Večeras sam bio gost kod Barbare Udovičić u njenoj emisiji "Bilanca uspjeha" na Kanalu Ri u 20.30 h.
Iako je to prije svega emisija koja prati poduzetništvo, a kako se Barbara i ja znamo 25 godina, dogovorili smo da razgovor ne bude strogo poslovno ozbiljan i vezan samo uz Kreativni odjel, već je ona bila moja gošća u Muzeju računala PEEK&POKE, pa su nam teme bile šarolike - kao i scenografija.
Pitala me i za Jabučnjak (nisam to očekivao), pa sam ukratko objasnio da korisnici Appleovih tehnologija ovdje mogu dobiti savjete i pomoć u uredno moderiranom forumu.
Na kraju sam iskoristio priliku da najavim veliki ovogodišnji projekt "Japan u Rijeci" kojim naš muzej slavi 30 godina PlayStationa, ali uz to, kao glavnu temu, bit će pun raznolikih događanja vezanih uz Japan - od izložaba, preko predavanja, pa do koncerata s gostima iz Japana.
Raspored programa za sve ljubitelje japanske kulture i tehnologije bit će uskoro dostupan na Japan u Rijeci.com.
Hvala! Nadam se da nije bilo dosadno, a Barbara je zaista sjajna voditeljica, uvijek je ležerna i ugodna, ali bez obzira na to, novinarski dio strogo profesionalno odradi.
Morao sam malo hvaliti Kanal Ri kadrove, ali istina je što sam rekao - većina tih ljudi sada radi na velikim televizijama i to vrlo uspješno. To je ono kada me pitaju "pa kako ti znaš sve te ljude po medijima" - "ih, pa to su mi ex-kolege, normalno da se znamo!"
Iz nekog bizarnog razloga, bas volim slusati ljude sa sjevernog Jadrana. Kada krenes od Dubrovnika (da se niko ne uvrijedi) al' to mi uvijek zvuci nekako ruzno.
Dalmacija je nekakav upgrade sa svojim specificnostima. Medjutim sto ides morem na sjever, dijalekt mi je sve ljepsi.
Peek&Poke (u kojem nikad nisam bio :/ ) je fascinantan prijekt, iznesen na ledjima volontera. Za ulaznicu od par eura uplovis u vremensku kapsulu, gdje ti ljudi dopuste da upalis i koristis najpoznatija svjetska racunala. To mi je bas nestvarno.
Medjutim sto ides morem na sjever, dijalekt mi je sve ljepsi.
To što si mogao čuti u ovom interviewu nije baš općenito "sjevernojadranski", nego baš - današnji, suvremeni riječki "dijalekt". Svugdje u okolici grada, pa i u Istri, a osobito po kvarnerskim otocima, govori se "domaći" (naglasak na "a" i jako mekano "ć"), odnosno čakavski dijalekt, u Gorskom kotaru pretežno kajkavski, ali više nalik slovenskom od kajkavskog koji se govori u Zagrebu i okolici.
m@xym: Za dva mjeseca možeš naučiti rukovati pješačkim naoružanjem (od rastavljanja, sastavljana i čišćenja, do toga kako ga otkočiti, zakočiti, napuniti, sve do pucanja). Čovjek koji nema nikakvu vojnu naobrazbu, je glineni golub u slučaju rata, osoba koja je dva mjeseca nešto učila, i naučila, svakako nije. Zamisli koliko bi tek žrtava bilo da nitko od ljudi sa kojima si bio nije imao
Maxxy: Mi imamo malu aktivnu podobnu vojsku. A za 2 mjeseca će samo naučiti biti lijepa meta na ratištu. Proveo sam u ratu malo manje od 5 godina, i sve što ću još reći na ovu temu je da smo imali više žrtava od neznanja (igranje sa raznim zanimljivim spravicama i puškama) nego od neprijatelja! Srećom u ono vrijeme nije bilo dronova!
drlovric: Ja sam bio 10-11 mjeseci cini mi se. Pola vremena smo aktivno nesto ucili, pola smo ribali hodnike, kupili lisce i smarali se po vojarni. Ja sam bio 11107 (prepisali JNA VES oznaku) vojna policija, antiterosticke aktivnosti.
drlovric: Nekakav ustroj sa 3 mjeseca temeljne obuke da vojnik zna koirsititi pusku i kretati se unutar svoje formacije je bolje nego nista. I mozda neki modus za dodatna 2-3 mjeseca specijalisticke obuke tko to zeli. Kao neki vid nadgradnje znanja.
m@xym: Mi to (malu sposobnu aktivnu vojsku) već imamo. Ovih 2 mjeseca je sasvim dovoljno da mladići nauče osnove baratanja oružjem.
