28.11.2017 | 08:57
Da, to mi se smijao dečko iz Pule s kojim sam se sprijateljio, pa mi je objasnio i to za Puležane. A jedno je valjda gramatički točno (za Pulu pišem), a drugo po narječju. Iskreno, obzirom da se ta gramatika svako malo mijenja i čak više niti lektorima nije najjasnija, moje je mišljenje da bi trebalo biti i gramatički Puležani onda.
Čovječe,
Žabac - di si izvukao ovo Donje... stvarno ga ima
Smayoo, u Vrbovskom se glavna cesta zove Ulica Ivana Gorana Kovačića, isto poduže ime.
Isto 27 znakova s razmacima, kako veli Žabac. Moja je djedovina na broju 45, ljepše se vidi na Google Maps, žuta kućerina sa devet prozora samo na strani koja gleda prema ulici - koje je to đubre od kuće - i zato što se stari, stric, i strina nakon smrti dede nisu mogli dogovoriti, sada 22 godine kontinuirano propada.
Od starog je, kada je on umro, otišlo na tri djela: dva su moja (moja starija sestra se odrekla svoje trećine u moju korist), jedan od mlađe sestre iz njegovog drugog braka; od strica na tri djela, jedan njegov i dva od svakog mu sina; od strine dio njen, a ostala dva od njena dva sina.
Pa ti to dijeli.
A tek kada mi je odvjetnica objasnila da kuću ne dijeliš kao tortu, nego svatko ima pravo na svaki kvadrat kuće, koji se onda dijeli kako se treba dijeliti. Jedino ako se dogovorimo.
Reko, hvala...
A unutra, osim dedine postolarske radione, ima još 11 soba (bez tavana, tamo se sušilo meso). I cijelo to vrijeme je kuća na prodaju, a nitko je ne želi kupiti. Jednom smo bili blizu, neka lovatorica ju je htjela i obnoviti, ali onda je skužila da kuća nije spomenik (kulture, građevine) ne znam točno čega, pa je odustala, jer je to bio njen uvjet.
I ovo dvorište sa slike je naše (Juga je dedi oduzela zemljište sa druge strane), iza kuće ima još voćnjak, štala, druga štala, garaža di smo kupili gliser kada bi išli na more ili ga vraćali unutra kada bi se mi vraćali s ljetovanja... I bunar ima, to zaboravih...
Toj potencijalnoj novoj vlasnici smo baš 2009., mislim, kuću zamalo uvaljali za 150 000 eura. Sada valjda ne vrijedi niti 50 000, po mojoj slobodnoj procjeni. Samo propada, a ne ulaže se ništa. Samo se računi plaćaju.
Ali nisu mi jasne ni te gradske vlasti Vrbovskog, to je najveća kuća (ne zgrada) i na full vidljivom mjestu - da se oni ne mogu dogovoriti da to kupe. Uz pomoć Županije, nešto. Pa je kasnije prodaju za tri puta veću lovu, kada se nešto konačno pokrene.
Stric (koji naravno vodi te poslove, vidimo kako uspješno) bi pristao odmah. Ovako ta kuća duhova nagrđuje cijeli taj gradić.
Moje je mišljenje da je to zato što je u pitanju Gorski Kotar koji još uvijek nikoga ne zanima. Da je Istra ili Dalmacija, već bi bila odavno prodana. Pa ili restaurirana ili sorena za neku modernu kuću. To je ogromno zemljište.