Email koristim od ranih devedesetih. Tada je to značilo pokretanje mail aplikacije na jednom od udaljenih UNIX servera. Mail je naravno i dalje jedan od osnovnih djelova svakog UNIXioda, pa tako i OS X-a. Kako bi osjetili dašak mail osjećaja, pokrenite Terminal aplikaciju i u komandnom promptu upišite jednostavno - mail. Pomoću ? dobit ćete ispis naredbi, od kojih će vam u tom trenutku najkorisnija biti naredba q kojom ćete izaći iz maila. 1995. je u kuću stigao prvi PowerMac i krenula je čarolija korištenja GUI internet alata. Studentska email adresa zamijenjena je onom od hrvatske pošte. Za mail sam počeo koristiti Claris Emailer. Fantastičan program koji mi je i dan danas ostao u lijepom sjećanju. Paralelno s njim neko vrijeme sam istovremeno koristio i Mulberry, PowerMail i Musashi, ali uvijek bi se na kraju vraćao Emaileru. Sjećam se brojnih rasprava po internetu gdje su ljudi pri prelasku na OS X najviše žalili upravo za Emailerom nakon sto je Apple ugasio projekt 1998. godine. Dugo sam se borio protiv korištenja Mail.app-a (U nastavku - Mail). U ranim danima OS X-a radilo se o dosta rudimentarnom email klijentu naslijeđenom od NeXTa, No nakon isprobavanja raznih alternativnih klijenata uvijek bih se vraćao natrag na Mail, koji je svakom novom verzijom bio sve bolji. Nakon frustracija neprestanim seljenjem sa jednog email providera na drugi, te beskrajnim hinet > htnet > t-com izmjenama, shvaćam da mi je pouzdan i svugdje dostupan mail potreba, te se nakon kraćeg istraživanja odlučujem za plaćen IMAP email account kod pružatelja usluga specijaliziranog za email koji znaju svoj posao. U to je doba krenuo google sa svojom Gmail uslugom, no mail mi nije trebao za skladištenje sulude količine podataka, a tada sam već bio dovoljno iskusan da znam da je izreka there is no such thing as a free lunch vrlo istinita. Tako sam postao jedan od rijetkih koji su bili voljni platiti za email uslugu - i nisam nikad požalio. Unatoč naizgled ozbiljnom pristupu emailu nisam od onih ljudi koji skladište desetke tisuća mailova i kontakata sortirajući ih po najrazličitijim kriterijima; takve informacije držim drugdje, a mail koristim isključivo kao sredstvo komunikacije. Nakon ovog podužeg uvoda u moje email zgode, vratimo se na Mail. Iako redovno unaprijeđivan, već neko vrijeme Mail nije ponudio ništa zaista inovativnog, što nije toliki problem budući da je konkurencija još u većoj katatoniji. Mail radi dosta dobro, međutim ponekad se zna zaglaviti u beskonačnim radnjama koje često nikad ne završe te ih treba ili ručno zaustaviti u Activity Monitoru ili restartati Mail. Nedavno se na monotonom tržištu email klijenata pojavio 'novi' igrač - Postbox. Kako mi nije mrsko isprobati novotarije i svakome pružiti šansu čak i po cijenu očekivanog razočarenja, instalirao sam ga i nekoliko dana testirao. Ovog puta se radilo o ugodnom i neočekivanom iznenađenju. Neočekivano jer je Postbox u osnovi zasnovan na Mozillinom Thunderbirdu za kojeg nemam previše lijepih riječi, no Postbox srećom jako dobro skriva što se krije u pozadini. Zanimljivo je da su pokretači ovog projekta bivši Mozillini inžinjeri koji su radili na Thunderbird projektu, koji je po svemu sudeći sada mrtav. Pri prvom pokretanju Postbox će vam ponuditi import postavki i mailova, međutim jedino iz Thunderbirda ili Mozille. Prvi minus - nema Maila na popisu. Međutim, mi pametni koji koristimo IMAP mail se ne moramo previše brinuti oko toga - sve je ionako na serveru. Naknadno sam otkrio da je import mailova iz Maila ipak moguć, no ne i konfiguracije, što vam neće puno koristiti ako imate više IMAP mail accounta - u tom slučaju bi import konfiguracije jako dobro došao. Iako je Postbox multiplatform aplikacija (potoje verzije za Windows i uskoro za Linux), to se ne da naslutiti ni po čemu nakon pokretanja. Postbox uglavnom poštuje OS X smjernice, koristi OS X tehnologije i izgleda kao native aplikacija, uz nekoliko iznimki (poput groznih tabova u prozoru sa postavkama koji su iz nekih prošlih vremena). Raspored elemenata je sličan kao i u Mailu i srećom nije prenatrpan. S lijeve strane su prikazani email accounti i mape za odabrani account te proizvoljno kreirane favorite topic grupe. S desne strane je popis mailova sa sadržajem odabranog maila. S desne strane sadržaja nalazi se Inspector - više o njemu uskoro. Moguće je uključiti i vertical view koji prikazuje zaglavlja poruka u okomitom prozoru lijevo od tijela poruke, a ne iznad, što može biti praktičnije na wide monitorima većih dimezija.
