16.06.2023 | 19:49
Djuro genijalac kaže:
smayoo kaže:
Djuro genijalac kaže:
svakom slučaju, 'điđica' je vrlo precizna i pouzdana; probaj Boschu, Densu, Magnetti Marelliju reći da su im neprecizne lambda sonde...
Točnost im je svakako ispod nulte razine prihvatljivosti za ikakvu ozbiljnu primjenu. Za autoindustriju je ok jer je u autoindustriji uvijek važnije da je 2 centa jeftinija.
A ako točnost nije dobra, što ti vrijedi preciznost…
Gle, ovakve izjave zbilja nisu prilog nikakvoj argumentirnoj raspravi. Ti tvrdiš da lambda sonda u autu daje lažni podatak? Ili što?
OK... ajmo onda redom, u nadi da se nećeš sad uvrijediti da ti dociram o temeljnim pojmovima mjerne i regulacijske tehnike...
1. točnost vs preciznost
mjerni instrument (ili mjerni osjetnik, ili cijeli mjerni sustav, ili mjerni pretvarač, itd.) ima dvije različite osobine - jedna je - točnost, a druga je - preciznost.
Točnost se izražava postotnom ili apsolutnom vrijednošću (ovisno o mjernoj metodi i vrsti instrumenta) najvećeg mogućeg odstupanja onog što instrument mjeri i stvarne vrijednosti toga što mjeri. Na primjer, industrijska lambda sonda
poput ove ima deklariranu točnost od ±1% izmjerene vrijednosti (izražene u volumnom postotku kisika ili u lambdi), odnosno ±0,05% stvarne volumne koncentracije kisika (što god je veće). I ta točnost vrijedi sve do temperature dimnog plina od 800ºC podjednako. Ovo je bitno.
Preciznost se izražava "granulom", odnosno rezolucijom prikaza mjerne vrijednosti. Simplificirano, na "koliko decimala" se prikazuje izmjerena vrijednost.
Da pojasnim primjerom, ako imaš digitalni sat, koji ti pokazuje u svakom trenutku koliko je sati, minuta i sekundi, npr. 14:17:33, njegova je preciznost 1 sekunda (znači, na temelju njegova pokazivanja ne znaš je li 14:17:32.5 ili 14:17:33.4, ili bilo što između te dvije vrijednosti. To je preciznost. A točnost? Možda je npr. ±1 sekunda ili je ±3 minute. Ovisno o tome za što ti taj sat služi, može ti i onaj što griješi ±3 minute valjati, a može biti da ti ni onaj što griješi ±1 sekundu nije dovoljno točan. Međutim, ako znaš da griješi ±3 minute, vrlo je upitno što će ti njegova preciznost od 1 sekunde. Kužiš?
2. pouzdanost
Pojednostavljeno, to je jedan minus vjerojatnost kvara u nekom zadanom vremenskom periodu, pri čemu pod "kvar" podrazumijevamo ne samo potpuni prestanak funkcije, nego i npr. gubitak točnosti ili djelomični gubitak točnosti (npr. da mjerni instrument ispada iz deklarirane točnosti u određenom pojasu temperature ili relativne vlažnosti i sl. u kojem bi deklarirano trebao biti "u klasi").
3. "istinit" i "lažni" podatak
JAKO POJEDNOSTAVLJENO, mjerni instrument daje "lažni" podatak, ako je "ispao iz klase", tj. ako više ne zadovoljava deklariranu točnost u deklariranim uvjetima
4. "ozbiljna" primjena
Riječ "ozbiljna" u ovom kontekstu je moja osobna, kolokvijalna interpretacija kojom sam želio koncizno opisati temeljni projektni zadatak pri odabiru mjernog osjetnika, instrumenta ili sustava za bilo koje mjerenje (u kontekstu nekog projekta mjerenja i regulacije, ne u kontekstu mjerenja npr. temperature pisane pečenke u sredini prilikom pečenja
).
Taj temeljni zadatak kaže da mjerenje koje je primjereno zadatku zadržava potrebnu točnost u cijelom opsegu radnih uvjeta (temperature, vlažnosti, tlaka, čega već još, možda nekog kemijskog sastava mjerenog medija, itd.) koji su očekivani u redovnom radu i bez tehnoloških ekscesa.
