Čovjek je prvenstveno vizualno biće. Putem osjetila vida dobivamo više informacija nego bilo kojeg drugog. Stoga ja izuzetno važno da ono što želimo predstaviti vizualno bude upravo onako kako smo zamislili, i to svima.

U vizualnoj komunikaciji veliku ulogu ima boja. U računalnom svijetu potrebu za točnom prezentacijom i interpretacijom boja su prvi uvidjeli grafičari, fotografi i ljudi sličnih struka koje se oslanjaju prvenstveno na osjetilo vida. Vremenom se potreba za točnom  interpretacijom boja pojavila i među "običnim" pukom. Zašto? Naslov govori sve. Svatko boju može vidjeti drugačije iako su brojčane vrijednosti iste. Pošaljete kolegi fotografiju s ljetovanja na kojoj ste preplanuli, a on na fotografiji ne vidi preplanulog, nego čovjeka izgorjele kože. Da se to ne bi događalo izumljen je sustav upravljanja bojom, color management.

Kako to radi

Prikaz boja ovisi o mnogočemu: o ambijentalnim uvjetima u kojima se boje promatraju, mediju koji je izvor boje pa i o ljudskoj psihi. Na psihu ne možemo utjecati. Često niti na okruženje u kojem se slika predstavlja. Ali često možemo kompenzacijom utjecati na to kako koji medij prikazuje boje.

Kako to radi? Osnovno je vrlo jednostavno. Zamišljena je jedna, apsolutna referenca za prikaz boja. Iz kratica punoga naziva kreiran je termin za taj sustav CIE Lab.

Svaki uređaj u određenoj mjeri odstupa od CIE Lab. Zašto? Zato jer nije moguće svim parametrima udovoljiti teoretskom idealu CIE Laba. Poželi li tko otisnuti crvenu boju koja sustavu CMYK (Cijan, Magenta, Yellow, blacK) ima vrijednosti 0/85/85/0, ta boja će se razlikovati čim tiskar promijeni proizvođača boje, ili vrstu papira. ili neki sasvim deseti parametar. Da bi se za prikaz željene boje optimalno podesili parametri tiska, prikaza na monitoru ili nešto sasvim treće, generirana se boja izmjeri uređajem kolorimetrom. Kada se npr. izmjeri otisak, on se uspoređuje s ekvivalentnom bojom u sustavu CIE Lab te se na osnovu izmjerenih odsupanja stvori ICC kolor profil, malena datoteka za čitanje softveru koji upravlja bojama. ICC profil tako softveru kaže sljedeće: "Crvena boja 0/85/85/0 će se na ovom stroju otisnuti kao boja 0/80/80/0. Kada naiđeš na boju 0/85/85/0, pošalji u tisak boju 0/90/90/0 da bi otisak na papiru imao željeni izgled 0/85/85/0". Dakako, stvari nisu tako trivijalne, jer naš primjer govori o samo dvije točke, dvije nijanse boje. Sve se zapravo događa u trodimenzionalnom modelu odstupanja profiliranoga uređaja od apsolutnih vrijednosti.

Različita implementacija tehnologije

Nekim je sistemima CMS (color managemant system, hrvatski: sistem upravljanja bojom) ugrađen sistemski, drugima nije. Mac OS od "stoljeća sedmog" sistemski rješava problem podudarnosti boja pomoću ColorSynca. Windows XP nemaju po defaultu ugrađen CMS nego se s MS-ovih stranica CMS može besplatno skinuti ili pak dolazi u sklopu nekog od service packova. S Microsoftovom Vistom CMS se isporučuje.

Linux je pak priča za sebe i u to se ne mislim upuštati, samo cu reći: ako vam je boja bitna, zaboravite na linux i alate za njega.

Da bi neka aplikacija koristila sistemski CMS ona mora biti napravljena tako da tog istog CMS-a bude "svjesna", da na njega računa i da ga zatraži. Na Macintoshu gotovo sve aplikacije dolaze s podrškom za ColorSync, Macintoshev sistemski CMS. Izuzeci koji se ne služe ColorSyncom su mahom aplikacije koje dolaze iz opensource zajednice. Primjer: Microsoft Word vodi računa o CMS-u, a Open Office ne. S druge strane, aplikacije koje su namijenjene profesionalnoj obradi slika mahom ignoriraju sistemski CMS te koriste vlastiti, mahom Adobeov CMS.

