Super job, @cairblanco.
Em putuješ i vidiš svijeta (nije baš turistički ali ipak vidiš i po slikama, stigneš se i opustiti), em ti plate za sve to dodatno (vjerujem da je tako).
Pitanje, ako nije bed odgovoriti.
Koliko dugo u godini dana (u prosjeku) si na poslovnom putu?
Imam dojam da to zna potrajati i po par mjeseci?

smayoo kaže:


A mora ostat za sutradan!

@cariblanco vidi se da ti je teško. Uživaj, takva putovanja su bogatstvo!

Kloba kaže:


Sve to stoji što si napisao Kloba. Sigurno ne bi bio na mnogim mjestima na svijetu, da to osobno plaćam. Ima terena, poput ovog kojem se veselim, a ima i onih gdje idem preko volje. U Švedskoj sam bio bar 15 puta, sve je to na sjeveru Švedska koju poznam kao Hrvatsku...i sad negdje moram ići gdje sve znam i još je zima, jako kratak dan i ostalo.

Nema nekog pravila da bi ti mogao odgovoriti, koliko sam dugo godišnje na putu. Ponekad u nekoj godini, odem samo jedan put na mjesec ili dva, a ponekad sam više od pola godine na terenu, par puta po par mjeseci...sve zavisi koliko imamo posla. Ovaj posao ovdje, gdje mjenjamo cijeli namot, će potrajati bar do Uskrsa.

Normalno je da je i plaća veća kad putujem. Za svaki pojedini projekt sklapam poseban ugovor za taj posao, onda imaš još i dnevnice, pa se i zaradi, puno više nego u tvornici.

Daj mi reci, pošto sam to čuo od jednog čovjeka koji je puno puta bio u Norveškoj.
Čak ga i priča relativno OK jer je studirao norveški ako sam dobro shvatio.
Uglavnom, da te sjeverozapadne europske zemlje (prvenstveno je ovdje mislio na Dansku, ali sam stekao utisak da je mislio i na Benelux i na Švedsku, Dansku te Norvešku) djeluju OK jer jer jako puno ljudi "sedirano".
Drugim riječima, nakljukano tabletama za smirenje, promjene raspoloženja, depresiju.
Uglavnom, da su to sve prelijepe zemlje, ali kao društva po njemu nemaju neku dubinu.
Pa nisu li većina navedenih zemalja ne tako davno (80-e naovamo) imale ogroman problem sa alkoholizmom i samoubojstvima?
Čak mislim da Island i Grenland (potonji pogotovo) i dalje imaju vrlo izražena oba navedena problema.
I da mu je uvijek puno zanimljivije otići na istok.
Veli da je fasciniran koliko tamo ljudi mogu živjeti mimo svojih vlada ili vladara, kultura prometa koja naizgled djeluje nenormalno ali ima neka svoja pravila itd., itd...
Pa kako ti je ovdje dobro (imam utisak), a opet hvališ i Švedsku - zanima me tvoj odgovor na to.
Zapravo, tvoje mišljenje.
Ako je netko relevantan, to bi bio ti.
PS:
Slobodno se može uključiti u odgovor bilo tko ko drži da zna o ovoj tematici išta više od mene.
Nisam ovo napisao da debatiram, već da naučim nešto novo.

Gle, nije ni čudo da ih pere depresija, s obzirom na klimu gdje žive. Pola godine je raj, a pola godine je pakao. Kad dođe zima, koja im toliko i ne smeta, ali nemaju dana, skoro stalno je mrak. Po ljetu je super, nisu prevelike temperature i prava je milina biti tamo u to doba. Veliki su to kontrasti. Oni kažu da žive pola te godine, a ostalu polovicu preživljavaju.