Maxxy: Vojnirok od 2 mjeseca je sprdnja. Ili lupite godinu dana, ili financirajte malu sposobnu aktivnu vojsku. Ovako se samo bacaju novci bez ikakve koristi
Szguri: Ono što želim reći je da ljudi mogu živjeti nevjerojatno sigurne i udobne živote zato što je njihova država spremna za loše scenarije.
Szguri: nego zato što razumiju geografiju i povijest Rusija im je susjed, a povijest nije bila blaga. Isto sa Švicarskom: poznata po neutralnosti, ali izuzetno utvrđena i uvježbana. Država je doslovno dizajnirana tako da invazija bude noćna mora. Njihova neutralnost nije pasivna čuva je disciplina i spremnost.
Szguri: Osobno ne shvaćam naivnost toga da se ignorira činjenica da je rat i sukob odnosno mogućnost istog nešto što je ljudska slika i prilika od pamtivijeka. Možeš biti i spreman i miroljubiv, Švedska i Finska, primjerice, zadržale su ozbiljne obrambene kapacitete čak i tijekom mirnih vremena. Finska ima obvezni vojni rok i ogromne pričuvne snage, ne zato što su agresivne, nego zato što raz
Szguri: Pozdrav svima, čisto da se nadovežem na vruću temu. Kao netko tko je također bio u vojsci i imam raznog iskustva po tom pitanju.
drlovric: Bio sam u istoj misiji kao i profesionalni hrvatski vojnici. Nisam bio terorista niti neki placenik koji je isao da nanosi zlo ljudima tamo.
drlovric: Ja sam u pustinje isao po pare. Kao da je to neka tajna Nisam tamo bio iz uvjerenja ili nekih ideala, kao ni 95% ostalih ljudi.
JOHN: i odlučuje o tuđem mesu. Ja ako imam osjećaj braniti svoj dom i obitelj, to ću po inerciji napraviti, a ne da mi tamo neki kozojeb docira koji u backgroundu zgrče pare dok preslaguje pijune po karti a u pauzama vrti sa ratnim profiterstvom
JOHN: pustimo pojedince neka misle i idlučuju za sebe, a ne nekome da se hvali tuđim tijelom(mesom)
JOHN: Ako se granatiranje Zagreba ili recimo razvaljivanje Valpova smatra ulazak neprijatelja, onda jesam. I ne pričam drugačije od onoga što ti pričaš, nego samo kažem da netko okreće dobru lovu na tuđoj patnji. Ali kad me već potežeš za jezik…..daj me podsjeti kakve veze ima Afganistan i slične lokacije na kojima si radio s ulaskom u tvoj grad. Ponavljam, ja jedam za obuku i spremu, ali
drlovric: Da bi se ti u svojoj drzavi osjecao sigurno. Skupa sa svojom obitelji.
drlovric: Nisi srecom doziivo kako izgleda kada ti nepoznati naoruzani ljudi udju u grad/selo. Inace bi pricao drugacije i borio se za to da ti drzava ima najjacu mogucu vojsku.
drlovric: Vatrogasac treba alat za svoj posao. Ako ne ugasi pozar ljudi ginu. Vojnik treba alat za svoj posao. Ako vojnik ne odradi svoj posao, ljudi ginu. Jednostavno je.
JOHN: Vatrogasac neće nikoga ubiti brentačom ili recimo bocom kisika
JOHN: Pa uvijek je sporna kad je u pitanju ljudski život
drlovric: ne znam zasto je nenormalno to ocekivati. Nece ni vatrogasac gasiti pozar bez opreme, ali samo je za vojsku uvijek sporna svaka nabavka. Osim kad te napadnu pa kad radi guza od straha