07.01.2011 | 21:36
Iako jest duhovito, još je više kratkovidno. Ekologija se uopće ne bavi štetnošću olovnih para po zdravlje čovjeka (gdje je šteta neposredna i očituje se neminovno te skraćuje život izloženog pojedinca za barem dvostruko).
Neodgovornost korištenja teških metala (olova, žive, volframa, mangana, nikla, kroma...) tamo gdje oni nisu potrebni uvelike povećava akumulaciju tih istih teških metala u vodi. Kako? Jednostavno. Teški metali su kemijski inertni. Ne oksidiraju, ne vežu se ni u kakve soli, itd. Ostaju u svom elementarnom obliku. U prirodi se oni u svom elementarnom obliku nalaze u tragovima (koncentracija manja od 1:1.000.000) a djelovanjem čovjeka (najprije rudarenjem, onda industrijskom preradom, onda nekontroliranim odlaganjem otpada) ova se koncentracija poveća od 1.000 do 20.000 puta. Što se događa? Proizvod (svaki) prije ili kasnije završi kao otpad. Otpad, ako nije razvrstan i recikliran, završi na hrpi sa svim drugim mogućim smećem. Po toj hrpi mjesecima, godinama, desetljećima pada kiša. Ta voda na različite tvari različito djeluje, a teške metale ispire i odnosi, zrno po zrno, molekulu po molekulu, u potoke, rijeke, jezera i mora. Tamo se skupljaju na dnu, odakle ih apsorbiraju vodene biljke, odakle završe u ribama kojima se talože najprije u kostima, a onda i u mesu. Te ribe pojedu ljudi, a njihove kosti nakon obrade u kafilerijama pojedu svinje, pilići i ostala živina koju opet pojedu ljudi. Da vegetarijanci ne bi mislili da će oni bolje proći, i polja se navodnjavaju iz rijeka i jezera, tako da se teški metali talože, mahom u plodovima povrtnih kultura, ali i u korjenju. Najviše u mrkvi, peršunu, celeru, rajčici, paprici, tikvicama, patlidžanima, lubenicama... To je spor, ali neumoljiv proces. Mi smo kao djeca vjerojatno imali sreću da dobar dio djetinjstva proživimo u vremenu u kojem naš neposredan zavičaj još nije bio bitno zatrovan pa zato vjerojatno sad i ne uočavamo neke masovne posljedice. Naša djeca nisu te sreće. Tako da ćemo vjerojatno u našoj starosti na našoj vlastitoj djeci imati prilike vidjeti posljedice desetljećima dugog taloženja teških metala u ljudskoj jetri i kostima.
U načelu se slažem s tim da bogati zapad sad prodaje pamet i maglu pod mašnom ekologije onima koji su orali na volove dok je zapad trovao planetu nesmiljeno. Ali to nas ne lišava sudbinske odgovornosti za ovaj tu, naš, neposredan okoliš.
Sorry na OT. Na ovakve sam teme uvijek (pre)osjetljiv.