Kad gledamo na suicid, mislim da je povezan s ravnicom, Finska je takva zemlja i prednjačila je svojevremenom s suicidom...ne znam kakvo je sad stanje. To možemo vidjeti i kod nas, najviše je suicida u Međimurju i Slavoniji, (Također i Mađarska ) dok tih problema namamo u dinarskim predjelima naše zemlje. Island je pak priča za sebe. Tamo je uspjeh ako nađeš neko drvo ili pticu. Krajolik im najviše sliči na one filmove, gdje mi spuštamo na Mars.

Što se tiče alkohola, on se može kupiti samo u specijiziranim dućanima za to i moraš imati 21 godinu, da kupiš piće. Ti dućani rade do max. 20 h a subotom do 12 ili 14, dok je nedjelja neradna za njih. Istina je da se znaju ubiti od alkohola, pretežito mlađi, ali samo petkom i subotom.

Poslovno su veoma odgovorni i kad se nešto dogovori, to se ispoštuje. Tamo ljudi imaju neku svoju profesiju i rade je najbolje što umiju, tome su posvetili život. U mnogim razgovorima s njima, ama baš nikad nisu spomenili politiku, to ih ne zanima. Možeš o svemu pričati, ali bez politike. Nisu baš asocijali, ali sigurno se ne druže kao mi. Imaju neka svoja pravila po kojim žive. Mislim da sam pričao, da je svojevremeno, radio za nas neki klinac, kojem je stari miljarder, ali mali je radio s nama dva mjeseca, jer si je htio kupiti neku specijalku od bicikla. Kad je zaradio za nju, više nije radio kod nas. Starom je to jedna kava, ali to je princip kojeg se drže. Normalno da nisam pričao da kod nas bogati ljudi kupuju sinovima aute, kuće itd. jer bi me čudno gledali i mislili bi ili da sam lud ili da lažem

Promet na Istoku, je nešto što se mora doživiti, teško je to opisati. Gužve krkljanci, truba je stalno prisutna, ruka je vani umjesto žmigavca i sl. Čak niti nema puno sudara s obzirom na uvjete i gustoću prometa. Uglavnom, tamo mi nemožemo voziti i uvjek imamo njihovog vozača. Motora koliko ti srce hoće, raznih prikolica iz alan forda, pa njih je četvero ili petero na malom motoru, furaju male klince na njima.

Ako je te još nešto zanima ili sam nešto propustio, slobodno pitaj.

Ma super odgovor.
Zapravo potvrda i analiza ovoga šta je taj čovjek pričao.
Hvala.

Moj sin je već 4+ godine na studiju u Danskoj. Jedini negativan komentar kojeg je on imao je "da stvarno puno piju" , s tim što on ne pije uopće pa i to treba shvatiti relativno. Normalno, u zimskom dijelu godine vrijeme im je ružno (uglavnom kiša, ali na to je navikao i od kuće , i hladnoća) i rano pada mrak (ne toliko rano kao u Norveškoj i Finskoj jer je Danska ipak južnije), ali nije nikad rekao da je nešto naglašeno depresivno. Naprotiv, taj danski hygge je poslovičan.

