Ne znam koliko vas koristi optički audio izlaz na Macu da ga spojite na kućno ili studijsko pojačalo, ali Apple je u nekom trenu opće "modernizacije" i prelaska na razne streaming i Bluetooth solucije, počeo štedjeti na tome i više ne nudi optički audio izlaz na Macovima.

Zadnji "prijelazni" stroj je bio Mac Pro 6,1 Valjak koji je imao kombinirani audio konektor koji je prije svega bio analogni audio, ali uz SPDIF adapter se na njega mogao spojiti i TOSLINK kabel. Isto rješenje se koristilo na mnogim MacBook Pro serijama. Cijena tog adaptera je 2-3 eura na AliExpressu, pa nije problem.

No, već idući Mac Pro 7,1 više nema optički izlaz i meni je zbog toga jako žao jer je to bilo kvalitetno, heavy-duty rješenje koje je super pouzdano radilo i nudilo vrhunski zvuk. Naime, tim putem se tako koristi eksterni DAC u skupom pojačalu, a ne onaj interni od Maca, koji, istina, nije loš, ali ne može se uspoređivati s onim u pojačalima od par tisuća eura gdje se na to posebno pazi na audiofilskoj razini.

I sada dolazimo do toga na koji način digitalni audio s Maca provesti do optike na pojačalu. Solucija ima od 20 do 1.000 € (neka multiport rješenja za studijsko korištenje), ali kako ja vidim stvar, to je vrlo bazičan komad elektronike koji binarni niz konvertira iz električnih u optičke impulse i nema tu nekog prostora za veliku filozofiju, nula na kraju toga mora biti - nula, a jedinica - jedinica.

Našao sam par rješenja, ali me zanima imamo li nekoga ovdje tko već nešto koristi, pa možda ima preporuku?

Naravno, kada u konačnici odaberem i kupim rješenje, svakako ću javiti kako radi!

A iskoristiti AirPort Express?
Ima opticki izlaz, a kabelom ga se spoji s kompom.

jura22 kaže:


Haha, svaka ti čast kako si se to sjetio!

To sam potpuno zaboravio kao mogućnost! Imao sam dva AirPort Expressa, ostali su mi iz bivšeg prostora, nisam znao što s njima i na kraju sam ih prodao. To bi bila zgodna all-Apple solucija.

Za sada sam našao dobar i povoljan konverter na Amazonu koji nije skup i čini se kao čisto rješenje:

www.amazon.de/-/en/gp/product/B09QFYNB7Y

Zanimljivo, nema ga na AliExpressu ili Temuu, niti neki klon, samo ili skuplja i kompleksnija rješenja - ili neka skrpana rješenja koja izgledaju kao da su kućna radinost.

Javim!

U međuvremenu, frend audiofil, našao mi je dobar tekst o tome kako to sve funkcionira "ispod haube", pa koga zanima:

"S/PDIF combines clock data with the audio data. The converters generate a clock signal.
The computer tells your USB converter the format it will use e.g. 48kHz 24bit PCM data. The USB endpoint replies it wants to receive the data isochronously timed to its own 24.567MHz clock.

It takes this data splits it into blocks, which are split into frames, and then split into 192 sub-frames. Each subframe has a preamble attached at the front, 24bits of data, a validity bit, a user bit, a channel bit, and a parity bit attached to it. These subframes are then bi-phase mark encoded with the clock source which looks like this markdingst.blogspot.com/2015/12/manchest...phase-mark-code.html and then whisked away down the wire.

The receiving device then decodes the bi-phase mark code to extract both the clock and the data. It goes through the data looking for the "B" Preamble indicating the start of the block and then starts decoding each of the subframes. Every 192 subframes it combines all the user bits, channel bits, validity bits, and parity bits, and then uses that data to figure out what to do with the data it just received since that data tells the receiver what format, sample rate, bit detph, etc the data has.

But ultimately, the data itself under all this protocol nonsense is still just PCM data, chopped up, rearranged, reassembled, sent with additional bits of information, but critically should never be converted into anything else, still completely original when it gets spat out the other end."

Realno, zagriženi audiofili izbjegavaju optiku i idu na koaksijalno rješenje (zbog robusnosti, veće dužine kabela i imuni su na prašinu).
Ovo je za veliku raspravu kao i neka druga rješenja (recimo Bi-wiring)

Zagriženi audiofili ne slušaju glazbu sa računala. Osobno nism audiofil, ali spadam u kategoriju "diskofila", onaj koji skuplja vinile i CD-e, pa sve skupa "ripam" na Mac, tamo uređujem i skladištim.

Original ploče i CD-i koje izripam se uglavnom pospreme i više se ne slušaju. Držim ih kao kolekcionarsku vrijednost.

Ali nekako moraš spojiti s pojačalom.
Neki vole audio visoke rezolucije i više kanala.
Meni je stereo sasvim OK, ali ne MP3 koji ima mali bitrate.

PS.
Drago mi je da sam nekome digao živac s kabelima.

jura22 kaže:


Audiofilija je danas puna "snake oil" gluposti, pa se tako može naći i pozlaćene USB kabele kao da postoje zlatne nule i zlatne jedinice.

I koaksijal i optika daju jednak rezultat na kraju, ali meni je draža optika jer je "čisto" binarno rješenje bez ikakve mogućnosti degradacije, a pogotovo je ključno što mi Mac to ima serijski, pa nema prčkanja.

drpongrac23 kaže:


Ne bih se složio, druga su vremena danas, audiofila ima raznih vrsta, imam ih mnogo u mom užem krugu i jako su različiti. Da, postoje oni koji su čista klasika - gramofon, cijevno pojačalo i stereo zvučnici, ali takvih je danas sve manje.

Onda ih ima dosta koji su čisto bazirani na CD-ima, evo jedan moj je kupio polovni(!) CD player za 18.000 €. Čini se strašno, ali kako mu cijeli sustav teži 50.000 € to je još uravnotežena cijena. Ne bih ulazio u smisao toga, ali njega to jako veseli i u tom smislu podržavam njegov entuzijazam.

No, velika većina audiofila u mom krugu za izvor glazbe ima Mac, često uz neki bolji eksterni DAC. Osobno imam solidnu CD kolekciju, ali to se svodi na ripanje u lossless format i onda se stvari vrte preko optike s Maca. Gramofonske ploče sam poklonio audiofilu koji sluša samo ploče, a neke legendarne držim kao dekoraciju na zidu. Mac je odličan i vrlo praktičan kao izvor.