Netko od kolega Jabučara me je nedavno na forumu podbo kako je moj prijelaz na sasvim novi model Maca i naj-najzadnju verziju macOS-a poput astronomskog fenomena koji se događa svakih 20 godina. E, pa… to nije uopće istina! Ima tek 15 godina kako se to zadnji puta dogodilo. :-)

Kada bih na brzinu pokušao popisati povijest svojih Mac iskustava, to bi izgledalo ovako nekako:

- proljeće 2007. godine, Mac Mini 2007, došao s 10.4 Tigerom, odmah dignut na aktualni 10.5 Leopard, a Davor mi ga je out-of-the-box podebljao s 2 na 4 GB RAM. Tu se Rosettom zvala sistemska emulacija starih PowerPC procesora (G3, G4, G5) za korištenje aplikacija koje se u ono vrijeme nisu još prilagodile tada novoj Intel arhitekturi.

- prosinac 2008. godine, MacBookPro 15,4” "late 2008", došao s 10.5 Leopardom, uz njega kupljen 10.6 Snow Leopard retail DVD i odmah instaliran. Sa Snow Leopardom je ukinuta Rosetta i podrška za stare PPC aplikacije. Kasnije sam mu podebljao RAM na maksimalnih 8 GB i stavio veći HDD.

- kraj 2012. godine, kad je izbačen prvi retina MacBook Pro (s reduciranim mogućnostima servisa i nadogradnje), kupio sam prethodni model MacBook Pro 15,4” "mid 2012" (s jednostavno dogradivim RAM-om te izmjenjivom baterijom, optičkim pogonom i hard diskom. Jedno dulje vrijeme sam ga držao na 10.8 Mountain Lionu (koji tada već nije bio aktualan) pa ga kasnije digao na 10.11 El Capitan. Kasnije je ugrađen SSD i podebljan RAM na 16 GB. Stari MacBook Pro "late 2008" je preuzeo sin.

- krajem 2018. godine, rabljeni MacBook Pro 15,4” "mid 2015", nabavljen iz Njemačke. Cijelo vrijeme dok je bio kod mene, bio sam na sustavu 10.13 High Sierra. Kasnije kod Josipa u JM elektronici zamijenjena baterija. Prethodni 2012 model mi je bio sasvim dobar za posao, ali mom sinu više stari 2008 nije bio upotrebljiv jer je nastradao u jednom nesretnom padu putne torbe…"

- početkom 2022. godine, kupujem opet rabljeni MacBook Pro 16” 2019 s intel procesorom, opet iz Njemačke i opet zato što je sin stari MacBook Pro 2012 na studiju fizike doslovno - doderao (neprekidnim radom na visokom CPU zauzeću) - pa je preuzeo moj 2015. :-). Baš taj model sam ciljao jer je najstariji te veličine kojem su ponovno vratili stari mehanizam tipkovnice (ali je i dalje imao ono g*vno od Touch Bara). Čim je došao, digao sam ga s 10.15 Cataline na macOS Monterey jer mi za posao bitne stvari još nisu radile na Venturi (iako je u pitanju Intel hardver).

- evo sina opet kod kuće za Božić, stari MacBook Pro 2015 otkazuje (Thunderbolt priključci, MagSafe konektor, kontakt preklopa ekrana…), vidjet ćemo s Josipom da li se što učiniti i ima li smisla, ali evo, bila je prilika, dobra poslovna godina (kuc, kuc, kuc :-) ), sin preuzima stari 2019 model, a meni je, evo, nakon 15 godina, stigao najnajnoviji model s naj-najzadnjim macOS-om.

