14.10.2013 | 23:01
Sve što si napisao je točno, ali ne slažem se sa zaključkom. WiFi je također opasan, kao i mobiteli. Zato što štetnost ne ovisi samo o snazi i udaljenosti, nego i o frekvenciji, i o duljini izloženosti.
Jako pojednostavljeno, stvari stoje ovako: pri istoj snazi, udaljenosti i vremenu izloženosti, 802.11n (na 5 GHz) je ugrubo 4x štetniji od 802.11n (na 2,5 GHz) ili 3G ili LTE (na 2,2 GHz), a ovi su opet nekih 8x štetniji od GSM-a na 900 MHz.
Štetnost drastično opada ovisno o udaljenosti. Ne s kvadratom, nego eksponencijalno (e na minus x). Mobitel ti mjerljivo škodi kad ga držiš na uhu, ali već na 50 cm je utjecaj zanemariv, a na metar je nemjerljiv.
S obzirom na snagu, učinak je linearan. U tom smislu, wifi laptop u krilu ili ipad u ruci škode cca 10x manje nego mobitel u krilu (džepu) ili ruci.
Ali *ACCESS POINT* (wifi router) može biti jako štetan ako ga držiš preblizu sebe. Recimo da je prihvatljiva udaljenost barem nekoliko metara. Naš je kat iznad, u stubištu (jednu betonsku deku i jedan zid dalje).
E, ali najvažnije od svega, utjecaj mikrovalnog zračenja na proteinsko tkivo (mozak, leđnu moždinu, hipofizu... - također i mišiće i unutarnje organe, ali na njima utjecaj zagrijavanja zaista nije dokazan, dok u slučaju mozga i žlijezda - jest) je vremenski *kumulativan*. Kao i u mikrovalnoj pećnici. Šalica mlijeka u mikrovalnoj će iskipjeti nakon manje od minute na 800W, ali i nakon 45 minuta na 75W. Naravno, snage wifi, 3G i GSM zračenja su neusporedivo manja od mikrovalne (pa ljudi ne umiru baš tako iznenada), ali ako si npr. izložen dovoljno jakom zračenju (takvom da izaziva ma kako malo zagrijavanje moždanog tkiva) dovoljno *dugo* vremena, *svaki* dan, onda se događa kumulativni efekt izloženosti mikrovalnom zračenju - svaki dan ti se tkivo zagrije malo, a onda, kad se makneš od izvora zračenja se hladi (ali sporije nego što se zagrijavalo). Ako si dovoljno *dugo* izložen zračenju, svaki dan ti se mozak zagrije više nego što se stigne ohladiti pa iz dana u dan temperatura mekog proteinskog tkiva raste (desetinku po desetinku stupnja ili čak sporije). I onda se počnu događati patološke promjene na tkivu.
U presjeku svega toga najopasnija situacija je neposredna blizina baznoj stanici (pri čemu su oni koji žive točno ispod nje, npr u zgradi na čijem je krovu postavljena - potpuno zaštićeni - a najviše su izloženi oni u susjednoj zgradi i djeca koja se svaki dan igraju na igralištu ili parkiralištu pred zgradom). Ali i situacija gdje wifi access point stoji u svakoj učionici, a djeca u prvim redovima sjede svaki dan na metar-dva od njega nije bezopasna.
Drlovric, točno se sjećam da si ti već najmanje jednom ovdje sudjelovao u sličnoj diskusiji gdje sam ovo sve već jednom objasnio. Tvoj je argument tipičan lakonsko-indolentni iza kojeg stoji stav "pa neće valjda mene". Prema relevantnim istraživanjima (koja nisu u interesu onima koji drže vreću s lovom pa teško stječu publicitet), neće ni mene, ni tebe. Naime, dokazan utjecaj na odrasle osobe je malen ili nikakav. Utjecaj, međutim, na djecu, može biti jako loš. Najčešće se spominje poremećaj rada hipofize (koja luči hormon rasta). Imaš djecu? Ako te nije briga za sebe, možda te je briga za njih...