Prva Mac Pro serija izdana je u kolovozu 2006. godine i danas je jednako mlada iako se računalne godine broje još brže od psećih. Kada su neki pomislili da ovi radni konji počinju gubiti dah, stigao je spasonosni lijek protiv starenja. Pročitajte prikaz grafičke kartice koja je ovim strojevima udahnula novu snagu i sasvim sigurno podarila dugu upotrebljivost.
It's so hard to get old without a cause I don't want to perish like a fading horse Youth is like diamonds in the sun And diamonds are forever... Rođen da bi zauvijek ostao mlad Mac Pro je predstavljao završetak Appleove tranzicije na Intel arhitekturu i već u početku je zamišljen bez kompromisa jer je pred njim bio težak zadatak - savladati dan-danas respektabilan Quad Core PowerPC G5. Krenulo se s dva 64-bitna procesora s po dvije jezgre, svaki na svojoj sabirnici na 1.33 GHz. Vrlo brzo slijedi serija s dva procesora s po četiri jezgre. Iako je Apple konzervativno deklarirao da tadašnji Mac Pro strojevi podržavaju "samo" 16 GB RAM-a, dolaskom novih memorijskih modula pokazalo se da rade bez problema i s 32 GB radne memorije. Uz moderne terabajtne diskove ili čak SSD (Solid State Drive), ovi strojevi zadržali su dijamantni sjaj u svemu osim u jednom - grafičke kartice isporučivane u toj generaciji danas su zastarjele. Mac Pro zaslužuje pro Većina Mac Pro strojeva dolazila je s penzionerskom NVIDIA 7300 GT karticom koja je vrlo upotrebljiva za 2D poslove, ali jedva diše kada se ode u treću dimenziju. Tadašnja "performance" kartica bio je notorni Radeon X1900 XT koji je imao dobre performanse za tadašnje vrijeme, ali je bio toliko bučan i toliko se kvario da je svima na crnoj listi. Kasnijom pojavom Radeona HD 2600 XT stvari kreću nabolje, ali prava solucija biva tek NVIDIA GeForce 8800 GT, a ta epizoda nije prošla bez drame. Naime, Apple je 8800 GT izdao za Harpertown Mac Pro seriju koja koristi 64-bitni EFI, a zaboravio na starije generacije koje koriste 32-bitni EFI na kartici. Naravno, to pokreće pobunu, peticije i ljutita pisma korisnika - na jedno od kojih je odgovorio i sam Steve Jobs, parafrazirat ću: "NVIDIA je zeznula, morat ćemo to sami napraviti. Smirite se, radimo." I bilo je kako je Steve rekao - izdana je posebna varijanta 8800 GT kartice za "1st gen" Mac Pro i svi su opet sretno živjeli. Danas, osim ove izvrsne kartice, korisnici starijih generacija mogu u high-end razredu odabrati i moćni ATI Radeon HD 4870. Što nudi i isplati li se upgrade saznat ćete iz ovog prikaza. Iako je Apple tehnološki gotovo uvijek korak ispred, kada su u pitanju grafičke kartice, Mac korisnici su često barem pola koraka iza. Razlog je ogromno tržište PC igara koje gura taj segment maksimalnom brzinom, a Mac je ipak više kreativna radna stanica, a manje igrača konzola. U zadnje vrijeme situacija se bitno popravila, pa vlasnici novih strojeva imaju solidan izbor grafičkih kartica - od low-end Radeona HD 2600 XT, preko NVIDIA GT 120 i 8800 GT kartica, pa do Radeona HD 4870 i NVIDIA GTX 285 mrcine ili skupe Quadro FX 4800 profesionalne kartice. Još uvijek smo uskraćeni za uparivanje grafičkih kartica - tzv. SLI (Scalable Link Interface) ili CrossFire, ali takve kartice uredno rade u Macu pod Windowsima. Kako uparivanje u praksi ima smisla samo za igre to i nije bitan nedostatak. Cray u grafičkom slotu Moglo bi se ovaj prikaz započeti listom od par stranica tehničkih specifikacija, ali to geekovi mogu i sami izguglati. Recimo samo da je Radeon HD 4870 