Prava prilika za jedan prikaz iz aspekta korisnika, da ne budu Davorovi prikazi jedini. :-)

Elem, srebrni (jer se manje vide mrlje i ogrebotine) MacBookPro 16.2” M3 Pro, s 12 CPU jezgri, 18 GPU jezgri, 36 GB jedinstvene memorije i 512 GB Appleovim SSD-om, operativni sustav je macOS Sonoma 14.2.1. Službeni identifikator modela je "Mac15,7". Od milja je dobio ime Mrvica. :-)

Ono što se prvo može primjetiti - deblji je i teži od MBP 16” 2019 kojeg sam do sad koristio. Osjetno. Meni to nije ni po čemu bitno, niti mi predstavlja nedostatak.

Opći dojam je vrlo dobar. Iznad očekivanja u svakom slučaju. Zato bi bilo OK da najprije nabrojim nekolicinu onih stvari koje mi smetaju (koja više, koja manje), a onda da prijeđem na pohvale…

Znači, redom od onog što mi smeta najviše pa prema onom što je beznačajno:

1. JE*O IH ONAJ NOTCH NA VRHU EKRANA, DA IH JE*O!! DVAPUT!

I onda još jednom. Triput, sveukupno. Da se mene pita, ne bi se nijedan dizajner u Appleu zaposlio bez da mora zaista koristiti to što je dizajnirao. A kad nešto tako use*e, onda i u slobodno vrijeme, za kaznu! :(

Naime, pretpostavljam da Carrie Bradshaw :-) i slična ekipa šminkera s korisničkim potrebama jednostavnije razine - ne kuže zašto bi taj notch bio takav problem. Trebaš biti korisnik koji: (A) ima dovoljno oslabljen vid da mu je podešenje prikaza pogurano dobro u smjeru “veća slova” u odnosu na “više mjesta” i (B) svakodnevno koristi aplikacije s velikim brojem stavki na glavnom izborniku i osrednjim brojem alata koji sjede u menu baru pa da to shvatiš.

Tako ja pokrenem AutoCAD (ili neki od sličnih alata), on naseli menu bar (preskoči crnu rupu, da bi sve opcije bile dostupne) i razvuče se gotovo pa skroz do desnog ruba. A moji alati u menu baru - baj baj… :-( Ako ih želim koristiti, najprije se moram prebaciti u neku drugu aplikaciju s manje stavki na glavnom izborniku. Super workaround. Pogotovo za prijenosnik ovakve cijene… :(

2. Target disk mode ne radi. Mislim… kao… on kaže da radi, ali ne radi. Ono, pravo appleovski. Kaže: “Evo, ja dijelim svoj disk, spoji se USB-C ili Thunderbolt kabelom”, spojiš se, ne radi. Kako napraviti neku dijagnostiku, vidjeti u čemu je problem…? Pa… Nikako. Jbg. :-( Za nekog drugog tko možda želi probati, target disk mode nije više dio EFI firmwarea, nego treba bootati u Recovery particiju pa tamo iz “Utilities” odabrati “Disk sharing”. Ali - ne radi… Iz znatiželje, išao sam probati što ako spojim novog i starog Maca Thunderbolt 4 kabelom dok su oba u normalnom radu i - ništa. Thunderbolt konekcija je "inactive", na svim kanalima. Ne, ništa nije neispravno - jer kad spojim novog Maca Thunderbolt 4 kabelom na Dell Thunderbolt monitor, sve radi. I monitor, i napajanje Maca preko tog kabela, i Mac vidi sve periferije spojene na monitor, uključivo i Thunderbolt 2 tvrdi disk. Ali "target disk" - ne radi. Mislite li da je problem u onom drugom Macu? Ne bih rekao, jer kad uzmem treći Mac i spojim ga u target disk mode istim Thunderbolt kabelom, sve radi. Google je pun ljudi s istim problemom, a od Applea - nula odgovora.

To je ujedno to što mi smeta, a da ima veze sa samim strojem. Ostalo se tiče OS-a…

3. Na Sonomi (ne znam je li i na Venturi) je kompletno ispremetan System Preferences, kao, da sliči na iPhone. Užas. Nemam više pojma gdje je što, sve je negdje drugdje u odnosu na ono gdje je bilo.

