05.12.2004 | 08:09
Koliko ja to sve, laički, mislim da razumijem, linijatura tiska ovisi o tehnologiji izrade ploče a ne o tiskarskom stroju.
Laicki receno, DPI je pojam vezan uz ekranski prikaz slike. Na ekranu je slika sacinjena od pixela, koji se jos zovu i tocke (dots). Njihova gustoca po incu ili centimentru daje pojam DPI, odnosno DPC (dots per centimeter). No taj inc ili centimetar iz DPI/DPC mjere nisu ekranski inci ili centimetri. To su inci i centimentri u tisku. Tako, sto vise tocaka naguras po jedinici mjere, tvoje slike na ekranu postaju sve vece i vece a tisak bi u pravilu trebao biti kvalitetniji. Dakako, ako tiskarska tehnologija to omogucuje.
LPI je pojam vezan iskljucivo uz tisak. Da bi otiskao svoju sliku koja ima recimo 300 DPI u memoriji, potrebno je ekransku sliku i sve boje ovoga svijeta najprije pretvoriti u nesto sto offset tiskarski stroj moze otiskati na bijelom papiru. Treba se stvoriti ploca, tj. 4 ploce (za svaku od CMYK boja) i na njima generirati sliku koja ce na bijelom papiru ponovno stvoriti ono sto vidis na ekranu. Za taj proces potreban je RIP, odnosno Raster Image Processor, komad softwera koji ce ono s ekrana prevesti u raster (slucajno ili matematicki tocno odredjen rasported crnih tockica) koji se kao stambilj otisne na plocu ili film. Za kolor tisak su ti potrebne 4 takve ploce.
Velicina tih "crnih" tockica odjedjuje se pojmom LPI, tj. brojem linija po incu. Ako je raster stvoren za 150 lpi, tockice ce biti dvostruko krupnije negoli za raster od 300 lpi. Sitnija tockica daje u konacnii ljepsu i detaljniju sliku u tisku, ali hocemo li u tome uspjeti najvise ovisi o tiskarskom stroju. Ne moze svaki stroj izvuci svaki tisak. Za 300 lpi potreban je jako napredan, iznimno precizan, moderan tiskarski stroj, upravljan racunalom. Takodjer i vrsta i kakvoca i velicina pigmenta tiskarskih osnovnih boja (CMYK) ima veliku vaznost tada. Tocka je iznimno sitna, nevidjiva prostom oku pri 300 lpi. Medjutim, tockica pod 150 lpi se moze vidjeti prostim okom.
FM raster kojeg je spomenuo kolega Bosnjak izvrstan je onda kada zelis tiskati fotografije i fotografske predloske. FM (Frequency Modulation) raster se stvara uporabom RIPa koji u sebi ima generator slucajnih brojeva: RIP najprije analizira sliku, zasicenost i kolicinu osnovnih (CMYK) boja u njoj i na svim njenim dijelovima, pa onda stvara matematicki kaotican raster, s tockicama razlicitih velicina, koje se u tisku isprepletu u divnu cipku, divan otisak.
Iako divan za fotografske predloske, cisti FM raster nije uvijek najbolji onda kada treba otiskati vece jednobojne plohe/povrsine, u kojima je vazna cistoca i konzistencija boje - recimo, nekakvu ilustraciju u stilu Mondriana.
Danas se vecina kvalitetnih tiskovina tiska u 175 lpi. Recimo, Communication Arts magazin za dizajn i graficke umjetnosti. Iako bi 300 lpi nesumnjivo dao kvalitetniji, ljepsi tisak, trebalo bi tomu prilagoditi cjelokupnu pripremu slika, skeniranje i kolor menadzment. Slike u Photoshopu bi se trebale malko drukcije obradjivati, koristili bi se drugi profili. Takodjer, kao reference boja trebale bi se upotrebljavati nove Pantone mape boja, tiskane u 300 lpi, jer one standardne, tiskane u 175 lpi, vise ne sluze novom tisku. Primjerice, ako istu Pantone boju otiskas u 175 i 300 lpi, u 300 lpi ona je punija, socnija i zasicenija. Kad ih stavis jednu pored druge, primijetis golemu razliku.
O ovom be se dalo pricati satima. Najbolje je covjeku nabaviti hrpicu literature i provesti neko vrijeme grleci knjige i proucavajuci razlicite otiskane materijale. Takodjer, malo eksperimentiranja s Photoshopom, DTP aplikacijama i ostalim dat ce ti vjetra u jedra.