Svakodnevno me bombardiraju vijestima kako se gradjani BiH masovno iseljavaju. Procijenjeni tempo je da drzava gubi 70-100 tisuca ljudi godisnje. Sto je realno ogromna cifra za drzavu koja nema niti 3 miliona stanovnika sve skupa.

Da li je to samo slucaj u BiH? Odlazi li gradjani Hrvatske? Slovenije? Srbije?

Jel to zavladao neki trend gdje su ljudi sve manje vezani za "rodni kraj i zavicaj" ili je u BiH situacija toliko losa da ljudi bjeze glavom bez obzira?

I za vrijeme YU se islo raditi vani, nije to nama nista novo ni nepoznato. Ali sada odlaze cijele obitelji. Odlaze da se ne vrate.

Mislim da je Hrvatska svoj veliki val "odradila" u nekoliko godina nakon pristupanja EU.
Neki brzinski iskopani podaci govore da je od 2013. do 2016. u Njemačku, Austriju i Irsku otišlo cca 200.000 Hrvata. To ti je negdje taj prosjek od 70.000 ljudi godišnje.
Rekao bih da ljudi odlaze djelimično općenito zbog posla, a djelimično zbog boljih radnih uvjeta (veća plaća za isti posao).

Imao sam frenda koji je sa ženom i troje djece otišao u Irsku jer ih ovdje nije mogao prehranjivati. Nakon par godina je tamo umro od srčanog udara. Ja'b reko da je umro od tuge.
Mene je spopala tuga kad sam u to doba putovao kroz Slavoniju, pa sam vidio koliko kuća je napušteno i na prodaju. Ono, baš bijela kuga poharala.

Trend je uglavnom vidljiv u ruralnim sredinama. Sela propadaju. Neki se ljudi za 20-30-40 godina neće imati kamo ni vratiti, čak i ako planiraju.

Nakon sto sam 20 godina slusao price i nadao se da ce biti bolje ja sam digao kofere kada sam izracunao da ako pocekam jos 20 onda cu vjerojatno kopati po kontejnerima u mirovini. Lijepo je doma, ali ne raditi nego otici u mirovinu nakon sto si radio negdje drugdje.

Slicna situacija i u Srbiji, ako ne i gora.
Male plate, partijsko zaposljavanje podobnih, neizvesna buducnost...
Procene su da mozda 70.000 ljudi godisnje ode. Doslo se dotle da nema vozaca autobusa za gradski saobracaj, recimo.

Otiš'o je svak ko valja ako je vjerovat Antoniju Pušiću.

Ne mislim da je situacija toliko loša u HR po pitanju količine novca koja se može zaraditi, ljudi odlaze zbog političke klime i nepotizma i činjenice da uglavnom ako imaš svoj biznis i posluješ na domaćem tržištu lovu ili čekaš mjesecima ili kompenziraš ili si podoban pa dobivaš javne natječaje na provizije za koje te malo tko i ako pita kako su odrađeni i po kojoj cijeni.

Oni koji rade za strance u HR žive bolje, no odlaze upravo oni iz ruralnih sredina i oni sa srednjim zanatskim školama koji posla "u maloj privredi" nemaju ili ih se ne može adekvatno platiti jer se vlasnici ne mogu naplatiti.

Iz navedenih razloga fali majstora u građevini koji su po Njemačkoj, Austriji... fali i mladih inžinjera jer ionako su to terenski poslovi a nisi lud radit za hrvatsku plaću i dnevnicu posao vani, ako isto to možeš radit za stranca i za veću plaću.

Sjećam se kad je moj stari odlučio otići. Zadnji "domaći" teren 1996. - bušotina u Albaniji, coop s Amerima. On, "stara kuka" i još jedan mladi inžinjer idu spašavat stvar i domaći obraz, uštedit par milijuna troška. Skratili su predviđeno vrijeme radova sa 53 na 35 dana. Ukupno bili 22 dana. I za to dobili dnevnice od 6$ po danu. Ameri u istom svojstvu su imali 580, za isti posao.

Obojica su samo promijenili čizme i kombinezone i šljemove i nastavili radit isti posao po svijetu za daleko veću lovu. Jedan je danas umirovljen, drugi je team leader i problem solver jer si je složio ekipu sebi sličnih i sad konzultira.

Ima ih i koji su se vratili i rade doma ali ti su i zaradili pa im odgovara uredski posao od 7-15 u mastodontu gdje ih se samo pita za mišljenje, no od tih plaća "ne žive". Vratili su se s iskustvom i znanjem. No to su mlađi i oni kojima i žene rade za neke strane korporacije ili banke. Uglavnom i njima je dosta pomalo... mentaliteta u kojem im klinci idu u škole, okruženja u kojem si sa 1000 EUR netto plaće - bogat iako ista ne pokriva životne troškove.


I veliš, tu sam? Jesam. Jer ako svi odemo, tko će ostati? Bio sam... vidio... i znam cijenu toga. Mogu je platiti ali ne želim, jer još uvijek zaradim tu više nego trošim, a utvaram si da mic po mic mijenjam nešto.