Hvala na dodatku, Smayoo.
Nego, cairblanco, sjetio sam se jednog pitanja koje mi nisi odgovorio, no toliko si detaljno razjasnio prvo da smo smetnuli s uma drugo obojica.
A to je usporedba takvih društava (ajmo ih smjestiti u sjeverozapadna razvijena europska društva) sa istočnim društvima (politička uređenja ovdje su manje bitna).
Znači, od Bliskog istoka sve do dalekog, izuzmi sukob (sada već rat) Izraela i Palestine već taj navodni "paralelni život" ljudi i vlasti određene zemlje (ovjde je konkretno spominjan Vijetnam, a sjećam se da si ti ne tako davno bio u Indoneziji; pa eto, zemljopisno si po meni bio dovoljno blizu:))
Uglavnom, ako se sjećam kako je čovjek to opisao za Vijetnam - na razglasima postavljenim na maltene svaku banderu po ulicama grada u kojem je boravio uredno se čuje propaganda vlasti, a narod to ne sluša niti ih zanima ni pet posto.
Svako radi svoje, ne dira ih taj glas s razglasa uopće.
Znači, nešto skroz suprotno od reagiranja na razlas vođe u Sjevernoj Koreji.
Pa onda taj promet po Indiji i općenito azijskim zemljama koji je naizgled toliko kaotičan (tu spominje puno skutera i koliko se ljudi zna istovremeno voziti na njima ako su veći modeli - tipa muž, žena i malo dijete), ali ipak kada se malo navikneš počinješ uviđati da taj i takav promet uvelike ima svoja nepisana pravila kojih se ipak svi pridržavaju.
E sada.
Šta ja zapravo pitam.
Koji se način života tebi čini sretniji za običnog čovjeka?
Na zapadu imaju sve, ali na koncu taj imetak ispada ne kupuje čovjekovu sreću.
"On" mora biti ispunjen nečime i zadovoljan svojim životom i njegovom svrhom da bi bio istinski sretan.
Misliš li da su ljudi, barem po ome što si ti vidio - sretniji i zadovoljniji u zemljama razvijene Europe, ili možda ipak djeluju sretnije u nekoj Indiji, Kini, pojma nemam ni sam gdje već.
Da se razumijemo, čovjek je s ovih prostora i priznaje da se u nekoj Norveškoj ljudi puno više smiju od nas koje muče problemi male europske zemlje u razvoju.
Znači, ne dovodi se to u pitanje.
Već čisto stil života jedan vs stil života dva.
Koji se tebi osobno čini privlačnijim?

bolji zivot je stvarno prilicno subjektivna stvar... ali samim tim sto se ljudi vise smije ti kaze da je tamo zivot laksi ili ljepsi...

kod nas ljudi brinu previse... i ono sto je objektivno ok, ali pocesto i ono sto nije... a biti nasmijan je stvar osobnog izbora, mozes ti biti zabrinut za nesto, ali tvoj je izbor hoces hodati kao mrgud ili se nasmijati i pozdraviti prolaznika...

cariblanco kaže:


Što se tiče suicida, kod nas općenito vlada mišljenje da skandinavske zemlje u tome prednjače iako kad god sam gledao statistike to nije tako.
Evo u prilogu link sa wikipedije gdje je Finska na 38. mjestu, pa Švedska 47. itd (en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_suicide_rate), tako da to nije baš kako se misli.

Gledano zadnjih cca. četvrt stoljeća situacija je uglavnom takva da je Rusija puno više plasirana (en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_...cide_rate#Historical) nego skandinavci (Finska je 2000. bila 29. na toj listi)

Iskreno, ne znam zašto vlada takvo mišljenje?

Skandinavci su bili na vrhu liste po samoubojstvima prije nego su se provele neke sistemske mjere suzbijanja alkoholizma, prije 40+ godina. Oblokavanje vikendom je i dalje tamo nacionalni sport, ali bitna razlika u odnosu na ranije je - da je to samo vikendom, a ne svakodnevno. Tako su meni objasnili. A utjecaj duge ili neprekidne noći povezan s većom naoblakom koja radi tupog kuta sunčanih zraka u onih par sati dana opet dovodi do mraka čak i kad bi trebalo biti dnevnog svjetla - zaista jest psihički negativan. Amerikanci i Kanađani to zovu "arctic blue".

Nemogu si zamisliti život gdje je dan kraći od noći. Jedva preživljavam naš zimski period popraćen s ovim cmoljavim vremenom. Idem na posao za mraka i vraćam se s posla za mraka. Hebeš to!
Na žalost, većinu vremena provedem u uredu, a manjim dijelom terenu. A i teren koji bude, svede se ili na skapavanje od vrućine ili smrzavelu.