Podešavanje računala

Da bi računalo pravilno interpretiralo boje potreban je barem jedan ICC (odnosno ColorSync) profil, profil monitora. Taj profil prilagođava apsolutne vrijednosti boje koje aplikacija pročita vrijednosti koje odgovaraju vašem monitoru. Pri instaliranju novog monitora pod Windowsima to obavi priloženi instalacijski softver. Za Macintosh takav program dolazi puno rjeđe jer se ICC profil instalira "ručno". Profil koji ste dobili s monitorom treba smjestiti u /Library/ColorSync/Profiles/Displays, iako ga možete staviti bilo gdje. Nakon toga pokrenite ColorSync Utility i u kartici (tabu) "Devices" kliknite na Displays te pod "Curent profile" odaberite profil novoga monitora kao na priloženoj slici.

ColorSync - pridruživanje profila monitoru

ICC profili i aplikacije koje nisu namijenjene profesionalnoj obradi grafike i videa

Aplikacije koje većina koristi svakodnevno i koje ne spadaju u set profesionalnih alata za grafiku i video mahom koriste sistemski CMS. U nastavku govorimo o tome kako u Previewu ispravno prirediti sliku za daljnju distribuciju.

Assign profile

Kada ste zadovoljni izgledom obrađene fotografije, u meniju Previewa "Tools" na dnu su dva izbora: "Asign Profile", i "Match to Profile". Oba imaju sličnu zadaću, samo drugačije rade. Obje imaju ulogu da netko drugi na drugom monitoru, ili nekom drugom uređaju, sliku vidi onako kako je vi vidite na svojem. Razlika između "Asign Profile" i "Match to Profile" je u tome što Asign Profile neće mijenjati nikakve podatke u samoj slici, nego će joj samo pridružiti profil vašeg monitora. Takav pristup je pogodan kada ste sigurni dadruga strana ima CMS. "Match to Profile" konvertira boje sukladno odabranom profilu koji je kao i kod "Asign Profile" profil vašeg monitora. U tom će slučaju druga strana vidjeti boje onako kako vi vidite na svom monitoru neovisno o tome ima li ili nema CMS. Taj način možda jest praktičan jer će druga strana vidjeti na svom monitor sliku onako kako je vi vidite neovisno dali ima CMS, ali nije najsretniji ako će se slika dalje obrađivati u nekom profesionalnom programu za obradu slike. Usput, screenshot s Macintosha datoteci automatski pridružuje profil vašega monitora.

ICC profili u profesionalnim aplikacijama

Ovaj dio je namijenjen prvenstveno ljudima koji se profesionalno bave obradom slika, odnosno grafikom općenito. Bit će pojašnjeni osnovni principi rada i primjena u Adobeovom Photoshopu, ali preporučamo da ga pri čitanju ne preskočite.

Zašto opis za profesionalce? Dva su odgovora: nisu svi porfesionalci, a željeli bi znati malo više; i u profesionalnim krugovima vlada začuđujuće neznanje, mnogi koji od toga žive ne shvaćaju ni osnovne principe.

Podešavanje monitora

Osim instaliranog profila, monitor treba i podesiti, ili kako se često krivo kaže — kalibrirati. U tu svrhu će na Macintoshu poslužiti stavka Displays u System Preferences. Zanima nas kartica Color. Izaberete opciju Calibrate i sotver će vas voditi korak po korak dok monitor ne podesite. Postoje i puno naprednije metode koje se služe i mjernim uređajima, no one nisu tema ovoga teksta, a i pretpostavlja se da onaj tko posjeduje takav uređaj ima i potrebno znanje kako ga koristiti.

Display Calibrator Assistant

Malo teorije

Parametri boje su trodimenzionalni, prostorni. Zato govorimo o Color Spaceu (u nastavku CS). Postoje dva tipa CS-a, relativni i apsolutni. RGB, CMYK, CcMmYyK, Hexacrome itd. sve su to relativni CS-ovi. S druge strane apsolutni CS je CIE Lab i budući da on pokriva sve dimenzije prostiranja boje sve se ravna po njemu, jer svi ostali CS-i zauzimaju jedan njegov dio.

