Povijesne premise

Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji koriste ručna računala. Pitao sam se što u njima vide. Uvijek ih treba iznova uključiti, iskliktati beskonačno mnogo opcija, a sve samo zato da bi u njih nešto zapisali ili, nedajbože, skicirali. Što fali običnom komadiću papira kojeg nije problem pronaći ni u WCu? A svi znamo gdje se rađaju najbolje ideje.

Priznajem, komadić papira je nezgodno zamjensko sredstvo za vlastitu memoriju jer nakon prvog komadića papira dođe beskonačno mnogo drugih komadića papira nakon čega čovjek izgubi volju pogledati što je uopće pisalo na onom prvom. Tada elegantno primakne obližnju kantu za smeće i pohrani ih na sigurno. Neki pak znaju da bi mogli doći u napast i posegnuti za sahranjenim bilješkama plašeći se da bi ih prvi papirić koji izvade iz smeća mogao odvesti u beskrajno pregledavanja svih ostalih papirića. Pritom pišu nove bilješke o onima kojih su se prethodno odrekli. Ili se to događa samo meni? Kako god - kažu da svaki problem kojeg shredder može elegantno riješiti, definitivno nije problem. S tim se vjerojatno slaže i 3M potičući ovu aktivnost tehnološki najsuperijornijom vrstom komadića papira: Post-Itom. Treba li nam išta bolje?

Uvijek. Rokovnik! Njegova jedina mana je što ga ne možete zalijepiti na frižider. Bar ne bez nekog super-ljepila, ali, vjerujte - to ne želite. Čarolija Post-Ita je u tome da ih možete odlijepiti. Super-ljepilo ubija tu čaroliju. Prednosti rokovnika su nebrojene. Jedna od najvećih je što, čak i kada je napunjen bilješkama, može poslužiti kao tvrda podloga na kojoj se možete komforno služiti tehnologijom starog doba - komadićem papira. Osim toga, rokovnike ne treba promatrati kao pomagala zamrznuta u vremenu. Njihova evolucija nije ništa manje zanimljivija od izumiranja dinosaurusa. Rođeni su kao križanac bilježnice i telefonskog imenika, godinama su opstajali kao svežanj listova s natpisom "bilješke" (da ne bi slučajno štogod drugo pribilježili na tim poštovanja vrijednim listovima) kako bi u novi mileniji ušli savršeno izbalansiranog odnosa listova posvećenim bilješkama, planeru i telefonskom imeniku. Danas ih uglavnom razlikujemo samo cijenom, a nju pak određuje luksuz korica i sve one tablice pune nepotrebnih podataka koje se obično nađu između podataka o korisniku i planera.

Industrija rokovnika na svom je vrhuncu. Korisnicima preostaje samo da ga što bolje prilagode svojim potrebama. Moj najveći problem godinama je bio pronaći upravo opisani rokovnik. S obzirom da danas to više nije problem, s vremenom sam se posvetio suptilnijim detaljima i tijekom godina razvio čak nekoliko sustava bilježenja planiranih, obavljenih, neobavljenih i otkazanih događanja. Potom sam rješavao problem bilježenja transakcija različite prirode. Zatim je došao na red sustav za povezivanje planiranih sastanaka i sadržaja razgovora dodatno razvrstanih prema sudionicima. Danas, kad se osvrnem na to maestralno djelo, zadovoljno preletim pogledom sve svoje uredno arhivirane rokovnike svjestan da se doista od svega može napraviti znanost. Jedini problem kojeg tijekom godina nisam uspio riješiti tiče se kategoriziranja događanja u planeru. Curice to obično rješavaju koristeći pisala u boji, ali... ne mogu se oduprijeti dojmu da to nije dovoljno muški.

Nepogrešiva konkluzija

Rokovnik možete rabiti na suncu, po kiši, bez obzira kolika je vlaga, pada li snijeg ili je temperatura odavno prešla ekstreme vaše tolerancije. Njemu to ne smeta. Tinta kojom ga punimo zapravo je jedina slaba karika. Kap kiše i rukopis nam neplanirano prelazi u bold. No, bolje i neplanirano boldiranje nego da pametna ideja napusti zaboravljivu glavu prije no što je zapisana - a oslanjajući se na baterije u dlanovnicima može vam se dogoditi upravo to! Dok rokovnik živi svoj život gdje god ga odložili, dlanovnik, kao i mobitel, MP3 player i sve druge điđe na baterije - traži neprestanu pažnju. Kao da nismo svjesni da smo još umjesto mobitela mogli usvojiti dijete i jednako ga tako uvijek imati uza se, hraniti kad počne bipkati, pokazivati kome god možemo, neprestano pričati o njemu i željeti ga zamijeniti s nekim drugim vunderkinderom čim se ovaj doseli u naše susjedstvo? Uz to, trošenje baterija stvara stres. Stalno smo opterećeni mišlju da će se BAŠ SAD isprazniti i poslati sve naše bilješke u vječni zaborav. I tada žalimo za rokovnikom. Žalimo za Post-Itom. Žalimo za komadićem običnog papira. Kvragu, žalimo za suhim zidom obližnje špilje!

I što onda činimo? Ne znam za vas, ali ja potražim u Googlu tko u Hrvata prodaje Palm i kupim Tungsten T3.

Samo jednom je prvi put

Kupovina Palma osobi koja se do jučer klela u rokovnik definitivno nije najbezbolnija stvar na svijetu. Ja sam svog kupovao gotovo 18 mjeseci. Počelo je tako što je iznenada porasla koncentracija dlanovnika u mojoj blizini. Nove tehnologije u susjedstvu i neracionalna želja za posjedovanjem koja uvijek iznova uspješno potiskuje racionalno pitanje "Treba li mi to doista?" rodile su misao da bi se bilo lijepo s time poigrati. Ne volim se igrati s tuđim igračkama jer vlasnici obično ne žele da netko drugi testira gdje su im granice izdržljivosti. A čemu igranje ako ne otkrijemo upravo to?! I onda se roditelji pitaju zašto njihovo dijete uvijek sve razbije.

