Eto, nakon dosta iščekivanja, pojavilo se i službeno izdanje AutoCADa 2011 za Mac. Je li išta bolje od zadnje bete? Pa – jest, bolje je. S obzirom da zadnju betu nisam ni uspio pokrenuti i da izdrži bez kraha barem pet minuta.

No, dobro, nije to ništa novo, niti je AutoDesk izmislio taj recept. Složimo nešto nalik konačnoj aplikaciji i pustimo je van kao betu. Ne zato da nam kažu gdje su bugovi (sve su bugovi), nego da vidimo što ljudi kažu – koji bugovi im najviše smetaju. Onda te najgadnije otklonimo (barem djelomično) i napravimo službeno izdanje. I onda otklanjamo ostale u hodu. Pa ih izdamo za godinu dana kao iduću verziju koju prodamo opet za velik novac. Pa nismo valjda blesavi davati ljudima besplatne updateove. Ionako su navikli da ih gulimo. :-/

Idemo, dakle, dalje. Službeno izdanje bolje je od bete. Dakle, pokreće se bez frke? Pa, ne baš. Aha. Dobro, onda, znači, kod pokretanja napiše neku poruku greške iz koje je jasno što treba napraviti? Pa, ne baš ni to, ne. Pa što onda? Pa eto, jednostavno se počne pokretati, taj pokušaj traje jedno 5 minuta i onda krahira. Pa dobro, ajde, sad ćemo pogledati na AutoDeskov FAQ, tamo sigurno piše kako to riješiti. Ha-ha-ha! Daj još jedan! Pa ajde, još jedan... Idemo pisati AutoDesku, barem će mi reći da li se to događa samo meni ili je problem širi. How yes no. Nisu me udostojali čak ni automatiziranog odgovora. Očito cijena softvera nije dovoljna da pokrije troškove pristojne tehničke podrške. :-/

Inače, po CAD forumima, kako AutoDeskovom, tako i onim nezavisnima, očito je da tisuće ljudi imaju isti problem. Odgovor smo svi dobili od jednog korisnika. Hvala mu! Iako, kad bolje promislim, da nisam uspio otići dalje od ovog prvog koraka, priuštio bi si puno manje frustracije.

U čemu je, dakle, problem? Pa, zapravo, ništa novo za AutoCAD. Otkad se družim s njim (a to je od negdje 1993. ili tako nekako), oduvijek su u AutoCAD-ovom razvojnom timu imali stav da se, ne samo korisnik, nego i operacijski sustav mora prilagoditi njihovom softveru, a ne obratno. Tako je i sad. Dakle, ako je u System Preferences, pod Language & Text na prvom mjestu ikoji drugi jezik osim engleskog, AutoCAD se raspada prilikom podizanja, bez i najmanje naznake razloga. Zašto? Zato jer se, valjda, AutoDesku podrazumijeva da svi njihovi korisnici na cijelom svijetu koriste engleski kao primarni jezik. Ako niste među takvima – očito je da ne zaslužujete služiti se AutoCADom. :-)

Elem, odlučili ste razje... svoje sistemske postavke (naime, nakon što stavite engleski kao svoj prvi jezik svi komadi softvera koji su lokalizirani i do sad su vam se uredno instalirali na hrvatskom, kao npr. Neo ili OpenOffice, kod idućeg updatea će vam potencijalno napraviti rusvaj jer će pokušati "nataknuti" engleski povrh ranije postavljenog hrvatskog). Odnosno - žrtvovati ih za AutoCAD (kao i ja)? Pa, onda i zaslužujete sve ovo što i ja! Nemate se kome žaliti. Idemo dalje... :-)

E, tako... Napokon smo pokrenuli AutoCAD... Prvi vizualni dojam nije loš.