4. Ona pomičuća slika na desktopu mi baš smeta. Stvara mi morsku bolest. Moram je ukinuti, ali nisam još našao gdje se to radi.

5. Za neke banalne funkcije, kao na primjer dodir/klik s tri prsta za middle click, zaista mi smeta da je još uvijek potreban BetterTouchTool… Imam BTT, naravno, ali principijelno mi smeta da su takvi indolentni papci. Zar postoji više uopće na tržištu miš bez srednjeg gumba (pod kotačićem)?

Eto, sad, kad sam to izbacio iz sebe… :-)

Broj aplikacija koja je u međuvremenu izdana u verziji “Universal” (kôd za intel x64 i za ARM64) ili u verziji “Apple Silicon” (samo kôd za ARM64) je značajno nadišao moja očekivanja.

Osim AutoCAD-a (kojeg sam i čekao pa sam i znao da su to odradili) i onih koji su bili prvi (Adobe i to, a koji meni nisu potrebni), FileZilla i Dropbox su “Apple Silicon”, a popis “Universal” je uistinu dug pa ističem samo meni najzanimljivije: BBedit, BetterZip, BetterTouchTool, Calibre, Coconut Battery, Due, Firefox, Hex Fiend, iStat Menus, Keka, rar / unrar (command line, GUI preko BetterZip), NextCloud, OMM Writer, OmniDiskSweeper, Wondershare PDF Element i XRG.

Kao “iOS” tip (iako nisu iOS aplikacije, nego baš Mac desktop) prijavljeni su: VLC, Spotify, GIMP, Inkscape, LibreOffice i ARES Commander. Pretpostavljam da to znači da se radi o kôdu za “A” Apple procesore, a ne za “M”? Zna li netko više o tome?

Osim nešto besplatnih i/ili opensource jednostavnih alatića i softvera koje koristim zaista rijetko (npr. yED), ono što je i dalje “intel”, a, s obzirom na broj korisnika, bilo bi im na mjestu da se malo potrude oko toga su - Viber i Whatsapp desktop aplikacije.

Što se samog softvera tiče, sve što sam probao radi frapantno brzo, tečno i s potpunom lakoćom. Očito su moji najzahtjevniji poslovi tom hardveru takvo beznačajno opterećenje da bi mi sve uredno i “bez jbmti” :-) radilo i na Airu, ovom zadnjem, M2 od 15”.

Od navedenih 36 GB RAM, uspio sam aktivno zauzeti - 6 i sitno (isti posao na intel MacBook Pro 2019 - blizu 9). Kad sam pokrenuo UTM virtualku s Windows 11, onda je UTM uzeo još 8 (koliko sam mu dao).

CPU opterećenje mi je teško suvislo uspoređivati. Ono što vidim - uglavnom cijelo vrijeme se opterećenje dijeli između 4 do 8 jezgri CPU (od njih ukupno 12). Pri tom, 8 jezgri je aktivno kad je aktivna windows virtualka, kojoj je dodieljeno 4 jezgre. U normalnom radu nisam uspio pokrenuti više od 4 jezgre, i to agregirano opterećenje bude uvijek ispod 50% (prosječno po jezgri), od čega više od pola uzme OS.

I to je bilo u uvjetima kad je novi Mac istodobno mahnito indeksirao Spotlight (nakon instalacije i ukrcavanja hrpe podataka, nisam išao preko Migration Assistanta, zaključio sam da bi moglo biti problema s obzirom na promjenu arhitekture hardvera), vrtio razne aplikacije u kojima sam čačkao razna podešenja, kopirao masu podataka iz više izvora, preuzimao brdo ažuriranja i još je bilo otvoreno desetak tabova u Firefoxu. I sve je radilo glatko, bez trunčice naznake da je natovaren. Na svim intel Macovima koje sam do sad koristio, kad bi takva masovna promjena na disku izazvala “spotlight paniku”, bilo ga je najbolje pustiti par sati da to odradi na miru jer ništa drugo ne bi išlo bez zapinjanja.