Prvo skidanje mail zaglavlja sa servera prošlo je bez problema i radilo je prilično brzo. nakon toga sam u postavkama podesio prikaz - sav tekst u monospace Courier 13px. Postavke su pomalo konfuzne, no svatko tko je prije vidio iste u Firebirdu osjećat će se kao kod kuće (one iz koje je iselio). Krenimo konačno na posebnosti Postboxa. Ispod trake s alatima nalaze se tabovi i opcije za otvaranje dodatnih tabova. Osim standardnog Inboxa, moguće je imati i posebne tabove za prikaz attachmenta, slika, linkova ili kontakata. Attachment tab prikazat će vam na jednom sve postojeće ili pronađene attachmente. Nema više sortiranja po attachmentima i traženja u kojem je mailu onaj koje trebate! Picture tab radi slično ali za slike. Isto tako, Links tab izlistat će sve web linkove pronađene u mailovima, i konačno, Contacts tab sadrži sve e-mail kontakte pronađene unutar odabranih mailova. Svaka od ovih opcija izuzetno je korisna.
Pri prvom korištenju Postbox mi je prikazao nekoliko rezultata uz upozorenje da sve poruke nisu indeksirane i ponudio opciju da pokrenem indeksiranje svih poruka. Ta operacija nakon višestrukih pokušaja nije uspjela (progress bar nije napredovao i morao sam ga ručno zaustaviti). Međutim nakon podešavanja Postboxa da kopiju svakog maila spremi i lokalno (a ne samo zaglavlje), indeksiranje je prošlo bez problema. Pretpostavljam da je ovo očekivano, ali Postbox bi trebao upozoriti da je za indeksiranje potrebno imati lokalnu kopiju maila ili to napraviti sam. Dok je rad sa mail serverom (spajanje, transfer, itd...) išao izuzetno glatko (gdje se Mail ponekad zna zagrcnuti), otvaranje sadržaja pojedinačne poruke bilo je osjetno sporije nego kod Maila. Oba email klijenta su podešena da spreme lokalnu kopiju svakog maila. Dok bi Mail svaku poruku otvorio gotovo trenutno, Postboxu treba oko sekunde za prikazivanje sadržaja poruke. Na ovome bi trebalo poraditi prije konačne verzije. Par riječi o Inspectoru. Prvi put kad sam ga vidio nije mi bila posebno jasna njegova namjena i odmah sam ga minimizirao. Međutim, sada je stalno pri ruci jer se pokazao vrlo koristan. Inspector uz sveprisutni Google search sadrži popis svih važnih elemenata pronađenih unutar tekuće poruke, poput slika, datoteka, svakog pronađenog linka i adrese. Na taj su način sve te informacije nadohvat ruke, neovisno o tome gdje se nalaze unutar otvorene poruke. Postoji i jedan problemčić, trenutno je jedini način za doći do attachmenta upravo preko Inspectora - naime attachmenti (datoteke) nisu vidjivi nigdje unutar same poruke. Ako se uzme u obzir korisnost Inspectora, to nije veliki problem ali ga treba spomenuti za one koji zatvore Inspector pa se pitaju gdje su attachmenti. Integracija sa sistemskim Address Bookom je "jednosmjerna" - Address Book kontakte ćete vidjeti u Postbox adresaru, ali oni koje dodate u Postbox adresar se neće automatski pojaviti i u sistemskom Address Booku, što meni savršeno odgovara. Postbox također ima mogućnost logičkog grupiranja mailova u threadove, koji, ako ste upoznati sa GMailom, rade poput slične opcije u GMail webmailu; svi mailovi koji su dio slijeda rasprave grupiraju se zajedno, tako da je tijek konverzacije jednostavno pratiti na jednom mjestu. Ova se mogućnost može naravno i isključiti. Postbox se s pravom ponosi sa mogućnostima pretraživanja. Unošenjem pojma u polje za traženje Postbox će poput Maila trenutno izdvojiti sve poruke u kojima je pojam pronađen. No ako pritom pritisnemo kombinaciju tipki Command + Enter, otvorit će se poseban tab Text u kojem će biti izlistane sve pronađene poruke sa djelomično prikazanim tijelom poruke (koliko će teksta biti prikazano možemo odrediti sa sliderom na dnu taba). Na ovaj način ne moramo otvarati svaku poruku kako bi otkrili koja je prava jer već u samim rezultatima vidimo dio tijela poruke sa označenim pojmom koji je tražen. Ako