08.06.2005 | 17:57
Samo dvije godine nakon što je Jabučnjak pokrenut, on izgleda kao da je tu oduvijek. ne čudi me što ga mnogi doživljavaju upravo tako.
Međutim, prije Jabučnjaka, prije weba, prije useneta, prije internetskog e-maila, postojali su BBS-ovi. Mnoge ovdašnje veterane poznajem upravo s BBS-ova.
Ono što ovdje zovemo \"forum\", a na usenetu \"grupe\", na BBS-u su bile \"konferencije\". Raspravljalo se također o raznim temama, kako tehničkim, tako i onima s područja slobodnoga vremena, ili ako hoćete, zabave.
Bulletin Board Sistemi omogućili su da još prije devedesetih s nekim ljudima budem u dnevnoj vezi. da likove iz cyberprostora upoznam kao karaktere samo i jedino na osnovi onoga što javno pišu - i kako reagiraju na napisano. A sve to uz pomoć modema brzine od 300 bita u sekundi. Kad je brzina porasla na 9600 (što je fizička granica akustičnog prijenosa telefonskom linijom), mislili smo da smo uhvatili Boga za bradu.
BBS-ovi su u osnovi bila računala koja su tjerala BBS-erski softver, a sysopi su na njima brinuli o tome da se u zadano vrijeme paketi s porukama razmjenjuju s BBS-om koji im je u strukturi mreže bio određen kao veza.
Ne morate sumnjati kako su Davor i Riba bili co-sysopi BBS-a koji se zvao TvRi (tko je ono bio treći?). Sistem razmjene među BBS-ima zvao se Fido, a mreže od tim sistemom Fidonet mreže. Lik koji je 1984. godine izmislio koncept Fidoneta slikoviti cyberpunker Tom Jennings, priča za sebe.
Konferencije su imale svoje zvijezde, ali i identificirane partybreakere. Upravo na BBS-ovima su nastali emoticoni, smajliji, ASCII ikone kojima si naglašavao da ti je nešto smiješno, da te nešto ljuti, da ono što si napisao treba shvatiti sa zrncem ironije.
BBS-ovi su imali i razmjenu datoteka, elektroničku poštu... ali su konferencije na neki način bile - zajednica. Konferencije su bile moderirane, a partibrejkeri koji se nisu pridržavali pravila bivali bi bez milosti izbacivani na određeno vrijeme. Likovi su se znali sljubiti, ali i posvađati do smrti, izvrijeđati - i ne pojaviti se više nikad. Bilo je uvjerljivih patoloških lažaca, a možete zamisliti koji je to bio događaj kad su takvoga provalili...
U neko vrijeme kad se pojavio web i usenet raspravljal se i o budućnosti BBS-a.
Ja sam BBS opisao kao ugodno kvartovsko ćaskanje s poznatima, dok je usenet zapravo - uz svu svoju liberalnost - bio kakofonija sličnija čekaonici na presjedanje Frankfurtskog aerodroma.
Kim Zetter napisao je danas u Wiredu reportažu o Jasonu Scottu, liku koji je snimio 5,5 satni film \"BBS, the Documentary\", od 1998. godine (dakle u posljednji trenutak) počeo skupljati raznu dokumentaciju o BBS-ovima. Samo imena BBS-ova prikupio više od 100.000 iz cijeloga svijeta!
Dio sentimenta, pa i netiquette (bacite pogled u Wikipediju da vidite što to znači)
koji se još osjećaju u nekih s kojima se ovdje viđamo potječu izravno od navika iz BBS-a.
Uostalom, pročitajte članak, neobično je iscrpan a ima i linkove:
www.wired.com/news/culture/0,1284,67776,00.html?tw=rss.TOP