Dovoljno mlad da mogu sa svakim i dovoljno lud da znam sa svakakvim.

Odlaze ljudi iz Hrvatske. Ali i vraćaju se. Taj fenomen su prošle sve zemlje. To je strašan problem, mi ovo ljeto nismo imali ljudi s kojima raditi. Uvozili smo radnu snagu iz regiona. Sreća pa nema jezičnih barijera pa se donekle i može. Administracija i bez perspektivnost su teški ko olovo, i dok god se to ne promjeni, bježat će ljudi.
Mi im s ovim troškovima na OD ne možemo ponuditi veću plaću.

ovo je jednostavno pitanje sa jako kompliciranim odgovorom.

recimo moja obitelj je sva u privatnim poslovima...

stari je orije koji dan dobio nekakvu nagradu za 3 godine uspijesnog poslovanja nesto A+, uredan platisa, ne kasni sa davanjima i sl. Ima 15 ljudi i stalno nesto kupujei ulaze u firmu.

no opet ima i nekakvih nedostataka. no to sad nije bitno.

ovo je firma

no ja sam 2011 jednostavno odlucio otici za AFG, jer je situacija u Brodu kao i u svakoj periferiji... stranacko zaposljavanje i slicni problemi, ali je i problem sto je u Brodu Duro velika firma i znaci ako nisi zavarivac, trgovac il vozac ti tu nemas jednostavno sta raditi. Informatika se svodila na Qbasic i prodaju programa pumpama za gorivo (privatnima) i malim trgovinama sto je sa fiksalizacijom stalo.

Kada sam se vratio iz AFG, 2014 cekao sam posao u NATO, no to se razvuklo, i ja sam opet otisao za Njemacku. Gdje sam dovukao i obitelj. Sad smo ovdje zajedno 4tu godinu.

No da budem iskren od kad sam se preselio u Hamburg, Njemacka mi se popela na vrh k.

Znaci placa je bolja i standard zivota.... odnosno uvijeti zivota, ali sam zivot nije.

I da budem iskren kako u Brodu imam stan i gdje bit u narednih 10 godina se ne vidim u njemackoj. jer sam svoj maksimum vec postigao. Nemam poznanstava da otvaram nekakvu firmu i ganjam poslove. znaci svaki dan mogu ujutro ici na posao i u 17:00 se vracat kuci. No ja za to nisam.

Da sam iz neke vece sredine Split, Zagreb i okolica moj bi povratak vjerovatno bio i brzi.

tino1 kaže:



Sto se tice zaposljavanja iz regiona...

U njemackoj je sada jako popularno da su sve freelanceri, znaci nemas pravo na godisnji, bolovanje nista... sve u tvojoj firmi. al radis po normama i standardima druge odnosno gdje radis.

A tako ide i u hrvatskoj.

no sasvim je jedno zaposlit kuhara iz Srbije zato sto ga nema u hrvatskoj i onda mu recimo dat placu kakva je u u hrvatskoj, problem je sto su hrvatske firme pocele dovodit radnike i placat ih u bescijenje i rusit cijenu rada dok sa druge strane identicnu radnu snagu imaju i u svojoj drzavi.


U njemackoj su izbjeglice i balkanci rijesili problem rada za 10 € po satu, te poslove njemci uglavnom ne rade... odnosno njemac se bez 2500€ brutt nece dici iz kreveta. posto je 1600€ netto dobit socialne pomoci jer ju zna izganjat...
znaci to kako u njemackoj fali radne snage nije istina, vec fali radne snage za onoe poslove koje nece njemci da rade...

odoh se spremat za posao.

U RH imaš istu stvar, pogotovo u javnom sektoru. Za slabo plaćene poslove angažiraš agencijske radnike koji su ti jeftiniji nego da ih zaposliš kod sebe zbog davanja i prava iz kolektivnih... i to možeš sa čistačicama, praljama, pomoćnim radnicima... ali ne ide isto to sa ljudima koji ti trebaju na projektima dugoročno. Problem je što nemaš takvih projekata puno.

Nema dovoljno kuhara u javnom sektoru (tipa bolnice, vrtići) jer recimo kuhar u sezoni u javnom sektoru ima smještaj i 1000 EUR plaće za 12 sati rada dnevno 6 dana u tjednu, a u realnom sektoru (doma ili vani, Slavoncu je isto ako nije u Slavoniji) isti takav može zaradit x2 u boljem smještaju i uz manje skuhanih obroka dnevno i sa sposobnijim timom.