Pojednostavljen primjer: dobijete digitalnu fotografiju. Noj je pridodan neki profil, recimo, nekog monitora. Prvo se isčitavaju vrijednosti iz profila i na osnovu njih slika se konvertira u Lab. Kada tu sliku želite otisnuti gleda se profil uređaja i na osnovu tih parametara iz CIE Lab-a boje se konvertiraju u potrebni CS.

Radni prostori (Working spaces) u Adobeovim aplikacijama su sintetički profili koji ne opisuju nikakve konkretne uređaje, nego imaju dobro izbalansirane neutralne tonove i u pravilu širok gamut (gamut = raspon boja koje uređaj može reproducirati). Niže su prikazi CIE Lab CS-a i Adobe RGB CS-a unutar CIE Lab CS-a. Zapazite koliko je CIE Lab CS veći od Adobe RGB CS-a. Većina monitora nije u stannju prikazati ni puni raspon Adobe RGB CS-a.

CIE Lab prostor boja

Adobe RGB u odnosu na CIE Lab

A sada na praktični dio

Kako podesiti Photoshop i ostale aplikacije? Za working space odabire se neki od sintetičkih CS-ova koji imaju širok gamut. Konkretno, za RGB preporučam Adobe RGB, za CMYK može slobodno neki od FOGRA CMYK, ili čak — pazi sad — i neki od SWOP profila koji se prvenstveno koriste u SAD-u obzirom da ima velik gamut. (Ako odaberete SWOP budite spremni da vas većina koja vidi vaše postavke nazove neznalicama i neuračunljivima, no to je njihovo neznanje i njihov problem, a ne vaš; smetaju li vas takve primjedbe koristite neki od FOGRA Working Spaceova). Ti sintetički profili nemaju ama baš nikakve veze s prikazom na izlaznom uređaju; ti profili samo pružaju puno "prostora za rad" unutar svoje porodice profila i dobro su izbalansirani.

Dakle, jednom zauvijek naglasimo: Profili tipa Working space ne utječu na prikaz slike na izlaznom uređaju, ma koji on bio!

Kako podesiti Photoshop

Postavke u Photoshopu bi vam mahom trebale izgledati ovako:

Working Spaces
RGB: Adobe RGB
CMYK: FOGRA 27 ili FOGRA 39
Dot gain parametar je faktor dopunskog razlijevanja za gray tonove i spot boje. Važan je za tisak. Što je papir kvalitetniji, to je postotak dobivanja na površine rasterske točke pri razlijevanju manji, tj. u CS-u ga se manje mora kompenzirati. Ne kompenzira li ga se za tisak na lošijem papiru, sve će fotografije zbog njegove prirode izgledati zasićenije bojom nego što smo namjeravili, zadovoljni slikom koju obrađujemo na monitoru. U brojkama: ako je teoretska rasterka točka promjera 0,01 mm, a dot gain za taj papir je recimo 20%, nakon što papir upije boju, boja će se razliti upijanjem papira i imat će promjer 0,012 mm

Color Management Policies
To su pravila upravljanja bojom; Za sva tri slučaja ostavitie Preserve Embedded Profile
Profile Mismatches i Missing Profiles: odaberite Ask When opening/pasting. U nastavku ćete vidjeti što se odabire u kojem slučaju kad vam iskoči upozorenje.

Conversion Options
Engine: Adobe
Intent: Perceptual (namjera: promatranje — ovo mahom vrijedi za fotografije, no vidjet ćete u dalnjem tekstu što u kojem slučaju primjeniti).
Use black point compensation: Da, pogotovo ako slike pripremate za tisak.
Use dither: Da
Compensate for scene-refered profiles: Možete ostaviti Da, ovo je bitno onima koji se bave video editiranjem.
Advanced controls: Možete ostaviti neuključeno, u 99% slucajeva vam ovo ne treba.

Kako postupati s profilima u pojedinim situacijama?

Kada u Photoshopu primjerice, stvarate novu sliku, ona će imati CS koji je predefiniran kao working CS u postavkama boje. Toj slici pridodajte profil vašeg monitora. Ako ne pridružite ICC profil vaseg monitora, na nekom će se drugom monitoru slika prikazati drugačije od načina kako je vi vidite. Ako slici pridružite profil svog monitora, na drugom monitoru će slika biti identična, osim ako...