Neću zaboraviti svoj početak, kada smo u 11 i 12 mjesecu radili na nekim komparativnim ispitivanjima gornjeg ustroja na dijelu dionice pruge Zagreb-Dugo Selo. Trajalo je preko mjesec dana, od čega je pola vremena cmizdrila fakin kiša, a kad nije bila kiša onda je bila magluština da prst pred nosom nisi vidio. Em što sam bio pod stresom da mene i kolege ne zgazi vlak, bez obzira što su bili raspoređeni ljudi s walkie-talkie svakih par stotina metara, em što me izluđivalo stalna montaźa i demnotaža opreme s mjernim instrumentima ispod šina u uskim rovovima, em što su mi prsti promrzli, em što sam morao slušat hž-ovce kako se ko naroljo preko vikenda, da bumo svi poginuli i takve kretenarije. Mislim da sam u tom periodu prvi put u životu pao u depru
Fakin mjesec i pol dana magle i kišurine

Kloba kaže:


Sreću sigurno ne kupuje novac. Kako kaže naša Tereza u svojoj pjesmi "sreću čine male stvari " i to je istina. Da li bi netko od vas koji ste bili na jabučnjak zabavi, to promjenio za recimo 500 E ? Pa siguran sam da ne bi nitko Prije 3-4 godine, kad je Dinamo "prezimio" u Evropi, ja sam bio sretan kao malo djete tjedan dana, ili kad smo osvajali srebro i broncu na SP. Koliko je ljudi spontano došlo na doček. Sigurno si to gledao ili bio tamo i vidio lica ljudi, koja sama za sebe sve govore.

Drugo boldano, ljudi su sretniji u tim siromašnim zemljama, bar po mom dojmu i osmjesima tih ljudi. Vjerovatno znaju gdje žive i ne očekuju puno od života, nego uživaju u njemu. Često puta se sjetim jednog detalja iz Indonezije, gdje je put na posao trajao sat vremena. Na jednom semaforu gdje smo često stajali, skoro uvjek je bio jedan mršavi ( ok tamo su svi mršavi )čovjek i igrao se je s svoje dvije curice. Uvjek su bili nasmješeni i veseli, nikad mrgudi, a po izgledu i načinu odjevanja, vidiš da su sirotinja. To ti je kao naša narodna, nije bogat čovjek koji puno ima, nego onaj kome ništa ne fali

Pođi od sebe, kad kupiš recimo novu plejku i budeš ono wow, koliko te to drži ? Po meni sreću ne možeš kupiti, trebaš je zaslužiti. Što misliš, da li je netko od silinih diktatora sretan, mada ima svu moć ? Pa nije sigurno. Možemo poći od Kim_a, Putina, našeg tita,i inih do Staljina, za kojeg znamo kako je skončao, sam upišan i u govnima, jer se nitko nije usudio ući kod njega. Ista je stvar s mnogim poznatim ljudima, koji oko sebe stalno moraju imati osiguranje, da bi imali svoj mir, ali kad ostanu sami u sobi, nisam baš siguran da imaju svoj mir.

Po meni je sretan onaj čovjek koji ima svoj mir, sam sa sobom. Zna da je živio po svojim uvjerenjima i da nikoga ne nosi na savjesti i da nikome nije načinio neko zlo. To je samo moje subjektivno mišljenje i normalno da ne mora biti točno.

Ovo što kaže kolega Dario, je sigurno istina, jer je izvučeno statistički, mada ja i dalje ostajem kod tvrdnje da je raznica i klima, glavni uzrok suicida.

Nego danas sam morao ići ponovo u Posadas, zbog vize. Mada je viza multy, ali kad vam prođe 30 dana od ulaska u zemlju, trebaju dodatne potvrde i odobrenja. Moram ići i u Corientes u ponedeljak, da nešto potpišem, uglavnom gnjavaža oko toga. Evo vam par slika iz Posadas_a, grad je veličine Rijeke. Inače imaju u Argentini 24 provincije, slično nešto kao savezne države u USA. Danas sam išao iz provincije Corientes u provinciju Mision, pa imate i neke granične kontrole s nekim "karabinjerima".

