11.12.2021 | 09:57
jzelko kaže:
Naši (vladajući) su nas ionako prodali i raseljavaju nas, te bi im moglo uspijeti što stoljećima nije uspijelo oružjem raznim osvajačima.
To je Huxleyev "Brave New World". Nema to veze samo s nama. Ali moram komentirati to što kažeš da bi im moglo uspjeti to što nije uspjelo oružjem raznim osvajačima. Uspjelo im je (tim raznim osvajačima, kroz povijest) itekako. Kako inače tumačiš da Hrvata (skupa s onima u BiH, Srbiji i Crnoj gori) ima cca 4.600.000, dok Talijana ima više od 60 milijuna, Austrijanaca 9, Mađara skoro 10, a Turaka skoro 85?
Ugarskim (nominalno - ugarsko-hrvatskim, hm...) kraljevima i Habsburzima poslije njih je Hrvatska služila kao vojna tampon zona prema Turcima, a njeni stanovnici (i Hrvati, i Srbi) kao topovsko meso. Od smaknuća Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, u Hrvatskoj nije bilo nijedne škole u kojoj su hrvatska djeca mogla učiti hrvatski jezik i pismenost i, da nije bilo Napoleona i njegove kratkotrajne vladavine ovdje (v. Ilirske provincije), do raspada Austro-Ugarske Hrvati bi itekako zaboravili da su Hrvati, zaboravili bi svoj jezik i kulturu. Nakon 140 godina, Napoleon i francuska uprava su bili ti koji su u Hrvatskoj otvorili škole, čitaonice i novine na hrvatskom jeziku.
I prije, i nakon njega, Habsburzima je Hrvatska bila šupak monarhije. 1914. godine bili smo, unutar Austro-ugarske, uz anektiranu BiH, najsiromašniji, najnepismeniji, najnerazvijeniji, najbeznadniji i najjadniji dio te države. Hrvatska je u Austro-Ugarskoj bila niže, nego npr. Kosovo u SFRJ, bila je otprilike gdje je danas općina Donji Lapac u Hrvatskoj.
(BTW, Hrvati u Istri i na kvarnerskim otocima su prije 100 godina bili zatvarani i batinani ako bi ih netko prijavio (istinito ili ne) da ih je, prolazeći ulicom, kroz otvoren prozor čuo da u vlastitoj kući govore hrvatski.)
Čim su masovne migracije postale moguće i dostižne, ljudi su iz Hrvatske iseljavali stalno i neprekidno, eventualno s kraćim periodima kad je to iseljavaje bilo malo sporije, pa onda opet periodima masovnog iseljavanja. Samo na početku 20. stoljeća je, samo kroz riječku luku, godišnje iseljavalo 60.000 ljudi. Hrvati su, među drugim narodima, bili ti nesretnici koje se iza nekih žičanih ograda puštalo da čekaju, umiru od gladi i bolesti, dok su gospodski činovnici odlučivali tko je dovoljno dobar za rad, a tko nije. Prije 100 godina Hrvati, danas Sirijci, Afganistanci, Iračani...
Danas u Hrvatskoj ne postoji čovjek koji nema neke (bliže ili dalje) rodbine ili u USA, ili u Čileu/Argentini/Urugvaju, ili u Australiji i Novom Zelandu, a mnogi i u svim tim zemljama.
Je li tko čuo za Tarara? @Dijete vjerojatno jest. To su potomci doseljenika s dalmatinskih otoka i Podbiokovlja i Maora, na Novom Zelandu. Iz debelog 19. stoljeća, nakom pomora peronospore. Slična etnička grupa živi i na Ognjenoj zemlji, na krajnjem jugu Čilea.
Evo vremenska lenta hrvatskih iseljavanja ugrubo: Novi Zeland, Chile, USA, Argentina, Australija, Njemačka, Irska. Kviz pitanje za sve jabučare: ubacite u tu listu ratove, pandemije i druge biblijske nevolje.
Poljaci imaju vic da je drugi najveći poljski grad - Chicago. Da je netko pratio, vjerojatno bi slično mogli reći Hrvati za München, Pittsburgh, Melbourne...
Povijesno, nikad nijedna vlast ovdje nije marila za dobrobit ovog naroda, a ljudi su odavde oduvijek odseljavali da bi preživjeli. Nema tu ništa nova. Jedino što u tom pogledu aktualnu vlast razlikuje od prethodnih je -
što smo ovu današnju vlast sami izabrali, pa smo sada sami i krivi. Ali moramo im priznati jednu stvar - Hrvati više ne moraju iseljavati brodovima na druge kontinente. Samo low budget letom do Njemačke ili Irske, ili autom do Italije. Ipak je praktičnije.