Da, zašto bi stvari bile jednostavne kada mogu biti komplicirane: ako je gamut drugog monitora manji od gamuta vašeg monitora, odnosno kad se na prosječnom monitoru treba gledati slika obrađena na računalu s kvalitetnim monitorom, tada će se dobro obrađena slika pokazati ponešto zagasitijom. To se događa vrlo često sa slikama obrađenima na Macintoshima kad ih preko weba ili kao slikovne datoteke pregledavaju na uredskim računalima pod Windowsima. Ključan parametar u namjeri da se vaše slike vide što bolje na drugim inferiornijim računalima je "rendering intent" (krajnja namjena slike). O tome kasnije. Ponekad, kada govorimo o prikazu slike u CMYK-u (priređenoj za tisak tiskarskim bojama i njihovim pigmentima) na monitorima se gotovo uvijek događa da boje djeluju neujednačeno. Valja imati na umu da monitor ne može vjerno prikazati neke boje koje se mogu otisnuti (npr. 100-postotni cijan), kao što i nije moguće otisnuti neke boje jasno vidljive na ekranu u kolor prostoru RGB, poput maksimalne zelene (R=0, G=255, B=0).

Tko želi na svojm monitoru vidjeti kako će odabrana slika izgledati na tuđem monitoru slici će dodijeliti (asign) profil toga monitora, ako ga ima. Ili još bolje: želite li da se na drugom monitoru slika vidi onako kako se vidi na vašem, ali niste sigurni što drugi monitor (pa i printer ili neki sasvim deseti uređaj) može prikazati, u Photoshopu potražite meni View -> ProofSetup -> Custom. Tamo ćete odabrati profil odredišnog monitora (ili nekog drugog uređaja) i mahom pod "intent" (namjena) odabrati "Perceptual rendering" (renderiraj za gledanje). Pritom izbjegnite označiti kvačicu na Preserve RGB numbers, a parametar Black Point Compensation za slike namijenjene gledanju na monitorima nije previše važna (i o tome malo kasnije).

Ako označite Preserve RGB numbers, vidjet ćete kako bi izgledala slika na drugom monitoru kada je pošaljete bez pridruženog profila vašeg monitora. Ovdje je bitno primjetiti da ukoliko je slika u RGB modu, a odredišni profil je CMYK, tada je je kućica (checkbox) Preserve RGB numbers neaktivna, zasivljena.

Vrijedi i obrnuto, ako je slika u CMYK modu, a odredišni CS je RGB, tada će kućica Preserve, u ovom slučaju CMYK Numbers biti zasivljena. Iskustvo kaže da se gotovo svi jeftiniji inkjet printeri tretiraju kao RGB uređaji. Objašnjenje zašto je tome tako prelazi okvire ovog malog vodiča.

Kada želite da netko na svom monitoru vidi sliku onako kako je vi vidite na svojem, tada valja slici dodijeliti profil svojeg monitora na kojem radite (meni edit -> asign profile). U tom slučaju vam Proof Colors u meniju View moze biti iskljucen prilikom rada. Kada korisnik, koji na svom sistemu ima CMS, dobije takvu sliku, CMS će pročitati profil koji je pridružen slici i prilagoditi prikaz te slike da izgleda ne njegovom monitoru onako kako izgleda na vašem. Ovisno o mogućnostima pojedinog monitora, jer neki imaju veći a neki manji gamut, slika će se razlikovati. Gotovo svi profili monitora koriste Perceptual intent prilikom konverzije. Preporučam, u velikoj većini situacija, da i svoju aplikaciju podesite da koristi perceptual intent za konverziju izmedju dva CS-a.

Ako vam je slika došla pridružena s nekim profilom, tada je pridruženi profil uglavnom preporučljivo ostaviti. Onaj tko nam je slao sliku vjerojatno htio da sliku vidimo onako kako kako je on vidi, ili kako je on zamislio da se vidi na nekom sasvim desetom uređaju. Ili pak uopće nije znao što radi, što je čest slučaj. Ako pak dalje mislite manipulirati slikom i poslati je na neki izlazni uređaj, tada je pametno slici pridružiti profil izlaznog uređaja. Ili možete ostaviti profil s kojim je slika došla, a u Proof Colors odrediti profil izlaznog uređaja, da vidite kako bi to izgledalo. Prije slanja slike na pregled za print na nekom drugom monitoru, morat ćete slici pridružiti profil tog izlaznog uređaja. U takvom slučaju ne želite da netko vidi sliku onako kako je vi vidite na vašem monitoru, nego želite vidjeti kako će slika izgledati na odredišnom uređaju.