Ako nešto mrzim, to je kupovina. Bilo kakve vrste. Gotovo se sa sjetom sjećam vremena u kojima se sok dijelio na "žuti" i "crveni". Danas, kad naručujem čaj u obližnjem kafiću na raspolaganju mi je pravi mali katalog. A kad savjesnom biću uručite nešto između čega mora odabrati optimum prema vlastitim preferencijama onda ili "odabere" ono što je odabralo prošli put ili umre od žeđi. Sad mi se čini i da su spomenuta dva soka nepotrebno komplicirala stvar. Bilo bi dovoljno napraviti jedan, optimalan po svim kriterijima (ukusan i zdrav?) i imenovati ga "Sok". Proizvodio bi ga ACME, naravno.

Kakve to veze ima s Palmom? Palm je tek "jedan od". Nije jedini. Prije 18 mjeseci svi su vikali Sony. Clie! Uključno s Mac korisnicima kojima, čini se, nije smetalo što Clie nije (bio) Mac kompatibilan bez third party pomagala. Da sam kupovao dlanovnik prije 18 mjeseci, kupio bih Clie. Da sam kupovao dlanovnik prije dva mjeseca opet bih kupio Clie.

Kupio sam ga prije mjesec dana. I kupio sam Palma. Blažena dosljednost.

Clie sam tijekom spomenutog perioda vidio uživo. To je bitno. Ako vas nešto stvarno zanima - pogledajte to uživo. Ne vjerujte recenzijama, fotografijama, pričama poznanika ili potpunih stranaca bez obzira hvale li nešto ili govore o tome sve najgore. Istina je uvijek na pola puta. Ako vas zanimaju piramide - posjetite Egipat. Točka. Clie je definitivno bio bolji od svih monokromatskih Visora koje sam sreo prije njega. Osim toga, Sony je proizvođač uz kojeg me vežu pozitivna iskustva. I to ne samo zbog Playstationa.

Odluke u zadnji čas, popraćene ispadima Sudbine, nerijetko su ono čemu se možete samo nadati. Dok sam birao Clie modele, ono malo racionalnosti što se probijalo u mom mozgu tijekom podsvijesnog preodgoja za vrijeme browsanja, tjeralo me da skočim na Palmov sajt prije nego uplatim Clie. Kad tamo...

Tungsten T3. Zaljubio sam se na prvi pogled. U tom trenutku postojao je samo jedan kriteriji: odaberi najljepšeg. I tako ću ga morati gledati svaki dan. Razumno.

Otvorio sam dodatni prozor u browseru s namjerom da usporedim Clie i T3. Uspoređivao sam izlistane karakteristike i ubrzo zaključio da T3 nije samo lijepo lice nego i sam vrh ponude. Ovdje negdje moram ubaciti i to da sam iščitavajući tablice karakteristika izlječio sentimentalnost i odlučio da bezuvjetno želim maksimalnu komaptibilnost s obje platforme koje koristim: Mac i PC. Mac je, kao kriteriji, u startu izbacio iz utrke sve Pocket PC kompatibilce, a Clie je pokopala upravo slaba podrška za Mac. U igri je ostao Palm, a među svim Palm modelima šepurio se, a tko drugi nego... Rafo! Khm. T3.

Potom se dogodio legendarni Retrobit. Gomila krame, G5 i pravo mjesto, prema zakonu vjerojatnoće, za susresti Palma uživo. Nisam imao priliku vidjeti T3, ali ukazao se Tungsten E (hi, Dario!). Prije svega zanimao me ekran. Ako me nešto izluđuje na Sony Ericssonu T610 onda je to činjenica da ne mogu pročitati SMS na ulici za sučanog dana. Prošetao sam E na sunce i - mogao sam sve pročitati. Vratio sam se u interijer i zamolio vlasnika da mi pokaže čime se sve može pohvaliti. Bez okolišanja smo preskočili bilo kakve naznake ozbiljnog softvera i iz foldera "Games" učitali, redom, Lemmingse, Billiard, Dreamway i, šlag na kraju: Warfare Incorporated - Starcraft na dlanu!

Odluka je pala. Želim ga sad i odmah.

To je, naravno, u Hrvatskoj moguće samo u teoriji. S obzirom da je splitski Elektromagic uvoznik za Hrvatsku, jedini način da teorija postane praksa je da ovo isto poželite dok ste u Splitu. Radnim danom. U radno vrijeme. Dok je roba na skladištu. Ako ste pak u Rijeci, želja će vam se ostvariti s malo zakašnjenja, ali Elektromagic će se pobrinuti da vam igračka stigne na kućnu adresu brzom dostavom. Pretpostavljam da to vrijedi i za druge gradove. Ako ne vrijedi, uvijek se možete preseliti u Split.

Hm. Želja. Realizacija. Sve je to super, ali... što se dogodilo rokovniku?

A što se dogodilo dinosaurusima? Izumrli su. Neki kažu da su postali preteški. Palm je sa svojih 156 grama definitivno lakši od rokovnika, ali tehničke karakteristike ćemo uglavnom preskakati i posvetiti se jednomjesečnim dojmovima vezanim uz korištenje od strane nekoga tko u životu nije imao bliskih susreta s dlanovnicima. Pračovjek! Ako vas dojmovi zaintrigiraju ili pak ne možete bez tehnikalija: www.palm.com/tungstent3.