Dakle, "ozbiljna primjena" (kako sam je ja nazvao) je takva gdje mjerni osjetnik održava potrebnu točnost u normalnom radu, trajno, u deklariranom životnom vijeku.
Nije isto upravljati radom motora i nadzirati plamenik na lož-ulja. Da sad ne ulazimo u rad, tehnički rad, p-V dijagrame itd....
Naravno da nije. Bi li bio zadovoljniji da, umjesto o kotlu na lož ulje pričamo o plinskoj kogeneracijskoj turbini, ili o ložištu SRF reciklažnog otpadnog goriva? Ili o izgaranju biomase u fluidiziranom sloju? To su ti sve tehnološki posve različiti procesi izgaranja (međusobno i u odnosu na motor s unutarnjim izgaranjem, osim možda plinske turbine).
Ako ICE motor opremljen lambda sondom pokreće vozilo hitne pomoći koje nekog tko je stradao treba dovesti do bolnice u manje od 15 minuta da preživi i to obavi, to po tebi nije definicija ozbiljne primjene? Što je onda ozbiljnije od toga?!
Duriš se kao malo dijete.
Kakav ti je ovo argument? Dobro znamo, i ti, i ja, da lambda sonda nije vitalan dio i da bi navedeno vozilo hitne pomoći jednako uspješno dovezlo pacijenta do bolnice, taman i da je iščupamo. Njena je svrha unaprjeđenje energetske efikasnosti uz kontrolu emisije štetnih tvari, a njeno je djelovanje korekcijsko, povrh osnovne krivulje omjera gorivo-zrak.
Konkretno, dakle, kad govorimo o điđicama pod imenom "lambda sonda" koje se ugrađuju u aute, već si i sam rekao kako ti trebaju dvije, jedna širokopojasna i druga u blizini radne točke. Već ti je to dovoljno da ih diskvalificiraš za ozbiljnu primjenu, ne samo u megavatnoj termoelektrani, nego u bilo kojem stroju veće snage od par-sto kW. Zašto? Jer prtljaš (da bi uštedio novac) s dva brutalno nelinearna signala i trenutkom kad seliš "uteg" s jednog na drugi, da bi kako-tako, nekako, kilavo i nestabilno imao nekakvu mjernu vrijednost s kojom možeš ući u regulacijski algoritam.
E, onda, još imaš problem što točnost mjerenja previše varira u ovisnosti o temperaturi dimnog plina.
Srećom, kako rekosmo, lambda sonda mjeri pretičak kisika u dimnom plinu i služi tome da regulacijski algoritam izbalansira omjer goriva i zraka tako da postignemo tek toliko (jedva išta) viška zraka koliko je nužno da spriječimo geometrijski porast koncentracije otrovnih plinova. Jer suvišak zraka u dimnom plinu je zapravo - bacanje energije (suvišak kisika je suvišak zraka u smjesi pa taj suvišni zrak odnosi dio topline koji bi se inače iskoristio). Naravno, najgori je scenario - ako nije bilo dovoljno kisika pa je dio goriva ostao nesagoren.
U svakom slučaju, ako lambda sonda krepa, motor i dalje radi (kotao također), samo izvan optimalne točke. Isto vrijedi i ako je lambda sonda dramatično netočna. Odnosno, ako je točna u jednom uskom pojasu tehnoloških uvjeta, a u ostatku područja griješi, ali na uvijek poznatu stranu, tako da nam je stvarni pretičak kisika veći nego što nam kaže mjerni instrument. So what. Ionako to ne zna nitko dalje od razvojnog laboratorija. BIlo je i gorih stvari (vidi: dieselgate), zar ne?
E, međutim, u jednoj termoelektrani si ne može nitko priuštiti da koristi takvu điđicu jer postoji trajni nadzor (ono što se na autima radi jednom godišnje, i to samo ako nisi dobar s likom koji radi eko test) emisije štetnih tvari, internetom spojen na inspekciju zaštite okoliša i dostupan javnosti.
Eto tako. To je - ozbiljna primjena.