Skraćeno, postoje dvije situacije:
Prva: želimo da netko drugi vidi sliku onako kako je mi vidimo na našem monitoru ili nekom drugom uređaju.
Druga: želite sami vidjeti kako će slika izgledati na nekom drugom uređaju.

Slici uvijek pridružujete profil odredišnog uređaja i njegov CS, ali ne radite u tom CS-u, nego radite u nekom od sintetičkih CS-ova, a za pregled kako će izgledati slika na odredišnom uređaju koristite opciju Proof Colors.

Rendering intent

Vidjet ćete da gotovo u svim postavkama za CM imate stavku rendering intent, ciljani krajnji uređaj za pregled slike. Postoje četiri osnovna rendering intenta: Perceptual, Saturation, Relative Colorimetric i Absolute Colorimetric.

Perceptual: boje izvan gamuta interpretira najbliža boja unutar gamuta, a sve se ostale u tom razmjeru pomiču. Dobra strana toga izbora je što se nakon konverzije može razabrati razlika između svih tonova, a loša je strana što pri konvertiranju dolazi do pomaka i boja koje odredišni CS može prikazati.

Saturation: koristi se kad je potrebno sačuvati zasićenost boja, a egzaktnost konverzije nije bitna. Obično su to osnovne boje, što je dobro za poslovne grafike (grafikone, shematske prikaze itd.).

Relative colorimetric: sve boje unutar manjeg gamuta ostaju kakve jesu, a sve izvan njega postaju vizualno najbliže "odrezanoj" boji unutar gamuta. Dobra strana ovoga izbora je što sve boje iz profila manjeg gamuta nakon konverzije ostaju praktički iste, a loša strana je to što se nekoliko približnih boja nakon konverzije često stope u jedan isti ton.

Absolute colorimetric: radi isto kao i relative colorimetric osim što se white point destination profila ne mijenja kao kod relative konverzije.

Hamletovski: Pridružiti profil ili konvertirati u profil, pitanje je sad

Sada je na redu i to, treba li pri slanju u tisak materijalu pridružiti profil izlaznog uređaja ili ga pak valja konvertirati (meni Edit -> Convert to profile) u željeni kolor prostor? Dobra strana konvertiranja u određeni CS jest da se može odrediti koji rendering intent (krajnja namjenu slika) želite i želite li uključiti "Black Point Conpensation" (kompenzaciju crne boje — o tome malo kasnije). U tom slučaju onaj tko printa isključuje color managemant. U drugom slučaju, možete samo pridružiti željeni profil i poslati ga takvog. Tada onaj koji printa mora imati uključen CM, a bit će upotrijebljen rendering intent koji je određen u color profilu. Onaj tko printa ne zna koji ste vi rendering intent zamislili. S druge strane, ukoliko dođe do nagle izmjene u pogledu izbora stroja koji primjerice ima veći gamut, lakše je samo pridružiti drugi profil i napraviti korekciju boje na jednoj slici, a druge korigirati na osnovu te jedne pomoću actionsa, nego ići ponovo u kolor korekciju svake slike pojedinačno. A možda i niste sačuvali RGB inačicu slike na kojoj ste radili, pa ćete možda sada imati slabije saturirane boje no što bi mogle biti. Generalno pravilo bi bilo, čuvajte slike u RGB-u i dodijelite im profil. Jednom kada srežete gamut konverzijom u neki CMYK CS koji ima manji gamut, nema više povratka natrag. Ukoliko radite konverziju u neki CS, radite to tek na kraju, i to na kopiji slike, a original sačuvajte u Adobe RGB-u.

