10.06.2023 | 20:40
dpasaric kaže:
Ma pomalo - možda se ne razumijemo!
Naravno da su klimatske promjene stvarne! Samo idiot može reći da ne postoje.
To je točno, ali nije baš nedvojbeno, jasno i jednoznačno dokazano da je ljudski utjecaj na efekt staklenika ključan, a osobito emisija CO2. Općenito, jako je puno stvarnih i vrlo značajnih negativnih utjecaja neodrživog razvoja na ekološki balans našeg planeta.
- Otpad (osobito onaj kojeg je gotovo nemoguće reciklirati, kao npr. stiropor koji se masovno koristi za termičku izolaciju fasada, za kojeg svi znaju da mu je životni vijek kraći čak i od roka povrata ulaganja, a kamoli od životnog vijeka građevine),
- otrovni plinovi koji se ispuštaju u atmosferu, daleko najvećom mjerom upravo iz motora s unutarnjim izgaranjem (dušični oksidi, sumporni oksidi, složeni ugljikovodici, dioksin...),
- vrlo otrovan industrijski otpad za kojeg ne postoji tehnologija uklanjanja, na primjer u rudarenju (zlato, srebro, nikal, bakar, litij) pa se zato vrijedni metali i vade samo u zemljama gdje je jeftino plaćati odštetu za smrtnost i teške bolesti prouzročene zatrovanim rijekama (od Laosa, na primjer, i mnogih afričkih zemalja, do Čilea i Kine),
- genetski modificirana i kemijski tretirana hrana o čijim ćemo dugoročnim posljedicama tek slušati...
A CO2 i efekt staklenika je, u usporedbi sa svim nabrojanim, najupitnije globalne štetnosti. Kako si napisao, globalno zatopljenje je neupitno, ali nije baš decidirano dokazano da se ne bi dogodilo i bez ljudskog utjecaja (geološkim djelovanjem).
Ali CO2 hype ima najbolji "trgovački" potencijal. Oko trgovanja CO2 kvotama (a koje su uglavnom bazirane na nekim standardiziranim normativnim podacima i tablicama koje u biti nitko ne propituje niti provjerava) se stvorila cijela poslovna grana.
Slično je bilo s forsiranjem elektromobila po svaku cijenu (ideja da se zabranjuje proizvodnja do 2030. svih modela s klasičnim motorima)
Nije bilo govora da se zabrani proizvodnja, nego da se zabrani prodaja u najrazvijenijim zemljama (koje bi do tad mogle razviti dostatnu infrastrukturu).
iako znamo da je ukupno zagađenje s elektromobilima još uvijek jednako ili često i veće ako se gleda cijeli planet.
Ne znamo. To nije istina, nego opetovano plasirana floskula. Ukupno zagađenje do jedinici utrošene energije za elektromobil je višestruko manje, čak i da se sva struja proizvodi u najsmrdljivijoj 100 godina staroj ćumuruši.
Važnije od toga, ključni razlog zašto treba napustiti motore s unutarnjim izgaranjem, i to osobito u osobnim automobilima, jer su oni najgori zagađivači (opet, po jedinici utrošene energije, ali i kumulativno, zbog ogromnog broja), nije CO2, nego dušični i sumporni oksidi, složeni ugljikovodici i dioksin. Osobito u velikim gradovima gdje je koncentracija broja vozila jednostavno neodrživa.
To treba biti lagana tranzicija koja prvo mora osigurati čistu i jeftinu struju,
EU to itekako ima. 20/20/20 je bio cilj koji je uspješno ostvaren i radi se dalje. Recikliraš izmišljotine iz petparačkih automagazina.
suvislo zbrinjavanje baterija
Tehnologija za recikliranje baterija već postoji, ali trenutno je još uvijek skuplja od vađenja novog litija. Problem nije tehnički, radi se samo o ekonomskoj dinamici.
i dostupna električna vozila i za siromašnije
Što znači "siromašnije"? Siromašni stanovnici EU niti sada nemaju aute. Niti su im potrebni. U velikim europskim gradovima niti natprosječno imućni stanovnici nemaju aute jer im nisu svakodnevno potrebni niti praktični. Koriste bicikle, javni prijevoz i taksije. Kako tko i kako kad.
Taj model po kome svatko treba auto, pa makar kakvu god karampanu, to je posljedica disfunkcionalne države i javne uprave koja ne radi na tome da osigura primjerenu razinu javnih usluga, uključivo i javnog prijevoza.
Da, nekom tko živi u Mrkoplju (ili nekom tako sličnom naselju) svakako treba auto u svakoj situaciji, u svakoj zemlji, itd. Ali - u Mrkoplju imati auto niti ne predstavlja ekološku prijetnju. E, sad, zašto u 5000 kućanstava na Viškovu, na primjer, ima u prosjeku 2 auta po kućanstvu? Je li to baš nužno? Da imamo upotrebljiv javni prijevoz kojim djeca mogu u školu (i u osnovnu, i u srednju, u Rijeci), na sportske treninge i druge aktivnosti, i ljudi na posao, da imamo tri lokalne kapilarne autobusne linije između Viškova i Kastva i dvije učestale cjelodnevne do Rijeke i Opatije, ljudi bi vrlo rado imali 1 ili 0 auta po kućanstvu. O većim gradovima, kao što je Zagreb, Rijeka ili Split, da i ne govorimo.