Ljeto je vrijeme za lakše teme, a na Jabučnjaku rijetko pišemo o igrama. Jednu igru je nemoguće ignorirati, usudio bih se reći najuspješniji naslov ikada. Naravno, u pitanju je Blizzardov World of Warcraft. Zašto mu se sada vraćamo? Zato jer je u listopadu prošle godine dosegnuo vrhunac (12 milijuna aktivnih igrača što je Guinnessov rekord) i sada je, neki kažu "konačno", ušao u silaznu fazu. Vjerojatno je pri tome oborio mnoge rekorde u računalnim igrama i pravo je čudo da je jedna igra uspjela zadržati igrače sedam godina! Blizzard je toga svjestan i učinio je ono što čine sve softverske kuće kada stara garda postane zasićena - ponudili su dio priče novim igračima potpuno besplatno!

Bit ću bezobrazan i reći da ne možete sebe nazvati geekom/geeketom ako nikada niste probali igrati World of Warcraft. To je kao da kažete da ste ljubitelj znanstvene fantastike i niste gledali Star Wars ili da obožavate fantasy žanr, ali eto, nikada niste pročitali Tolkienov opus. Nije čudo su cijele epizode mnogih popularnih TV serija posvećene Warcraft fenomenu, a igru igraju i mnoge "poznate face" poput glumica Adrianne Curry i Cameron Diaz, starog rokera Ozzyja Osbourna, a tu su i akcijski junaci Vin Diesel i Jean-Claude Van Damme i mnogi drugi. Neki od njih su iskorišteni i za Blizzardove reklame. WoW je promijenio svijet računalnih igara i stvorio subkulturu s populacijom koja broji igrača kao tri države Hrvatske. Može se čak govoriti i o novom jeziku koji se stvorio, a kratice i akronimi izmišljeni u Warcraftu često se kasnije koriste i u "real life" komunikaciji.

Zašto je Warcraft zanimljiv tolikom broju ljudi? Možda je najkraći odgovor da je to prva igra koja je ponudila dovoljno uvjerljiv alternativni svijet u kojem svi s malo mašte mogu naći avanturu za sebe. To je dovoljno da se igrač "zakači", ali ono što je presudno da bi se igrači zadržali u tom svijetu jest društvena komponenta.

Mala vilenjačka kapelica. Vaš lik u igri možda započne život u kakvoj čudesnoj šumi poput ove.

Ljudi u Warcraftu igraju s prijateljima, upoznaju nove, sklapaju poslove - ili čak pronalaze životne partnere. Crna strana je što je bilo slučajeva tolike ovisnosti da su igrači umirali za računalom jer "nisu imali vremena jesti". Zanimljivo je da je i to prva igra koja je obuhvatila nevjerojatno širok raspon publike - od klinaca starih svega šest-sedam godina, pa sve do ljudi u zreloj dobi (poznajem neke koji su napunili 50!). Iako su računalne igre često prije svega muška domena, to ovdje ne važi jer WoW je jednako privlačan i ženskom spolu, ali može se primijetiti razlika u načinu igranja - naravno, žene su manje agresivne i nisu tolko često na bojišnicama ili u arenama.

Živo stablo je čuvar šume. Utjecaj "Gospodara prstenova" i drugih bajki se ne skriva.

Pogled iz zraka na Darnassus - prijestolnicu noćnih vilenjaka skrivenu u šumama Teldrassila.

World of Warcraft je avantura epskih proporcija. Priča je široka, višeslojna, raznolika, a uz svu kompleksnost uspjeli su postići pitkost sadržaja - zahvaljujući tome mnogi su igrači lako utonuli u čaroban svijet Azerotha. World of Warcraft se može igrati na toliko načina da je gotovo nemoguće ne pronaći nešto za sebe.

Obalu Darkshorea pogodio je zemljotres, tornado i požari. Druid u formi ptice putuje na jug.

Prvi način je igrati ga kao avanturu. Razlika u odnosu na klasične avanture je ta što radnja nije linearno posložena kao u npr. klasicima poput grafičke avanture Hobbit u ranim 80-tim, već se priču može započeti na bezbroj različitih mjesta i zatim dio po dio slagati širu priču. Zamislite to kao svezak bajki u kojem možete otvoriti bilo koje poglavlje bilo koje knjige i početi čitati, ali na kraju će se sve opet složiti u jedinstvenu priču. Kako napredujete kroz priču, povećava se vaše iskustvo i tako postajte spremni za sve veće i opasnije izazove kojima otkrivate nove fragmente ove velike bajke.

Prašume, brda, udoline, močvare, magla... što li se sve skriva u njima?

Takve stvari su bile nemoguće (ili barem vrlo nepraktične) prije informatičkog doba. Kako su djeca nekada čitala bajke s ilustracijama, današnji klinci (i oni stariji koji se tako osjećaju) mogu kroz ovu bajku prolaziti interaktivno i nelinearno. Sada tome dodajmo još malo akcije, strategije i društvenu komponentu i imamo čarobnu formulu uspjeha.