Težina definitivno nije razlog zašto sam odlučio umiroviti rokovnik i svu silnu tehnologiju organizacije podataka u njemu kojoj sam posvetio daleko previše vremena u životu. Pravi razlog leži u prepisivanju. Znate onu scenu kad opat uz svjetlost svijeće pedantno prepisuje neku od knjiga koje bezuvjetno treba prepisati? Tako nekako bi se ja osjećao krajem godine. I početkom nove. Običavao sam osloboditi barem dan ili dva za mukotrpno prepisivanje svih podataka iz prošlogodišnjeg rokovnika koje sam uvijek želio imati sa sobom. S obzirom na ranije iskazani organizacijski fanatizam, dodat ću i to da su u pitanju podaci koji mi stvarno trebaju. Ali... treba li mi prepisivanje? Jednom (dvaput, triput...?) sam došao u napast kupiti onaj papirnati organizer kojemu se vade stranice. Odustao sam od toga kad sam se sjetio da je njegova najveća prednost ujedno i njegova najveća mana - stranice koje se vade prije ili kasnije, zbog listanja, počnu "otpadati". Onda ide ljepljenje, krpanje... bah. Ne hvala. I tako sam iz godine u godinu marljivo sve prepisivao, a količina podataka koju je trebalo prepisati nije se smanjivala. Dapače.

Pandorini darovi

Dvaput se čulo zvono, stigao je dostavljač i isporučio kockastu kutiju pristojne prosječne veličine (ma koliko god taj prosjek iznosio za kockaste kutije). Volim kockaste kutije. Najzabavnija kockasta kutija koju sam do sada vidio bila je ona u kojoj stiže iPod. Veselilo me vidjeti da je netko posvetio jednako truda pakiranju koliko i netko drugi proizvodu koji se sakrio u unutrašnjosti tog rasklopivog čuda. I nikada nisam prežalio što nisam imao priliku raspakirati bar jedan NeXT. Mora da je imao vraški dobru kutiju!

Kako god - uklonio sam tragove nepotrebnog omota koji je skrivao kockastu kutiju od pogleda znatiželjne kurirske službe i pročitao sva sitna slova kojima je Palm vjerojatno želio uvjeriti kupca da nije pogriješio kupivši to što upravo drži u ruci. Tko god voli sitna slova, istinski će uživati, a ako još k tome volite i oznake raznih registriranih tehnologija počevši od QuickTimea, poželjet ćete kutiju izložiti barem na polici radne sobe. Spomenimo i to da je srebrna. Otvorio sam je, konačno. I nisu izletjela sva zla svijeta.

Izletjelo je samo jedno zlo. Hrvatski priručnik - ako se priručnikom može nazvati fotokopirana presavijena gomilica zaheftanih papira. Uz pretpostavku da tamo neću ništa pametno pročitati i s mišlju zašto, za Mrmota milog, Hrvati nemaju kulturu ukusne lokalizacije proizvoda, uzeo sam Zlo sa dva prsta i uklonio ga kao što se uklanjaju smrdljive čarape. Put je čist!

Ostatak papirologije kroz koju se trebalo probiti obuhvaćao je simpatične originalne Palmove manule kakve bi čovjek i očekivao u lijepoj kockastoj kutiji. Bili su tu licenca, garancijski uvjeti, Graffiti naljepnice na raznim jezicima (naravno, prije bi se našla naljepnica na klingonškom nego na hrvatskom), Getting Started With Photos, Music & Videos i neizbježni Read Me First. Pretpostavljam da je ono Zlo prijevod potonjeg, ali... nećemo nikada saznati.

Kako provesti 4 sata?

Da sam u tom trenutku želio nešto čitati potražio bih na obližnjem kiosku novi "Q". Želio sam nabadati stylusom po ekranu. Sad, odmah! Manuali nisu imali šanse, ali Tesla se pobrinuo da ne bude tako jednostavno.

Prvi nedostatak uređaja s punjivim baterijama je što stižu - prazni. Negdje sam (kasnije) čuo da ono Zlo kaže da je baterije potrebno puniti 6 sati. Read Me First kaže 4, a drugdje u dokumentaciji naišao sam na podatak da su dovoljna svega 2 sata za prvo punjenje. Hm. Ni to nećemo nikad saznati jer sam ga pustio u cradleu 4 sata i otišao na ručak. Putem sam čitao svu onu silnu dokumentaciju (Zlo više nećemo ni spominjati) i ne sjećam se da sam nešto pametno pročitao što mi je kasnije pomoglo. U prijevodu: imate 4 sata za pročitati "Q" bez da se zamarate Palmovim nebulozama ako ste do sada uspješno svladali lekcije poput one da prstima ne dirate ekran (ako nije touchscreen) i da pribadača nikako nije zamjena za stylus. Ako su vam "ekran" i "stylus" nepoznanice, OBAVEZNO sve pročitajte. Od korica do korica. Na svim jezicima.

Ima li još štogod u kutiji? Ima. Crni cradle sa HotSync botunom, ispravljač koji morate sami sklopiti tako što ćete na njega spojiti jedan od priloženih utikača ovisno u kojem kutu planete živite te neizbježni cover. Kod covera će vam se učiniti da od njega nećete imati puno koristi jer se isporučuje izravnat. Potrebno ga je zakačiti na poleđinu Palma, presaviti preko vrha i pustiti da gravitacija učini ostalo tako što će ostatak covera prekriti screen i navigacijske tipke. Nažalost, cover se u početku izvrsno bori protiv gravitacije, a u tome mu je očito pomogao boravak u lijepoj kockastoj kutiji. Ne očajavajte. Trik je u tome da ga odlažete s ekranom prema dolje, kako bi svojom težinom ravnao cover. Izravnat će ga za dva tjedna.

