijih MIKEYROG.
Kada zapnem, uvijek se njega sjetim.

Kloba kaže:

Pa ako su ti igrice strast.....go for it! Igrice su posljednih godina izvor brutalne zarade kako za proizvođače, gejmere i vlogere.

No, nisam zato otvorio temu.
Htio sam podijeliti što sam vidio koliko ljudi zarađuju, kako su od svog accounta napravili ozbiljan posao te počeli sami zapošljavati ljude - pa me zanima da li vaša djeca imaju iste aspiracije kao moji nećaci?
To mi je zapravo bio uzrok teme, pa sada di ode ode...

Mislim da to želi popriličan broj kidara!
Kod moje djece također postoje konkretne želje, naročito starije. Ona bi svoj kanal o svemu i svačemu.

JOHN kaže:

Ha, strast...
Zna se desiti da igram po 16 sati u komadu, samo idem na WC i jedem u međuvremenu.
No onda mi je to totalni overload pa ne diram PS5 danima.
Ne znam.
Napisao sam zašto sam zapravo otvorio temu.
Zanima me da li su vaša djeca (osim onih članova kojima sinovi ili kćerke već nisu prošli pubertet te već ne studiraju nešto) izrazila istu želju kao i moji nećaci?
Navodno jako puno klinaca to hoće...

I moj je pred koju godinu to izjavio pa mu je skoro njegov zadrti otac po prvi put u zivotu dao jednu iza uha.

U konacnici, neka radi sto hoce sve dok to nije na mojoj grbaci. Daj boze da zivi od toga kao ovaj gospodin gore, ali ljudi zaboravljaju da je on jedan od miliona njih koji nisu uspjeli.

Postujem jako kada netko ima vjestine koje onda dijeli an YouTubeu i od toga zivi ili dodatno zaradjuje a oni koji gledaju nesto nauce. Ne znam je li slucaj i sa ovim momkom, ali puno njih nema nikakve vjestine osim te da znaju zaokupiti paznju dokonih gledatelja trivijalnim temama. Za to nemam nikakvih simpatija.

Jutuberima s originalnim sadržajem, a ima ih, skidam kapu. Zaobišli su mainstream medije (TV) i našli svoje mjesto pod suncem.
Međutim, kad svatko s par YT videa počne sebe zvati "content creatorom" potjera me na WC.
Skoro kao "muzičari". Oni muzičari koji puštaju/miksaju tuđu muziku. Ti su pak dno. Ali imaju publiku.

Mene muče nerazvijene sinapse za nanjušiti biznis.
Promatrao sam od samih početaka i YT, kriptovalute, gaming, programiranje za mobilne platforme, Web, ... Ali mozak je zbrojio 2+2 i zaključio 4, a ne 40 tisuća. Dolara. Mjesečno.

Želim današnjoj mladeži da nisu brže ili bolje kopije svojih uzora. Već da imaju nos za prepoznati prilike i ustrajnost da ih realiziraju. A one nisu u sferi onoga što je danas mainstream, već onoga što će to uskoro postati.

Obojica imate pravo.
Ovako ću vam odgovoriti što se ove dvojice tiče.
Pažljivo sam njih odabrao.
Marquesa cijenim jer stvarno daje dobre kritike elektroničke robe. Ono. Baš, baš dobre.
Znači, ukoliko želite kupiti novi iPhone ili se nećkate koji bi Mac kupili za svoje potrebe - on je lik čiji video preporučam.
Kao Davorovi tekstovi, samo u video obliku.
Ovaj Mr. Beast je dijete, ali mi je simpatičan jer ima spiku da nagrađuje ljude. Mali doslovce poklanja ogromne količine novaca neznancima i zato je najposječeniji YouTuber ikada. Zna on napraviti i neke izazove u cijeloj priči - ali stavimo to ovako: ukoliko Mr. Beast naleti na tebe sa ekipom koja te snima, doma odlaziš bogatiji barem za 10.000 dolara.
I on ima studio, čak tri mislim i non stop smišlja neka natjecanja za ljude, koje potom nagradi.
Ovo sa replikom natjecanja iz Squid Game-a mu je najgledaniji video mislim, glavna nagrada je blizu pola milijuna dolara bila.
I na njemu se vidi ona - you gotta spend money to make money.
EDIT:
Dakako da cijenim i video uratke osoba koje izrađuju namještaj (Ishitani furniture) i slično.
No za njih držim da su glavni posao jednostavno stavili na YouTube, ako me razumijete.
Kao kada na YT-u vidimo ne znam, Dnevnik HRT-a ili nešto slično.
Znači, HRT ima svoj YouTube account ali to mu nije core business.
Kao ni ovim izrađivačima namještaja.
Ovoj dvojici baš jest.