Daddo kaže:


da to se iz HR prenosi u njemackoj na velike firme.

ovdje ima jako puno firmi sa 200+ zaposlenih, a i 2000+ zaposlenih, pa je jako puno uhljeba. Ljudi koji ne rade da dobiju placu jer im netko drugi od tima odraduje posao.
a taj outsourcing ce nam svima doci glave. Njemacka jos recimo brani Indijcima da dodu u velikom broju inace bi ih ovdje u tjedan bilo 100 miliona. I drugi bi bili svi bez posla.
Ja racim za TATU indijsku firmu. Indijci nikako ne mogu svatiti da se u njemackoj po zakonu ne moze raditi vise od 220 sati sa prekovremenim. Oni bi spavali na poslu i da pisu 400 sati svaki mjesec. Tako je bilo i u AFG, tam ose radilo svaki dan sluzbeno po 12 sati, znaci 336 sati mjesecno. Pa su opet Indijci imali dodatnih 20-30 sati prekovremenog... mene je uvijek zanimalo kada spavaju.

No sve je to u sluzbi krupnog kapitala.

A to je sve kapitalizam za to smo se borili, a to ce nam i glave doci.

Nisu Hrvati jedini koji iseljavaju. Gotovo sve drzave EU imaju taj problem.
Caka je sto one bogate mogu kupiti radnu snagu a mi si to ne mozemo priustiti.
Norvezani sele u USA, Kanadjani isto.
Vidim na gradilistima Nepalce.

jura22 kaže:


masa radnika koja ide iz jedne drzave u drugu, u toj drugoj drzavi nema bas nekakve super uvijete rada i zivota. Problem je sto im je i to bolje nego sto imaju kuci... pa im je onda sve ok.

no ni u Bugarskoj a ni Hrvatskoj ne dolazimo svi iz istih uvijeta, a niti kuca.

ako je netko u nekakvoj trosnoj kuci, i mora kupovat nesto u hr il placat najam onda ce on otic ili u drugi grad il drugu drzavu gdje mu je bolje.

Ja se ne mogu opet otet dojmu da nam je sve bolje drugdje nego kuci, odnosno uvijeti rada i za posao kuci su nam katastrofa pa nam je vani sve prihvatljivo.

Jbg veliki je pomak kad placu dobijes na vrijeme. No i vani ako radis za strance ima svakakvih gluposti i problema, samo sto se ljudi ne znaju snaci.. i trazit pomoc

Ne znam da li je itko to napisao iznad. Ako jest, isprika na ponavljanju priče.
Naravno da iseljavanje i dalje traje.
Ne bi Plenković nudio sada 200 000 kuna ljudima iz EU (taj dio mi je "ćiu ćiu, tup" - kaj hrvatski državljani u ostatku svijeta "smrde"? ) da se vrate doma.
Tepe nas bijela kuga.
Navodno da će ovaj popis stanovništva, koji ne mogu završiti jer nema ljudi koji bi popisali kuće (dobrovoljaca da rade za tu cifru) - otkriti ili da nas je manje od 4 milijuna, ili da nas je tipa četiri milje i 40 tisuća...
A ljudi koji žive vani - pa i ovi koji ne rade u državama EU, odgovaraju da bi za tu lovu došli doma - na godišnji...
Ljudi kada vide vani uređenje onda ne podnose ovaj smrdljivi klijentelizam i birokraciju.
Pa jedina smo država u povijesti EU koja će morati vratiti pare dobivene za potres.
Jer u godini dana nismo napravili ništa.
Još ova somina od ministra priča da - eto, malo se odužilo, ali on se ne miješa u struku i "struku" uvijek treba pustiti da radi na miru...
Pa je struka sjebala jedan model kuće u Baniji i Glini.
Tako da više ne nude klasičnu i modernu, već samo klasičnu.
Naime, "struka" je odredila da zidovi unutar moderne kuće budu debeli - 19 cm.
Cigla ima 20 cm - eto koje oni tipove angažiraju.
A majstora za odraditi posao, ali u pravom smislu tih riječi: MAJSTOR SVOG ZANATA - nema.
Od radnika, pomoćnih radnika, nadzornika, projektanata - svih skupa.
NEMA.
Otišli ljudi graditi vani za pare za koje mogu živjeti kao - ljudi.
Što ne sprečava mudre i dovitljive Hrvate koji su namirisali EU parice da nakon potresa za 10 kuna otvore 100 građevinskih tvrtki u kojima su zaposleni Lolek i Bolek što se znanja o radu na baušteli tiče.
Pa i ljudi koji su si sami financirali obnovu kuća imaju problema sa istima koje nisu stare niti godinu dana.
Prestrašno.
I kak da ne odseliš?
Žičara u Zagrebu već godinu dana ne radi jer je prebučna.
Navodno da su Austrijanci kada su vidjeli gdje se gradi odmah rekli da se mora ići na tihu varijantu, ali je netko reko - ma zajebi ti to daj ti nama kao u Alpama...
Samo kaj su ono skijališta udaljena od svega i žičare tamo smiju bučiti više od 55 decibela, ova ne bi smjela.
Pa sada, kada već počinje hrđati od neupotrebe - pokušavaju prenamjeniti žičaru u prometno sredstvo i na najbučnije i najbliže mjesto naseljenom području staviti bukobrane - paf još milijunčić gore...
A 3000 km vodovodnih cijevi koje puštaju 50 posto vode i u danu puknu 20 puta?
EU norma je 15% curenja maksimum.
Tomašević je sada najavio projekt obnove vodoopskrbne mreže Zagreba - ali to je poduhvat koji se radi u tri mandata valjda i košta jako puno.
Nije stvar samo izmjeniti cijevi.
Sustav nam je prastar.
Ako je tako u glavnom gradu, uopće ne želim pomisliti kako je u drugim gradovima, gradićima, mjestima...
EDIT:
I onda kao šlag na torti imamo Plenkovića koji svakim danom s onim luđačkim pogledom sve više podsjeća na Tuđmana, samo fali da ga stepe infarkt i da mu se oduzme prava strana tijela pa da mu se usna zakrivi kao i Franji pa da i on počne pričati i žutim i zelenim vragovima, jer već negira očite stvari poput krađe i otimačine koju mu stranka tolerira da jedan OLAF mora intervenirati.
A s druge strane imamo Milanovića koji je otiš'o toliko lijevo da je napravio puni krug pa je sada desno i sere takve stvari da se pitaš jeli pijan, drogiran, ili puko ili sve navedeno?
Sorry ljudi.
Morao sam se malo izventilirati.