Dok se Palm puni jedino s čime se možete igrati je stylus. Ako vam intuicija nije jača strana trebat će vam neko vrijeme da ga pronađete jer nije tamo gdje ga očekujete. Palm je imao običaj styluse držati na desnoj strani, a vadili bi se jednostavnim odgurivanjem iz klizišta. T3 je dobio "interni stylus". Smješten je u rupi u kučištu, a pristupa mu se s gornje strane, tako da se klikne na ono što bi vas instinktivno moglo podsjetiti na gumb za paljenje. Ako ga kliknete neće se ništa upaliti, ali iskočit će mali komadić crne plastike i pomislit ćete da ste otkrili easter egg - antenu za ugrađeni GSM o kojem vam Palm nije rekao ni riječi! Krivo. Izvucite to crno što je iskočilo i, kad vidite da je ostatak srebrn i metalan, bit će vam sve jasno. Pronašli ste stylus. Dijeli vas još samo korak do otkrića pisma i civilizacija može početi!

Redukcija u mojem kvartu

Tko se nije napunio, magarac je bio! Ja idem. Nestrpljivo sam iščupao T3 iz cradlea i pokušao dokučiti govori li mi išta je li skroz napunjen ili ne. Tišina. Vrlo brzo sam, klikčući sve što se može kliknuti, locirao status baterije i informaciju o tome da je napunjen 100%. Nakon velikog otkrića vraćao sam se statusu baterije tijekom mjesec dana, kad god bih smjestio T3 u cradle i dan danas mi je potpuno nedokučivo što se zbiva. Nakon što ga korištenjem ispraznim na, recimo, 70%, potrebno mu je svega par SEKUNDI da se, nakon umetanja u cradle, status baterije popne na 100%. S obzirom da je to malo vjerojatno, moram zaključiti da nemam pojma koliko se zapravo puni, ali kada bih morao pogađati kladio bih se da su mu 2 sata savim dovoljna za od nule do sto. Iduće logično pitanje je - koliko se prazni? Brojne recenzije na Internetu osvrću se upravo na potrošnju T3 kao najveći nedostatak. Nisam opterećen prethodnim iskustvima (čitaj: recenzent je potpuno neuk, ali zna to dobro kamuflirati) pa mogu samo reći da me, nakon demoralizirajućih recenzija koje su spominjale pražnjenje baterija nakon 3 sata korištenja, T3 ipak ugodno iznenadio.

Za potrošnju su, čini se, presudni "veličina ekrana" i brightness. Korištenje Bluetootha prema dosadašnjim dojmovima ima bitno manji utjecaj od navedenog dvojca. Brightness je izvrstan način škriljenja baterija. Standardno je postavljen na 50%. Pravilo je sljedeće: na 100% ga odvlačite ako i samo ako je u blizini vlasnik prosječnog PocketPCa kojemu želite upropastiti dan. Čak i ako ste na suncu, 50% bit će sasvim dovoljno za sve pročitati bez naprezanja očiju. U svim ostalim slučajevima zadovoljit će vas nekih 20% svjetloće. Ne vjerujte mi - probajte. Što se tiče veličine ekrana, molim primjetiti da je jedan od najvećih featurea T3 modela ekran na izvlačenje. Uvučeni ekran (format u kojem ga nosite u džepu) smanjuje rezoluciju na onu koju ste mogli sresti kod Tungstena E: 320x320. Izvučeni ekran daje vam impresivnih 320x480 pixela. I dok se jedni unaprijed vesele megalomanskim Excel tablicama, drugima će curiti sline na igranje Warfarea u toj rezoluciji. Sad je pravi trenutak za spomenuti da orijentaciju ekrana možete po potrebi zarotirati iz portrait u landscape mod, a s obzirom da je to riješeno na sistemskom nivou, Warefare će se prilagoditi novonastalom stanju jednako dobro kao i Excel. Na vama je da izaberete što vam više paše: 320x480 ili 480x320. Browsanje Jabučnjakom s njega je definitivno zabavnije u 480x320 - ali do toga tek moramo doći.

Rezimirajmo energetske zaključke: uvučen ekran, 20% brightnessa, isključen Bluetooth i moći ćete završiti Vexed pri čemu će vam otrnuti prsti od neprekidnog držanja stylusa nekoliko sati.

Ugljen, olovka, nalivpero...

Prenoseći T3 u džepu, vrlo brzo ćete shvatiti da vam se zapravo ne da svaki put kad nešto želite zapisati izvući ekran. Tako ćete sami sebe ograničiti na rezoluciju 320x320 i zapitati se zašto niste kupili model E. Onda se sjetite da tamo nemate što izvlačiti ni kad to poželite, a ljudi u blizini vas čudno pogledaju privučeni neobjašnjivim i naigled bezrazložnim smješkom na vašem licu.

Većina dlanovnika "ispod" ekrana ima shortcut botune i neku vrstu tipke za navigaciju. T3 ima 4 takva, programabilna, kratiputa, smještena oko kliktajuće tipke za odabir 4 smjera te središnji select botun. Koliko god se takav raspored činio uobičajenim, ja uvijek iznova glasam za Gameboyevu ergonomiju. Dobra vijest je da ćete češće koristiti stylus nego tipkovnu navigaciju. Preciznije, kao najkorisnija upotreba tipki pokazalo se pozivanje kalendara i kliktanje select botuna (dok je Palm ugašen) u svrhu prikaza vremena - nakon čega se T3 ponovo isključi.

Kad sam već na tipkama, spomenut ću da se s lijeve strane, kraj izlaza za slušalice nalazi tipka za voice memo pa ako vam je stylus prespor za zapisati neku ideju - izrecite ju! Nažalost, prepoznavanje govora ne radi.

Stylusom možete pisati na dva načina, a zajedničko im je to što ćete se morati priviknuti na Graffite. Moj rukopis je i inače prilično grafitan tako da sam morao promjeniti samo način pisanja slova "x" i "k" te brojke "4". Mjesec dana je bilo dovoljno da se naviknem pa sad, da ne kompliciram, imam 100% Graffiti kompatibilan rukopis čak i kad držim u ruci nešto što nije Palmov stylus.