AutoCAD 2011 za Mac - izgled aplikacije

Aplikacija poštuje macovsku organizaciju. Glavnih prozora (s nacrtima) može biti više i, kad je aplikacija u pozadini ili u Exposéu, jedino se oni prikazuju, a pomoćni prozori s alatima su jedinstveni i prikazuju se samo kad je aplikacija u prvom planu. Sve u svemu, dosta dobro izgleda. I savjet je da ništa ne dirate. Zapravo, najbolje bi bilo da ništa niti ne pokušavate crtati, a kamoli, nedajbože, otvoriti neki dokument. :-) Jerbo, nažalost, dobar dojam tu završava.

Tragični pokušaj prilagođavanja sebi

Učinite li grubi faul, kao ja, da pokušate neki od alatnih prozora "undockirati" s njihova mjesta, promijeniti im položaj ili veličinu, postići ćete dvije svari. Prvo, više ih nikad nećete uspjeti uštimati i, drugo, kad ih namjestite donekle po vašem guštu, oni se neće tamo zadržati prilikom idućeg pokretanja AutoCAD-a. Neće se ni naći tamo gdje ste ih zatekli prvi put. Bit će negdje bez veze. Po svoj prilici tamo gdje vam najviše smetaju. I tu će se nastaviti pojavljivati svaki put prilikom pokretanja. Ne bi li vas što više naživcirali.

Prije nego što, kao ja, poželite zviznuti šakom o monitor svog Maca, smirite se i sjetite da nije kriv Mac. Vi ste krivi. Pogotovo ako ste to išli raditi nakon što ste pročitali ovaj prikaz. :-/

Elem, nakon uzaludnog surfanja po helpu (koji, usput rečeno, nije instaliran na stroj, već je strogo online, tako da niti ne pomislite raditi negdje gdje si ne možete priuštiti trajnu i stabilnu internetsku vezu) odlučujem se za nasilnu metodu – brisanje .plist datoteka. Ima ih ukupno četiri. Zašto četiri? Nemam pojma. Ali nijedna nije odgovorna za veličinu i poziciju alatnih prozora. Naravno da nije. To bi bilo prejednostavno. No, ipak, očito je upravo ovaj problem bio jedan od bolnijih u beti pa nas je AutoDesk počastio komandom koje u beti nije bilo – "Reset Palettes" pod Window cjelinom glavnog izbornika. Kako je nisam prije vidio? Pa – vidio sam ja nju. Ali nisam skužio da se na Macu "Toolbar" zove "Palette". U 20 godina korištenja AutoCAD-a na PC-u nikad nisam vidio "paletu" (doduše, nisam vidio 2011-icu na Windowsima, možda je to stvar generacije, a ne platforme). Al' ajde... Dosta više s tim glupostima, idemo nešto crtati...

O, da... Baš sam ambiciozan... :-( Je, naravno, ono uobičajeno doodlanje kad se isprobava novi softver za crtanje – crta, crta, kružnica, pravokutnik, tekst, rotiraj, povećaj, smanji isprintaj – radi. Radi? Pa dobro, ne baš skroz. Radi sve osim printanja. Ma, ajde, baš sam zločest. Radi i printanje. Nekad. Utorkom i četvrtkom. Ili neparnim datumima. Čini mi se. Poslije 5 popodne. Ali dobro, nema veze, pa ovo je 21. stoljeće! Era elektroničkih dokumenata. Da je Jobs CEO u AutoDesku, on bi jednostavno rekao "Fuj, kome još treba printanje!? To je pasée. Kupite si iPad pa na njemu pregledavajte A0 nacrte." :-)

Pa dobro, radi li to uopće...?

Baš sam neki unjkav danas. Samo prigovaram. Ajde malo pozitivizma...

Dobro, ajde, idemo sad otvoriti neki od mojih projekata... Radim uvijek na isti način. Dobijem podloge od arhitekta, otvorim svoj standardni prazni template, koji sadrži već definirane paper space layoute, layere, sastavnice, blokove, veze na bazu podataka za generiranje troškovnika, itd. Onda povučem podloge kao eksterne reference, popikam simbole po njima, definiram im relacijske podatke za bazu podataka, napravim plan kabliranja i generiram kabel-listu, izvezem sve specifikacijske podatke vam i – to je to! Aha. Ali ne danas.