Kloba kaže:



ne mogu da ne spomenem iz druge teme kad smo razgovarali i ja sam naposao da su "strucnjaci u HR arhitekti i inzenjer" sramota, pa se mislim smayoo nasao uvrijeden. Al to je istina.

rekao sam i tada da smo imali 100 puta problema radi nadzornoga inzenjera koji nesto tvrdi a nije izasao na lice mjesta da nesto potvrdi... il slicno.

A i sam sam bio jednom na razgovoru za posao IT sistemska administracija u Slavonskom Brodu, sad je ta firma pobjegla u Bosnu nakon 5 godina jer je trebala pocet placat davanja i poreze... mislim da se zvala Boxmark.

Necu zaboravit nikad to, prodem ja test engleskoga i onda padnem IT test kojeg sam pisao rukom. kako se odreduju IP adrese i ne znam ni ja sta vise sve.

Kaze taj lik meni (valjda je bio sef ITa u toj firmi) onako zagrebacki "znate pa kak vi to ne znate mi smo jedna ozbiljna firma koja ima 3000 zaposlenih". Reko prijatelju mi u Shindandu Afganistan dobivali 2000 stranica teksta i uputa sa slikama kako i sta da napravimo da bi IT funkcionirao u "Afghanistanu" preko satelita, a firma gdje sam ja radio je tada imala preko 50 000 zaposlenih. (trenutno cekam posao za NATO prosao sva moguca testiranja po 3 puta)

A to sto ti mislis da ja moram znat iz glave ne moram jer kad nesto radis uglavnom moras sljedit ono sto je odredeno od druge strane, a ostatak ti pise na monitoru.
A da ja sad moram znat dal je bolje koristit raid 5 il raid 6, to je nemoguce... i sve to za placu od 2800 kn. sjecam se ko sad.

Smije se nama jedna cura koja je dosla sa njim iz kadrovske da odradi sa nama svima te razgovore.
Bas bi sad volio vidit gdje je tal lik, i sta je on nakon 7 godina sa svojim IT znanjem postigao. ja jako dobro znam gdje sam ja.
Al opet ne mogu ni reci da svi koji smo otisli van nesto znamo, kad razgovaram sa "nasim" auto mehanicarima svi mijenjaju krila avionima i motore na raketama za mars, a kad treba nesto na autu napravit onda dode do toga da on ne zna nista vise od ulja promijenit. Ima nas i van isvakakvih

E.
To je to.
Majstori sa diplomom koji čitaju BUG.
Takvog smo i mi imali kao šefa IT odjela u Večernjem listu.
A SAV posao su nam odrađivali dečki sa SSS-om i imali su IT Večernjaka u malom prstu svaki od njih.
Ali ne, ovaj je osim faksa imao i Windows čitabu i to mu je bilo dovoljno da stavi tablicu sa imenom na stol, postane šef Odjela i počne - ne raditi ništa.
Svaka čast ljudima poput Smayee.
No ipak smo se ovakvih trutova svi nagledali u Hrvatistanu u svim sferama poslovnog života.

Najveci motivator u zivotu je nuzda. Kada nisam imao nista za 15 min sam donio odluku i otisao u pustinju na drugom kraju svijeta. I neka sam.

Zvucat ce ruzno, ali ja u neku ruku danas zavidim ljudima kojima je situacija doma losa. Silom prilika oni imaju super booster da se ispale vani i pobjegnu iz svog okruzenja.

Proci ce par mjeseci/godina, izgradit ce novi i bolji zivot. Stat ce na svoje noge i onda osjetiti opipljive benefite te svoje odluke.