Prvi način pisanja je moguć jedino kod izvučenog ekrana pri čemu novonastalu površinu zauzme isto ono područje za pisanje koje smo imali prilike već vidjeti na ranijim Palmovima. Postoje tri moda podjele površine za pisanje pri čemu u dva slučaja pišete Graffite, a u trećem klikćete po nacrtanoj tipkovnici. Za svakoga ponešto. Ako, kao i ja, preferirate uvučeni ekran, morat ćete se priviknuti na on-screen pisanje. U tom modu (a uključuje se klikom na jednu od uvijek vidljivih ikonica u, nazovimo, taskbaru) Palm prepoznaje Graffite bilo gdje ih napišete na ekranu. Do problema dolazi kad se počne brkati selekcija i pisanje, ali s malo vježbe i to se vrlo brzo može svladati. Istina, može se i vrlo brzo zaboraviti pa mi se još uvijek događa da tijekom pisanja obavim neplaniranu selekciju nečega nad čime sam pisao slovo. Ili obratno.

Željko znatiželjko

Od svega toga nikakve koristi ako nakon što po prvi put napunite Palma ne obavite HotSync prethodno instaliravši Palm Desktop na stroj s kojeg to želite obaviti. Zaboravio sam ranije spomenuti da su u lijepoj kockastoj kutiji i dva CDa: jedan za PC, drugi za Mac. Koristio sam uglavnom ovaj za Mac, a PC verziju sam bio prisiljen (!) instalirati samo zato što neke distribucije softvera (uključno s Warfareom!) dolaze kao PC exe fajlovi koji se raspakiravaju u prethodno kreirane Palm Desktop direktorije. Nisam imao živaca to testirati u VirtualPCu, ali poslužit će bilo koji PC s kojega raspakirane arhive spremne za HotSync možete prebaciti na Maca i s njega poslati na Palma. Naravno, ništa vas ne sprječava da sve to obavite na PCu.

Instalacija je u potpunosti bezbolna. Kasnije je Apple i manjak informacija malo zakompliciraju pa vam se može dogoditi, kao i meni, da je obavite dvaput misleći da ste nešto pogriješili, a u potpunosti smetnete s uma da je znatiželja ubila mačku. Kliknite na ikonicu za instalaciju, HotSyncajte i sve će biti u redu. Na Palm će se uredno instalirati sav softver kojemu je tamo mjesto i moći ćete konačno raditi nešto pametnije od razgledavanja preinstaliranog QuickToura. Negdje u tom procesu (ako već niste) morat ćete obaviti kalibraciju inputa tako što ćete stylusom "gađati" 4 mete koje vam Palm prikaže. Podsjetit će vas na pikado. Uživajte, kratko traje.

Što se zapravo dogodilo prilikom prvog HotSynca? Palm Desktop (instaliran na Macu) poslao je preko install conduita osnovni set programa na Palm, a prethodno je kreirao korisnika na vašem disku (~/Documents/Palm/Users/ime_vašeg_T3). Ovo je lokacija u kojoj se nalazi sve što i na vašem Palmu. Dakle, to je ono što povremeno morate pohraniti na sigurno (isprintajte na bušene kartice i odložite u podrum). Ako nište ne petljate (hint: iSync), sve će raditi. Nemojte ništa petljati.

Na CDu s kojeg ste instalirali Palm Desktop pronaći ćete i razne manje ili više korisne programčiće. Od obaveznih tu su definitivno Documents To Go (razmjena Office dokumenata), Power One (pametniji kalkulator od preinstaliranog), Web Pro (browser) i Adobe Reader.

T3 se trenutno ispuručuje sa Palm OS 5.2.1. Njega nema smisla opisivati jer će vam biti ili totalna nepoznanica (dok ga sami ne vidite) ili pak neodoljivo nalik četvorki. No, za razliku od četvorke, petica ima multitasking koji možete vidjeti na djelu čim pokrenete MP3 u RealOne playeru i odete igrati Vaxed. I da, baterija će tada bitno kraće trajati. Još će kraće trajati ako u Kinoma playeru bude gledali dugometražne igrane filmove. Ali to nije razlog da ih ne gledate, zar ne?

Besplatno na Jabučnjak!

Od softvera kojeg ćete zateći nakon prvog syncanja, vjerojatno ćete najčešće koristiti Calendar, Contacts, Memos i Task. Palm je pak glasao za Calendar, Contacts, Notepad i Task kombinaciju pa je to ujedno i predefinirani set shortcuta na ranije spomenutim tipkama. Calc je, hm, na nivou onih u mobitelima pa ćete ga poželjeti obrisati da ne troši i ovako skučeni prostor u korist Power One. Nažalost, ništa od brisanja. Preinstalirane (neka vas ne zbuni termin jer se aplikacije zapravo instaliraju tek tijekom prvog HotSynca) aplikacije su zaključane i ne možete ih ukloniti iz Palma bez raznih hackova. Spomenuo sam skučenost prostora pa mogu dodati i to da instalirani softver pojede 12 od 64MB. U prijevodu: nakon prvog HotSynca imat ćete točno 52MB prostora za vlastite potrebe. Ako vam to nije dosta, morat ćete nabaviti SD memorijsku karticu. Ali, ima kvaka. U rasploživa 52MB ne možete "instalirati" vaš omiljeni MP3 koji bi RealOne mogao svirati jer se MP3 fajlove može instalirati samo na SD karticu. Hm. Zanimljivo.

