Već i vrapci znaju da je Bowers & Wilkins Zeppelin jednostavno posramio konkurenciju i iznova definirao iPod dock sustave. Problem je jedino njegova cijena od 4,500 kuna koja nije baš mala. No, postoji i manji brat koji je jednako sofisticiran i gotovo upola jeftiniji. Jabučnjak ga je dobio na test! Za početak, kratka anketa tj. pitanje za svakog od čitatelja. Imate li kod kuće hi-fi sustav? Onaj, pravi, ne ova mini izdanja koja su postala neizbježna. Sjećate li se procesa odabira komponenata? Pa onda i gotovo pa ezoterije s kablovima? Interkonekti, pa zvučnički... Ovi daju više zraka visokima, ovi daju više basa... Kakav je karakter visokotonaca? Svilenkasto mekan, ili su od one metalne strane; ubitačno brzi, ali ponekad naporni? A bas? Muljav i nedefiniran, ili precizan, suh i snažan? Srednjetonsko područje? Kako zvuče vokali? Stotine pitanja, još više savjeta, a u središtu ste vi, i što više slušate, manje znate i u manje ste sigurni... Pa uparivanje komponenata... A gdje je, za one istinske pionire HiFi-ja, podešavanje gramofona, odabir ručice i zvučnice i eventualno predpojačala.... Današnjim instant, da ne velim fast-generacijama (fast-food, fast-informiranje na netu, fast-sve...) je to nepojmljiv koncept. Daj odmah! Daj da bude jednostavno, da se s tim mogu pohvaliti (da ne upotrijebim ispravniji, ali vulgarniji glagol) na fejsu.... Tako se danas glazba prati (ne mogu reći sluša, jer to nije slušanje) preko YouTubea i računala, eventualno se preko nekog P2P servisa skine MP3 i krkne na neki MP3 player. Zato jer smo to što jesmo i zato jer pratimo Jabučnjak, ali i zato jer je činjenica da je iPod mjerilo vrijednosti pretpostavljamo da se radi baš o iPodu. On je sjajan prijatelj, možemo ga nositi sa sobom kuda god želimo, pomaže nam u bavljenju sportom, razbija samoću, krati vrijeme na putovanjima. Ali, doma najčešće miruje. Zašto ne bi i doma bio dio naše svakodnevice na isti način kao i kad smo izvan topline svojeg doma? Za to nam je potreban sistem koji će glazbu pohranjenu u njemu prevesti do zvučnika da bismo mogli u njoj uživati. Prije gotovo pa tri godine svijet je ostao zabezeknut pojavom Bowers & Wilkins Zeppelina, zvučnika koji izgleda kao smanjeni Hindenburg, iako ne pretjerano; naime, dug je (ili širok) 64 cm! U skladu s tradicijom imena B&W u njemu je korištena vrhunska skupa tehnika - koja, da budem precizan, stoji 4,500 kuna. Kako je prilikom prikaza sjajnih MM1 bilo najviše uzdaha na spomen cijene od 3,500 kuna, onda je sad dobavljen Zeppelin Mini, ili mlađi i manji brat koji košta 2,500 kuna. Njegovo je ustrojstvo mnogo jednostavnije pa su u njemu samo dvije membrane promjera 75 mm koje rade u kompletnom frekventnom opsegu. Proizvođač navodi frekventni odziv od 38 Hz do 20 kHz, ali uz pad od 6 dB (uobičajeno je da se navodi uz pad od 3 dB). Signal koji dolazi u mali Zeppelin (koji, kako slike pokazuju, baš nimalo ne podsjeća na legendarne zračne brodove) u digitalnom obliku potom se pretvara u analogiju koju pojačava dvokanalno pojačalo snage 18 W po kanalu. Recimo odmah ono što je očekivano i očito: Mini Zeppelin neće svojim basom ispuniti veliku sobu. Jednostavno, to nije ni realno očekivati iako se svojski trudi i na stražnjem kraju ima i 'auspuh' za dodatni volumen basa. Kad smo već kod stražnjeg kraja, tamo su ulazi (analogni i USB, USB A-B kabel za povezivanje nije u kutiji i potrebno ga je posebno kupiti) i utičnica za napajanje. Mini Zeppelin se napaja istosmjernom strujom pa uz njega dobivate i ispravljač koji je dodatna kutija na podu ili ispod stola, komode ili čega već... Prije nego se bacimo na iPod, samo još informacija da spajanjem s USB-om dobivate mogućnost da vaša iTunes kolekcija prosvira punim plućima, da uz Zeppelin dolazi i daljinski upravljač kojim možete upravljati glasnoćom, ali i pauzirati ili preskakati skladbe na isti način kao i s MM1. Ako slušate preko VLC playera ili Vox-a, onda radi glasnoća i pauza/play. No, mali Zeppelin smo kupili radi iPoda. Jasno, radi se o 30-pinskom dock sustavu koji koriste svi iPodi classic, mini, nano i touch te i iPhone. Dock je zakretan za 90 stupnjeva pa možete okrenuti iPod i promatrati ga kako radi u CoverFlow modu. No, bitnija spoznaja je da se iz iPoda izvlači