pravi mali superkompjuter baziran na RV770 procesoru s 956 milijuna tranzistora i preko jednog teraflopsa snage na sabirnici koja guta 115GB/sec. Uz to podržava sve napredne tehnologije prikaza, ali i hardversko dekodiranje i enkodiranje videa. Koliko god bilo impresivno sve ono što ta klasa grafičkog procesora može prikazati na ekranu u nad-HD rezoluciji (2560x1600), ono najbolje tek dolazi - novi Mac OS X Snow Leopard donosi veliku novost koja se zove OpenCL i koja će otključati snagu ovog i sličnih procesora. Ono što je OpenGL kao "Open Graphics Library" za grafiku, to je Open CL kao "Open Computing Language" za izračune svih vrsta. OpenCL je tehnlogija koju je razvio Apple, ali ju je mudro umrežio sa suigračima bez kojih bi bila jalova - s AMD-om (ATI), Intelom i Nvidiom. Što za običnog korisnika OpenCL znači u praksi? Čudesa! Ozbiljno! :-) Super-moćni grafički procesori čuče u našim strojevima, često imaju više računalne moći i od samog centralnog procesora, a što rade cijelo vrijeme? Premeću piksele amo-tamo u kakvoj glupoj pucačini! Depresivno, zar ne? Kako biste se vi osjećali da dobijete posao toliko ispod svojih stvarnih sposobnosti? Zato OpenCL predstavlja oslobođenje za svaki jači GPU. Kada se ova tehnologija počne koristiti (jedva čekam odgledati taj Keynote) odjednom će postati moguće stvari kao ray-tracing u stvarnom vremenu, prepoznavanje govora iduće razine, čitanje govora s usana - ili enkodiranje i zahtjevnijih video formata bez čekanja. Shvatili ste - kupnja grafičke kartice ove klase predstavlja i ulog u budućnost, a tada i povećanje procesorske snage cijelog računala putem OpenCL-a. No, dosta vizionarstva i krenimo na konkretne brojke i testove - moramo odgovoriti kome se isplati investirati u Radeon 4870! Osam stotina stream procesora! Spremni! Benchmark aplikacije nude "teoretski test" i svakako su dobar pokazatelj, ali nikako ne treba vjerovati isključivo njima. Razlike u testovima i stvarnoj uporabi nekada budu i drastične - pogotovo kod igara koje su bolje ili lošije optimizirane za ATI odnosno NVIDIA procesore. Dobar primjer za to je poznata simulacija letenja X-Plane koja ostvaruje više nego dvostruki rezultat od NVIDIA kartice. ATI Radeon 4870 pri 2560x1600 rezoluciji u testu postiže 113 fps, a 8800 GT "samo" 41. No, zato je razlika u World of Warcraftu tek tri slike u sekundi na njih preko stotinu. Zato uvijek pri odabiru proučite testove koji se odnose na aplikacije koje vi najviše koristite i odluku o kupnji donesite tek tada. Svi testovi su izvođeni pri rezoluciji 2560x1600 ako nije naglašeno drugačije. Prvi test je uobičajeni Cinebench OpenGL Standard Test u kojem Radeon HD 4870 ostvaruje rezultat od 5904 spram NVIDIA 8800 GT kartice koja postiže 5431. Razlika je tek oko 9%. Drugi test je poznati OpenGL Extension Viewer. On testira više OpenGL ekstenzija, a za ovaj prikaz je dovoljno fokusirati se na testove 1.2 i 2.1 kao ekstremne vrijednosti. Ovdje je zanimljivo usporediti rezultat i sa starijim karticama. Umirovljeni 7300 GT dostiže score od 240 i 153 pri OpenGL 1.2 i 2.1 testu, a kada se uključi četverostruki multisample i anizotropija (služe za omekšavanje slike) rezultat pada na 50 i 50. Čest stanovnik Mac Pro expansion baya je i stariji Radeon HD 2600 XT. Razlika u odnosu na 7300 postoji, ali nije drastična - u prvom testu rezultat je 559 i 144, a u drugom 107 i 105, ali mjerenje je izvedeno pri nižoj rezoluciji od 1920x1200 jer je stroj bio na Cinemi 23".