Jor droing kontejns ekstrnal refrensiz to dokjuments det kenot bi faund. WTF??? Kako? Pa evo ih, tu su, u istom folderu! Dobro, ajde, nema veze, valjda je zapamtio apsolutni path s Windowsa. Sad ćemo mi njih ponovno poklikati...

Autoked hez anekspektedli kuit vi ar sori for d inkonvinijens. Mda... Nobody expects spanish inquisition... B-)

(Trebam li napominjati da pomoći nema ni u FAQ-u, ni od AutoDesk tehničke podrške?)

Uglavnom, problem predstavljaju učahurene eksterne referencije. Dakle, kad eksterno referenciram nacrt koji eksterno referencira nešto (nacrt, bitmapu, OLE objekt...). Tražim li previše? S obzirom da sam među 60-ak projekata na kojima sam radio u zadnjih 5-6 godina uspio naći tek tri koji nisu takvi – rekao bih da ne.

OK, i što sad? Workaround – prva razina eksternih referenci učitava se OK, a ostale zaboravi – kad prijavi da ih nema, samo uklikati "ignore". Super...

IDEEEEEEŠ!!!! Evo mog nacrta!!!! Nakon samo tjedan dana pokušavanja! Jeeeeeeee!!!! Nema kraja mojoj sreći.

Zanimljivo je to – kako je čovjeka lako usrećiti jednom kad mu spustiš očekivanja na apsolutnu nulu. Nakon svega, bio sam siguran da mi ništa neće raditi. Da će moji blokovi s predefiniranim atributima biti neupotrebljivi, da moje AutoLISP funkcije neće uopće raditi, kao ni moji MNS izbornici, da će moji layouti biti neupotrebljivi... Elem, blokovi rade. Doduše, nemam dinamičkih blokova. Ne bi se čudio da s dinamičkima nešto ne štima, ali njih ni inače ne koristim, jer oni ne rade niti sa standardnim AutoCADovim funkcionalnim proširenjima (kao što je AutoCAD Electrical, MEP, i sl.). Rade i moje AutoLISP funkcije. Čak i one koje se služe ARX objektima. Iako mi se CAD svaki put kad otvaram nacrt s ovim ARX objektima žali da on ne zna što bi s njima i da pripazim jer su to možda talibani ubacili, i ne mogu isključiti to upozorenje. Standardne crtaće funkcije, kako sam već rekao, rade. Pa kud će ti više srce tražiti od megalomanske bloatware aplikacije koja košta tričavih 30-40 tisuća Kn?! :-)

And the list goes on... :-(

Red je ipak pregledno napisati što je još sve to što sam ustanovio da ne radi ili loše radi...

Layouti (tzv. paper space) malo šepaju. Nije baš da su totalno u banani, ali po svakom nešto treba poklikati i popraviti. Što nije mali posao čak i ako se radi o tako malom projektu koji nema više od desetak listova grafičkih priloga. A kamoli ako se radi o jednom uobičajenom projektu gdje može biti i 30, 50 ili 100 listova... Još jedna zamjerka (beskonačno manja od svih drugih) – layouti nisu naslagani uobičajenim tabovima na dnu grafičkog dijela prozora. Štoviše, nisu nigdje vidljivi. Treba uklikati neki (u Windows verziji nepostojeći) "Drawings & Layouts" gumb pa se onda tamo otvori roleta s izborom. Pretpostavljam da postoji neki razlog za ovu promjenu, ali ja ga ne kužim.

Mjerne jedinice nacrta (komanda UNITS) – neki put se nacrt probudi s jedinicama koje su u nacrtu zadane (konkretno, kod mene su to najčešće centimetri, ovisno o podlogama koje pošalju arhitekti), a neki put s defaultnim (stope, iako sam u prefsima definirao da su defaultne jedinice centimetri ako ništa nije zadano).