Morao sam to probati da vidim u čemu je trik i pokušao nabaviti najveću (dakle, 512MB) SD karticu. Nema smisla opisivati kako je operacija neslavno propala nakon trodjene potrage za karticom. Na kraju sam uzeo ono što je bilo dobavljivo - 256MB. Ugradnja je san: izvadite karticu iz kutije, ubodete u SD slot, Palm zasvira i to je to. Ako je poželite izvući, pritisnete je i kartica lagano iskoči. A Palm opet zasvira. Dečko definitivno voli glazbu. To je valjda jedino smisleno objašnjenje zašto MP3 fajlovi moraju biti baš i samo na kartici.

SD kartice dolaze preformatirane, ali, ako vas to zabavlja, možete ih ponovo formatirati. Ako vas ne zabavlja, onda svakako PRIJE nego što ubodete SD karticu, instalirajte firmware update za T3 koji rješava probleme misterioznog gubitka podataka na SD karticama. U protivnom vam neće biti zabavno.

Iako će vam SD kartica omogućiti korištenje Palma kao MP3 playera (ali, hej, čemu onda služi iPod?), primjetit ćete dva problema. Prvi je primjetno usporavanje prikaza sadržaja pojedinih "foldera" ("kategorija", da koristimo Palmovu terminologiju) pa preporučam da dobro razmislite treba li vam uopće SD kartica. Ako ne namjeravati trpati na nju MP3 fajlove, divxe i slične drangulije, preskočite nabavku i uživajte u punoj brzini. OK, cjepidlačim, usporenje nije drastično, ali ja sam jedan od onih koji proglasi sporim svako računalo ili OS na kojem GUI reagira s minimalnim delayem. To me posebno iritira.

A drugi problem? Drugi problem zapravo nema nikakve veze ni s prvim problemom, a ni s nečim drugim o čemu je do sada pisano. Sjećate se onog PocketPC korisnika kojemu ste pokvarili dan s brightnessom na 100%? E, pa on će vama pokvariti ostatak godine kad umetne u svoj PocketPC SD karticu za wireless networking koja vama ne može pomoći. Koliko god je integrirani Bluetooth "prava stvar", toliko postane razočaravajući nepostojeći wireless networking kojeg Tungten W, primjerice, ima ugrađenog.  Strpljivo čekam da netko poduzme nešto po tom pitanju i otme mi novce da mogu ujutro na miru sjediti na riječkom Korzu i uz jutarnji čaj besplatno browsati Jabučnjakom.

Mrtva mačka

Vratimo se programima i postanimo znatiželjni. Apple oglašava Palmove modele u svom Storeu. Palm zauzvrat podržava Apple. Odlično. Apple voli pišati po tuđim paradama pa nakon što je iznervirao Microsoft sa Safarijem, očito pokušava iznervirati i druge s čim god stigne. Palmovce će iznervirati sa iCalom i Address Bookom. Address Book, koliko god je simpatičan, koristan, sistemski podržan i blah, blah... postane noćna mora za upis i ažuriranje velikog broja podataka. U to se definitivno možete i sami uvjeriti, ali dok se uvjeravate pokušajte NE koristiti domaća slova. Objasnit ću, kasnije. iCal je daleko brži u odnosu na Address Book i savršeno je upotrebljiv. A i privlačniji je od svega što se instaliralo u sklopu Palm Desktopa. I tko onda ne bi poželio instalirati "ono nešto" za iSyncanje Palma?

Ja sam, mlad i naivan, "to nešto" instalirao prije nego što sam uopće pokrenuo Palm Desktop i uvjerio se da radi. Što se dogodilo? Čudo! Eto meni mojih kalendara u iCalu. I adresa u Address Booku. A idu i u obrnutom smjeru. Što je bilo u iCalu i u Address Booku sad je na Palmu. Sreći nema kraja.

A onda... skepsa. Prvo mi se činilo da se neke stvari (Memos, na primjer) ne sinhroniziraju. Nakon tjedan dana bio sam siguran da se ne sinhroniziraju, ali nisam znao ni što točno ni zašto. I petljao sam po Palm Desktopu, čuda mu radio, čak ga i reinstalirao - nije pomoglo. Pomogli su logovi, ali tek nakon što sam uključio magičnu opciju da budu "malo opsežniji". U logu je uredno pisalo da neke stvari neće biti sinhronizirane jer ih Appleov iSync conduit čini nekompatibilnima. Ispostavilo se da je logika sljedeća: ili koristiti iCal i Address Book (preko iSynca) te odustati od korištenja Memosa, Taskova i tako redom ili pak ubiti iSync conduit i pustiti Palm Desktop da uredno i bez puno filozofije radi svoj posao, svjesno se odrečući Appleovih bombončića - pri čemu prvenstveno mislim na iCal jer je Palmov adresar brži od Address Booka.

Veselo sam locirao Disabled Conduits folder u Library/Application Support/Palm HotSync folderu i u njega povukao Apple conduit (iSyncov). Applova instalacija spomenutog iSync conduita je, elegantno i bez pitanja preselila Address, Calendar, Contacts, Datebook, Memos, Tasks i ToDo conduite u Disabled folder! Vratio sam ih nazad i Palm Desktop je ponovo bio u funkciji. Ponavljam riječ "conduit" već neko vrijeme pa je red objasniti da su u pitanju moduli koji se izvršavaju tijekom svake HotSync operacije i brinu se za, očekivano, sinhronizaciju sadržaja za koji su zaduženi. Svaki conduit je moguće zasebno konfigurirati (iz Palm Desktopa) i odrediti što se sinhronizira, a što ne te u kojem smjeru. Third party conduiti (uključujući iSync) konfiguriraju se koristeći GUI aplikacije iz koje se izvršavaju pa tako iSync za Palma ponudi iste opcije kao i za ostale uređaje koje može sinhronizirati.

Dok sam petljao s iSyncom naizgled je sve uredno radilo, ali u jednom trenutku sam putem pogubio većinu (ne sve!) podatke iz Palma. Nemam pojma što se dogodilo, ali siguran sam da se neću vraćati iSyncu (barem za T3) dok se Apple i Palm ne dogovore.