Kako se u Jabučnjak test-labu našao i najnoviji iMac 3.06 GHz, odmah sam testirao i njegovu GeForce GT 130 karticu (također pri 1920x1200 native iMac rezoluciji). Rezultat je odličan - 2075 i 159, tj. 672 i 151. Znalci će u GT 120 i GT 130 karticama prepoznati PC korisnicima poznate 9500 GT i 9600 GT kartice koje su prošle kroz ruke rebranding stručnjaka. NVIDIA GeForce 8800 GT pri punoj 2560x1600 rezoluciji postiže rezultat od 1428 i 159, odnosno 435 i 151. Ne, nije GT 130 brži, stvar je u rezoluciji. Kada 8800 GT spustimo na HD razinu rezultat je 2387 i 159, tj. 762 i 152, a u stvarnoj upotrebi još i veći. Ono što je svakako najzanimljivije jest usporediti 8800 GT s Radeonom 4870! Test kaže da je Radeon brži oko 8% s rezultatom 1530 i 164, tj. 589 i 155. Usporedbe s GT 130 radi evo i tog rezultata: 2500 i 155, tj. 1007 i 157. Dakle, 4870 je potvrđeno najbrži, ali da li baš svuda? Ne! Provjerena alternativa Apple video profesionalci znaju da mnoge aplikacije koje ne korisite OpenGL već Core Image mogu imati drastično različite performanse samo zbog dobro ili loše napisanih drivera. Core Image je podsustav koji brine o svim onim standardnim grafičkim rutinama koje Mac OS X koristi za prikaz u aplikacijama - od sitnih freewarea, pa do profesionalnih aplikacija klase Motiona. NVIDIA je došla na loš glas među pro-korisnicima jer su njeni driveri u tom dijelu bili neoptimizirani i dolazilo je do paradoksa da npr. Motion brže radi na kartici niže klase poput Radeona HD 2600 XT nego na jednoj 8800 GT. Ipak, vijesti su odlične - danas je ATI i dalje tradicionalno izvrstan u Core Image dijelu, ali programeri u NVIDIA stožeru su zasukali rukave i ozbiljno shvatili problem. Rezultat je toliko dobar da je sada 8800 GT brži(!) čak i od Radeona 4870 u takvim poslovima! Ha! Još je jedna, nekima od životnog značenja, stvar u kojoj 8800 GT daje bolji rezultat - World of Warcraft. Razlika je marginalna, ali postoji. Za test sam koristio Blizzardov TimeTest koji je sada ugrađen u igru. Kako bi rezultat bio usporediv, a to je teško izvesti u igri koja simulira živi svijet iz bajke s milijunima igrača, koristi se lukav trik! Mjerenje se izvodi između dvije lokacije pri letu po zadanoj putanji, ali tako da se isključi prikaz meteoroloških pojava i drugih igrača koji bi nam mogli slučajno uletjeti u vidokrug. Odabrao sam put iz legendarnog lebdećeg grada Dalarana u Šumi kristalnog pjeva preko zatrovanih Zmajevih pustara, pa sve do luke Moa'ki na obali Sjevernog mora. :-) Stari dobri 8800 GT pri punoj rezoluciji i sa svim postavkama na maksimumu ima prosjek od 44.63 fps (uz maksimalni fps od 132.67) , a Radeon 4870 mu dahće za vratom s 43,40 fps (uz maksimalni fps od 105.21). U jednom stranom testu vidio sam obrnute rezultate u kojima je Radeon bio par fps brži - možda je razlika samo u odabranom mjestu za test. U svakom slučaju razlike su marginalne, a i jedno i drugo je rezultat više nego dobar za ugodnu igru, ali 8800 GT nakon zadnjeg sniženja cijene to nudi za manje novca.