Kod mene je situacija totalno drugacija. Meni financije nisu motiv. Ja jednostavno zelim da odem iz drzave u kojoj se samo o ratu i nacionalizmu prica.

Svoj posao, svoje prihode, svoje klijente, sve to nosim sa sobom. Tamo gdje odem. Da bi moje dijete potencijalno odraslo i radilo u nekom boljem svijetu.

Moj brat je u BiH radeci iz svoje kuce zaradjivao 3-4-5 tisuce eura, koliko je htio da radi. Napustio je sve to, ostavio praznu kucu i otisao u DE da bude podstanar i radi u tvornici za 2000e. Tek sada nekad, nakon 2 god, kada i on i supruga rade on se vratio na primanja kakva je imao prije nego je otisao iz BiH. Ali u dusi sretniji i zadovoljniji, jer nije htio da mu dijete raste tu, vec u Njemackoj.

Ja sam trenutacno u slicnoj potrazi. Da negdje odemo gdje se zivi bolje, normalnije, zdravije.

Ali posto nikakvih realnih problema nemamo, sve stima, onda to non stop prolongiram i smisljam neke izgovore. A vrijeme prolazi...

Vjerujem da puno ljudi ima neku sovju pricu, ali velikoj vecini je motiv placa koju ce tamo zaraditi (gdje god da odu), a kasnije sve ostalo.

drlovric kaže:




veliki problem balkana je mentalitet ljudi koji zivi na tim prostorima...

cim te nesto drugo zanima sto oni ne razumiju odmah nisi normalan... il si budala. Ako se o necemu raspravlja odmah se zele tuci i psuju ti mamu....

a vecina ih nikada nije otisla dalje recimo 10 km od mjesta gdje su rodeni.

Da, ljudi smo koji znamo o svemu sve.
A o ničemu ne znamo ništa.
Nogomet je dobar primjer.
Svi su treneri Reala kada igra reprezentacija, a ne mogu tri puta loptu na nozi tehnicirati...
Ne znam zašto smo takvi.

Robert_84 kaže:


Nisam se ni tada našao uvrijeđen, nego sam ti, kao i sada, napisao da imaš paušalan stav utemeljen na nekoliko negativnih iskustava. I ja se slažem da ima previše ljudi koji nose neku diplomu (pa i inženjersku), a iza nje nema stvarnog znanja ni sposobnosti, ali takvom izjavom više govoriš o sebi, nego o tim ljudima. Tim više ako komentiraš ljude čiju struku ne poznaješ.

Međutim, važnije je - ne vidim zašto misliš da to što si napisao ima neke konkretne veze s ovom temom ili s ostatkom tvog posta?

Veliki problem Balqna je lijenost.
Zasto “Mujo” u Dojicland radi 10 sati na bausteli a doma u Bosni mi se zid ljulja?
Zasto “Mujo” u Dojicland vozi 45kmh ako ja na znaku 50, a doma leto duplo vise?
Zasto isti taj vozi u Bosni pilan, a u DE niti ne pomislja.

Uvijek smo bili vrhunski sluge ali nikakvi gospodari. Nasa poslusnost raste s povecanjem batine iznad glave.

drlovric kaže:


U principu, slažem se s tobom. Ja sam diplomirao 1995. godine, zaposlio se odmah i prva plaća mi je bila 1270 kn. (!!) Razlog zašto nisam ostao u Njemačkoj (gdje sam bio kao student na praksi i gdje su mi ponudili da mi otkupe stipendiju i nastave me stipendirati do diplome) je sličan kao kod Dadde. Mislio sam da, ako svi odemo, tko će ostati i mislio sam da se nešto može promijeniti jer je problem u nesposobnoj i korumpiranoj vlasti. Pa sam zajebo vlastitu djecu jer oni sad (umjesto da sam ja to napravio prije 25 godina) moraju nekom dokazivati da nisu nepismeni ljudožderi i moraju raditi uvijek bolje i više od nekog Danca, Nijemca, Austrijanca... da bi bili prihvaćeni kao vrijedan član tog društva. Jer - nije problem u nesposobnoj i korumpiranoj vlasti, nego u tome što je mi ovdje zaslužujemo, takvu vlast si biramo i ogromna većina nas koji ostajemo ovdje ne želi da se ovdje živi pošteno, nego da se živi nepošteno, ali na takav način da baš meni pogoduje. Da sam toga bio svjestan kada nisam (prije 25 godina), do danas bi u Hrvatsku dolazio samo kao turist, a na Plenkovićevu ponudu bi se nasmijao slatko.

Ja činim sve da svoju djecu ohrabrim i da im omogućim da odu odavde što prije, vide svijeta i odaberu si mjesto i život kakav budu smatrali najboljim za sebe, daleko od "rođe" i "pajde", "čiji si ti?", "jesil' ti naš, a?" i sličnih plemenskih s*anja.