Opustošena regija "Deadwind Pass" kojom vlada zli Medivh iz zapuštenog dvorca Karazhan!

Drugi način igre je istraživanje. Golem neprekinut prostor za igru razasut na četiri velika kontinenta jamči da ćete umjerenim tempom igre potrošiti godinu dana ili više samo da obiđete cijeli virtualni svijet! Tako sam je ja igrao prvih godinu dana - šetao sam se okolo i "fotografirao", tj. radio snapshot ekrana gdje god mi se neki pejzaž učinio vrijedan pamćenja. Blizzardovi umjetnici su toliko kvalitetni (i dobro plaćeni!) da su neke od scena zaista prava mala remek-djela računalne grafike.

Sposobnost transformacije u pticu, leta na grifonu ili zmaju imaju samo napredni igrači.

Treći način igre je čim brža izgradnja lika kako bi se moglo sudjelovati u timskim avanturama u dungeonima. Svaka takva instanca ili "tamnica" je zapravo mala igra za sebe. Neke su toliko velike i bogate da bi se prije desetak godina prodavale kao samostalne AAA igre. Takav način igre nemoguć je bez timskog rada, pa se igrači okupljaju u gildama i često danima razrađuju strategije kako savladati opakog zmaja ili kakvo drugo zlo.

Ljudska arhitektura je lako prepoznatljiva - krčma svuda sliči na krčmu, pa i u Warcraftu!

Stormwind je najveći grad u igri. To je metropola Alijanse i ljudske rase.

Let vilenjačkim hipogrifom pred kraj dana. Ušće rijeke niskog vodostaja u jednoj od opasnijih regija.

Grim Batol je bio veličanstveni grad Wildhammer loze patuljaka u planini. Napušten je jer su ga osvojili orci.

Četvrti način je čista akcija. Moguća je slučajna borba protiv drugih živih igrača (PvP), ali isto tako i organizirana borba u velikim skupnim okršajima na bojnim poljima. Tu je potrebno imati talent vojskovođe i razmišljanje vojnog stratega. Elitni borci mogu se okušati i u samostalnim nastupima u gladijatorskim arenama - ili mogu oformiti male timove, pa nastupati zajednički kako bi što bolje prikrili neku od mana svojeg lika.

Gilneas je kneževina na poluotoku južno od Srebrnoborove šume, liči na srednjevjekovni London.

Worgeni su ljudi pod prokletstvom. Pretvaraju se u krvoločne vukodlake u patrijahalnom čoporu.

Vožnja kočijom najbrži je način za posjetu jezovitom Greymane Manoru.

Peti način su ekonomija i razne ne-borbene djelatnosti, npr: trgovanje robom radi profita i izučavanje zanata koji mogu biti obični poput kovača, ali i čarobni poput alkemičara. Možete biti i krojač, kožar, herbalist, inženjer, kuhar, arheolog, itd… Najveći broj igrača kombinira pomalo od svakog od ovih pristupa igri.

Vilenjačko selo u zelenoj pokrajni Feralas. Šiljatouhi obožavaju nastambe na stabilima.

Dire Maul - nekada vilenjački grad veći od Darnassusa, a danas pod opsadom ogreova. Ne ulazite sami!

Arheologija je vještina kojom istražujemo povijest Azerotha i skupljamo vrijedne artefakte.

Mnogi pitaju: "Ima li ova igra kraja? Koje je mjerilo uspjeha? Postoje li bodovi?". Univerzalnog teatralnog "kraja" na koji smo navikli u mnogim igrama nema, ali zato postoje određeni ciljevi, koji kada se ispune, predstavljaju dostignuće na čast i ponos igraču. Ovisno o tome na koji način smo igru igrali, ovisi i što će za nas biti "kraj". Npr. netko tko se bavi istraživanjem će reći da je zadatak ispunio kada je dobio titulu: "The World Explorer", netko to voli borbu želi titulu gladijatora, veliki vojskovođe žele postati "Battlemaster", a avanturisti koji završe sve zadatke u igri dobivaju naslov: "Loremaster".

Lordaeron je bio glavni grad sedam kraljevina. Danas je pregažen od Horde koja se utaborila u kanalizaciji grada.

Veliki grad Alijanse je Stratholme. Spalio ga je vojskovođa Arthas kako bi zaustavio zarazu. Radikalno, zar ne?

Neki pak ne pate od naslova i gledaju samo brojke - koliko su zlata zaradili, koliko su neprijatelja savladali - ili koji sveukupni score imaju. Broj bodova nije postojao u ranim godinama Warcrafta, ali kasnije je uveden kao univerzalno mjerilo koliko je igrač napredovao, tj. koliki dio igre je otkrio. Recimo da se može reći za igrača koji ima preko 5000 bodova (achievement point) da je zaista iskusan i da je vidio najveći dio igre.