Od naših mi se najviše dopada Vladimir Kamber.
Ništa posebno, video klipovi mu se zovu Kamberizmi - uglavnom radi putopise, nekada daje svoja mišljenja o nekim temama i to je to.
Ali uvijek ima neku svoju spiku.
Recimo njegov video o Vukovaru.
Uvod mu je bio - o ovome gradu uvijek slušamo iz muških usta, pa ću to promijeniti.
Aktivirao dvije cure iz Vukovara, jedna radi u Turističkoj zajednici, druga je profesorica nečega i vode ga kroz grad.
Jako zanimljive putopise radi.

A da stvarno ima debilizma - da skratim što vas dvojica lijepim riječima želite kazati - dokazuje da je najpopularniji YouTuber na Balkanu (barem je bio, ne znam da je još) tip zvan Baka Prase.
Video klipovi čisti idiotizam i hvaljenje sa parama.
Ali očito budi neke strasti da može zarađivati jako pristojne novce.
Otac mu je svećenik u srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Ovdje plače u kameru jer je izvređao na kanalu neku curu koja je također pokušala biti YouTuberica ali se valjda nije mogla nositi s kritikama.
Mala se ubila na kraju.
Nije samo zbog njega, ali i on je bio jedan od tih koji su "zabili čavao u njen lijes."
Kika joj je bio nadimak.

Suština i kvaliteta nemaju veze s medijem i metodom. Supruga mi radi u prosvjeti i često slušam mantre prosvjetara kako su digitalni mediji pogubni za inteligenciju, percepciju, intelektualni razvoj, ovo, ono i nešto treće i smatram da je to load of BS. Ta doktrina da je papirnata knjiga dobra, a YT video - nije. Slično onoj nedavnoj diskusiji na temu Wikipedije. Ako nešto piše u debeloj knjižurini u kožnom uvezu sa zlatotiskom "Leksikografski zavod Miroslav Krleža", onda je to "pravo znanje" (kuži se da je pravo, jel, pa kad ta knjiga ima barem 7 kg), a ako piše na Wikipediji ili je rekao netko na YT, onda je smeće. Jer, kobajagi, nema smeća otisnutog u 20-ak kg knjižurina u finom kožnom uvezu. Prvo što mi pada na pamet su Sabrana djela Vladimira Bakarića, iako ni "Bespuća povijesne zbiljnosti" pokojnog dr. F.Tuđmana nisu puno bolja.

E, sad, isto to načelo, po mom sudu, vrijedi i u ovom slučaju. Netko tko je zaista dobar u nečemu, kreativan na neki način, tko ima nešto kvalitetno za reći i pokazati u bilo kojem segmentu ljudskog djelovanja (bilo da piše, pjeva, slika, priča priče, da je stand-up komičar, esejist, filozof, liječnik, znanstvenik, inženjer, učitelj, wtf-ever...), sasvim je nebitno ispoljava li on to svoje nešto kroz YT kanal, knjige, televiziju, javne nastupe, ili npr. u nekoj školi radi svoj posao 40 godina i nitko za njega ne zna osim njegovih bivših i sadašnjih učenika - ta osoba *VRIJEDI*. Prva takva osoba koja mi pada na um je moja nekadašnja srednjoškolska razrednica, profesorica engleskog, koja nas je u te 4 godine naučila štošta više od engleskog, a engleski je naučila SVE NAS, čak i one potpune antitalente. Svatko tko je kod nje dobio 2 (a nije na produžnu išao nitko tko nije bježao s nastave), naučio je engleskog dovoljno da ga aktivno i funkcionalno koristi u poslu. I to ne štrebanjem gramatičkih pravila, nego pravim, živim razgovorom, na sve moguće životne teme. Ili druga srednjoškolska profesorica, koja me je naučila sve o programiranju što o programiranju treba naučiti (a sve ostalo se pročita u helpu)...

A onih koji se šlepaju i parazitiraju na drugima - uvijek je bilo i uvijek će ih biti, i to višestruko (da ne kažem - deset) puta više od ovih prethodnih. Bilo da su partijski poslušnici (bilo koje partije, one ranije ili neke današnje), korporativni dupeuvlakači, petparački "content creatori", youtuberi ili tiktokeri. I oni, naravno - *NE VRIJEDE*. Pa neka se uvrijedi tko želi.