Nijednu temperaturu nisam uspio natjerati preko 40ºC, uz oba ventilatora potpuno isključena. U sličnim uvjetima rada, stari MacBook Pro 2019 drži većinu temperatura oko 55-60ªC, uz ventilatore na brzini od oko 1200-1500 o/min. Pri tom iStat menus prijavljuje ukupnu potrošnju (pri potpuno napunjenoj bateriji) manju od 10 W (8, puno do 9, malo). MacBook Pro 2019 u sličnim uvjetima je na oko 25-26W.

Kao najzahtjevniji komad softvera kojeg imam na stroju, pokrenuo sam BIM model jedne osrednje poslovne zgrade na kojoj smo radili prošlih 2 godine. Na prethodnom stroju, taj je model bio toliko zahtjevan da apsolutno nisam mogao zadržati tečan rad uz sve popaljene layere. Morao sam pogasiti 2/3 da bi to nekako išlo. Ovaj stroj to gazi kao nosorog tratinčice po livadi. :-) 3D model zgrade s 1000+ layera, letim po njemu kako god hoću. Zaista - next level.

Ovako na prvu, nakon dva-tri dana korištenja, imam dojam da je ARM arhitektura (ili je stvar System-on-Chip koncepta?) puno bolje organizirana i spremna za multi-core i multi-thread rad i da je to bitna sastavnica ovakve obradne moći. Isti komad softvera u verziji za Intel sav teret tovari na jednu jezgru, a u ARM verziji se taj teret rasporedi na 4 jezgre.

Na temu softvera i raspoloživih resursa nemam više što pametno reći osim da je istina što su svi prije mene već primjetili. :-)

Od baterije nemam posebna očekivanja, ali već mi je MacBook Pro 2015 držao dovoljno dobro da gotovo nikad na terenu nisam morao tražiti utičnicu, s 2019 modelom nisam trebao baš nikad, tako da, ako ovaj ostane isto takav, eto, ja zadovoljan. :-)

Ali tipkovnica… eeee, tipkovnica… Napokon valja. Napokon. Tipke imaju kratak, ali jasno definiran hod, osjećaj pod prstima je točno kakav treba biti. I nema više onog go*neta od Touch Bara. Onog tko ga je izmislio trebalo bi nekako efikasno kazniti. Palo mi je na pamet više metoda, ali sve su, nažalost, protuzakonite… :-) Općenito, MacBook Pro 2019 imao je, kao, opet stari mehanizam tipaka, nije bilo crkavanja, ali tipke su loše, klimave, jako plitke, a elastičnost preslaba. Tipkaš u jednoj rečenici 6-7 puta isto slovo, 4-5 puta ga dobiješ, a jednom-dvaput - ne. Ovaj Mac ima tipkovnicu bolju od ikojeg Mac prijenosnika kojeg sam do sad probao (uključujući i kćerine Airove, i one stare plastične studentske MacBookove, i svašta još…).

Jako mi je dobro što su vratili MagSafe konektore za punjenje, a još je bolje što nisu ukinuli mogućnost punjenja i preko USB-C, tako da se na Dell Thunderbolt monitor i dalje spajam jednim kabelom.

Bilo je na forumu puno pitanja i nedoumica na temu Windows virtualke na Mx macovima (i s moje strane) pa evo, da podijelim svoja prva iskustva.