Očekivao sam da ćeš nešto takvo odgovoriti.
Dobro si rekao, može zvučiti kao fraza čuta tisuću puta, ali sretan je onaj kojemu ništa ne fali.
Zapravo imaš praktički identična razmišljanja kao ta osoba.
A sada si u domu Maradone i Messija - Zemlji srebra.
I tko zna s kakvim ćeš se novim iskustvima vratiti od tamo.
Ma super.
Hvala ti na odgovorima, stvarno su dobri.
Pozdrav i uživaj!

cariblanco kaže:


Evo, drago mi je da se i to dogodilo, da mogu napisati da se slažem s tobom 100%, i ne samo to, nego si to napisao baš jezgrovito i kristalno jasno.

@cariblanco-Jedno pitanjce vezano za Argentinu (skroz površno, al jbga); je li im meso goveđe (roštiljski pečeno) stvarno tako dobro kako izgleda?

smayoo kaže:


Kako smo se tamo u temi posvojenja razilazili u mišljenjima, ovdje i ja mogu reći da se 100% slažem sa napisanim. Što JA mogu učiniti da budem sretan, a ne što svi oko mene moraju učiniti. Sa svojih 44 godine života mogu ovo potvrditi iako, moram priznati da mi je trebalo neko vrijeme da postanem svjestan toga! Još bih dodao onu latinsku "Svatko je kovač svoje sreće"

Ja recimo, da imam priliku osobno upoznati Tima, ne bih ga žicao lovu, nego da osobno dođe potpisati računala u P&P. (samo za primjer navodim...)

dario15 kaže:


Ma i bolje je nego na slici. Stvarno je ukusno, mekano i sočno. Ima taman masnoće da sve to zadovolji. Nego muči me jedna druga stvar. Ovi Argentinci vole noćni život i večeraju tek oko devet, ili kasnije. Ja sam naučio zadnji obrok imati oko šest sati, jer je teško punog želuca zaspati. Danas sam obišao par restorana oko 18 h i svi su zatvoreni. Kuhinje im tek počinju raditi od 20 h

Danas su trebali spojiti napravu za nošenje turbine ( 360 T ), ali je kranista nešto shebao i pokvario kran, tako da ništa od sutrašnjeg spuštanja...a taman sve pripremili, zastave i natpise....ja ih ebem malo, da se je to desilo, zato što nisu stavili natpis Končar

dario15 kaže:


A tek janjetina...mmmm. @cariblanco Jel bilo janjetine na kojem od tih rostilja? Cudno ju je gledati dok je spremaju onako razapetu, ali zato okus.... ja bi reka u rangu sa nasom, meni osobno mozda cak i bolja. Jedino sto fale brate paprsnjaci to im ne mogu nikako oprostiti.
Ako nije bilo jos nista i nema slika, probat cu ja iskopati koju svoju sliku sa suegrinog rostilja.

cariblanco kaže:


Je, istina, stvarno kasno veceraju, ali opet kad pogledas i nema bas pretilih koliko bi ocekiva s takvim navikama. Ali mislim da tu malo pridonosi i onaj "caj" sto non-stop piju. Yerba mate je navodno jako dobar za jetru, probavni sustav, tlak, kolesterol... ma to cudo lijeci sto god ti padne napamet (nesto ka kod nas rakija ). Nisam ljubitelj ni kave ni caja, ali volim popiti mate kad odemo doli. Mislim da si ti spomenuo ranije da ti je gorak, imas i "zensku" verziju (ista stvar samo je voda u termosici zasecerena) ali nije bas popularna i bolje ne trazi to jer te nece stati zajebavati. A onaj iz vercice je nula bodova, to nije mate, moras probati bas mate (casa se isto zove mate, ono lisce sto stvaljaju unutra je yerba mate ili najcesce samo yerba) sa bombillom.