I, prije nego mi netko tu prose*e da je OVA ZEMLJA nešto ulagala u moju djecu pa su ona kobajagi nešto tu nekom dužna, moja djeca ovdje ne duguju nikome ništa. Ni jedne jedine lipe. Nula. Jer smo se moja supruga i ja naplaćali i poreza, i doprinosa, itekako, u ovih 25+ godina, i za svojih troje i za pozamašan broj još tuđe djece. A našem sinu studij ionako plaća Danska, a ne Hrvatska.



1995. godine je skoro polovica moje generacije s faksa iselila čim su primili diplomu, a neki i prije. Razne priče imaju. Najbolji među nama tada nije imao odgovarajuća krvna zrnca pa mu nisu ni ponudili da ostane na faksu i time su mu učinili najveću uslugu u njegovom životu, jer je za mjesec dana bio primljen na postdiplomski studij u USA, a zadnjih je godina njegov tim za NASA-u razvijao i radio softver za autonomnu funkciju marsovskog rovera. Neki drugi su otišli, pa se vratili, pa opet otišli, samo su drugi put poveli i obitelj.

Zadnjih godina (nakon ulaska u Uniju i skidanja ograničenja u ključnim zemljama, npr. Njemačkoj) također znam jako puno (možda i više od polovice) mladih kolega, mojih bivših studenata, njihove generacije općenito, nešto starijih, ali i ljudi moje generacije - koji su otišli, i neka su.

Poanta je tu zapravo - kako je kod jako malog broja njih (i u mojoj generaciji, a i danas) plaća bila na nekom visokom mjestu na listi razloga. Najviše ih je otišlo jer imaju svoju struku, znanje, sposobnost i ne žele trpjeti sranja u jednom okoštalom i ukiseljenom sustavu, doživljavati da znaju i mogu 10x više od polupismenog poluidiota koji im je instaliran za šefa jer je nečiji rođo, pajdo ili stranački kolega.

Trebalo bi, zapravo, doći do toga da stvarno, kako kaže Rambo Amadeus, odu svi koji vrijede, baš svi, jer onda više ušljivi paraziti ne bi imali na čijoj sisi parazitirati pa bi valjda tada, akobogda, pokrepali od gladi ili bi se pobili međusobno.

Eto. Moja 2 centa.

jura22 kaže:


Jer to nije isti "Mujo". Onaj koji se tako ponaša u Njemačkoj, ponašao se tako i ovdje, prije nego je otišao. Ovaj drugi je možda i bio u Njemačkoj, ali je dobio nogom u dupe pa se vratio doma.

smayoo kaže:


zato sto tema iseljena nije zasnovana samo na tome koliku tko ima placu.... to je jedno jednosmijerno razmisljanje... ima tu puno faktora. ljudima se jednostavno godinama nakupi i dosta im je sranja.

a to sto ti mislis da ja imam "malo" iskustva to je upravo stvar u HR, vjeruj vise ostavim svako jutro u WCu nego sto 80% hrvata ima u glavi... a o struci vise zaboravim nego sto neki znaju. opet kazem svacije je misljenje individualno.

Kloba kaže:


"Takvi smo" jer ne košta ništa. Dat ću ti "domaću zadaću" (ne moraš ali možeš - lako je izguglati koliko u HR ima registriranih igrača nogometa svih uzrasta).

Da bi dobio nekog tko tri puta loptu na nozi tehnicira moraš samo naći lokalni neki klub i upisati klinca (cca 300 kn mjesečno, plus dres x 2 cca 200 kn komad i kopačke x 2 godišnje cca 300 kn par, dakle na godišnjoj razini 1000 kn opreme). Na taj trošak dodaj još vozi na trening, idi na utakmice i gostovanja... to ti je još 300 mjesečno minimum. Puta 12 mjeseci pa dođeš s opremom na jednu netto plaću prosječnu u RH. I to sve ako je klinac rekreativac pa nema dodatno trenera ili teretanu ili....

I sve to "pojede" 16 sati života tjedno klincu, na godišnjoj razini 30 tjedana, 480 sati... to je 20 dana života. Od tih 20 dana pojede tebi ko roditelju 10.

Onda se nađe netko tko veli evo 20 000 DEM da moj mali igra i da ga guraš... (inicijali poznati autoru) i taj ode van i vrati uloženo a zapravo nije ni Messi ni Ronaldo a Robi Prosinečki je i danas nakon 7 gemišta doktor nogometa za njega.

I nađe se netko drugi tko igra jer mu je tata A.A.

I onda ispliva jedan Mile Škorić niotkuda u reprezentaciji. A Dinamo kupi Bočkaja iz istog razloga zbog kojeg je kupio Mumleka iz Varteksa svojedobno, pa nakon njega Jeličića Joška.

A Murić karijeru spašava u Rijeci sa 27?

I najlakše je reći eto on je uspio jer je tata imao para pa je uložio... i lako njemu jer ima para.