Najprije sam mislio da ću napustiti VirtualBox i prijeći na plaćeni VMWare Fusion jer VirtualBox nije prihvatio lopticu i nije još spreman za rad na ARM hostu. Međutim, po informacijama s neta, a i po Rustyjevom savjetu, krenuo sam s (opet besplatnim) UTM-om. Vjerojatno ima veze to što je kôd dobro optimiziran za ARM arhitekturu pa to tako dobro radi. Nema zamjerke što se tiče osnovnih funkcija. Nedostatak klikabilnih điđa i opcija (recimo to tako - asketski GUI) meni osobno nije minus. Eventualno plus. :-)

Windows 10 ili 11 za ARM arhitekturu nije trebalo buildati (kako me Rusty poplašio). Zgodna mala besplatna aplikacija CrystalFetch skine s neta gotov instalacijski ISO željene verzije (Windows 10 ili 11) za željenu arhitekturu (x64 ili ARM64) i jezik (hrvatski, engleski, ili koji god). Zainteresiranima preporučam detaljne i precizne upute na https://docs.getutm.app/guides/windows/

Samo korisničko iskustvo s Windows 11 je, za mene, pasioniranog mrzitelja Prozorsa, još od davne, davne, megapokradene i neupotrebljive verzije 3.0, preko “e, to je sad to” verzije Windows 98, pa “ne, pazi, bez za*ebancije, to je sad stvarno - TO” verzije Windows XP, pa… :-( - dakle, to je za mene jedno duševno i fizički bolno iskustvo. Duševno - jer - samo po sebi je jasno - to su Prozorsi. A fizički - jer duševnu bol kanaliziram kroz čelo kojim lupam u zid. :-) Ali, to je tema za neki drugi članak (kojeg neću napisati :D). Ovdje bih samo spomenuo jednu (od mnogih) dražesnu glupost, za one koji to ne znaju:

Na macOSu (dakle u hostu) imam podešeno scroll direction da NIJE “natural”, nego onaj starinski (kad po touchpadu vučem dva prsta prema dolje, tekst u prozoru ide prema gore). Na Windowsima 11 (dakle u guestu) se može scroll direction podešavati za touchpad koji je direktno spojen na Windowse (ovaj touchpad od MacBooka Windowsi ne vide kao touchpad, nego kao obični HID-compliant mouse), ali ne može za miša. Na mišu je u Windowsima 11 smjer pomicanja uvijek klasičan (non-natural). Samo što je tu očito neka kvaka s tim što se UTM oslanja na neku reinterpretaciju gesti s touchpada pa je MENI u MOJOJ VIRTUALKI onda pomicanje “natural”. I ne mogu ga postaviti da bude obratan bez nekog brljanja po Windows Registryju (ne mogu vjerovati da oni još uvijek nisu odustali od tog katastrofalnog koncepta registryja :blink: ). Kako bi ono rekli u Alanu Fordu - TIRU LIRU PIK POK… :-)

Rješenje s brljanjem po registryju također nije dalo rezultata, ali ispada da je problem rješiv kvačicom u općim podešenjima UTM-a “QEMU reverse scrolling”. Priznajem, za ovo nisu krivi Windowsi, evo, rekao sam to. :-)

No, dobro. Dosta rantanja. :-) Zaključak!

Je li stroj mraq? Je, stroj je mraq. Dva bitna nedostatka koja sam naveo (notch na vrhu ekrana i neradeći target disk mode) mene osobno jako živciraju, ali nisu dealbreaker.

Je li ga se isplatilo kupiti? Ako nam posao bude i dalje išao ovako dobro, a procjenjujem uštedu vremena od 5-10%, kad dodam to što smo dio plaćene cijene uštedjeli od poreza kojeg bi inače platili, da, svakako ga se isplatilo kupiti. :-)

A što bih da nemam novca za kupiti takav stroj? Pa ništa, radio bih i dalje na onom starom, a sin bi se strpio još godinu dana. :-)

Kako god bilo, svi dosadašnji Macovi koje koristimo za posao i ja, i moje kolegice i kolege - imaju funkcionalan životni vijek od 8 do 10 godina (Mac Pro strojevi i bitno dulje). Od ovog očekujem isto toliko. U tom kontekstu, cijena koja je plaćena nije ni približno tako visoka kako se može činiti na prvi pogled.