digitalni zapis koji onda B&W pretvara u analogni signal i tako dobivate maksimalnu moguću kvalitetu glazbe. Ako je iPod na docku koji je preko USB-a spojen na računalo, onda je moguće napraviti i sinkronizaciju što je zgodan i praktičan detalj. Jasno, kad je iPod gore, puni mu se i baterija. Daljinski upravljač radi na isti način kao i s računalom; možete preskakati skladbe, pauzirati ih i podešavati glasnoću. Mali Zeppelin ima na svojoj desnoj strani i ručne komande koje su dobro sakrivene, ali se lako napipaju. Općenito, cijeli uređaj ostavlja dojam vrlo kvalitetne izrade, a i vizualno dobro podiže prostoriju u kojoj se nalazi, iako bih ja, da me itko pitao (a nije) onaj krom na vrhu zamijenio poliranim aluminijem. Konačno, nismo li se u cijelu ovu avanturu upustili radi glazbe? Pa kako svira Mini Zeppelin? Srednjetonsko područje je briljantno; tko voli slušati vokalnu glazbu, uz pretpostavku da je iPod napunio kvalitetnim zapisom (Apple lossless, MP3 maksimalne kvalitete, AIFF) usitinu će uživati. Vokali Diane Schuur ili Diane Krall jednostavno ostavljaju bez daha i stalno je potrebno otvarati oči i gledati što to tako lijepo svira! Klavir u "Song for guy" od Eltona Johna je također sjajan, a kad majstori Al Jareau i George Benson u duetu pustiše glas, kroz glavu mi je prošlo: ovo je tako dobro da bi to trebalo imati doma. Malo žešći materijal otkriva slabost basa: "Thunderstruck" od AC/DC-a nije bio tako ugodno iskustvo (morao sam probati nakon što je Medveščak ubio Linz 9-0... ;-)), a ni "Rock&Roll Part Two" od Garry Glittera nije briljirao na jačim glasnoćama. Zaključak: Bowers & Wilkins Mini Zeppelin oduševljava svojom toplinom zvuka i njegovim nježnim karakterom. Kao dopuna bilo kojem računalu, bit će jednostavno briljantan i transformirat će vrijeme provedeno za računalom, a interakciju s korisnikom podići na novu razinu. U manjim (dječjim, spavaćim) sobama gdje bi preuzeo ulogu nekadašnjih tranzistora bit će također sjajan, na trenutke fantastičan. No, za velike prostore i tulume ipak nije; za to postoji Zeppelin. I za kraj, kad se pogledaju mogućnosti i kvaliteta izrade, cijena je primjerena. Mnogo nemjerljivo lošijih mini-linija košta slične ili veće novce. |
Komentari
Nemam doma dedicated audio hi-fi, nego Mac imam optikom spojen na malo kvalitetnije kućno kino i time sam pokrio tu potrebu, ali za prostore koji nisu dnevna soba, ovo mi se čini kao zgodan odabir. Dizajn mi je baš fora, ali originalni Zeppelin mi je naravno još bolji!
Za kuhinju, spavaću sobu ili tko zna koji prostor od 10-ak kvadrata je super. Samo da nisu ukenjali s onim isprvaljačem koji izgleda kao da je od HP-a.......
Cuo sam kako ovo zvuci. Zvuk je dobar, ali prilicno neupotrebljivo za bilo kakav malo veci prostor.
Po meni ne vrijedi tih para. Radije bi se strpio pa sakupio lovu za veceg brata
Nisam od onih koji ne priznaju CD i kažu da je samo vinil - ono pravo, ali iPod je meni super rješenje za auto, jer mi je u autu potrebno jednostavno i brzo prekopati veliku fonoteku i naći playlistu koju u tom času želim slušati, a samu kvalitetu zvuka ionako nije moguće postići, jer se radi o autu. Za kući - to nije to. Moja dva B&W 603, Sansui cijevno pojačalo staro 30 godina i Telefunkenov direct drive gramofon neću nikad zamijeniti za ovakvo što. Kad mi s toga zapjeva Diana Krall, osjećam se kao da mi sjedi u krilu.
Inače, što se tvog komentara o basevima tiče, oni ni inače nisu nešto što B&W ističu kao svoju prednost. Oni koji vole da ih woofer lupa po jetri i bubrezima ionako si kupuju Bose ili nešto tome slično. Ali nema. *NEMA*. Boljeg zvučnika za reprodukciju prirodnih akustičnih instrumenata i ljudskog glasa od B&W. Meni, kao ljubitelju jazza prije svega, to savršeno odgovara.
Mogu reći da to ne bi uopće bilo loše; zgodna je ona, nije ti loša ta primjedba :-DDDDD
Ali, da, ja i dalje tvrdim da sva ova digitalija nije DO KOLJENA analogiji. Dobro, duboko rezana ploča, dobra zvučnica, cjevaš pojačalo... Da, to je zbilja nekaj posebno.......
Ima smayoo... ima... zovu se Sonus Faber. Koji god model... Govorim ti kao sretni vlasnik Concertina već evo deset godina. Čini se da su kao vino, što stariji to bolji... Van den hull kablovima spojenim na NAD
Sto cu prodati u krizi.