Što veli moj radni kolega inače muzikant svojedobno s "poznatim hitom o kojem ne priča" kad mu vele - lako tebi, tebi je kum visokopozicionirani HDZ-ovac:

"Majstore, vidiš onu binu tamo? I onaj instrument? E, samo odeš gore... uzmeš taj instrument... nakloniš se i kreneš. Publika je ispred i oko tebe. Nije uopće teško. 8 tonova."

Pa svejedno nitko neće.

Tako i s tim "stručnjacima za Real".

smayoo kaže:


ovdje si u pravu... al vjeruj budala ima i u njemackoj i neradnika. i nekoga tko je manager, a nema ni pojam sam zasto. to se veze na ono dokazivanje ovima i onima sto si napisao. ovdje si uvijek stranac... i to ce tako ostati

Robert_84 kaže:


Gdje sam napisao da imaš malo iskustva? Čitaj pažljivo, i s razumijevanjem. Napisao sam da komentiraš ljude čiju struku ne poznaješ. Ili želiš reći da si superiskusan u svim strukama? Nemoj, molim te. Svakom takvom izjavom (kao i ovom o WCu) padaš sve niže...

smayoo kaže:


- razlika između mene i tebe je u tome što si ti 1995. diplomirao vani, a ja sam nakon Oluje upisao XV. gimnaziju (MIOC). Razlika je i u tome što dok si ti studirao ja sam 23.10.1991. pokopao krsnog kuma, a 18.11.1991. tetka kao pripadnike ZNG-a, prvi je u trenutku pogibije imao ženu i 2 kćeri (jedna 5. druga 7 razred OŠ), drugi je imao sina od 17.

27.8.1995. sam obišao našu vikendicu u zadarskom zaleđu (iz koje sam 16.8.1990. izašao i još pamtim tu večer i dvojicu s kalašnjikovima na križanju ispred barikada) i ta 2 dana spavao kod prijateljice čiju je kuću prvi susjed zapalio i minirao. Kuća je odmah uz magistralu, kraj Škabrnje. Ljeto 1996. sam zajedno s tom frendicom sastavljao namještaj dobiven od obnove za 5 dječjih soba, jer ona je najstarija od 6 sestara. Prije rata imali su 1000 stabala breskvi, sve i jedna je spaljena a teren miniran.

I guess what, neki su moji poginuli da bih ja živio i da ne moram ni odlaziti ni bježati iz ove (ne i ovakve!) zemlje. Nisu me otjerali ni četnici, ni lozu mi zatrli ni komunisti ni ustaše, a stradavali smo jer smo u svakom sistemu bili nedovoljno podesni (ili polijevi), sigurno me neće otjerat ni ovakav HDZ (ili SDP ili... tkogod).

3. razred gimnazije, stari radi vani, opcija upisati međunarodnu maturu i slušati nastavu na engleskom. Ja neću. Jer mi se ne ide van, jer sam idiot... jer... štogod. Četvrti razred, stipendija američka djelomična, opcija život u USA. Ni to neću. Vidio sam dovoljno kako expati žive i koliko njegovih kolega ima bivših žena i klinaca po raznim kontinentima.

U razredu nas je bilo 36, nisam bio ni najbolji ni "najgori od sve dece". Ali smo kao razred navodno bili najbolji otkad MIOC postoji... ukupni prosjek razreda, sve 4 godine uključujući maturu bio je 4,73.

Mene je htjela matematika a zanimala informatika i programiranje. Pa je ekipa uglavnom od mene prepisivala zadaće iz matematike. Danas jedan od njih predaje na FER-u, jedan šljaka u Googleu, dvojica su analitičari u bankama... i svi su u HR. Žive, rade, poženili se.

Ja svoju diplomu nemam iako fakultetskog staža imam. Certifikata industrijskih, iskustva radnog... imam. Nešto i projekata u kojima sam sudjelovao, neprofitnih dakako (i daleko od kamera i medija). I prošao sam poslove od minimalca preko bivanja bez posla i rada "bilo čega" jer si bez love, do toga da sam danas skoro tamo gdje želim biti (ne tvrdim da je to za mene zdravo ni lukrativno financijski). Ja sam ono što sam si "htio" sa svojih 40 recimo dostigao i penjem se tu gdje jesam i još učim (i o sebi i o struci i o ljudima oko sebe). Svjestan da ne ovisim ni o kome nego o sebi. Time što radim vjerujem da mogu pomoći i napraviti razliku onima koji nisu imali tu sreću da im tata ima veliku plaću i pusti ih u bijeli svijet da steknu znanje i obrazovanje i zarade lovu. Ja se od plaće moga tate pomogao nisam.

Podebljano - nemam(o) klinaca, pa ne radim ko i ti niti imam taj cilj. Problem je što jednom kad tako odeš, tamo gdje dođeš si uvijek "stranac" ma kako to glupo zvučalo, uvijek će postojati fini stakleni strop u koji udaraš glavom. Tamo odakle si otišao, uvijek si otišao i njima si "stranac" koji dođe tu i tamo s onom klasičnom gastarbeiterskom pričom "... u nas u Njemačkoj..."