Black point compensation koristi se uglavnom na fotografijama pripremljenima za tisak. Na njihovo gledanje na ekranu taj parametar nema efekta. Od vrste do vrste papira svaki ima određenu moć upijanja i razlijevanja boje. Tiskate, recimo, neku bogatu crnu boju sastava C 89%, M 92%, Y 87%, K 100%. To je pokrivenost bojom od ukupno 368% što ni na jednom papiru ne može izgledati dobro. Na tom se mjestu papir razmače, bubri i gužva. Tada se za prikaz koristi simulacija maksimalnog postotka pokrovnosti bojom, obično je to od 270 do 330% u ukupnom zbroju. Sa crno-bijelom fotografijom tiskanom jednobojno je drukčije. Nepodnošljivo je da je na fotografiji u bilo kojoj partiji raster zaliven ili "spaljen", što se događa posebno ako su visoke vršne vrijednosti najsvjetlijih i najtamnijih partija. Osim na vršnim svjetlima ili samo u najsitnijim detaljima fotografije može se dopustiti popunjenost bojom od 0 ili 100%, Postoji li takva opasnost, posljednju radnju u obradi CB slike treba učiniti ručno: srezati levelse s punoga raspona (0-255) na raspon od 5 do 250 za finiji tisak ili 10-245 za grublji.

Postupci kompenzacije crne boje važe za fotografije. Kad se u Photoshopu iz nekoga razloga radi s grafikom, grafičkim prikazima koji nekim čudom iz izvornog vektorskog formata dospiju u Photoshop, ali i s koloriranim crtežima tušem (ili njegovom simulacijom) kao što su stripovi, željet ćemo upravo obratno: da crna bude na maksimumu, a da u zacrnjenju najtamnijih partija s punom crnom ostale boje sudjeluju malo ili nimalo. Ali taj izuzetak vodi na posve drugu stranu o čemu ovaj put ne govorimo...

Neke stvari koje je zgodno, a bogme i dobro znati, a nisu direktno vezane uz CM

sRGB

sRGB CS je nastao u suradnji MS-a i HP-a kao prosječan profil većine prosječnih uređaja (prosječno prosječnog, što i priliči inicijatorima). Taj kolor prostor ima osjetno manji gamut od Adobe RGB-a pa se za korištenje tamo gdje je kvaliteta važna preporuča Adobe RGB kao working space. Nikad nije suviše ponavljati: working space ni u kom slučaju ne utječe na prikaz boja sve dok gamut working spacea veći od gamuta izlaznog uređaja. S printerima je to gotovo uvijek, uključujući i najkvalitetnije fotoprintere, ali s monitorima nije, pogotovo kvalitetnijima. Tko odabere working space maloga gamuta unaprijed se upravo tim radnim prostorom lišava kvalitete slike koja se ogleda u bogatoj tonskoj skali i to je obično tajna ključne razlike koju netko na istoj opremi dobije, a netko drugi ne.

Neka bude jasno, sRGB nije skučeni kolor prostor, iako je osjetno manjeg gamuta od Adobe RGB-a, jer dobar dio uređaja ne može prikazati ni toliki gamut, poput većina televizora i projektora... Za većinu jeftinih digitalnih fotoaparata sRGB kao rodni prostor boje također je napredak u odnosu na to da ga nema, ali većina današnjih dobrih monitora prikazuje veći gamut od sRGB-a. I dok odabrati sRGB nije smrtna pogreška, potpuno je pogrešno slici pridružiti Apple RGB. Nije to, kako mnogi odoka pomisle, nekakav profil namijenjen Macintoshima nego je taj, danas vrlo zastarjeli profil, Adobe napravio za ujednačavanje boja u Photoshopu i Illustratoru kad se radi na klasičnom i svojedobno popularnom Appleovom 13" RGB monitoru (onoga bez tilt baze, koji je izašao s prvim Macintoshem II) koji se prodavao neizmijenjen punih sedam godina, a izveden je pod gamom 1,8 i s bijelom točkom na "mlitavih" 6500 Kelvina.

Usput, ne smije se miješati pojmove gama i gamut! Gama određuje luminaciju, a gamut ukupan broj boja! Danas gamut Apple RGB monitora bez problema nadmašuje i prosječan LCD televizor.

Separacija u CMYK

Za uređaje koji imaju izlaz u kolor sustavu CMYK u pravilu se radi više profila. Laserskim i inkjet printerima boje pod istim parametrima ispadaju osjetno različito otisnute ako se tiska na 80-gramskom ili 150-gramskom papiru, sjajnom ili mat. Još je osjetljivije s tiskarama, jer je ovdje u igri i profesionalni ugled. Svaki tiskar bi korisniku trebao ponuditi barem dva — iako ja znam za svega nekoliko tiskara koji uopće nude profile ako ih izričito ne tražite, a samo od jednog možete dobiti više profila, no možda još negdje postoji koji.