istovremeno otvorimo tab sa attachmentima, linkovima, slikama ili kontaktima, automatski će biti prikazani oni koji sadrže traženi pojam. Pronalazak rezultata za sve kategorije podataka je gotovo trenutan. Prozor sa sastavljanje poruke ili odgovora također nudi neke novosti; s desne strane nalazi se sidebar sa nekoliko tabova koji nude trenutni pristup do attachmenta, slika i linkova koji se nalaze u bazi poruka. Vrlo korisno ako želite proslijediti neku od informacija za koju znate da se nalazi u nekoj poruci. Naravno i ovdje je moguće koristiti tražilicu. U slučaju slika, uz slike u lokalnoj bazi poruka moguće je iste tražiti u vašim online Flickr ili Picasa web galerijama. Tab sa linkovima nudi mogućnost pretrage Googlea i Wikipedije. Us spomenute tu su i dva dodatna taba - Places, gdje možete preko Googlea ili Yelp servisa tražiti mjesto ili adresu i zatim link sa lokacijom ubaciti u poruku te Thesaurus (riječnik pojmova) za koji će vjerojatno je moguće pronaći i instalirati bazu sa hrvatskim jezikom. Bilo koji od pronađenih elemenata jednostavno je ubaciti u mail poruku koju sastavljamo dvoklikom. Postbox nudi integraciju sa većinom popularnih online servisa poput Googlea, Flickra, Picasse, Wikipedije, Facebook, Twittera, i ostalih. Kako ne koristim većinu tih servisa, nisam detaljno testirao kako se ponaša taj dio funkcionalnosti.
Nekim će korisnicima biti zanimljiva i prisutna (kao i u Thunderbirdu) podrška za newsgrupe. U rasponu od tjedan dana za vrijeme kojih sam aktivno koristio Postbox i pisao ovaj tekst moram priznati da sam se s lakoćom priviknuo na promjenu. Nekoliko puta sam pokrenuo mail i vrlo brzo shvatio da mi brojne mogućnosti koje nudi Postbox zaista nedostaju, što znači da se zaista radi o dobro promišljenim i korisnim opcija a ne nasilno nabacanim mogućnostima upitne korisnosti. U tih se tjedan dana Postbox se jednom srušio. Uz uočene zamjerke poput sitnijih estetskih propusta (promijenite tu sivu ikonu!), sporijeg otvaranja poruka i jednog rušenja aplikacije u tjedan dana korištenja, konačan je dojam - veliki plus, pogotovo ako se ima na umu da se radi o beta verziji. Svakako isprobajte, možda i vi postanete switcheri. |
Komentari
No ako je Thunderbird mrtav, a Postbox ovako dobar već sada, tko zna... Dobra recenzija, Ribo!
svaka cast na recenziji, moram priznati da si me zaintrigirao tim softverom. Istina, od kad sam doma presao na Maca, nekako po inerciji sam koristio Thunderbird obzirom da mi je na kucnom PC-u bio defaultni mail client. Darius me nagovorio da dam sansu Mail.app-u, pa sam na kraju otkantao Thunderbirda i presao na njega.
Ali... znam, sad cete svi reci da sam neizljecivi IBM-er i PC-jas, ali eto, uz duzno postovanje svim tim mailerima, ali ja sam na kraju ipak odabrao sasvim nesto trece. Ocekivano - Lotus Notes. Mozda nije cistokrvni OS X softver, ali koristim ga vec vise od 10 godina i nema mi do njega.
A zasto me tvoja recenzija zaintrigirala? Zbog jednostavnog razloga sto veci dio osobina koje si u Postboxu nahvalio, moji voljeni Notesi imaju godinama. I godinama. I godinama.
Ali ok... ipak sam ja switcher, i dalje si ne mogu pomoci u tim usporedbama.
Da mi je više vremena, poigrao bi se malo, da vidim kako bi uskladio dvije instance na iste mailboxove. Ali ovako - mislim da ću pričekati zvaničnu verziju pa onda odlučivati.
@dpohl, taj Lotus Notes je kod tebe profesionalna deformacija! Doduse osobno sam napisao par rijeci o njemu kada je izasla zadnja verzija i ne izgleda lose, mozda malo clumsy poput Thunderbirda, no ako radi...
Kao sto rekoh... u nekim si stvarima ne mogu pomoci. Navika je mocno oruzje. Ne znam koje Notese si testirao, obzirom da je trenutno aktualni release 8.5?
To ti je kao "everyone is using Parallels...exc ept me". Jedna od prvih aplikacija koje sam instalirao na svom Macu bio je VMware Fusion, a Parallelse uopce ne dozivljavam. :-))