Tko se sakrio na čvoru crne smrče?

Dobra vijest je da sam tijekom Address Book putešestvija imao priliku spoznatu još jedan bitan detalj. Jesam li spomenuo da T3 ni izdaleka nije lokaliziran na hrvatski? Mi na Macu smo odavno navikli ne koristiti domaća slova (ako baš ne moramo), ali kad nam Apple pokloni unicode adresar, teško je odoljeti ne šepuriti se sa šumnicima i ubacivati u njega razne nepostojeće Crvčeće Cvrčke. No, kad to konačno i napravite (kao ja), slijedi Spoznaja. Palm ne govori hrvatski! Aaaa! Mislima mi leti reklama za '84. Povratak u prošlost, a taman smo iskoračili.

I to je dobra vijest? Hm. Pa, da. Da nisam to na vrijeme otkrio ne bih nikada proveo sate družeći se sa Address Bookom jer je sad bilo potrebno ukloniti sve šumnike pa je tako moj cvrčak naglo posao Cvrceci Cvrcak. Gunđao sam sebi u bradu dok sam to radio, ali prethodno sam spremio kopiju šumećeg adresara nadajući se boljim vremenima.

Google, "Palm Croatian" i eto mi boljih vremena! PiLoc. Lokalizacija za Palm. Svi modeli, većina jezika. Pohitao sam žurno skinuti 'rvatski za T3 i instalirao ga. Ta-da! ... Ta-da! ... Ta-da? ... Ta? Da? Ne? Ne. Ništa. Ne radi. Dobio sam "č" i "ć" na nekim čudnim mjestima na virtualnoj tastaturi te na izbor želim li English i Croatian kao sistemski encoding dok mi traje evaluation period. Uredno sam sve deinstalirao, pokušao još par puta instalirati, napravio sve i svašta i konačno poslao PiLocima mail da mi objasne u čemu je trik. Ne bih ga vjerojatno ni slao da u sklopu instalacije ne dolazi uredan PDF priručnik preveden manje-više potpuno pravopisno i gramatički točno na hrvatski. Dakle, ili sam opet nekako bio preznatiželjan (a nisam jer me iSync ipak nečemu naučio!) ili je tamo netko lud. Još uvijek čekam odgovor.

Do daljnjega sam odustao od svake hrvatizacije Palma i tješim se da smo tako godinama pisali na BBSu. Najviše pate sjajni Documents To Go jer moram paziti da pravovremeno uklonim sve šumnike iz tablica i docova, prije nego ih pošaljem na Palm. A bilo bi lijepo o tome moći uopće ne razmišljati. Then again... bilo bi lijepo u 2004. konačno moći napisati Cvrčeći Cvrčak u Mac Officeu i to onda učitati u Win Office. Moje pjesme su se ostvarile s kupovinom SD kartice, zanima me što moram napraviti da se ostvare i moji snovi.

Sokol zove Jastreba

A nedostaci? Upravo sam zavirio u Memos i primjetio da sam zapisao samo dva uočena nedostatka. Prvi je nemogućnost Bluetooth sinhronizacije (na Macu). Volio bih da me netko prosvijetli da li bi dotična uopće trebala raditi jer sam 99% siguran da sam sve uredno konfigurirao, ali - ne radi. I zato sam osuđen na cradle, bez obzira moram li puniti T3 ili ne moram. Šmrc.

Drugi uočeni nedostatak je nemogućnost slanja dugih SMS poruka, ali to zapravo ne ide na dušu Palmu nego T610. Palm uredno prijavi da mobitel ne podržava BT transfer dugih poruka. Šteta. Moguće da će firmware update mobitela pomoći, ali to tek moram napraviti. Palmova SMS aplikacija je sjajna. Jednim potezom može posisati sve SMSove iz Inboxa na telefonu (nakon čega tamo više ne postoje), a umjesto da nabadate tipkice u triplikatu po mobitelu sad sve to fino možete napisati grafitima. Čak su se pobrinuli i za ergonomiju kod takvih sitnica pa odabirom imena u adresaru na vrhu ekrana postaje raspoloživ shortcut za komunikacijske opcije, a u njima možete odabrati da toj osobi pošaljete SMS nakon čega vas adresar seli u SMS aplikaciju. Ipak, mjesta za popravak ima puno. Primjerice, SMS aplikacija prikazuje brojeve telefona, ali ih ne pretvara u Ime i Prezime format pa morate pogađati čiji je broj u pitanju ili pretražiti adresar. Jedna od iritantnijih sitnica je i imperativ brisanja jedne po jedne poruke iz Outboxa, ali, opet - bolje i to nego nabadanje po mobitelu.

Palmov "standardni" mailer je VersaMail. Nisam puno radio s njim, ali poslužio je za čitanje hitne pošte dok sam bio na godišnjem i uvijek je iznova iznenadio nekom pametnom opcijom poput one da skida poruke, ali ne i attachmente.

WebPro je već spomenuti defaultni browser (koji se posebno instalira!). Teško je komentirati njegovu kvalitetu bez iskustva surfanja na drugim PDA browserima, ali Google radi savršeno. Jabučnjak na Palmu izgleda malo, hm, apstraktno, ali mogu se pročitati vijesti iako se, naravno, umjesto domaćih slova pojavljuju dvoslovne brljotine.

Od multimedijalnih aplikacija, uz spomenuti RealOne player tu je i aplikacija Photos za pregledavanje slika koje možete sakupljati "beamajući" (IR prijenos sadržaja s Palma na Palm) ili tijekom HotSynca, a nakon što sretno stignu do Palma, možete ih raspoređivati u albume. Kinoma player sam već spomenuo, ali vrijedi dodati da postoji i Kinoma Producer aplikacija koja se instalira na MaC/PC, a služi za konverziju svega (video) što želite konvertirati u Kinoma format. Nažalost, konvertiranje nekih divxa je neslavno završilo - gubi se sinhronizacija za vrijeme playanja ili se pak divx odvrti u roku odmah, tek toliko da uspijete primjetiti svaki tisućiti frejm. Većina ih je ipak OK.

