20.07.2007 | 12:17
Možda je tu došlo do terminološke zabune. Ono što bi bio \"štrih\" ja iz konteksta pretpostavljam da su
spot boje. Može se to u Photoshopu, ali to nema veze što mu je pen tool na neku foru i vektorski. Photshop će on svoje layere i kanale uvijek farbati kockicama; pen-tool služi isključivo za crtanje obreza, ili ekonomično spremanje selekcija koje ti svako malo trebaju, a ne možes ih (zbog formata, npr. jpega) ili zbog prostora na disku ili malog bandwidtha (ako fajl šalješ) - spremati u selekciju u alpha kanalu.
Ja sam znao raditi višebojne spot kombinacije odavno, kad je PS nudio samo 4 kanala samo za procesne boje (cmyk). Prevara je bila u tome što sam svaki spot-obojeni kanal (npr. zlatna, fluorescentna boja...) fejkao, pridodijelio nekom od cmyk kanala. Separirao ga procesno, a onda sam znao što će se iz kojega kanala/filma tiskati.
Ako je to za sito ili neki sličan oblik tiska (tampon), onda su i kanali u Photoshopu doista morali biti štrih (tj. 1 bit) bez polutonova. Morao sam te pojedine kanale doista pretvarati u oštri black 100% i Black 0&, pa makar bili izraženi u rastrošnih 8 bita.
Štrih, forma slike bez polutonova fino se s fotografiranim predlošcima postiže komandom
Image->Adjust->Threshold, ali je geometriju (svakako tipografiju) uvijek lakše crtati vektorski, za što je Photoshop beskrajno prmitivan, zahtjevan za storageom i procesroski gladan za uvijek osrednji rezultat.
Bazično sam te poslove radio u PostScript drawing programima, sve tamo od Illustratora 88 i FreeHanda 0.9. Dobar primjer PostScript crtaćeg programa na PC-u je i danas (ne računajući Illustrator) nenadmašni Micrografx Designer. Ti programi imaju vrlo visoku \"prvu štengu\" učenja, ali kada sam je prešao, i kada sam se navikao da su oni u samom djeovanju puno manje \"snappy\" nego neki drugi crtaći programi (jer izravno spremaju u natovnom fajlu već kompajlirani PostScript kod) oduševio me FreeHand (Illustrator volim puno manje). CorelDraw je po svojoj strukturi HPGL program, neprecizan, uvijek s nativnim navođenjem korisnika na jeftina i kič rješenja, a prevođenje iz njega crteža u PostScript išlo je uvijek prljavo, završavalo uvijek pregolemim fajlovima, koji bi počesto na profesionalnom printanju zapeo. Na inkjetu je Corel uvijek bio \"besprijekoran\".
No, dobro...
Photoshopu sam se priklanjao jer vektorki programi (kao ni danas) ne dopuštaju pretapanje jednoga spot tona u drugi, ferlauf. Nerazumno, jer kad radiš s PostScript crtanjem znaš da samo na pravom mjestu možeš upisati koliko ti krupan treba biti raster, pa makar velik kao krumpir. Pa s tim \"krumpirima\" imaš i \"Štrih\", ali i zadovoljavajući rasterski, pa i kojiput estetski efekt.
Vektorski programi (osim blesavog Corela) spot boju dopuštali su \"ferlaufirati\" samo prema bijelom. Glupo.
A nekad sam doista želio jednu boju (npr. metalnu), provući npr. kroz linijski raster (crte kao na TV) i pretopiti u bijelu spot boju, od pigmenta (a ne \"u ništa\") za tisak na nekoj nativno tamnoj podlozi, materijalu. Pa sam prihvaćao da će fajlovi biti monstr-veliki, od mnogo dpi, da bi oblina rasterske točke bila prihvatljivo oštra, a ne izdajnički nazubljena. Tada bih se trebao naoružati strpljenjem, jer bi se u toj kombinaciji (filters->Pointilize->Color Halftone) procesor bio gadno naznojio. Ali rezultat je bio - wow!