15.04.2009 | 14:01
Moj workflow je, generalno, sljedeći: kad naletim na informaciju da postoji neki alat koji zvuči potencijalno korisno, nabavim literaturu i proučim je (RTFM!). To mi pojasni čemu alat zapravo služi odnosno što može napraviti. Onda sve to (alat i literaturu) ne diram dok ne naletim na konkretan problem i dok mi se ne upali lampica da se taj konkretan problem može riješiti s alatom s kojim sam (površno) upoznat. Naravno, u međuvremenu mi izvjetri dobar dio pročitanog, ali "indexi" ostanu.
Pa, kad zatreba, knjigu u ruke, lociram elemente rješenja, proguglam za primjerima kako bih preskočio trial&error dio i fokusiram se na rješenje. Obično upali. Nuspojava tog workflowa je da vrlo malo informacija držim "u glavi" pa tako, primjerice, nakon par tjedana nebavljenja AppleScriptom, zaboravim i na "display dialog" ili ga brkam s alertom ako sam neposredno prije toga koristio JavaScript.
Drugim riječima, potrebno mi je uvijek iznova "zagrijavanje" kad switcham s projekta na projekt ako pritom koristim različite alate. Ali vrijeme zagrijavanja je više nego prihvatljivo, pogotovo u odnosu na benefite takvog workflowa (prvenstveno poznavajne "šire slike" raspoloživih alata i tehnologija, općenito). Čak i kad je vrijeme kritično, imam u glavi, među indexima, dovoljno informacija da mogu posao smisleno delegirati nekome tko je u tome "in".