Problem na ovim prostorima je svim zemljama zajednički, a zove se - iskrivljena percepcija domoljublja. U uređenim društvima domovina se voli "plaćanjem poreza" iz kojih se onda financiraju potrebe lokalne zajednice. I Šveđane i Dance onda boli pipa koliko im od plaće uzmu za zdravstvo, školstvo ili poreza na dobit ako im to vrate kroz kvalitetniji vrtić, bolju opremu u školi ili novu dvoranu za trening ili novi pilot projekt iz područja kulture, festival neki ili akademiju. U konačnici neki stipendijski fond ili tako nešto, za one koji su talentirani ali nemaju nikog tko će stat iza njih (ili ispred).

Kod "nas" ne možeš bit domoljub ako nemaš etiketu, jer domoljubni imaju (bar) dvije domovine, od kojih jedna baš eto ne izručuje svoje državljane.

Domovina se voli i onda kad ti je maćeha, a ne mater. Ako ja sa svojim znanjem i sposobnostima ne mogu učiniti razliku tu gdje jesam i "popraviti" svoj komad onog što ne valja... kako to mogu i bilo gdje drugdje? Jer love ću dok sam zdrav i živ uvijek naći načina da zaradim više nego trošim. I pritom ću nastojati nikog ne zajebat svjesno i namjerno, ili od nekog očekivati da me financira jer je to moje "pravo".

U tom smislu Istra (pa i dio Kvarnera) je miljama daleko od svih ostalih regija u RH. Toliko puta je mijenjala "vlasnike" da su se etnički ispremiješali svi sa svima i tu je još uvijek najmanje bitno "čiji si". Što dakako ne znači da neki svoje poštenje (i političko opredjeljenje) nisu i glavom platili.

Recimo neki muzički pregled 40 godina "ostanaka i odlazaka" iz ekonomskih ili drugih razloga.

smayoo kaže:


da jasno neka ja padam sve nize al samo napisao istinu svidalo se to nekome ili ne

@ Daddo, sinko, tu se slažemo.Imam sinove tvojih godina i stariji je ostao tu, a mlađi s obitelji se vratio natrag.Domovina je jedna, ali su nas uspijeli razjediniti. Stradao sam u obrani Šibenika još na početku i ostao živ. Lijevi, desni, cijepljeni, necijepljeni, bilo koje vjere ili nevjere, samo zajedno možemo ovu situaciju promijeniti drastičnom promjenom svega trulog.

Daddo kaže:


Opet ne čitaš... Studirao sam na ETF-u od 1990, diplomirao u svibnju 1995. na FER-u. U Njemačkoj sam bio na studijskoj praksi.



Ne bih dalje u ovaj rant. Dok sam ja studirao, i svašta se nešto drugo događalo svima nama. Svi smo sahranili neke drage ljude, pomagali nekima koji su spavali po sportskim dvoranama, i tako... "Hvalisati" se time mi je deplasirano.



Nisu baš ni moji klinci (vidim kamo si naciljao). Pomogli su se od našeg iskustva, znanja i rada s njima. Moj sin je sam istraživao na koje bi se studije mogao prijaviti za upis, sam se s njima dopisivao, sam si je pronašao dom, sam je odradio sve što treba. Mi smo mu platili 400 kn ispit iz engleskog, 240 kn upisne pristojbe, prvu avionsku kartu i prvih par mjeseci smještaja. Sin gore studira, radi i dobiva (uobičajenu) potporu od Danske krune. I time si pokriva troškove.

Prosječni hrvatski uzaludni student koji visi na grbači svojih roditelja do 25. godine se puno više zapomogne od plaće svojih roditelja.




A ovdje ne postoji taj strop? Nisi stranac, ali nisi ni "naš". Osim ako jesi. Jesi li ti "naš"? Ja nisam. U prosjeku, mojim prijateljima i njihovim obiteljima koji su stranci u Švicarskoj, Švedskoj, Njemačkoj i drugdje po svijetu, bolje je nego meni i mojoj obitelji ovdje, gdje nismo "naši".



Teška predrasuda i stereotip. Evo ti ovdje na Jabučnjaku koliko hoćeš ljudi koji su otišli nekamo po svijetu i nitko ovdje ne prodaje tu "klasičnu gastarbajtersku priču".



S time se slažem. Ja sam domoljub i plaćam porez i doprinose, do zadnje lipe. Ali svejedno mi uvijek netko serkenja o tome koliko ja volim ili ne volim svoju zemlju.



Volim je ja, ali svoju djecu volim više. Moja supruga i ja možemo od svoje slobodne volje pristati da na to ovdje neka hrpetina trutova na nama parazitira, ali nemamo pravo svoju djecu na to nagovarati.



Puno lakše, jer drugdje je puno manje za popravljati. Probaj, vidjet ćeš.



Naravno, kad nemaš djecu. Da ja živim sam za sebe, za ono što je meni u životu bitno i potrebno, ne bi mi trebala ni trećina moje plaće.