S tim riječima Tomislav Vince citirao je Johna Scullya u uvodu priručnika hrvatskog izdanja “Macworld Vodič kroz System 7.1”, 1994. godine. Citatom je želio reći kako za lokalizaciju na domaći jezik već tada nije bilo previše razumijevanja. Niti 20 godina poslije lokalizirani softver još ne dobiva pravi značaj. Pročitajte kako se Apple Macintosh vrlo rano prilagođavao slavenskim jezicima na našem tržištu, kako su prijevodi evoluirali i koji su sve softveri bili prevedeni. Nakon fakulteta Tomislavu Vinceu prvi zadatak je bio podrška prodaji, prevođenje i prilagodba sistemskih korisničkih programa računala Macintosh za tadašnje jugoslavensko tržište. Krenuli su sa sistemom 2.0 za koji su preveli i prilagodili samo najvažnije dijelove sustava, a kasnije su izveli potpune prijevode sistema 3.2, 4.1, 5.0, 6.0, 6.0.2, 6.0.4, 6.0.7, 7.0, 7.0.1, 7.1 i novijih. Napravljen je rječnik na čistom hrvatskom jeziku od 1987. do 1990. godine koji je sadržavao tisuću i dvjesto riječi koje su dobrim dijelom bile "izmišljene" jer odgovarajućih izraza u hrvatskom jeziku nije bilo nakon "jugoslavenskih" operativnih sistema. Tomislav Vince bio je tvorac hrvatskih izdanja sistema i dugogodišnji voditelj tehničkih službi prijevoda i prilagodbe programa pri tadašnjem Apple zastupniku, tvrtki Velebit informatika. S Tomislavom je radio i Julije Makanec koji je vodio lokalizaciju Mac OS-a i bio među prvih dvanaest ljudi u Europi školovanih za Macintosh računalo koje se pojavilo 1984. godine. Tomislav i Julije zajedno su brinuli o lokalizaciji dok Julije nije prešao na više inženjerske projekte. Julije je promišljao raspored slova, najsličnija je bila njemačka tastatura, samo da se umjesto umlauta stave domaća slova. Zanimljivo je da su u Cupertinu imali problema napisati programsku rutinu za sortiranje koja bi pravilno brinula o ligaturama "lj", "nj" i "dž".
Vrijedi spomenuti i Borisa Bastijanića koji se profesionalno bavio računalnom lingvistikom i logičkim programiranjem u Prologu. Radio je na prijevodima priručnika za Applove programe ClarisWorks i FileMaker Pro. Čitajuči vodič kroz Macworld sa sistemom 7.1 toliko sam se oduševio da sam počeo tražiti sva lokalizirana izdanja, te arhivirao jugoslavenske sisteme 3.2, 4.1, 6.0.4, 6.0.7, aplikacije YU MacPaint, YU MacWrite, YU MacDraw II, YU MicrosoftFile, te domaći prozivod HyperMemo, koji je baziran na HyperCard sustavu. 1993. godine firma MacAda je u suradnji s Jabolkom i slovenskim lingvističarima odlučila prevesti Sistem 7. Kao i kod hrvatskog jezika i ovdje je bilo potrebno definirati nove riječi, a problem je bio što System 7 nije predviđao deklinacije. Tako smo u Sloveniji dobili prvi i jedini slovenski Mac Sistem 7.5 koji nikad nije bio službeno prihvaćen od strane Applea. Sve te nove lingvističke spoznaje kasnije su upotrebljene u mnogo raširenijem i uspješnijem PC sistemu Windows 95. U želji da se svo to softversko blago i dio računalne povijesti ne izgubi arhivirao sam niz sutava: hrvatski sistemi (Croatian – CR) 7.0.1, 7.1, 7.1.2 za prva PowerMac (NuBus) računala, hrvatski i slovenski sistem 7.5, hrvatski 7.5.2 za prva PCI PowerMac računala 7200, 7500, 8500 i 9500. QuickTime 1.5 za sistem 7, sistemski osposobljivači (system enablers) za sistem 7. Hrvatski i slovenski raspored slova (keyboard layout) i sistemske fontove za Mac sistem od verzije 7 do verzije Mac OS 9. U arhivi su još sistemi i dogradnje (update) za Mac OS CR 8.0, 8.1, 8.5, 8.5.1, 8.6, Mac OS CR 9.0, 9.0.4, 9.2.1 i 9.2.2. Sačuvani su i razni lokalizatori, koji USA sistemu dodaju lokalnu tastaturu i datume. Dodani su i sistemski fontovi. Mnogo starih programa bilo je zaštičeno od kopiranja, tako da nisam uspio arhivirati lokalizirane aplikacije kao što su WinText, WinFile, ClarisWorks 2.1 i FileMaker aplikacije. Primjetio sam u starim reklamama da je bilo još par lokaliziranih aplikacija i domaćeg softvera koji se očito izgubio i zauvijek ostao negdje u arhivi magnetnih medija njihovih tvoraca. Mnogi se pitaju koja je svrha ovakvog arhiviranja starih softvera? Kao što je netko na Jabučnjak forumu već primjetio, ovo bi mogao postati softverski odjel muzeja informatike PEEK&POKE. Ponosni vlasnici Mac računala, rijetko ih odbacuju, pa tako mogu, kada ih spuste s tavana, reinstalirati i ponovno uspostaviti funkcionirajuće računalo. Na raznim web stranicama postoj i niz emulatori takvih starih Mac računala. Sa slikom pravog ROM-a i sistemske diskete moguće je emulirati stari Macintosh poput modela Mac Plus ili Mac II.