Pretpostavljam da sad svak pije svoj mate, ali prije covida to je obavezno bila stvar socijalizacije i dijeljena. Uvijek bi trazio nekoga za popiti mate, rijetko kad bi sam isa piti. A kad je ekipa tu jedan mate bi obavezno kruzio za cijelu ekipu, ako je veca ekipa ubacio bi se drugi da se ne ceka puno, ali uvijek obavezno cijeli krug. Ako neces dijelis nego izvadis svoj ljudi bi se znali gadno napizditi. Ali mislim da je covid to sve sad nazalost unistio.

Za sada nije bila janjetina, ali sutra idem ponovo na roštilj. Ovaj put ne pravimo roštilj kod njihovih kuća, nego idemo u restoran specijaliziran za to. Budem tražio janjetinu. Po slikama restoran je ok. Nemaju svoj web, ali ako u google ukucate www.google.com/search?client=safari&...e=UTF-8&oe=UTF-8 vidjet ćete slike.

Da nemaju puno pretilnih, ali muškaraca, dok se to za žene ( pa i cure ) ne bi moglo reći. Mate više ne kruži, nisam to vidio. Sad svaki pije svoj mate. Budem probao pravi mate, pa ako mi se svidi budem si kupio posudu i metalnu slamku za njega.

Inače su mi rekli da govorim konkar, a ne končar, kako mi izgovaramo, jer je konča neki pogrdan naziv...sad sam zaboravio za što.

Da, Concha, mislim da je ne koriste oni bas puno u psovkama ko mi, ali pretpostavljam da su ti rekli sto znaci ja necu prevoditi ovdje prostu verziju. Doslovni prijevod nije prost, to znaci skoljka. Pa i mi koristimo nesto slicno samo smo mi izabrali jednu specificnu skoljku, dagnja.
Ako se sjecas one tenisacice Conchita Martinez, to bi po nasem bilo Dagnjica.

A sto se janjetine tice, parrillerie su vecinom specijalizirane za govedinu, nisam proba pa ne znam kakva ce biti od tu, moji je uvijek spremaju iz kuce za obiteljska okupljana. Ali janjetinu moras vidi i kako se sprema.
Evo jedna slika sa rostilja kod moje suegre.

btw. u koji dio Argentine ti odlaziš ?

U istocni, capital, haha. Sorry nisam moga odoliti, ovo je interni joke izmedju mene i supruge: Uruguay es capital de Argentina.

Zapravo mi idemo u Uruguay, ali urugvajci i argentinci su jako slicni, od obicaja do govora. Spanjolac ce ti naprimjer svakog urugvajca odma na prvu prozvati argentincem.

Skoro svake godine idemo doli na najmanje 3-4 tjedna. Zapravo, smo isli, dok mi ni to nije corona pokvarila, zadnji put smo bili bas kad je pandemija pocela, zapeli dolje 4 mjeseca. Ali evo bas cemo sad dolje za dolazece uskrsnje praznike.
A posto je punac rodom iz Colonia del Sacramento uvijek idemo tamo javiti se ljudima pa obavezno trajektom skoknemo na drugu stranu u Buenos Aires na par dana. A drugo argentinsko misto di idemo je gore sjevernije, Concordia. Opet ista prica, kad idemo u Salto (btw. to je Suarezovo rodno misto) samo skoknemo na drugu stranu rijeke u Concordiu.

Super mi je tvoja priča Interesantno mi je da su mnogi gradovi bili u Argentini, ili Paragvaju, Urugvaju su jako blizu. Samo ih dijeli velika rijeka. Primjer Posadas. (Ar)-Encarnación (Par. ),Corrientes-Rezidencija,Concordia-Salto itd. Inflacija fakat ždere Argentinu, evo moj primjer. Tu sam malo više od mjesec dana i često odem na dobar sladoled u Duomo. To je njihov neki lanac za to, jer sam viđao i drugdje te slastičarnice. Uvjek uzmem kuglicu vanilije i čokolada. Kad sam došao, to je koštalo 1200 pesosa, prije desetak dana je cijena bila 1500 pesosa, a jučer je cijena 1700 pesosa. Vidim i po jelovniku od hotela da su skočile cijene.

