06.04.2004 | 15:25
Tu se polazi osobina tiskarskog stroja (metoda rada stroja, papir, koristene tiskarske boje) pa se ide unazad preko osvjetljiva�a, pisa�a probnih otisaka do monitora.
Da pojednostavnimo i prevedemo na Hrvatski, kalibracija je prica koja danas tice mozda 1% svih korisnika racunala, koji imaju tu nesrecu da se bave dizajnom i pripremom grafickih materijala za tisak. (Cak su i web dizajneri uvelike postedjeni te tlake).
Evo jednog recepta koji bi te morao zadovoljiti u vecini potreba, ako ne zelis izgubiti par mjeseci na teoretiziranju i tisuce kuna kupovanju skupih sustava koje je osebujnim akademskim stilom i opsirnoscu opisao kolega Nenad.
Buduci da razlicite aplikacije razlicito tretiraju boje i razlicito ih prikazuju (pogledaj samo prikaz jedne te iste boje u Illustratoru, Photoshopu i Freehandu, pa ces vidjeti da FreeHand nema veze sa stvarnoscu), ne trebas puno vremena tratiti na gordijske cvorove i nagadjanja sto ne valja -- za referencu uzmi Photoshop i ono sto ti on prikaze.
No prije toga, pitaj tiskaru, s kojom ces vec raditi, koji kolor profil u Photoshopu najbolje odgovara njenom radu, pa ga fino namjesti kao stalni i primjeni na svim materijalima koji ulaze i izlaze iz Photoshopa. Kad vidis otiskani materijal, vidjet ces odgovara li prikaz na ekranu onome sto si dobio u tisku. Ne ocekuj nikad savrsentvo.
Kad koristis neku drugu aplikaciju za konacni dizajn, recimo InDesign, spremi jednu stranicu svog uratka u EPS format i ucitaj u Photoshop -- ako je prikaz u Photoshopu uskladjen sa zahtjevima tiskare, vidjet ces svoj uradak onako kako bi trebao izgledati u tisku. Takodjer, mozes uradak spremiti i u PDF datoteku -- buduci da PDF sacuvava kolor profile i prikazuje ih ispravno, ono sto vidis na ekranu bit ce ekvivalentno onom sto vidis u Photoshopu. (Na PCu ovo nekad ne mora biti tocno).
Takodjer, koristi za referencu mapu s bojama koju je otiskala tiskara s kojom radis -- Pantone sustav, iako "univerzalan", presavrsen je ipak za veliku vecinu tiskara. Ali Pantone nije ni dostatan nekada - recimo, Pantone je trenutno vazeci za 175 lpi kolor tisak (svjetski prosjek), no tiskara s kojom radim tiska materijal u 300 lpi (HD tisak). Za moj rad rabim prilagodjenu mapu s bojama koje su otiskane upravo u 300 lpi.
Zasto je ovo vazno? Otiskane u 300lpi, boje se mijenjaju vise (u odnosu na standardnu Pantone referencu) negoli ako se tiskaju u 150 lpi, velicinu i kakvocu koju mozes ocekivati u vecine Hrvatskih tiskara. 300 lpi donosi novu zivost u koloru i novo bogatstvo detalja, pa stoga trebas imati posebne mape.
Dakle, uvijek pitaj mapu s otiskanim uzorcima i na osnovu toga izaberi boje u svom dizajnu, jer ces znati unaprijed kako ce biti otiskane. Takodjer i tu budii spreman na bar 5% varijacije -- dobavljac boje nije uvijek isti, papir takodjer, strojar u tiskari slavio jer je dobio unuka i sl.
Pokusaj nabaviti mape otiskane na razlicitim papirima (recimo, na obicnom jeftinom offset papiru i na sjajnom, skupljem papiru), pa zatim mape plastificirane sjanim te mat finisem. Vidjet ces da boje na svakom od njih razlicito izgledaju, iako su na ekranu uvijek iste. Drzi tu kolekciju mapa i pokazuj je svojim klijentima, tako da ljudi unaprijed znaju sto ce dobiti ako odaberu odredjeni papir ili plastifikaciju (i tako odmah srezes sva moguca negodovanja i primjedbe koje u pravilu zapljuste odmah poslije prve otiskane stranice
Ako ces se baviti necim drugim, onda zaboravi na sve i namjesti prikaz (kontrast/svjetlocu) tako da ti ne smeta ocima dok radis -- i Bog te veselio!