Od "ozbiljnih aplikacija" posebno me zanimao Adobe Reader. Kao i Kinoma, Adobe se pobrine da sve što ide na Palm maaalo promijeni format, a u konačnici možete birati želite li slike iz PDFa zadržati u originalnoj veličini ili ih pak smanjiti sa "fit to screen" opcijom. Rezultat je dovoljno čitljiv da bi bio upotrebljiv za čitanje manuala pa sam tako imao priliku pročitati par zadnjih poglavlja Maya Bible u autobusu. To se traži!

Adobe Reader instalira i PrintMe aplikaciju pomoću koje možete i printati. S tim se uopće nisam igrao pa preskačem svako moguće nagađanje na temu što bi bilo kad bi bilo. Nemojte brkati Adobe Reader i Palm Reader. Potonji je namijenjen isključivo čitanju e-knjiga. Dolazi sa dvije preinstalirane (Posljednji Mohikanac i Čarobnjak iz Oza) pa možete nadoknaditi propuštenu lektiru. Naravno, čitat ćete je u landscape modu!

Okorjele igrače nema što razveseliti u osnovnom paketu softvera jer će na T3 pronaći samo Solitaire, ali izbor igara za Palm je poveći pa nema straha da će vam biti dosadno - možda čak odgodite i kupovinu Gameboya. Naslovi poput Dreamwaya (utrke iz ptičje perspektive) i Warfarea potežu crtu između klasičnih igara za dlanovnike (čitaj: loša grafika, još gori zvuk) i onoga što tek treba očekivati. Warfare definitivno nije dorastao Starcraftu, ali oduševit će ljubitelje Dune 2. Ljubitelji klasika mogu birati između kopija originala (Vaxed?) ili rimejkova megahitova pa se tako i okorjeli Amigaši koji su dane provodili igrajući Wormse, mogu utješiti ruskim klonom - RifleSLUGsima.

Hello World!

Nakon što se čovjek sa svim time poigra, padne mu na pamet jedini logični korak - napisati barem vlastitu "Hello World!" aplikaciju za svoju novu igračku. Dobra vijest za korisnike PCa je postojanje bezbroj kvalitetnih paketa koji će im olakšati posao, počevši od AppForgea za VisualBasic. Nažalost (po ne znam koji put), Macovci nemaju puno izbora jer je developing (za sad) moguć jedino u CodeWarrioru. Ljubitelji CodeWarriora tu definitivno dolaze na svoje, a mi ostali koji se uzdamo da će se Apple konačno odlučiti što želi razvijati i prestati bauljati između ProjectBuildera i X Toolsa morat ćemo se strpiti. Možda u međuvremenu i RealSoftware nešto poduzme po tom pitanju.

Dodat ću i opasku vezanu uz literaturu. Tražeći knjige za programiranje Palma naišao sam na bezbroj kritika da su dotične posvećene primarno (ako ne isključivo!) PC korisnicama. Imajte to na umu ako si već zavežete kamen oko vrata odlučivši se na developing za Palma na Macu. Palmovci inače (to spada u dobre vijesti) imaju kvalitetan (i potpuno besplatan) developer program, ali da bi dobili pristup najvažnijem - ROMovima za emulator, morate ispuniti malo papirnate papirlogije, potpisati je i poslati običnom poštom na njihovu adresu. Toliko o tehnologiji i komadićima papira s početka priče.

Nakon svega napisanog nisam spomenuo još samo višestruki sync. Prvotna ideja u Palm avanturi bila mi je "nekako uskladiti sve syncabilne uređaje". U mom slučaju radi se o Sony Ericsson T610 mobitelu, iPodu i Palmu, a ideju syncanja je trebalo provesti između Titaniuma, dva iMaca i jednog PCa kao "baznih stanica". Nažalost (opet, a još k tome i bez obzira na pozitivna iskustva mnogih u takvim avanturama), gotovo je nemoguće to sve uskladiti pa sam se ograničio na sljedeće: prestao sam syncati mobitel (jer se synca preko iSynca sa Address Bookom, a trenutno ažuriram prvenstveno Palm Desktop i ne mogu shareati podatke bez da si zakompliciram život sa exportima i importima adresara), prestao sam syncati iPod (koji se i tako se synca jednosmjerno, a nema neke realne potrebe za pregledavanjem kalendara ili kontakata na njemu dok je Palm u džepu) i odustao od korištenja više "baza". Dakle, prilično ograničavajuće jer se svodi na to da syncam Titanium i Palm. Teško da će, u skorije vrijeme, iSync conduit postati pametniji, Palm progovoriti hrvatski, iPod također (ovo pogotovo!), a iSync moći shvatiti da u, primjerice, iPodu samo prenosim kontakte koje s Titaniuma želim iskrcati na iMaca. No, u nadi je spas, a sve moje nade trenutno su usmjerene prema novom Mac Officeu.

Kažu da je danas u modi imati što manjeg

Što će na kraju balade biti s rokovnikom? ... S kojim rokovnikom?

Službeno sam (do daljnjega) umirovio instituciju rokovnika i raduje me što početkom iduće godine neću morati ništa prepisivati. Raduje me što mi Palm svaki dan izlista sve radne zadatke. Raduje me što me podsjeća na rođendane. Raduje me što postoji backup u notebooku. Raduje me što je mali i što stane u džep, a lagao bih kad ne bih priznao da me raduje i to što privlači znatiželjne poglede.

Sve to skupa jedino je pravo mjerilo vrijedi li nešto novaca ili ne.