Upravljanje layerima isto kilavo radi. U AutoCAD-u je uobičajeno da, kad su neki objekti odabrani, promjena layera utječe samo na njih, a nakon deselekcije (^C ^C) opet je aktivan raniji layer. Ako se pak odabere layer dok ništa nije odabrano, taj layer postaje aktivan za daljnje crtanje. Ovdje, neki put nakon promjene layera odabranih objekata i deselekcije ostane aktivan novi layer umjesto starog. Mf... :-|

MNS custom izbornici ne rade. Ne da ne rade. Ne radi uopće MENULOAD komanda. Uopće ne postoji. Niti na ikoji drugi način mogu učitati i/ili kompajlirati MNS. Postoji neki totalno drugačiji način prilagodbe korisničkog sučelja. Sve treba naklikati ispočetka.

Još uvijek nisam uspio pronaći gdje se nalazi ACADDOC.LSP program koji se izvodi prilikom svakog otvaranja dokumenta (kamo stavljam AUTOLOAD komande s deklaracijama mojih AutoLISP funkcija). Ali nisam izgubio nadu. :-)

U trodimenzionalnom pogledu (model space), nakon komande HIDE (skrivanja nevidljivih bridova) prikaz se zaglavi i više ga se ne može micati ni na koju stranu, niti povećavati/smanjivati. Čak niti nakon komande UNHIDE. Jednostavno, ostane zaglavljeno.

Komanda RENDER nakon jako dugog krckanja ispljune nekakav defaultni render trodimenzionalnog objekta bez mogućnosti podešavanja ičega (materijala površina, pozicije i parametara izvora svjetlosti, pogleda, blizine...).

Također, ne može se reći da je to strogo greška ili manjkavost, ali prilično mi smeta što nema standardnih AutoCAD-ovih toolbarova. Već deset godina postoje, i ne mijenjajaju se drastično – Draw, Modify, Dimensions, Attributes, Solids... Ovdje ih jednostavno nema. Ima ta "Tool Pallette" i u njoj se može birati između tri grupe: Drafting, Annotation, Modelling u koje je zgurano sve što je inače bilo posve drugačije razmješteno. Još je veći problem taj što nije moguće imati istodobno prikazane više od jedne od te tri grupe. Grrrr... :-[

"Zgužvani" toolbar

Slično tome, "paleta" s komandnom linijom zapravo i ne služi baš nečem pametnom, što je meni, naviklom na nju, velik problem. Zadnjih nekoliko godina defaultno ponašanje AutoCADa je da se utipkane komande prikazuju u lebdećoj rubrici uz kursor (na samom nacrtu), ali uvijek je to bilo moguće isključiti, tako da se i dalje prikazuju u komandnoj liniji, za one koji tako preferiraju. U ovoj verziji za Mac to jednostavno više nije moguće. Ne postoji ta kvačica. Tako da ne znam čemu zapravo služi komandna linija. Da stvar bude gluplja, ne smije se maknuti, jer je uz nju (zašto, zaboga!!??) vezan i tzv. "text screen" na kojem se ispisuju veće količine podataka kad ih ima, odnosno povijest komandi. Tipično, komanda LIST, za prikaz osobina nekog objekta, ili AREA, za mjerenje površine i sl. ispisuju svoj izlaz u "text screen". A on u AutoCADu za Mac ne postoji kao poseban prozor (što je uvijek i oduvijek tako bilo), nego kao proširenje komandne linije, tako da se nužno pojavljuje tamo gdje je komandna linija, umjesto negdje gdje bi manje smetao...