Uglavnom, kako je Riba rekao - svaka budala misli da može biti youtuber koji zarađuje milijune, ali na svakog takvog su deseci i stotine milijuna onih koji to nisu uspjeli. Bitno je u svojoj djeci (od toga smo krenuli, naime ) prepoznati talent(e) koji(e) nose i pomoći im da ih razviju. Svojedobno su me na jednom managerskom seminaru naučili jednu vrlo očitu stvar, ali meni je svejedno trebalo da mi netko to nabije u facu pa da shvatim - osoba koja uloži prosječnu količinu vremena i truda u razvoj onih sposobnosti, znanja i vještine za koja je talentirana - postiže vrhunske rezultate u tome. S druge strane, osoba koja uloži dramatično natrposječnu količinu vremena i truda u razvoj onog za što NIJE talentirana, postiže u najboljem slučaju prosječne rezultate.

Tako da - ako su nam djeca talentirana da budu vrhunski youtuberi i od toga pristojno žive, to je jednako dobro i hvale vrijedno zanimanje i život, kao i da su vrhunski liječnici, inženjeri, znanstvenici, arhitekti, manageri, slastičari, nogometaši, vinari, maslinari... Ako im se život svede na to da budu foliranti i paraziti, sasvim je svejedno hoće li tu svoju jadnu egzistenciju realizirati kroz Youtube, HDZ, SDP, korporativnu strukturu neke ugledne banke ili gradsku Čistoću.

Bravo Smayoo.
Savršen zaključak kratke teme da malo odmorimo od sive stvarnosti rata.
To je to.

Jel ovo prilika da malo promoviram svoj youtube kanal?

Osvrtnik, filmovi i te spike. Na žalost, kod mene nema baš čelnđa i prenkova, nikad neću doseći YouTube Panteon...

ammadeus kaže:

Gledam te. Dobar si. Nadam se da ti ide.
Jedan si od rijetkih koji nije pohvalio La Casa de Papel, što je meni dalo znak da imaš svoj stav. I barataš terminima kao da se razumiješ u tematiku malo dublje od čistog "gledam filmove i serije pa ću reći što mislim". Ono, scena, kadar - znaš o čemu pričam.
Nisam znao da si tu. Aj baš mi je drago...

Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete?

Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.

Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.

Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.

Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.

Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat' dijete.

- Enes Kišević - Velika kao dijete - Veseli Sat


Jos ne znam sto cu biti... za sad sam montazer i zabavno mi je.

Moj potomak jos nije otkrio youtube, al mislim da mu Youtuberizam nece biti špica kad naraste.
Pratio sam nekoliko kanala (al nikad recezente, makar sam ih pogledao koji put), a trenutno ne pratim nista. Troje od kojih imam koristi su na Patreonu pa ih pratim tamo - preferiram direktno podrzavati nekog, a ne kroz reklame.

Trudim se na najjace da mi je oko 70% vremena boravka na internetu - ucenje. (Ne brojim obiteljsko gledanje filmova putem streaming servisa kao "biti na internetu")

Za otpakiravanje proizvoda, komentiranje proizvoda koji su tek najavljeni, polu reklamne reportaze koje u 6 minuta trkeljaju misao koja se mogla svesti na 3 recenice ja zaista nemam niti volje, niti vremena..

Kad god mi algoritam ponudi neki od takvih videa, klikam na Don't Recommend Channel i Not Interested tako da mi ih vidjam se manje i manje...

Evo, ja sam danas vodoinstalater. Prvi razlog je što ih se mora čekati danima i moliti na koljenima da se pojave, a drugi je razlog što su cijene takve da se moja akademska znanja i IT iskustvo čine bezvrijednim. I ne krivim ih za to, oni su u pravu, društvo je u krivu, pogotovo potpuno odsustvo nekakvog praktičnog tehničkog odgoja mladih.

Ne vidim da je vodoinstalaterski zanat neki rocket science ako imaš potreban alat, pa danas montiram nove slavine, lavandin i odvod. Ide mi polako, ali u konačnici ću sve napraviti.

Iz Davorovog primjera bi drzava trebala uciti. Visokoobrazovani lako savladaju manje slozene poslove, obrnuto ne ide.
KV i VKV nikada neceraditi poslove VSS.