Double-decker ili slim-rider? Ima još nešto važno kod odabira kartice - dimenzije. 4870 je mrcina koja u startu zatvara dva slota za proširenja. Elegantni 8800 GT je u slim formatu i zauzima samo jedan. Kako Mac Pro ima dovoljno slotova, čini se da to većini korisnika nije problem jer ionako malo tko dodaje optičko umrežavanje, RAID kartice i slična čudesa. Koncept zauzimanja samo jednog utora kod 8800 znači kompromis pri hlađenju i kartica je vrlo glasna kada radi intenzivniji 3D. Netko tko bi je koristio za igranje svakako mora razmotriti third-party hladnjak, a ako se kupi kvalitetan to znači još 300-400 kn gore na cijenu same kartice. Tu je i dosta "sam svoj majstor" posla oko instalacije jer Mac Pro ne trpi masivne serijske osigurače na pozadini kartice. Tako gledano, početna velika razlika u cijeni između 8800 i 4870 više možda i nije presudna. S druge strane, 4870 ima solidan hladnjak DHE (Direct Heat Exhaust) tipa što je odlično za druge kartice u hangaru za proširenja, a posebno za niz hard diskova pri vrhu. Glasan je, ali ipak ne iritantno glasan i vjerojatno ga većina korisnika neće imati potrebe promijeniti. Naravno, 8800 GT sa suludim hladnjakom tipa Thermalright HR-03 biti će potpuno nečujna i pri maksimalnom opterećenju. Takav upgrade je za serijsku 8800 važan za ljubitelje tišine, ali kod 4870 sličnu stvar će izvesti samo perfekcionisti. Što se tiče potrošnje električne energije, Radeon se napaja s čak dva dodatna kabela i troši oko 40 W više od 8800 GT, ali sve je to zanemarivo i ne treba utjecati na odluku kada se kupuje high-performance kartica. I škriljac izvadi dukate... Appleov ATI Radeon HD 4870 u Hrvatskoj stoji 2,212 kn + PDV, a Apple NVIDIA GeForce 8800 GT nabavljiva je za samo 1,581 kn + PDV. Skromni mogu kupiti i GeForce GT 120 za 950 kn + PDV, ali radi samo u novim strojevima. Kod kupovine 8800 GT važno je naglasiti generaciju stroja jer postoje dvije varijante - tzv. "1st gen" za strojeve s 1.33 GHz sabirnicom i druga za Harpertown i novije. Kod Radeona ne postoje takve komplikacije - radi u bilo kojoj generaciji bez problema iako ga Apple službeno deklarira samo za strojeve s novijim PCI Express sabirnicama. Praksa je pokazala da su i najstarije sabirnice više nego dovoljne da hrane ovakve kartice ako se bandwidth ne mora raspršiti po više kartica istovremeno.
Siva zona Geekovi odlikaši znaju da se može proći i jeftinije, ali to zaista nije put za svakoga. Naime, nije tajna da je moguće PC grafičku karticu "flashati" Macovim firmwareom i normalno je koristiti. No, to nije jednostavno i često mnogo toga može poći po krivu ako ne znate što radite. Potrebno je kupiti grafičku karticu tzv. "referentnog dizajna", provjeriti da li je EPROM dovoljne veličine za Macov firmware koji je redovito veći od PC-ijevog, a biti spreman i na nedostatke tipa "ne radi sekundarni DVI port". Cijela operacija izvodi se na PC-iju ili na Macu pod Windowsima. Za one koji su spremni na kompromis da pri bootu nemaju slike (pojavljuje se tek kod login screena) mogu izvesti i tzv. "injector metodu" koju je razvio poznati haker Netkas. Takvom metodom zaobilazi se firmware kartice, flash nije potreban i driveri se dižu zasebno kasnije tijekom boota, a omogućavaju pokretanje niza modernih kartica - od Radeona 4890 (novija varijanta 4870 s malo većim taktom i obično 1 GB VRAM-a), pa do cijele NVIDIA GTX 285/275/260/295 serije. No, i tada ima još jedna "kvaka" - konektori na Mac Pro matičnoj ploči su specifični i ne odgovaraju kablovi od PC kartice, pa morate biti kreativni... Ukratko, mislim da je bolje ne ići ovim putem već platiti par stotina kuna više i raditi "out of the box" bez brige i uz garanciju. Razmažena bagra! Kako moj prijatelj kaže: "Mac korisnici su razmažena bagra". Na Macu se nad-HD rezolucija koristi rutinski preko pet godina, a kod naših PC susjeda 30" format se stidljivo šulja