Za razliku od RGB prostora temeljenoga na zbrajanju svjetla iz izvora svjetla te na njemu temeljenoga CS-a, pri čemu jednak omjer "projiciranih" boja daje uvijek neutralan ton, CMYK boje temelje se na kombinaciji boja koje refleksiom daju pigmenti i, nimalo zanemarivo, boje papira koja određuje blještavilo svijetlih tonova. Sa CS-om za CMYK to je uvijek komplicirano, i malo se kada, radeći za monitorom u CMYK modu treba vjerovati onome što se vidi na monitoru. Zato se, dokle god je to moguće, treba za monitorom raditi u njegovom nativnom kolor prostoru, RGB-u, a tek posljednja radnja treba biti separacija slike u CMYK. Tada iz kolor prostora svjetla datoteku konvertiramo u kolor prostor pigmenata koji će se otisnuti na papiru.

Višestruka konverzija iz RGB-a u CMYK, npr. "da se nešto popravi", destruktivna je, jer nepodudarni gamuti jedan drugoga reduciraju pri svakoj konverziji. Ako je iz bilo kojeg razloga nužno vratiti se iz CMYK-a u RGB, treba to učiniti preko kolor sustava Lab, kad će gubitak biti najmanji. Ili još bolje, dodatnu korekciju napraviti na kopiji slike koju ste ostavili u RGB-u.

Najčešća su dva profila tiskarskoga izlaza: jedan s "jakom" crnom bojom u separiranim kanalima, i jedan sa "slabom" separacijom crne, a snažnijim udjelom ostale tri boje. Primjerice, C10 M8 Y8 K0 će teoretski dati istu boju kao i C8 M5 Y5 K8. Pri separaciji RGB-a u CMYK pod "slabom crnom" crna boja počinje sudjelovati mješavini svih ostalih boja tek kad sve tri zatamnjuju ton na više od 50%. Pod takvim profilom tonovi ljudske kože djeluju čišće, pod separacijom s "jakom crnom" tonovi kože djeluju prljavo. A teoretski to je ista boja!

Treba imati na umu da se miješanjem četiriju osnovnih procesnih boja (CMYK) ni na koji način ne može postići čistoća i vibrantnost u dijelovima spektra koje pokrivaju posebno zamiješane spot (mahom Pantone) boje. U te spada cijeli spektar fluorescentnih, kao i življi tonovi zelene koji se ne mogu vjerodostojno reproducirati u CMYK sistemu. Separacija s profilom pod "jakom crnom" koristi se kod grafova, skica, crteža itd. s površinama sive boje. Dakako, crte želite da se tiskaju samo crnom, a ne da na njoj još plešu neki odrazi cijana, magente i žute. Taj sustav daje bolje definirane grafičke naglaske.

Razlučivost i inventura

Ako sliku pripremate za tisak, ovisno o kvaliteti tiska i papira, preporučljivo je da gustoća rezolucije slike reproducirane 1:1 bude barem 250 ppi (ne brkati piksele i točke, engleski dot, odnosno ppi i tpi/dpi) jer tisak radi na principu rasterskog polutona. Za novinski tisak u istim tim uvjetima zadovoljit će gustoća od 150 ppi. Na vrlo velikim formatima, poput plakata formata citylight ili billboarda, koji se gledaju iz veće udaljenosti, mogu se koristiti i kudlikamo manja razlučivost. Ako vam takvi poslovi rijetko "padnu" najbolje je konzultirati se s tiskarom. Pri skeniranju slika s fotopapira, snimljenima na filmu, njihova priroda kontinuiranih polutonova i bez izrazitih oštrina "na piksel" može se učiniti i mali "popust" u rezoluciji pri 150-200 ppi.

Valja razlikovati razlučivost i "inventurnu" količinu piksela. Slika veličine poštanske marke može biti razlučivosti od zadovoljavajućih 300 točaka po inču, ali ako je na layoutu mehanički povećamo na veličinu etikete na kutiji šibica, u datoteci će ostati rezolucija od 300, ali će na layoutu iskočiti pikseli. Već za tu veličinu nema ih dovoljno. Zato s klijentima treba razgovarati drukčije. Puno su realniji "megapikseli" na koje su se ljudi baveći se digitalnom fotografijom već pomalo navikli. Korektno oštra u Photoshopu nekadrirana slika od pet megapiksela (2580 piksela po široj osi) bit će korektna za reprodukciju u finotisku do formata A5, a od 10 megapiksela na B5 i po analogiji s ostalim formatima. O rezoluciji se govori samo kad se govori o 1:1 formatu slike u tisku, inače se govori o tome koliko slika ima informacija, nepreciznije u megapikselima, preciznije u pikselima po široj osi. Ostalo je samo stvar kalkulacije.