Sve to lijepo funkcionira na sadašnjim računalima s operativnim sistemom Mac OS X, Windows ili Linux. Više nego 25 godina kasnije, osobno mi je veliko zadovoljstvo da mogu pokrenuti lokalizirani program i vratiti se u ti vrijeme. Ovo je i jedan način da zahvalim tadašnjim informatičkim pionirima koji su u vrijeme dominacije običnog PC-ija čvrsto vjerovali da je Macintosh bio prava alternativa i jedina platforma koja će preživjeti dugu borbu s PC klonovima. Bili su upravu, danas znamo da je Apple Macintosh bio budućnost! Za kraj donosim tablicu tadašnjih operativnih sistema. Kako su oznake Macintosh sistema u početku vrlo nedosljedne u prilogu je prikaz izdanja Macintosh računala i samog operativnog sistema.
Na kraju bih zahvalio osobama koje su mi omogućile sastaviti ovu arhivu lokaliziranog Mac softvera, to su: Tomislav Vince (Finder), David Ivić, Slavko Vukmanov, Vanja Tarczay (Mrak studio), Davor Pasarić (Jabučnjak, Kreativni odjel), Tomislav Ribičić (Jabučnjak), Uroš Vrbinc, Robert Paliska, Matjaž Likeb (Jabolko) i Miloš Mitrović (Epl). |
Komentari
Samo da dodam jednu činjenicu: onaj strip je za reklamu crtao pokojni Radovan Devlić.
Stvar je samo u tome što je u ono vrijeme svatko tko je imao osnovne stvari u životu riješene - puno lakše uštedio od te male plaće jer se, jednostavno, nije imalo na što novac potrošiti.
Mac je u to vrijeme, od 1987 do početka i sredine devedesetih praktično bio jedina platforma na kojoj se moglo raditi i zaraditi u nekoj grafičkoj djelatnosti.
Koliko-toliko ekvivalentnim strojevima cijena je bila otprilike 2:1, pri čemu su odnosi platežne moći bili ponešto drukčiji: ljudi su si još ipak mogli dopustiti odlaske na dopuste i skijanja, a nerazumni dabbleri su tvrdoglavo trubili kako im je jeftinije "štedjeti" na PC-u.
Sjećam se, ni za iMac (PowerMac G3), koji je izašao 1997., domaći zastupnik nije mogao pronaći kreditnu liniju, jer kredita - osim za kupovine cijelih poduzeća povlaštenima - nigdje nije bilo ni za lijek.
Koliko se sjećam, štedjelo se i kupovalo za gotovinu. Tada smo polako naučili da se list-price od 1000 dolara u SAD-u kod nas prevodi s 10.000 kuna.
Riječani i Istrijani nalazili su neke konekcije za nabavku u Italiji. Ja sam isto nešto krpao s izvorom, ne potpuno legalnim, u Njemačkoj. Ljudi su se snalazili. Bilo je to ne baš lako vrijeme, ali na neki drugi način od današnjeg (sad kredita ima, ali koječega drugog nema).
Jedina konstanta koju mogu vidjeti "prema van" jest da se baza klijentele suzila, ali da se dragi klijenti uglavnom ne uspijevaju elementarno izobrazovati, ne kuže vrednovati ni količinu, tipa "što zna dijete što je dvije tone", a vrlo rijetko i kvalitetu. Samo što to danas osim za DTP vrijedi i za online i aplikativna rješenja.
Osamdesetih su PC-ji bili čista smijurija, nitko ih nije shvaćao ozbiljno za ikakav profesionalni posao. Sjećam se onih za*ebancija s grafičkim karticama (Hercules, CGA, EGA, pa CGA emualacija na Herc...) i pripadajućim monitorima te softverima koji rade s kojom karticom :S. Stroj koji i dalje ne bi bio ni na pola upotrebljiv koštao je više (a ne manje!) od, možda ne Maca, ali svakako od Atarija ili Amige za koje je također bilo na raspolaganju upotrebiljivog softvera. Osim toga, Apple je bio kod nas jače zastupljen od PC-a jer ga je prodavao Velebit. Sjećam se da je projektni ured 3. maja bio natovaren Macovima, ne zato što su se bahatili, nego je to bilo optimalno rješenje za ono što su radili.
Ali za kupiti ga doma, trebalo je skupiti (uštedjeti) veliki (ogroman!) broj prosječnih plaća.
Ali (osim u ono kratko vrijeme Markovića) plaća mojih staraca nije bila nigdje ni blizu u tom rangu. Teško mi je sada procijeniti koliko su njihove plaće iznosile u markama, ali nije bilo nigdje ni blizu toga da govorimo o tome da je plaća bila oko 600-700 maraka. Prije bi moglo biti negdje duplo manje, ili još manje.
Sjećam se jedne druge usporedbe. Telefonski priključak je koštao 2000 maraka. I to se uplatilo kad bi ti rekli da te mogu spojiti i onda se čekalo i do 2 godine da te spoje. I onda si imao dvojnika. :S A sjećam se točno diskusije mog pokojnog starog i strica kako za te 2000 maraka treba raditi "pola godine" (što je vjerojatno bilo ofrlje, ali približno tako, dakle 5-7 plaća, i to inženjerskih plaća mog oca). Znači da bi se radilo o nekih 300-350 maraka. A to nije bila prosječna plaća, nego dosta veća.
Nostalgicari. LOL
Dobra stara vremena Još uvijek je u potpunosti živ i zdrav stari laptom PowerBook 150 sa sistemom 7.1. Na njemu uredno radi Word, QuarkXPress i još neki sitniji programčići. Povremeno ga upalim da se podsjetim kako je izgledao pravi "Classic". Bravo Janez
Ali nije ključna kvaliteta tog OS-a u vizualnoj atraktivnosti. Ako ti je to kriterij izbora, promašio si "ceo fudbal".
I ja bih da to uđe u Ustav