02.05.2024 | 12:07
smayoo kaže:
Polako, polako...
DOPUŠTENO JE prenoćiti. Ako je dopušteno prenoćiti vozačima šlepera, zlo i naopako da nije dopušteno ostalim vozačima stati i spavati kad im se spava.
Odmorišta tome služe.
NIJE DOPUŠTENO KAMPIRATI na odmorištu uz autocestu (razvući tendu, rasklopiti stolić i stolice, izvaditi i potpaliti roštilj...).
Razlog je to što je OPASNO. Vrlo su česti pokušaji provale u kampere na odmorištima uz autocestu (jer je u njih puno lakše provaliti nego u kabinu šlepera, a i videonadzoru se lakše sakriti kad je kamper redovito parkiran u gužvi među šleperima), a nažalost, često provalnici pribjegavaju tome da puste određenu količinu plina da bi usnule putnike kampera onesvijestili i onda jednostavnije počistili kamper. Ono što je pri tom opasno je to da mnogi ne znaju koliko je plina dovoljno za to pa puste previše i potencijalno ljude usmrte. Nisam doživio iz prve ruke, ali više puta su me upozorili ljudi koji puno češće i intenzivnije prakticiraju ovakvu vrstu turizma.
Stellplatz je njemački naziv za mjesto predviđeno za kratkotrajni boravak kamperom (ili kamp kućicom, ali gotovo isključivo sam viđao kampere) gdje (uglavnom) imaš sanitarni čvor (WC i tuševe) priključak struje (koji se obično dodatno plaća), mogućnost punjenja vode, a često i pražnjenja tzv. "sive vode" (odbačene vode od pranja suđa, tuširanja i pranja ruku) i "crne vode" (kemijskog WCa, prikladnije bi bilo reći da je to "plava voda"
). To nije kamp jer (a) nema turističke sadržaje koje kamp ima (bazen, dječije igralište, sportski teren, bicikle za najam, saunu...), niti npr. kuhinju i vanjski roštilj i (b) su pitchevi minimalne veličine (toliko da uparkiraš kamper i, ako si ga pažljivo uparkirao, možda pred vrata uspiješ smjestiti mali stolić, ali ljudi to uglavnom ne rade). Često nema ni zelenila, nego je sve samo asfaltirano ili pokriveno šljunkom.
Nijemci su izmislili tu riječ (taj tip usluge) pa se riječ dosta koristi i u drugim zemljama. U Francuskoj se možda (vjerojatno) zove drugačije.
Stellplatz u Njemačkoj zna biti i samo nekoliko posebno dimenzioniranih i označenih parkirnih mjesta za kampere, u vlasništvu lokalne samouprave, besplatno (ili skoro besplatno) za parkiranje, uz samonaplatni automat za struju i vodu, možda i bez mogućnosti pražnjenja sive i crne vode i svakako bez WC-a i tuša.
Ja sam 2011. motorom otišao do Portulaga lokalnim cestama bez navigacije, isključivo po azimutu (slijedeći Sunce). Vratio sam se preko južne Francuske i Švicarske. Trajalo je 18 dana, a pola od toga sam spavao u poljima, livadama, vinogradima i sl. Tamo gdje sam se zatekao kad je pao mrak.
Kao alarm sam razvlačio tanku uzicu na četiri klina oko motora i šatora. Jedan kraj je bio fiksan uglavnom za kotač od motora, a drugi spojen na iglu osobnog alarma koji žene nose u torbicama, a koji je isto bio spojen na kotač motora. Alarm je oblika onih starih USB flash memorija, ima bateriju i 120dB sirenu. Na njemu se nalazi uzica koja se stavi oko ruke dok sami uređaj zakopčaš ciferšlusom u torbicu. Vezica je spojena na iglu koja kada se izvuče iz alarma aktivira sirenu. Znači, ako ti netko istrgne torbicu iz ruke ostat će ti uzica s iglom na ruci, a alarm će vrištati u torbici i sve će znati da si ju maznuo.
Moja uzica je bila na visini od 15-20 cm i teško bi u mraku prišao šatoru bez da ju potegneš, a tada bi počeo vrištati alarm. Da stvar radi uvjerio sam se svako jebeno jutro kad bih izašao iz šatora na pišanje.
U šatoru sam pokraj glave imao suzavac i kao krajnju mjeru, nož. Srećom nikad mi nije zatrebalo iako je drugu noć putovanja bilo blizu jer se u Francuskim alpama iz mraka na mene zaletio neki ogroman pas koji je srećom odustao.
Ako nekoga zanima kako je bilo, ima ovdje neki
putopisić koji sam putem napisao i objavio koristeći iPhone 3G