Fotoaparati i profili

Žalosna je činjenica da i najjeftiniji monitori dolaze s tvorničkim profilima, tj. kalibrirani su na standard već u tvornici. Makar ne i savršeno, to je više nego prihvatljivo za većinu korisnika. S druge strane, prosječni digitalni foto aparat, koji je i po nekoliko puta skuplji od najjeftinijeg monitora ne dolazi s vlastitim tvorničkim profilom, nego aparat fotografijama mahom pridružuje sRGB profil, onaj spomenuti "prosjek prosjeka prosječnog".

Windowsi

Vista dolazi s CMS koji je nastao u suradnji s Canonom, Nikonom i Adobeom s namjerom da CM bude uključen na sistemskoj razini. Ovo je ozbiljan napad na dugogodišnju apsolutnu dominaciju Applea u profesionalnim okruženjima, a zbog toga me uopće ne bi čudila Appleova akvizicija Adobea kroz koju godinu. Svima koji se ozbiljnije bave grafikom/fotografijom ili naprosto žele imati CMS na sistemskom nivou, a koriste Windowse, topla je preporuka, prijeđite na Vistu dok ne dođu Windowsi 7. Bit će dobro i za pregledavanje slika i za rad u Photoshopu. No, za svaku drugu aplikaciju morate se uvjeriti da je napisana tako da podržava sistemski CMS.

Internet preglednici

Firefox je u zadnjim inačicama dobio podršku za CM, odnosno ima svoj CMS i čita pridružene profile. No nakon instalacije FF-a to je isključeno u inačicama starijim od 3.5. Kako ih uključčiti? Google vam je prijatelj... Safari po defaultu podržava CM. Za IE ne znam, a Opera ne podržava sistemski CMS niti ima svoj.

Non Adobe proizvodi

Pokušajte koristiti proizvode koji koriste Adobeov CMS obzirom da je njarasprostranjeniji. Appleov ColorSync daje vrlo slične rezultate. Za linux, i alate na njemu (GIMP i ekipa) postoji nekoliko CMS-ova. Nijedan među njima ne daje niti približne rezultate kao Adobeov CMS. Istina je Adobe se nametnuo svugdje kao defacto standard, a ovdje mu se to ne može zamjeriti, nego potpuno obratno, može se zamjeriti svima ostalima koji ga ne dostižu. Iako dotični CMS-ovi barataju istim profilima, može vam se dogoditi da vam bijelac na slici, ukoliko koristite neki CMS na Linuxu, izgleda kao ružičasta hodajuća reklama T-Coma. Pod linuxom radije iskljčite CM, ili barem koristite neki sintetski profil, u ovom slučaju sRGB, ili Adobe RGB.

Balans bijele točke (white balance) na digitalnom foto aparatu

Zgodno je pri ruci imati komad bijeloga papira. Uperite aparat u taj komad papira i napravite custom White Balance. Nije vam bitno da izoštrite. Balans bijeloga nije ništa drugo do baratanje pojavom koja se zove metamerija. Određena boja u različitim uvjetima osvjetljenja može izgledati drugačije, ili se pak može dogoditi (doduše, puno rijeđe) da dvije različite boje u jednom uvjetu rasvjete, u drugom uvjetu izgledaju jednako.

Temperatura boje

Prilagodite temperaturu boje okruženju u kojem radite, a ne temperaturi boje "koja se negdje koristi".

Prikaz slike na internetskim stranicama

Dobar dio softvera društvenih mreža, poput Facebooka, ako u slici naiđe na pridruženi profil — uklonit će ga. Tko bi ga znao, možda im smeta nekoliko bajtova veća datoteka.

Za kraj mali test za internet preglednik koji koristite. Ukoliko ovu sliku vidite ispravno, odnosno, crvene je boje, znači da vam vaš internet preglednik podržava CMS. Ukoliko je pak zelene boje...