Ne mali dio avantura odvija se i pod vodom. Potopljeni vilenjački grad.

Bogat podvodni svijet jamči gomilu opasnih nemani i zabavnih zadataka.

Veliki vrtlog usred oceana je zapravo procjep u podzemni svijet.

Bogatstvo minerala, kristala i rijetkih rudača u podzemnom svijetu. Ovdje su vladari kameni divovi!

Oni koji igraju od samog početka, a nemaju više od tisuću-dvije bodova, su oni koji ne igraju samo s jednim likom već "šaraju", tj. paralelno vode nekoliko karaktera, pa se onda i bodovi raspršuju. Oni krajnje fokusirani nakupe i preko 12000 bodova (osobno poznajem nekoliko), a teoretski maksimum trenutačno je postavljen na oko 14000 bodova. Međutim, WoW nije igra u kojoj su bitni bodovi i postignuća, ono što je zaista bitno je samo uživanje u igri, u tome da se može na par sati zaboraviti stvarni svijet i preseliti se u šarenu zemlju crtanih likova neopterećenu svakodnevnim problemima.

Mala grupa sa zapregom ulazi u pustinjsku pokrajnu Uldum.

Pustinja nije bez života, a postoji i niz oaza - ako do njih dođete živi!

Tol'vir je grad na delti rijeke Vir'naal. To je vrlo opasna zona samo za najiskusnije igrače.

Je li kasno uključiti se? Iskreno rečeno - jest, kasno je. No, možete probati, sada je barem besplatno. Ono najbolje ste propustili jer svijet Warcrafta se stalno mijenja, pa čak i kroz geografske promjene kao što su zemljotresi, požari, vulkani i tsunamijem potopljena područja. Ako ste ljubitelj računalnih igara, a WoW ste nekim čudom propustili, mislim da vam zaista može biti žao. Niste propustili samo vjerojatno najbolju igru do sada već i komadić računalne povijesti i nezaboravno virtualno iskustvo.

Mir u luci oko ponoći. Idealno vrijeme za pecanje!

World of Warcraft danas nije ono što je bio ranih godina. Kao i mnoga događanja u stvarnom životu, vremenom je izgubio čaroliju zbog masovnosti i općeg napretka tehnologije. Kada se pojavio bio je "mind-blowing" iskustvo, a sama MMORPG (Massive Multiplayer Online Roleplaying Game) tehnologija bila je nešto potpuno novo i neviđeno u ovakvom formatu i izvedbi. Iako ga niti jedna kopija u žanru nije sustigla, svijet Azerotha danas nije onako "nevin" i uzbudljiv kao na početku. Sada se može osjetiti komercijaliziranost, postoje ilegalni trgovci virtualnim zlatom, spam viri iza svakog kuta u napućenim gradovima, a mnogi igraju pohlepno i asocijalno željni brzog bogaćenja.

Prijestolje Četiri vjetra je grad doslovno u oblacima. "Dojahali" smo zrakom na bijelom grifonu!

Noćna scena izgleda kao rad kakvog slikara, ali zapravo je sve u pokretu i u tri dimenzije!

Vilenjakinja u punoj ratnoj opremi čeka da joj se pridruže suborci u borbi protiv zla!

Naravno, mnogo toga ovisi i na kakvom se serveru igra, a postoje tri vrste servera: oni na kojima je napad na protivničke igrače ograničen na teritorije pod kontrolom neprijatelja (PvE), oni gdje su napadi dozvoljeni posvuda (PvP - znatno teža igra), a postoje i tzv. role-play serveri gdje se najviše drži do priče i zabranjeno je u razgovoru davati bilo kakve reference na stvarni svijet. Za početnike su najbolji oni prvi (PvE). Najveći dio populacije igrača na Jabučnjaku okupio se na serveru "Lightbringer", pa ako se odlučite isprobati igru, odaberite taj server - uvijek je zanimljivije i lakše igrati se u grupi.

World of Warcraft je dosegnuo svoj vrhunac u okvirima postojećeg gameplaya i nešto novo će moći ponuditi tek "Titan" - MMORPG iduće generacije na kojem Blizzard radi već par godina. Tračevi kažu da će se pojaviti krajem 2013. godine. Vjerojatno ćemo do tada dočekati barem još jednu WoW ekspanziju koja bi zaokružila maksimalnu razinu igrača na "level 100" i zatvorila i posljednja poglavlja bajke o Azerothu. Do tada možemo besplatno uživati u igri do dvadesete razine. Takav Blizzardov poklon pun je pogodak za ovo ljeto, a u svakom slučaju radi se o boljoj zabavi od gledanja zatupljujućeg TV programa. Tko pažljivo prati priču i ne preskače čitanje zadataka, može i dobro usavršiti svoje znanje engleskog jezika. Sretno! :-)