07.01.2022 | 18:47
drlovric kaže:
Ja sam pokrenuo ovu temu s nadom da cemo imati neku zdravu diskusiju i cuti iskustva iz prve ruke, jer ima nas stvarno sa raznih strana.
Medjutim, vidim sad da je to sve otislo u skroz nekom nakaradnom smjeru
Tema ti je dobra skroz i nije diskusija toliko nezdrava koliko je u nekim postovima (nestalim) ispalo.
Napisao sam ranije u temi zašto ja nisam otišao i zašto netko je. Pa evo još nekoliko primjera iz moje okoline ljudi koji su ili otišli ili su još tu a spremaju se otići.
Prijateljica koja je '79-o i koja je dio svog života za vrijeme rata provela u Švedskoj kao izbjegla iz Posavine i tamo išla u školu, vratila se, završila faks komada 2 i nije bilo za nju posla, neko ministarstvo kantonalno u BiH, u HR je bila nezapošljiva jer po agencijama i stručnjaka nije trebalo a na faksu nisu primali za asistente... prvo se spakirala i otišla čuvat starce u Njemačku ko njegovateljica na godinu dvije... pa je iskopala stipendiju studijsku neku radnu u Švedskoj u Uppsali i tamo je pičila projekte ludilo s ekipom šarolikom i raznolikom. I burnout. I reset. I sad je ok. I takva i dalje šljaka i funkcionira u zdravijoj sredini.
Frendova imam dosta od 75-e naovamo koji žive i rade u HR i nemaju potrebu (ekonomsku) ići vani jer rade za strane tvrtke sa "stranim" plaćama i život im je u HR jeftiniji, plus imaju neke starce o kojima brinu jer su nezdravi.
Oni mlađi (i neobrazovaniji) uglavnom odlaze trbuhom za kruhom jer tu rade "teške fizičke poslove" za kikiriki, a u jednoj Austriji ili Njemačkoj je isti takav posao lakši i organiziraniji i bolje plaćen. Plus su takvi poslovi za "strance". Neki uspiju, neki ne. Stvar je vele, navodno sreće, ali mislim da je samo stvar čime mjeriš uspjeh i koje su ti potrebe. Živjeti ili samo preživjeti.
Frend i žena mu, friško dobili klinca... ona neku stranu firmu ima za poslodavca on otvorio kafić/galeriju u gradu u kojem kao nema ljudi i iz kojeg svi bježe. I svejedno je pun i radi i nema radnike koje izrabljuje i sve plati i ljudi koji za njega rade i oni koji dođu kao gosti su - zadovoljni. Ima kuću uz rijeku, klinku na leđa i šetnja prirodom. I sve je super jer još nije krenula škola, no ako hoće nekud izaći...prvo "normalno" mjesto je Ljubljana.
I razmišlja otić. Veli, imaju love da mogu iznajmit vilu ko i ona Tatarinov ili kako se zove... ali nisu taj đir... išli bi na nekakav miran odmor svjetionici i to, s ekipom... ali svi rade toliko hektično da nema šanse da se već 3-4 godine pogode za termine...
Od ukupno 8 što sestrični, što nećakinja koje imam, sve ispod 30... nijedna s fakultetom, 5 ih je vani - Engleska, Njemačka... poslovi u rangu prodavač u hipermarketu, ugostiteljstvo/hotelijerstvo. I žive i rade i sretne su. Ne razmišljaju vraćat se... osim tu i tamo obić roditelje.
Nažalost, moje mišljenje je da ljudi ne odlaze toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog društvene klime, jer želiš klincima da vide svijet i drugačiji i drugim očima. Ne "američki san" kao takav, nego da postoji jednostavno drugačija i kultura i poslovna sredina i ljudi.
I to je - otprilike sve što bih mogao reći na tu temu.