To moje mjesto Ituziango, nije veliko i dosta je sigurno. Vjerujem da me većina već poznaje, jer se šetam skoro svaki dan. Jezik je problem, jer nemam s kim pričati. Od četvero recepcionara, mogu samo čuti dobar dan i kako ste. Jučer me je iznenadio kuhar u tom restoranu, kad sam naručio krumpir salatu, došao me pitati kako je želim i onak solidno priča. Druga osoba koja priča je bila kćerka od sobarice Betty, ona studira za profesora engleskog. Muči me i net, jer je spor za moju listu, pa većinom slušam radio-sljeme.

Primjetio sam i da ima dosta policije, većinom su to mlađe osobe cure i dečki, skoro pola-pola, koji stalno patroliraju gradićem i imaju svijetlo plave uniforme s bijelim opasačem, ali su bez naoružanja. Ima i prave policije s oružjem, nešto manje i oni nose tamno plave uniforme i većinom se voze, a rijetko kad idu i pješke. S te strane sam miran. Nisam vidio niti jednog prosjaka, mada se vidi tko je sirotinja po odjevanju i izgledu.

Nema bas prosjaka prosjaka doli. Ali zato imas njihove trapitos, ali meni su oni cak ok, oni bar nesto rade. Kazes da setas okolo pa mozda nisi ih onda ni primjetio, ali da vozis bome bi itekako obraca paznju na njih. To su ti oni sto su stalno na ulici i “upravljaju promet”, navode te dok parkiras i “cuvaju” aute. To je opet jedna vrsta reketa, moras mu dati par kovanica, ako ne das auto je na rizik njega nije brige, zapravo najverojatnije ca ga on sam razbiti. Ali ako si korektan i das mu koju kovanicu, on ce se i potuci da ti obrani auto. Mislim da je to vise stvar ponosa, tipa ovo je moja ulica i nece meni niko izvana dolaziti raditi sranja. A normalan covjek je za pisljivih 50 pesosa dobio peace of mind da moze di oce.

Ima toga i u ovim našim "prostorima" Doduše, u Rijeci nisam već neko vrijeme primjetio da netko "navodi" po parkiralištima (bilo ih je svojedobno dosta), ali u Zagrebu na onih par najprometnijih raskrižja, čim nije kiša ili baš ono ciča zima, uvijek ima ekipe koja "pere" šoferšajbe, a i onih koji izvode različite žonglerske i slične točke dok je crveno.

A ovo "čuvanje" parkiranog auta sam doživio u Sarajevu, još prije 15-ak godina. Parkiram, zaključavam, idem dalje za poslom, kad čujem iza leđa dječiji glas "Daidža, da pričuvamo kola". Okrenem se, a ono 5-6 klinaca, jedan drugom do uha, svi musavi i šmrkavi. I kažem ja "Pa da, naravno, već sam gledao di ste!" i vadim 5 maraka, a njihov poglavica kaže "Ne, ne, daj dvije." i ostane jedan od klinaca kraj auta. I još mi je, kad sam se vratio, očistio snijeg sa šoferšajbe.

Ipak bih radije da su u školi...

smayoo kaže:


Vidiš kako i ta sirotinja, ima nekakav svoj "kodeks", kad bi tako nešto doživio od nekog političara

Roštilj u nedjelju je bio dobar, ali nije bilo janjetine, nego nekakva njihova koza. Kao što vidite na slici, birate si sami prilog, a onda vam osoblje u par navrata nosi razne vrste pečenog mesa. Bilo nas je sedmorica i račun je iznosio oko 70 E, vjerujem da je vaš ceh bio veći na jabučnjak okupljanju