u upotrebu tek odnedavno. Iako je i prva dual-dual-DVI kartica (NVIDIA 6800 Ultra DDL) odlično koristila toliku površinu još na G5 strojevima, tek sada, sa zadnjim generacijama NVIDIA i ATI procesora, možemo vidjeti što je sve moguće s preko četiri milijuna piksela odjednom. Oni kojima ovo nije dosta, mogu kupiti najnovije NVIDIA čudo i trenutačno najbržu jednoprocesorku grafičku karticu - EVGA GeForce GTX 285 koja nudi opet velik skok u performansama, ali ovog trenutka nije dobra kupovina jer su driveri na Macu još nedorađeni. Također, važno je reći da bez hakiranja radi samo na Harpertown i novijim serijama. I zaključak je... Za početak rješimo dilemu kupaca novih strojeva. Ako kupujete novi Mac Pro stroj i Cinemu 30", a niste isključivo DTP čarobnjak, ne škrtarite i bez razmišljanja doplatite za Radeon HD 4870 opciju, neće vam biti žao. Ako kupujete Mac Pro, ali vas je stisla kriza, pa morate kupiti "malu" Cinemu 24", onda već ima prostora za taktiziranje s proračunom. Opet, ako ste isključivo DTP orijentirani, možete sretno živjeti i sa standardnom NVIDIA GT 120 karticom. Ako ipak volite, makar kao hobi, igrati se s 3D programima ili odigrati koju igru, onda je Radeon opet dobra odluka. Ako se bavite video produkcijom i koristite Final Cut Studio, a pogotovo Motion, opet Radeon investicija ima smisla. Naime, 4870 je jedna od najbržih kartica kada su u pitanju Core Image operacije. Koja je odluka mudra za Mac Pro korisnike ranijih serija (Woodcrest, Clovertown i Harpertown)? Prva varijabla je koju karticu sada koristite. Ako ste još uvijek na 7300 GT poboljšanje je štogod odlučili, pa makar kupili polovan Radeon HD 2600 XT od nekoga tko je prešao na bolje. Ako imate ozloglašeni X1900 XT - čudo je da još radi, pa preventivno napravite upgrade. Ako ste pak nabavili Radeon HD 3870 Mac Edition onda sve ovisi o monitoru. Ako radite u nižim rezolucijama, on još može potrajati, ali ako imate 24" ili 30" vrijeme je za 8800 ili 4870. Ako ste sretnik koji već ima 8800 onda upgrade na 4870 ima malo smisla. Možda razlika vremenom postane veća ako ATI dodatno optimizira drivere, ali ovog trenutka je mala - iako su pod Windowsima razlike vidljivije. Ako vas ne smeta glasan ventilator na 8800 GT, ova kartica odličan je izbor za sve korisnike starijih Mac Pro i u mnogo toga je potpuno ravnopravna Radeonu, ali oko 600 kn jeftinija. Naravno, ako novac nije problem, kupite 4870. Nešto je brži i moderniji, svakako je tiši od 8800, a i radi na svim strojevima, pa ćete ga lakše prodati kada budete kupovali nešto još jače u idućem životnom ciklusu vašeg Apple ljubimca! Daleko je mirovina... :-) I na kraju naš Mac Pro ostaje zauvijek mlad... Let's dance in style, let's dance for a while Heaven can wait we are only watching the skies...
ATI Radeon HD 4870 pro et contra
Za:
Protiv:
|
Komentari
i dan danas znam staviti plocu na gramofon i uz cvrcanje vinila odslusati cijeli album
Ovog trena mislim da, osim hobija radi, zaista nema razloga za overclock ovako brzih kartica. Dovoljno su brze za sve osim za Crysis u visokoj rezoluciji, a onaj tko želi Crysis, taj će ionako složiti "gaming rig" s dual karticama i tekućim hlađenjem...
Svaki iMac se može kupiti kao tzv. CTO (Configure To Order) i tako naručiti neki od jačih GPU-a, ali na takav stroj se mora čekati do 35 dana. Mislim da se isplati čekati ako ti je grafika bitna. U tom slučaju ja bih preporučio da se preskoči čak i dovoljno moćan GT 130 i odmah uzme najjača moguća opcija - Radeon 4850 koji je tek nešto slabiji od velikog 4870 brata.
Samo da dodam - ovo je link na upute kako flashati PC-ijev Radeon 4890. Ako imate karticu od prije na PC-iju, isplati se, a ako idete u kupovinu, onda je možda sigurnije kupiti službeni Appleov jer ovaj traži jedan patch da bi radio, a to je sve dobro dok netko od hackera brine za patch, dakle jednog dana možda ostane bez podrške.