"Paleta" komandne linije

Ista "paleta" u funkciji "text screena"

Da kažem i nešto pohvalno, AutoCAD za Mac koristi funkcije TouchPada, za razliku od onog za Windows, što ga čini puno upotrebljivijim na prijenosniku. Prvi put da sam uspio raditi s nacrtom bez miša (što je, inače, još jedina situacija u kojoj koristim miša – za sve ostalo bolji mi je TouchPad). Nažalost, i ovo je još uvijek "rough around the edges". Pinch zoom in/out radi trzavo i sa zadrškom. Posljedično, potegneš više nego ti treba pa onda on s par sekundi kašnjenja "odleti". I tako svaki put. Jako se teško naviknuti. Pomislio sam da ima veze s inercijskim skrolanjem, ali nema. Inače, i skrolanje (vertikalno i horizontalno) radi naopako od svih ostalih aplikacija na Macu. Nažalost, za to nema kvačica, ali ima kvačica "reverse zoom direction"??! Zašto, zaboga???

Usporedbe za kraj

Netko je svojedobno tu na Jabučnjaku (za neki drugi softver) upotrijebio frazu "napuhali su ga i ostavili da pluta". Pa, očito AutoDesk ovo prvo službeno izdanje za Mac nije napuhao dovoljno, jer baš i ne pluta. Ili, ajde, pluta onako, jedva, kao ledena santa (pada mi i neka druga, smeđa, usporedba na pamet).

Da bi ipak bio fer, moram reći da sam softver testirao na svom MacBooku Pro 5,1 (late 2008) koji umjesto originalnih 2 ima 4 GB RAM, i to, naravno, uz uključenu jaču grafičku karticu. No ipak je ovaj stroj, po službenim zahtjevima, jedva dovoljan za rad u AutoCADu. I to je još jedna stvar koja me je naživcirala: zahtjevi na hardver koje postavlja AutoDesk, a za koje smatram da su debelo pretjerani, pogotovo uzevši u obzir zahtjeve koje ima na Windowsima.

U najmanju je ruku neprihvatljivo da isti stroj koji pod Windowsima (koji objektivno svaki hardware koriste manje efikasno od Mac OS-a) AutoCAD 2011 pojede za doručak, pod Mac OS om ispada jedva dovoljan (ispod preporučenog). Katastrofa... Kao drugo mjerilo, palo mi je na pamet usporediti ove zahtjeve s onim koje postavlja neki slično "napuhan" softver, kao što je Adobe CS5.

• Multicore Intel processor
• Mac OS X v10.5.7 or v10.6
• 1GB of RAM or more recommended
• 10.3GB of available hard-disk space for installation; additional free space required during installation (cannot install on a volume that uses a case-sensitive file system or on removable flash-based storage devices)
• 1280x800 display with qualified hardware-accelerated OpenGL graphics card, 16-bit color, and 256MB of VRAM
• Some GPU-accelerated features require graphics support for Shader Model 3.0 and OpenGL 2.0
• DVD-ROM drive compatible with dual-layer DVDs
• Java Runtime Environment 1.5 or 1.6

Dakle, AutoCAD su uspjeli napraviti još napuhanijim (od CS5), a istovremeno nedovoljno napuhanim da pošteno pluta. Strašno.

Bilo kakva usporedba s (deklarativnim) konkurentima (npr. Vectorworksom, ArchiCAD-om ili MicroStationom) potpuno je neumjesna. Pa se neću niti upuštati u nju.

Za kraj – koliko košta to čudo američke softverske tehnologije? Kako nigdje na netu nema istaknutih cijena za Hrvatsku, zatražili smo informativnu ponudu od Recra i ona kaže: 29.990,00 Kn + PDV (to jest: trideset tisuća kn minus kava plus PDV). Nudi se isključivo kao samostojna licenca. Uobičajeni aranžman dijeljene mrežne licence u ovom slučaju nije predviđen.

Previše za mene. I previše za ovakav teški poluproizvod. Iako je očekivano – previše je. Previše bugova, manjkavosti i škripanja za nešto što nije beta i što nije besplatno. Da je besplatno, možda bi se isplatilo utrošenog vremena i živaca. Ovako... Nemam riječi. Djeluje mi kao neslana šala.